Priča o Željku, 3 dio

hoZnam sada ćete se nasmejati kada ja napišem… ma , sećate se priče o Željku :))) i ja se smejem, jer je sve luđa i sve pozitivnija i tako se lepo primila van ama baš van svih očekivanja :)) i ne znam više iskreno odakle izvire ali nije ni važno, bar nama ovde, jer mi znamo da “nemamo pojma”, ja nisam ama baš ništa konkretno čistila kada je on u pitanju jer nisam ni znala a po Bogu šta bih i čistila… osim osećaja kada je on prisutan ,,nekako tek sada vidim” da ne možemo tj. i nije nam dato očistiti bilo šta kao odvojeno jer na kraju ko zna koliko je programa, a da je možda iza svega samo jedan program nazvan sa hiljadu oblika…

Evo novosti :)) Žeks je preko noći (gledajući našim očima) dobio majku, stan i auto… no da se pojavi i očuh koji mu prepisuje u vlasništvo i sopstvenu kuću malo je i previše…a možda i nije.

I nije kraj, sada se javlja i njegov biološki otac koji baš ovih dana deli imovinu u Crnoj Gori, sinovima iz drugog braka, ALI, želi da ostavi i Željku stan!!!

Ja stvarno počinjem iz sveg srca verovati u onu “Bog ima sjajan smisao za humor ” VOLIM TE!

- Nataša Sekulović

HO – kao INVESTICIJA

hoVolim matematiku i brojeve. Brojevi su mi lijepi sami po sebi, a matematika osim što je korisna – za mene je i način razmišljanja.
Zgodno je to što u matematici nema baš previše odstupanja – rezultat je točan ili nije. Nema možda. Sve je vrlo jasno, konkretno i precizno. Valjda i zbog tih karakteristika je toliko volim.

Ajmo se malo igrati s brojevima. 
Ako npr. hopsate jednu godinu (365 dana) to je svakako korisno za cjelokupni vaš život. Mabel kaže da svako Hvala i Volim te ide u ‘Banku’ u koju je najbolje investirati. To je točno. Nedavno je netko rekao ‘zdravlje je ustvari sve što imamo’ i sigurno je u pravu, jer bez zdravlja ne možemo ništa… Kad hopsamo mi ‘investiramo’ i u svoje zdravlje u to nema nikakve sumnje.
Kad bi smo bili plaćeni za to što svakodnevno hopsamo (recimo simbolično 1 euro) … za godinu dana hopsanja bi smo zaradili 365 eura. To je oko 2500 kuna u Hrvatskoj. Seminar je za ponavljače 150 eura. Znači ako planiram na slijedeći seminar za godinu dana mogu već sad stavljati sa strane 0,5 eura i to će biti sasvim dovoljno, a moj dnevni budžet neće biti ugrožen sa nedostatkom od 3,5 kune dnevno.

Sa 20 godina sam krenula s meditiranjem… To mi jedna od najpametnijih odluka u životu. U ovih 20 i nešto godina meditacijskog staža nije mi baš sve uvijek išlo glatko u životu (u stvari nemam se što žaliti), ali sa meditacijom je sve išlo LAKŠE – kao da sam cijelo vrijeme imala neku dodatnu ‘potporu’ i dobro ‘usmjerenje’ za sve što sam radila.
Onda je došao HO. Sad je ono LAKŠE postalo nekako JOŠ LAKŠE.

Ako smijem reći HO je odlična ‘Investicija’ – uz to još ništa ni ne košta. Na Seminar se može i ne mora. Ja idem jer mislim da trebam biti tamo… Voljela bih ‘vidjeti’ što se zbilja dešava kad idem na seminar. Zanimljivo mi je da ljudi plaćaju seminar i ako na njemu ne mogu prisustvovati. Mnogima je to vrlo čudno – meni nije, čak bi se usudila reći da mi je to sasvim logično. Ako me nešto spriječi i ne mogu doći na seminar(udaljenost, obaveze i sl.) – nema veze, seminar sam platila i to je kao da sam na njemu (to baš i nije često sa ostalim seminarima, ali kod HO funkcionira, jer se ‘čiste’ svi polaznici seminara – i oni prisutni i oni koji nisu prisutni).
Zahvalna sam sama sebi što sam bila toliko mudra da ustrajem u svojim duhovnim praksama.
Danas je to moja najveća kvaliteta od koje ne ‘profitiram’ samo ja nego i svi okolo mene..
Zadnjih 20 godina je prošlo kao u trenu…i slijedećih će 20 isto – ne sumnjam u to uopće. Zato ‘investirajte’ SADA u prave stvari… u Hvala i Volim te.. Puse svima :)

- Dani Ella

Preci i “ništa nije slučajno”

hopNisu slučajni roditelji kod kojih smo se rodili, zemlja, grad… ništa nije slučajno. Nisu ni ‘slučajni’ roditelji naših roditelja, a bogme ni roditelji njihovih roditelja itd.

