Prizma ljubavi

nČovjek je kao nekakva staklena prizma kroz koju prolazi Ljubav. Ako smo se nakrcali podacima i sjećanjima, onda Ljubav ne može prolaziti. Prizma pretvara Božansku svijest u nama razumljivu Ljubav, manifestira ju svugdje oko nas i životi nam mogu biti jako lijepi ako im dopustimo da budu. Međutim, zamrljana prizma blokira Svjetlo, smanjuje Božanski šapat i projicira probleme, mnoštvo njih, u svijet oko nas. Dakle, problemi su slomljena Ljubav, poražena i potisnuta golemim otporom. Kada čistimo, onda stvaramo put da Ljubav slobodno prolazi, da projicira prekrasne duge i lijepe slike voljenja u naše snove koje nazivamo životom.
Nema mnoštva problema koje treba čistiti! Nema se odakle ni započeti, jer problemi nisu tamo, nego ih kanaliziramo kroz zamućenog sebe u našu pažnju. Tako, jedini fokus je prema sebi, prema prizmi.
Kada očistimo prljave naočale sve je ljepše, jasnije, mnogo je novih detalja, divnih boja. Čistimo zato samo i jedino sebe, ne čistimo probleme, jer njih nema kada je leća čista.
Prizmu Ljubavi čistimo finom krpicom na kojoj piše “Volim te”.

– Neno Lubich

Duhovnost kao slatkiš

c– ” Doktore, ovaj lijek koji ste mi dali ne djeluje. ”
– ” Hm… Djeluje kod svih ostalih. Uzimate li ga po uputama koje sam vam dao? ”
– ” Kojim uputama ? Ma uzimao sam ga prvih par dana pa sam prestao kad sam vidio da ne djeluje. Štoviše, bilo mi je još gore. ”
– ” Još gore ?! Što vam se dogodilo ? ”
– ” Umjesto da prestanem kašljati još mi se počela skupljati sluz u grlu i nos sliniti. A ionako je lijek bio gorak. Ja bih neki slatki. I da odmah prođe. “
– ” A-ha, dobro… Tijelo kroz sluz izbacuje otpadne stanice koje su se u vama nakupile tako da vi ne biste trebali biti njihovo smetlište. To je faza kroz koju trebate proći na putu do ozdravljenja. ”
– ” Ne sviđaju mi se te faze. Idem ja naći drugog doktora. Hvala vam na svemu. Doviđenja. “

**********************

Prečesto sam vidio ovakve praktikante nekog oblika duhovnosti pa tako i hopsanja. Jer takovima je u prvom planu užitak i osjećaj sreće, a ne vlastita stvarna dobrobit. Kao dijete koje bi radije uzelo nekoliko komada kolača umjesto one – bljak! – brokule i špinata. U takvom je slučaju najbolje potražiti druge roditelje koji svojim uskraćivanjem neograničenih količina slatkiša neće tako zlostavljati jadno dijete, zar ne? Siguran sam da se svi roditelji slažu s ovim.

Nismo li mi ponekad točno takvi? ” Jao, od ovog ho’opsanja mi je gore nego prije! Pa kako mogu biti zahvalan za OVO ?!?! Zahvalnost je tu za lijepe stvari, situacije i ljude u našem životu, ne za SVE LOŠE !!! “

I onda opet natrag na par krugova na vrtuljku vlastita uma. A možda je neki drugi proces za mene? Možda ipak onaj koji me podučava da sam ja gazda svog života i njegov kontrolor i kreator? Možda ipak onaj koji mi hrani ego?

I tako, napola završen proces liječenja kod našeg doktora OPET nas je ostavio napola bolesnima jer, priznajmo, kriv je i doktor i proces liječenja i lijek… a ne mi jadne žrtve koje smo na takvog šarlatana nabasale.

A tko zna, možda je ipak kriv naš ego?

*************************

Nadam se da vam nije smetao sarkazam. Dani Ella, hvala ti na inspiraciji – i to ne samo danas.

– Radhe Govinda Dasa

Predavanje o Ho’oponoponu u Splitu 14.11.2014.g.

146

Udruga “Kadulja“ organizira predavanje o Ho’oponopono tehnici.

Predavanje će se održati u novom prostoru udruge, u ulici Lička 9,
u prostorijama udruge spinalno ozljeđenih (ulaz s južne strane)

