Moja priča o HO

sMoja priča o HO ……..25.06.2014.

Odlučila sam nešto podijeliti s vama. Ne mora se to nikom desiti, ali želim da doznate kakve sve mogućnosti nam donosi HO. Ovo je moje iskustvo i moja razmišljanja o HO i nije mi ni na kraj pameti da ovdje nešto izmišljam, a i nemam razloga.

Moram priznati da me je HO u zadnje vrijeme nekako „puknuo“ :) 
Ne želim ovo što ću reći, prikazati kao čudo, jer pravo od čuda smo mi sami, svatko ponaosob.

Neki dan sam nešto objavila i napisala koliko sam dugo u HO i kako mi se „nešto“ dešava. To što se usput dešava i nije toliko bitno, bitni smo zapravo samo mi. HO je tu da nam pomogne da savladamo sebe, svoj majmunasti um i da nam pomogne da otvorimo svoje srce. Kad kažem majmunasti um, želim reći kako naš um skače od misli do misli, kako se zapetljava, kako nikad nije u miru, kao ni majmun skačući u krošnjama drveća.

Svatko od nas je drugačiji i svakom dolazi upravo ono što je za njega na neki način najbolje, ono što će mu pomoći da ispuni svoju dharmu. Ako ste bez želja doći će vam baš ono što trebate da postanete ispunjeni.

Neki dan sam spoznala što je zapravo HVALA (jednostavno je to objasnio Mooji) i tada je ta riječ, još jače otvorila vrata moga srca. Da HVALA ima toliku moć, uistinu nisam znala. Mada sam je ponavljala (ne baš stalno, moram priznati), nisam znala kolika je njezina snaga. Ali sve dolazi u svoje vrijeme i dođe baš onda kad si spreman, ni prije ni kasnije. Ovo sam odlučila podijeliti s vama samo zato da shvatite da ste vi sami ono najbolje što vam se može desiti, samo budite strpljivi „radite“ na tome .

Koliko riječi, da bih vam opisala nešto što mi se dogodilo u par minuta a moglo se reći u dvije rečenice .

A sad priča :

Sinoć kad sam se spremala na spavanje, nešto me jako probolo na desnoj strani gornjeg dijela trbuha. Baš sam se iznenadila, jer me već godinama ništa ne boli. Za par sekundi se bol ponovila. Jetra nije (nitko mi ne ide na jetru), žuč nije, nema od čega, želudac nema razloga da me boli…. hm što je to, pitala sam se? Što mi to želi reći moje tijelo????
Kad se za par sekundi bol ponovila, ja spontano stavim desnu ruku, koja mi je bila slobodna, na mjesto bola i pomislim: HVALA, HVALA, HVALA. Istog trena me prestalo boljeti. Sve što sam tada pomislila je bio „hm“. Do iduće pojave boli, prošlo je par sekundi i ja ponovo stavim ruku i pomislim HVALA HVALA HVALA. I opet moje čuđenje…… Do treće pojave boli prošlo je nekoliko minuta i ja napraviom isto.
Bol je nestala, i ja završim svoje „hodočašće“ prema spavaćoj sobi.
Kad sam sjela na krevet, zadnji put me zaboljelo, ponovila sam postupak, legla i zaspala.
Što je bilo, bilo je, ne interesira me. Što god da je bilo, HO mi je pomogao da to nestane….. ili mi je samo htio pokazati što znači ZAHVALNOST, prema svemu što nam se događa……

HVALA HVALA HVALA svima vama jer, da nije vas i vaše pomoći, ne bih došla do mnogih spoznaja o HO.
Uz moje zahvale svima vama pridružuje se i bezuvjetna ljubav prema svima…

- Branka Plevnik Krivokuća

Detaljnije o oglasima

Što su Sjećanja, Programi u HO?

sŠto su Sjećanja, Programi u HO?
Što u stvari brišemo kad hopsamo?