Prije negoli smo ‘zakoračili’ na Zemlju ‘znali’ smo na neki način što nas čeka… tko će nas dočekati i zašto. Neke stvari su unaprijed određene…
Iako su neke stvari unaprijed postavljene – nije fiksno određena kvaliteta nečijeg života pa tako netko tko se rodio u ‘dobrim’ životnim uvjetima može imati vrlo nesretan život, dok netko tko se rodio u ‘lošim’ životnim uvjetima može imati vrlo sretan i ispunjavajući život.
Dobra startna pozicija je važna, ali nije ključna.
Ako proklinjete svoje pretke i mislite da ste mogli proći i bolje – varate se… preci su upravo onakvi kakve ste zaslužili – ‘iskrojeni’ su baš po vašoj mjeri.
‘Ali ja svoju pra pra pra baku nikad nisam vidjela!!! – Kakve veze imamo nas dvije… jedna s drugom osim što se ona rodila prije mene i obje činimo karike jednog podužeg lanca?’
Ima, ima!!! U stvari, jakoooo smo povezaneee… toliko da na neki način ‘ovisimo’ jedna o drugoj.
Zastrašujuće je kad shvatite koliko ste povezani sa svim tim ljudima o kojima ne znate gotovo ništa i nikada ih niste upoznali (uglavnom). S njima smo povezani Programima – to je po terminologiji HO, a naravno i da HO ne postoji stvar bi opet bila ista (karmička povezanost, grijesi predaka i sl.) – nije to ništa novo.
To je loša vijest.

A sad dobra!
Dobra vijest je da iako neke stvari ne možemo promjeniti jer su se već ‘desile’ možemo promjeniti daljnji ‘smjer’ očekivanih zbivanja. Pa tako npr. ako je moja baka imala problema s bubrezima kao uostalom i njena mama, pa i mama njene mame itd. ja ne moram imati nikakve probleme s bubrezima… i ne samo ja nego ni moja kćer, a možda ni njena kćer (ako će je imati) itd. Jasno je o čemu govorim, zar ne ? 

Svatko od nas se trenutno nalazi u situaciji koja je takva kakva jest. Dakle, dobra vijest je da se skoro svaka situacija da mijenjati i to korjenito.
Kad se ja promijenim – na neki način se mijenja i moja prabaka na primjer (sjetite se – sve se uvijek dešava SAD), i tko zna tko još.
Ja sam centar SADAŠNJOSTI i za Prošlost i za Budućnost. I zato ne samo da na Seminar idu svi moji Prošli preci nego i svi Budući. Sve ih vodim sa sobom jer o meni ovisi cjelokupno naše (moje) postojanje…
A jesam li već spomenula da Nema nikoga tamo vani ?! 

 

- Dani Ella  

HO (u susret seminaru)

hopHO je u zadnjih par godina sve popularnija i popularnija tehnika svugdje u svijetu pa i na ovim našim prostorima.
Informacije o samoj tehnici se mogu dobiti s raznih strana – mislim da internet vodi u količini informacija iz cijelog svijeta.
O HO se u zadnjih par godina piše i raspravlja više nego ikada do sada. Nekima je tehnika zanimljiva sama po sebi, neki je prakticiraju, a neki je smatraju samo još jednom ‘prevarom’ dobro ‘upakiranom’ za raju u ‘poplavi’ najrazličitijih tehnika iz svih krajeva svijeta.
Pa tako se na netu mogu pronaći najrazličitije špekulacije o samoj tehnici, zna se dogoditi da se HO ‘uspoređuje’, ‘prevodi’, ‘tumači’ na najrazličitije načine.

NE POSTOJE BRZA RJEŠENJA. Tko god je odlučio pomoću HO riješiti do ljeta (na primjer) goruće probleme možda bi bilo najbolje da od hopsanja odmah odustane. Zašto? (objasnit ću…)
Ali ako ste Očajni i ne znate što bi – HO je moguće dobar izbor za vas.