PETAK 14.11.2014 g.
u 18.00 h

Za one koji još nisu upoznati s ovom tehnikom evo par informacija.
Kada je u havajsku Državnu zatvorsku bolnicu na mjesto glavnog psihologa došao dr. Len, nitko tome nije posvetio posebnu pozornost. Bio je još jedan u nizu onih koji dođu, i nakon kratkog vremena otiđu, radi izuzetno teškog posla.
U bolnici je bilo nešto više od 30 zatvorenika, mahom ubojica, silovatelja, psihopata. Samice su bile pune, oni su se kretali s lancima na rukama i nogama, a napadi između njih, i na osoblje bili su svakodnevna pojava. Samo osoblje je bilo u strahu, pod pritiscima, i nitko se nije zadržavao dugo.
Dr. Len se odmah pokazao vrlo neobičnim – uvijek je bio dobre volje i izgledalo je da se dobro zabavlja. To bi se još nekako i dalo shvatiti, ali problem je bio u tome što on zapravo uopće nije radio svoj posao! Nije razgovarao s bolesnicima, nije im određivao terapije, niti davao lijekove. Jedini osobni kontakt s njima, bio je u bolničkim hodnicima, u prolazu.
Pa ipak, vrlo brzo su se počele događati promjene. Napadi su prestali, samice se ispraznile, lijekovi smanjili. I jedan po jedan, bolesnici su ozdravljivali…
Nakon nešto više od tri godine, taj je odjel zatvoren, jer više nije bilo bolesnika.
Metoda koju je koristio dr Len zove se ho’oponopono.

Ho’oponopono ubrzano osvaja svijet. Svojom jednostavnošću i učinkovitošću plijeni pozornost struke (liječnike, psihologe), na jedan prirodni način ujedinjuje sve duhovne tehnike istovremeno. Tehnika se temelji na izreci: svijet je u nama i mijenjajući sebe mi mijenjamo cijeli svijet…Sama tehnika je nevjerojatno jednostavna i elementarna, a pritom učinkovita. Tehniku mogu koristiti svi. Odlični su rezultati zabilježeni i kod djece. Samom tehnikom mi čistimo svoj život od svega onoga što je teret – onoga što nas razdvaja od naše istinske prirode. Tehnika djeluje na sva područja našeg života i na sve one koji su uključeni u naš život.
Predavač: Karmen Jerković Yücel

Link o Hooponoponu:
link za blog: http://hooponoponotehnika.wordpress.com/
link na FB. https://www.facebook.com/Hooponoponotehnika

SVA PREDAVANJA U UDRUZI “KADULJA” SU BESPLATNA.
UDRUGA SE FINANCIRA VAŠIM DOBROVOLJNIM PRILOZIMA.
ZAHVALJUJEMO

Velika tajna za sreću

images (15)Postoje najmanje tri faze u životu: prvi vama kao žrtvom, zatim vama kao kreatorom vlastitog života, i završni – ako imate sreće – vama kao slugom Božanstva. U zadnjoj fazi, događa se zapanjujuće čudo – gotovo bez ikakvog vašeg truda.

…U prijašnjim knjigama veličao sam moć namjere. Sad sam naučio da je namjera igrarija, igračka ega, i da je pravi izvor moći inspiracija. Također, sad znam da je velika tajna za sreću slaganje sa životom, a ne kontroliranje života. Previše ljudi, uključujući i mene, su vizualizirali i koristili afirmacije u cilju manipuliranja svog svijeta. Sad znam da to nije nužno. Bolje je da slijedite tijek, dok stalno mentalno čistite sve što se pojavljuje u životu.

– Joe Vitale

Smještaj u Zagrebu za vrijeme seminara 13. i 14.12.2014.g.!

EFH (19)

Dragi Ho’oponoponovci,

najpovoljniji smještaj smo dobili – a kod koga nego kod jedne naše hopsice – u hostelu Chillout, za samo 80 kn za noć.

Hostel je član europske organizacije top hostela, Europe’s Famous Hostels (www.famoushostels.com), koja garantira najvišu kvalitetu hostelskog smještaja i doživljaja, i to jedini iz Hrvatske i ovog dijela Europe.
Time ih je organizacija potvrdila kao hostel s najvišim standardom i najboljim “value for money” od svih hostela u Zagrebu (odabire se samo jedan hostel u svakom od europskih gradova).
U lipnju 2012. godine osvojili su i nagradu za najčišći hostel na svijetu, a u ožujku prošle godine nagradu za najbolju atmosferu u hostelu.
Drugačije ne može niti biti kad je riječ o hopsi hostelu ;)

Chillout hostel nudi izuzetno povoljan smještaj za sudionike seminara u strogom centru Zagreba, po cijeni od samo 80 KN za višekrevetne sobe i 315 KN za privatne en suite sobe. Moguća je i nadoplata za doručak, ručak i večeru, parking, te eventualni transfer do mjesta održavanja seminara, a sve po najpovoljnijoj cijeni na tržištu. Prijave i upiti se mogu izvršiti na: marinko@chillout-hostel-zagreb.com

Hostel je u centru Zagreba, dakle nije u neposrednoj blizini Antunovića. Zainteresirani, javite se na navedeni mail.

Hvala hvala hvala

KAD HOPSANJE NE FUNKCIONIRA

images

Kad nahrle problemi skloni smo zaključiti da hopsanje ne funkcionira ili možda nešto radimo pogrešno, u dilemi smo da li da se branimo ili napadnemo najjače što možemo(?)

Kad zaprijeti oluja programa prvo što napravimo je da prestanemo disati. Ukočimo se kao da nas je dotakla Snježna kraljica. U tom trenutku važno je razbiti iluziju programa. Kao kad nam je mama morala upaliti svjetlo da nas uvjeri da čudovišta stvarno nema u sobi. Sad smo odrasli pa to možemo sami Stani i upali svjetlo… i diši… i samo promatraj što se događa, bez osuđivanja i bez uključivanja.