Nije lako odgovoriti na ta pitanja, odnosno lako je ako se odgovor temelji samo na teoriji, jer um bez ikakvih problema odgovara na sva pitanja.
Da bi nešto dublje utjecalo na naš život potrebno je vlastito iskustvo. Često je vrlo teško pretočiti to iskustvo u riječi. Da nam je istinski jasno što su Sjećanja ili Programi ne bi nam bilo teško čistiti ih, kao što nam ne bi bilo teško izbacivati teško kamenje iz ruksaka koji nosimo svakodnevno na leđima.
Problem je s Programima što ih je teško prepoznati kao Programe – kao nešto što nam u stvari jako smeta. Pa tako tko kod zna i malo je u HO upućen ima problem: Kako razlikovati Inspiraciju od Programa. Kako?
Teško. Bez obzira na tu nepobitnu činjenicu moguće je barem malo osvijetliti tu enigmu na način da se barem malo približimo tom zanimljivom fenomenu.
Ovaj tekst će biti samo još jedan pokušaj, doprinos ovoj temi, proizašao iz moje jutarnje meditacije, iz ‘razine’ malo dublje negoli je ova površna.

Postoji jedna anegdota o gostima na večeri i njihovoj reakciji na ponuđenu hranu…
Neki poznati biznismen je jednu večer pozvao društvo na večeru. Pripremljena je vrhunska hrana, u svakom pogledu, vodilo se računa i o najmanjim detaljima. Kad su gosti stigli stol sa pripremljenom hranom izgledao je božanski, a miris hrane neodoljivo. Svi prisutni gosti užurbano su sjeli za stol s nestrpljenjem očekujući trenutak kad će kušati hranu.
Upravo u trenutku kad je domaćin trebao oglasiti početak večere u prostoriji se promijenilo osvjetljenje, odnosno boja svijetla. Prvo je to svjetlo postalo crveno, što je rezultiralo da fenomenalna boja špinata odjednom postane crna. Zatim se svjetlo promijenilo u plavu boju nakon čega je krumpir izgledao pljesniv…
Iako su svi prisutni znali da je problem u rasvjeti više nitko od prisutnih nije imao niti volju niti želju kušati hranu. Svi do jednog tu večer su otišli doma gladni iako su itekako bili svjesni uzroka gubitka svog apetita.

Iako znamo da su uzrok svih naših problema Programi, Sjećanja, svejedno nas taj uvid ne oslobađa od njih. Toliko su Programi uvjerljivi…

Dok god ne ukinemo raznobojnu rasvjetu (Programe) nećemo imati ‘apetita’ za jelom. Baš kao u opisanoj anegdoti – možda pod utjecajem plavog svjetla nam špinat neće izgledati loše, ali ‘pljesnivi’ krumpir pored njega će nam kvariti potpuni doživljaj svega ostalog što je posluženo.
Možemo pokušati ukloniti većinu hrane sa stola i čekati da prigodno svjetlo osvijetli samo jedan mali dio namirnica otpornih na nametnutu boju, ali to nije obrok po mjeri čovjeka. Ako nam je Izvor božanski onda bi nam i život trebao biti isti, zar ne?

Kad hopsamo, meditiramo, kontempliramo unosimo nered u jedan ustaljeni sistem izmjene svjetla (Programa) u prostor u kojemu konstantno boravimo i iz kojega nije moguće pobjeći.
Ne možemo pobjeći, a usput još smo i gladni… kako u takvoj poziciji ne bi smo bili jadni?
Možemo preuzeti odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo. Umjesto da patimo, možemo pokušati nešto promjeniti. Hopsanjem unosimo prirodno svjetlo u prostoriju. Pod tim prirodnim svjetlom osjećamo se smirenije, prirodnije, normalnije i padaju nam na pamet mudre ideje kako riješiti probleme koji nas muče.

Kroz Inspiraciju dobivamo upute kako ukloniti umjetno neprirodno svjetlo, rastvoriti sve ono što baca neprirodno svjetlo i sjenu na Savršeno pripremljenu ‘hranu’ pripremljenu baš za nas.  