Ako vam se udaje sestrična u 7 mjesecu slijedeće godine i vi ste vjenčana kuma pa želite izgledati fenomenalno na svadbi, a imate 20 kilograma više možete osmisliti dijetu pomoću koje ćete za 8 mjeseci skinuti višak kilograma i naprosto zadiviti ‘sve’ svojom figurom. Možete u toj svojoj akciji biti vrlo dosljedni, sistematični, disciplinirani i u konačnici ‘zabljesnuti’ u punom sjaju na taj ‘važan’ dan, ali ustvari za sebe i svoje tijelo niste napravili ništa dobro na duge staze.
A može i taj događaj (vjenčanje) postati poticaj da nešto promijenite u svom životu iz temelja, ne očekujući bogzna koje rezultate iako će oni doći po prirodi stvari … i onda na ‘važan’ dan nećete imati 20 kila manje nego recimo 10, ali tih 10 nećete vratiti do prvog Božića već je vrlo vjerojatno da ćete Novu godinu dočekati lakši za još novih 10 kg manje.

Neki HO shvaćaju na ovaj prvi način, a neki na ovaj drugi. RAZLIKA JE DRASTIČNA. Ako HO doživljavate na ovaj prvi način ‘brza dijeta’ ne samo da to nije HO nego usudila bi se reći da si radite više štete nego koristi. Naš organizam je toliko sofisticiran i slojevit da treba poštovati njegovu prirodnost i složenost.

Toliko vremena provodimo ovdje u grupi (barem ja) baveći se HO i voljela da barem ovdje bude dobro pojašnjen smisao HO.
Je li hopsanje bezazleno? NIJE. I to iz više razloga. Prvi je taj što sami smisao HO je vrlo dubok i duhovan. Drugi – Velika je promjena za naš organizam u cijelosti kad krenemo sa hopsanjem. Svašta se dešava to znate i sami iz vlastitog iskustva. Odgovornost na svakome od nas je velika i ne treba to banalizirati.

Velika količina materijala s neta nemaju nikakve veze s HO, osim što netko jednostavno zlorabi i koristi naziv tehnike za nešto što ona ustvari nije.

Često se zna desiti da se s HO krene kad su problemi došli do ‘stropa’, ako je to tako u vašem slučaju vrlo je važno da ‘probleme’ shvatimo kao poticaj da nešto treba mijenjati. Jedan od načina je i HO. Ako ste bolesni, u postojeće probleme hopsanjem postepeno unosite Svjetlo u već postojeći Mrak. To se izvodi s Ljubavlju i sa osjećajem (mjerom) za Sebe i svoje potrebe… korak po korak, ako stvarno želite dugoročne rezultate bez nuspojava. To je potpuno isto kao i sa oni 20 kilograma viška.

Ja sam u ovu grupu ‘uletila’ kao 20 i ne znam koji član. Od onda ozbiljnije hopsam. Sada je u grupi preko 2000 članova. Mnogo je novih, a mnogo je i onih koji su od HO odustali iz razno-raznih razloga. Od hopsanja se odustaje iz više razloga jedan je i taj što se sami HO ne doživljava kao duhovni proces već kao instant tehnika koja se može koristiti na najrazličitije načine… Tako ima onih koje HO zanima Ozbiljno, a i onih koji ga doživljavaju vrlo Neozbiljno i Površno.

Istinski i temeljiti rezultati dolaze jedino kao posljedica ovog prvog – Ozbiljnog pristupa. I to onda ima veze sa onim što HO stvarno jest – Duhovni put.   

- Dani Ella

U bolnicu, iz bolnice

hopDrugari moji Hopsci,

jedna kratka obavest. Mom bratu je u petak pozlilo, imao jake bolove u stomaku. Otisao u Urgentni Centar i njegova supruga me zove i kaze mi da ce morati da ga operisu, imao je napad slepog creva. OK, prihvatim ja to, i nastavljam sa svojim hopsanjem. Ona mi kaze da dodjem sto pre u bolnicu, a ja odgovaram da nema potrebe, da ce sve biti u redu. Posle nekoliko sati mi se javlja, naravno, opet moja snaja i kaze mi: Ne znam sta se desilo, ali posle naseg razgovora, tvom bratu je bilo mnogo bolje, operacije nece biti i evo ga kod kuce. Ja se smejem u sebi, i zahvaljujem ,neprestalno izgovarajuci: HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA….

