Tamo, 2012. kada nas je bilo možda 50-60, dok smo svi skupa istraživali jedni druge, oprezno osluškivali o čemu tko priča, što ovaj trabunja 🙂 i konačno se raspustili, raspojasali u to “Volim te, Hvala ti” – bila je to prekrasna terapija za sve nas 🙂 Danas, kada nas ima ohohoo, i dalje se osjeća taj prelijepi entuzijazam, posebno kod članova koji su se potpuno, bez rezerve prepustili u traganje za Ljubavlju kroz hopsanje. Ovdje praktički nikada nije izbila svađa! To se jednostavno čini nemogućim, jer ova sjajna vibracija to ne podržava. Ovo je lijep primjer one: “ako želite mir u svijetu, prvo ga pronađite u sebi”. Zaista, teško je odoljeti čežnji da izrazimo svoju Ljubav. Ona je veličanstvena, sveprožimajuća i proždrljivac problema. Moćna je to sila! Ona će sve učiniti kako bi se izjasnila o svojoj veličini, a to zna biti snažan i emotivan trenutak za svakoga od nas. Činjenica je da, što je Ljubav apstraktnija to je žudnja za njenim ispoljavanjem i viđenjem u svemu sve žešća.

Um ne može izraziti Ljubav, pa će ona govoriti na svoje načine kako god može. Pronaći će srce na poklopcu konzerve, savijenu travku na tlu, na krilu insekta uhvaćenog u paukovu mrežu – i premda kraj za insekta, za nas je to izjava Ljubavi našem svjesnom biću. Nema tu uzmaka! Ljubav će se vratiti u nas, jer zapravo nikada nije ni otišla! Ono što mi radimo sada i ovdje jest lagano puštanje da nas utopi u svoje dubine, da nas osnaži, preuzme sve što jesmo, što imamo i što nas okružuje.

Ho’oponopono je vrlo lukava praksa! Tobože, kao, rješava vas problema, ali ustvari vas transformira u višu svijest, preoblikuje vaše poimanje stvarnosti, podiže iznad hipnotičke zaluđenosti u probleme. Ona ima samo jedan uvjet: potpunu predanost i ustrajnost!

Ali zapamtite, i problemi imaju taj isti uvjet!

Odbacimo stoga oprez, bojažljivost, ispipavanje i “samo još nešto da pitam”! Nema se što pitati kod “Volim te”! Jer zaista, što nije jasno kod riječi “Hvala ti”? Ne znam kako su nastale te riječi, pretpostavljam da su primitivni ljudi umjesto njih kimali glavom, očima izražavali zahvalnost, voljeli tijelom, grlili svijet kojih ih okružuje mrmljanjem i režanjem. Ako je ikada u ikakvom početku bila riječ mogla je biti samo “Volim te”! Ništa drugo osim toga ne priznajem, jer ništa drugo nije ni moguće. To su iskonske riječi, one su nastajanje, buđenje, stvaranje. Njihova integracija je najdublja moguća, nema gdje ih nema! Zato ih svatko razumije, odmah ubere njihovu energetsku vrijednost, Božanski trag.

To je Ljubav – nikada vas neće napustiti, izdati, ostaviti na cjedilu. Samo joj to moramo dopustiti.

Svatko je sam sebi grupa, a kada smo zajedno onda je to ludnica kozmičkih razmjera 🙂

– Neno Lubich