- Dani Ella

Emisija Najlakši način, tema: Ho’oponopono – uspjeh

ho

Danas se družimo od 19.00 sati,  a tema je Ho’oponopono – uspjeh.
Što uspjeh jest, a što nije, zna svatko za sebe. U velikoj mjeri će se ljudi istih ili sličnih interesa složiti oko definicije. Ali, jesu li stvari takve, kakvima se čine? Jesmo li sigurni u ono što govorimo i mislimo?

Može li nam Ho’oponopono pomoći na putu do uspjeha, i ako može – kako?

Pridružite nam se, ulazi se preko linka  http://bit.ly/Emisija-Najlaksi-Nacin-sa-Karmen koji će biti otvoren od 18.00 sati.

Ho’oponopono večer u Puli

ho

Pozivamo vas na Ho’oponopono večer u Puli, 27. 06. (petak). Ovo je izvrsna prilika da upoznate ljude kojima je već duže vrijeme Ho’oponopono sastavni dio života. Moći ćete čuti njihova iskustva, životne priče, te podijeliti svoje.

U okviru Večeri bit će i promocija knjiga Mabel Katz, koje su sve prevedene na hrvatski.

Ulaz je slobodan, čekamo vas!

 

Petak 27. 06., u 19.00 sati.
Adresa je Jakova Puljanina 8 (Vidikovac), prostor Centra “Valovi”.

“Ti”

sDok si i dalje “ti”
slijep si za oba svijeta.

Opijenost sobom neće ti
dozvoliti da vidiš. 
Tek kada se očistiš
od straha i bijesa,
presjeći ćeš im duboko korenje.

- Rumi

 

 

 

 

 

———————————————————————————————————————-

 

 

Narkoza za programe

sDa biste vidjeli Ljubav, morate se “ušlagirati” njome. Voljeti je narkoza za programe, jer vas preplavljuje nevezanošću za bilo što osim te divote što u tihu blagost vas ušuškava. Osigurajte svoju dozu Ljubavi svakodnevno! Prepustite Nutrini da ‘Volim te’ vašem tijelu šapuće! Dajte priliku onom glasu iz srca da pažnju iz svakodnevnog svijeta vam krade i grč straha obožavanjem razgrađuje.

“Ja sam nepokolebljiva Ljubav”, čut ćete ako samo malo zastanete i poslušate taj poriv za nezamislivom strašću što u vama još od nastanka zvoni.
Jedina svrha prvog udaha jest voljeti! Ono što je potom nastalo tek je jeka te iskonske Namjere da s Ljubavlju putujemo kroz iskušenja života. Prepustimo se tom zamašnjaku! Ne zaustavljajmo ga slutnjama, vjerovanjima i nagađanjima! Samo otpustimo sve, sve, odmah!

Kažem ‘Volim te’ i slušam kako odzvanja u beskraju moga Bića. Otpuštam svom silinom te kreature što ovim, onim me zovu, ovako, onako opisuju.
Lako je to, najlakše na svijetu! Jer što ima lakše od dopuštanja te silne moći da iz mene vrišti poput jutarnjeg sunca što svjetlom svijet tami otima?

Ne može drugačije, osim ‘Volim te’, sada vidim! Svaku priliku da volim, od sada sebi pružam. Jer je jasno da sam Ljubav oduvijek bio! Ostati je izazov, a s ‘Volim te’ i to sam riješio.

- Neno Lubich

pratıte nas

—–

Kome ide: Volim te?

sČesto se postavlja pitanje: Kada govorim “Volim te”, kome govorim?

Kada dišemo, kome dišemo? Dišemo li sebi ili nekome drugome? Možda problemu? Dišemo jer je to suština našeg Bića ovdje na Zemlji. To je prirodni mehanizam, kojeg srećom ne kontroliramo. Njime ostvarujemo harmoniju sa svijetom što nas okružuje. Zapravo, kada udišem zrak – udišem svijet! Jednako tako, izdišem Sebe natrag k Tebi. To je prirodni mehanizam koji mi omogućuje svjesnost bivanja univerzumom, stapanja s njim i da izmjenjujem životnu energiju. I baš kao što kažemo da kada uronimo prst u more, spojeni smo sa svim morima svijeta, jednako tako, dok dišemo spojeni smo s energetskim slojem Zemlje okupanim Suncem. Gdjegod ima zraka, mi smo Jedno! Jer ovaj zrak što je sada u Meni, bio je i u Tebi. Disanjem ti kažem da Jesmo. Poznajem Te, jer sam uvijek s Tobom u apstraktnoj prisnosti.