Sta da Vam kazem, ali za dve godine hopsanja, moj zivot ima jednu sasvim drugu dimenziju, a vidim i ljudi u mom okruzenju imaju svoja mala cuda…Vidimo se u subotu, jedva cekam… Sve Vas mnogo volim i Ljubim. HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA….. I OPET, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA… I TAKO U BESKRAJ.

 

- Aleksandra Micić   

Seminar – prijevoz iz splita

Organiziran je prijevoz za sudionike seminara iz Splita.
polazak je u subotu rano ujutro, a povratak nakon seminara, nedjelja na večer. Autobus će dovesti putnike do hotela, i također čekati ispred hotela u vrijeme polaska. Cijena povratne karte je 300 kn.

Molimo zainteresirane da se jave na centar.izvrsnosti@gmail.com.

Prijave primamo do popunjavanja mjesta.

 

hop

Prava i obveze

hopJedan od osnovnih postulata u Ho`oponoponu je preuzimanje odgovornosti.
Svakodnevno donosimo odluke i svakodnevno se suočavamo sa situacijama koje su izravno povezane s odlukama koje smo donijeli u prošlosti. Neke situacije su ugodne, a neke nisu, a mi smo skloni zaboraviti da su povezane s odlukama koje smo mi donijeli.
Preuzimanje odgovornosti označava svjesnost i suživot upravo s nuspojavama naših odluka. Ono što ponekad zaboravimo – funkcioniramo i živimo u svijetu dualizma i ravnoteže. Svaka sila ima svoju protutežu – pa tako i odgovornost.
Više odgovornosti povlači i više prava. A zamislite koliko prava povlači 100% preuzimanje odgovornosti. 
Imate pravo na sve što trebate, a posebno na slobodu. Prvenstveno na slobodu od štetnih uvjerenja koja se u svakodnevici očituju kao teški ljudi, bolest, patnja, slomljeno srce, nedostatak novaca, ljubavi ili prijatelja.

Ako ste preuzeli 100 % odgovornost za ono što Jeste, imate 100 % pravo biti slobodni. To pravo vam nitko ne može oduzeti – ono je u izravnoj povezanosti s vašom odlukom da preuzmete 100 % odgovornost.

- Petra Varsić

Zbunjeni džepari…. ili – HO?

nDrugari moji Hopsici, verujem da ste odlicno, da hopsate, uzivate u tome i da Vam se desavaju cudesne stvari… Dakle,evo jos jednog velikog cuda. U petak u gradskom prevozu ukraden mi je novcanik sa svim mogucim i nemogucim dokumentima ,sa finom sumom novca, ali, ono najbitnije, tu mi je bio i ceeport seals.

Tek kada sam dosla u agenciju primetila sam da nemam novcanik, koji je inace veeeliki. Sok, neverica… Hm, sta sad? Naravno, svo vreme hopsam, hopsam, pitam se sta je to u meni izazvalo sve ovo??? OK, krenem da razgovaram sa svojim unutrasnjim detetom… Ne nerviram se. Javim suprugu sta mi se dogodilo ali potpuno mirna, kao da ga zovem da idemo negde na rucak…

Danas oko 13 h, zove me jedan muskarac i pita me, da li ste Vi Aleksandra? Naravno da jesam. Kaze mi da je nasao moj novcanik, inace unutra su bile i moje vizit kartice, pa me je tako i nasao. Zamolila sam ga da pogleda da li su tu dokumenta i glas sa druge strane odgovara, da, tu Vam je licna karta, kartice od banke… Ja u soku… Zgranuta… Nasli smo se za neka dva sata, seli da popijemo kafu, daje mi novcanik, otvaram ga… tajac, muk, neverica… ajme meni pa sve mi je u novcaniku, i dokumenta, i kartice od banke i novac… Pitam ga gde je nasao novacnik a on mi kaze da se vracao sa posla i ne zna ni sam kako ali jednostavno novcanik je ugledao ispred sebe, blizu svoje zgrade u kojoj stanuje, a stanuje u potpuno drugom delu grada. Ja mu kazem da su me tog dana oko podneva izdzeparili u prevozu a on ga pronalazi uvece oko pola jedanaest sa svim mojim stvarima.

Koje odusevljenje, kakva radost. Kaze mi Gospodin, ovo je za Riplija ,za rubriku verovali ili ne, ja ga gledam i smejem se i mislim se, sve je to HO. Hvala HO, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA, HVALA… VOLIM VAS SVE, VOLIM, VOLIM, VOLIM…. 

- Aleksandra Micić