Disati – to je direktno iskustvo Boga!

Kada govorimo “Volim te”, mi iskazujemo iskonsku prirodu našeg Bića – Čiste Bezuvjetne Ljubavi – ovdje na Zemlji. I kao što disanjem ne govorimo ni sebi ni drugome, tako ni kada kažemo “Volim te”, ne govorimo sebi ni onome ispred nas, a ni problemu! Mi izmjenjujemo svoju Ljubavnu energiju sa Sobom, onim ispred nas i sa svim što nas okružuje. Tada se i problemi, sjećanja i podaci rasipaju u toj izmjeni, jer ne mogu opstati u takvom mediju. Ljubav nije sjećanje, ono je stanje! I baš kao što na maglu ne može sletjeti ptica, tako problem ne može postojati u Ljubavi.

“Volim te”, to je disanje Boga! Udiše sve nas odjednom i izdiše sve nas odjednom. To je Ljubav! A Ljubav se ne govori nikome, jer ona Jeste. Pokušajmo biti neutralni u Ljubavi, ne ulagati samovažnost u nju, izdvajati “ja” koji voli “to”.
U “Volim te” sve je sadržano, sva suština postojanja! Sve je već izrečeno, baš kao u svakom udisaju! Štogod mi pokušali još reći o njemu, to je degradacija Božanske svijesti.

“Volim te”, to je Tišina. Neizreciva žudnja za Bivanjem.

- Neno Lubich

 

 

—-

Čuda postoje

sMi ne znamo, niti imamo pojma, kako Bog (Ljubav) radi. Ne znamo što može učiniti za nas. Ne možemo ni zamisliti. Takozvana čuda doista postoje. Možemo ih doživjeti u svakom trenutku našeg života, ako prestanemo s pokušajima da razumijemo sve intelektom, i ako otpustimo naše sudove i mišljenja, i naučimo dopustiti da nas ponese tijek života. Neophodno je da postanemo svjesni da smo, mi sami, naše najveće prepreke u našim životima!

- Mabel Katz

Bol i patnja

sBol je neizbježna, ali patnja nije potrebna.
Mabel

Kad sam prvi put čula ovu izjavu od Mabel moram priznati da baš nisam bila presretna. Bilo je to davno, još na početku mog druženja sa HO. Od dvije muke bolja je samo jedna ..ajde barem to mislila sam si pokušavajući vagati između patnje i boli. Nisam tu izjavu baš dobro shvatila na prvu, znam to jer sam osjećala otpor u trbuhu – ne zbog izjave već zbog mog tumačenja iste.. A valjda je bilo potrebno dodatno pročistiti vlastite kanale da bi spoznala stvarni smisao ove poruke.
I evo kako je danas doživljavam bez imalo otpora i pritiska u trbuhu.
Vrlo je važno i velika je razlika između doživljavanja boli i patnje. Iako bol zvuči kao nešto trenutačno, a to trenutačno može i potrajati… patnja liči više kao jedna vrsta agonije bez početka i kraja – ove značajke nisu bitne.

Evo primjera.
Recimo da unutar sebe posjedujemo jednu veliku količinu boli (uopće je ne moramo biti svjesni) i ako tu bol ne otpustimo, razriješimo.. ona će naći način da se manifestira, materijalizira u našem životu u obliku nesreće, bolesti što će neminovno proizvesti patnju u našem životu.

Međutim, moguće je otpustiti bol i bez njene konkretne materijalizacije!!!
Što bi ste odabrali da možete:
Da sjedeći doma u miru proživite intenzivnu bol: fizički, psihički i duhovno na način da tu bol jednostavno osjećate u sebi na svim razinama..
ili bi ste radije da vas lupi auto ili se desi bilo koja druga nesreća koja će uz bol izazvati i patnju te ostale štete koje će zbog stresa izazvati još dodatnu bol?
Ako se želite popeti na 15 kat u jednom trenutku će vas početi boljeti noge, ali to nije ista ona bol u nogama koju osjećate kad se strmoglavite niz stepenice jer ste se pokliznuli i otkotrljali. Jedna bol je oslobađajuća i nakon nje vas očekuje prekrasan pogled, a druga je traumatična. Bez prve se ne može, ali bez druge itekako može.

- Dani Ella

—-

Važno je pokrenuti se…

sZamislite da ste se upravo doselili na prekrasno malo idilično imanje. Tu je kučica okružena vrtom, kroz dvorište prolazi potok… sve što ste oduvijek željeli je tu.

Na imanje ste upravo stigli s jednim osrednjim koferom. Odlažete kofer u kuću i krećete u obilazak novog doma. Puni ste planova, ideja i zamisli kako urediti novi dom. Važno vam je da se u kući osjećate ugodno, da vam je vrt prepun vašeg omiljenog cvijeća, da je tu, odmah pored kuće mali voćnjak s omiljenim voćem i povrtnjak koji će vas dvostruko veseliti jer ćete uživati obrađujući ga i kasnije u branju i pripremanju omiljenog zdravog povrća. Točno znate što želite, ali u stvari ne znate detalje – odnosno osjećate što vam je ugodno, sviđa vam se i nekako je po vašoj mjeri. Ono što ne znate jest: od kuda krenuti, što točno precizno želite i način na koji da sve to zajedno realizirate…

U ovom trenutku ulijeće važnost Hopsanja i Akcije, odnosno djelovanja. Da ste trebali, odnosno da je predodređeno da cijeli dan sjedite na jednom mjestu i hopsate, meditirate i sl. rodili bi ste se na drugom kraju svijeta i sad bi ste bili okruženi kamenom u nekoj osamljenoj pećini ili biste sjedili ispod drveta, a oko vas 50 km nigdje nikoga… To uglavnom nije vaš slučaj, odnosno nije sigurno ako čitate ovaj tekst .
Nismo tu bez veze. Istina, tu smo da bi smo čistili, ali ne i da bi smo bili pasivni čisteći. To je jakooo važno.
Vratimo se na zamišljeno imanje. Nisam spomenula da samo stigli na imanje hopsajući jer to podrazumjeva. I sad, imamo dvije mogućnosti: prva je da sjedimo, hopsamo i ništa ne radimo po cijele dane. Može i to, ali to nije poanta niti smisao HO. A možemo hopsati i krenuti u akciju. Meni se ova druga opcija čini puno mudrija. Zašto? Zato jer uglavnom iako ništa ne očekujemo većina nas je počela hopsati jer ima nekakva očekivanja od HO (duhovna, materijalna…). Očekujemo određene promjene u svom životu, a one se neće dogoditi ako smo pasivni. Evo recimo sjedimo ispred kuće i hopsamo, dolazi nas pozdraviti prvi susjed i nudi nam odlično sjeme za naš novi vrt. To sjeme da bi izraslo u biljku mora biti posađeno. Čak da se i pojavi osoba koja se nudi da to napravi za nas, vrlo je važno da se mi sami u jednom trenutku uključimo u sam proces. Ponekad se neće pojaviti nitko i mi ćemo sami se prošetati do dućana sa sjemenom da bi smo kupili ono što nam je potrebno.

HO je kao dobar ‘savjetnik’, usmjerenje – trenutno najbolje moguće rješenje, Ho NIJE naša zamjena za život.
Dakle, važno je pokrenuti se uz Hvala i Volim te, razdrmati učmalu energiju u sebi, razbuditi se na svim razinama jer živjeti život znači biti Živ – protočan, otovoren za Inspiraciju, za sve ono što će bez obzira na sve, u nama pobuditi božansku energiju – Iskustvo zbog kojega smo u konačnici tu.

- Dani Ella

pratıte nas