Ovdje sam i sada. Što god da je to što se ponavlja, to je u MENI i JA preuzimam odgovornost. Svaki pokušaj borbe s problemom je dolijevanje ulja na vatru. Ako sada ne preuzmem odgovornost program će se ponavljati kroz različite varijacije i situacije. Zato kažem Hvala problemu i situaciji kroz koju mi se ukazao.

Razmišljanje o problemima je kao davanje alkohola pijanici – samo još ovaj put i bit će sve ok? Hm ne baš… Čak pomislimo da smo dovoljno jaki da se borimo s programom, pokazat ću ja njemu, jaka sam… ali čija je to igra? To je igra uma. Ne treba mi to. Ne zanima me to, zanima me samo igra Ljubavi, s jednim jedinim pravilom – Volim – s tim uvijek pobjeđujem.

Sa svakim Hvala i Volim te bacamo programe u rijeku Ljubavi, gdje se svim snagama bore za opstanak na površini. A toliko godina smo ih uzgajali, a sad ih tako olako bacamo? Da, jer nam ne trebaju. I ne pitam od kuda taj program, zašto, tko je kriv – to su ruke koje mi um pruža iz rijeke Ljubavi i ako ih samo malo dotaknem eto njega ponovo na kopnu, još jači nego je bio. Mogu mu samo dobaciti Hvala i Volim te, baš svaki put, jer to je jedini pojas za spašavanje.

Jer Ja sam Ja. Kanal Beskonačnosti. Svi programi koje sam nagomilala kroz generacije i iskustva udaljavaju me od mog Ja. I koliko god um bio uporan u stvaranju svoje iluzije, programi su oni koji ne mogu funkcionirati u Ljubavi. A kako mogu i pomisliti da hopsanje ne funkcionira kad ja već jesam Hvala Volim te svim svojim bićem.

– Nikolina Tomašković

POVJERENJE I PREPUŠTANJE

s

‘Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine
u isto vrijeme da jesu
i kao da nisu.

I sebi sam tako izgledam:
da jesam
i kao da nisam.

I kad mislim da jesam,
skoro da želim da nisam.
Jer-jao! – ja koji jesam,
Više sam onaj koji nisam.

A tada-
bolje bi bilo
da nije me bilo.

A kad mislim da nisam,
bude mi žao,
jer volim da jesam…’

Jednom, sjećam se pročitala sam nešto vrlo zanimljivo i poučno na temu Povjerenja.
Ako postoji neka sila, energija, nešto (bez obzira kako je nazvali) koja je stvorila sve živo i neživo onda ona mora biti najinteligentniji oblik koji postoji u svakom pogledu.
Jer naime samo onaj koji je stvarao zna i zašto je to isto stvorio. Može li posađena biljka znati više o sebi nego onaj tko je tu biljku stvorio u njenom izvornom obliku, pa zatim stvorio i uvjete pod kojim ona može egzistirati?
Pa zašto je onda tako teško prepustiti se s potpunim povjerenjem baš toj sili?
Inspiracija može doći u obliku saznanja, bistre logičke misli da onaj tko je odgovoran za Sve  -najviše zna i u svakom slučaju jest najmudriji.
Imati Odgovornosti odustati od vlastite Odogovornosti nije uvijek najlakše niti jednostavno, ali je u svakom slučaju izazov kroz koji će svatko od nas morati proći – riječ je o Povjerenju i Prepuštanju.

‘Vi biste mjerili vrijeme koje je neizmjerno i neizmjerljivo.
Vi biste prilagodili svoje držanje i čak upravljali svojim duhom po satima i godišnjim dobima.
Od vremena biste napravili potok i na njegovoj obali sjedili i motrili mu tijek.
Ipak, bezvremeno u vama svjesno je bezvremenosti života,
i zna da je jučer samo današnje sjećanje, a sutra današnji san.
I da ono što pjeva i razmišlja u vama još prebiva u granicama prvog trenutka koji je razbacao zvijezde po svemiru.’

– Dani Ella

O željama

sJednog lijepog sunčanog dana u lunaparku: 
-Dobar dan!
-Dobar dan! Izvolite!
-Pa, evo ja bih voljela proći nekoliko sprava u vašem parku, što mi nudite?
-Imamo sve! Samo je pitanje što želite i koje su vaše mogućnosti. Evo za početak bi vam predložili jednu prekrasnu vožnju vlakićem po cijelom centru. Što kažete?
-Mislite na onaj tamo crveni vlakić u dnu parka? Pa u njemu se voze uglavnom djeca! ..Ja bih ipak nešto uzbudljivije, dinamičnije pa možda čak i malo opasnije.
-Aha, pa nema problema… želite li odmah kartu za kružni tobogan?
-Mislite na tzv. Tobogan smrti?
-Da. To je trenutno najopasnije sprava koju imamo.
-Eeee to bih ja, ali ima jedan problem.
-Koji? Recite?
-Pa bojim se…
-Ako se bojite onda niste još spremni, dajte onda bolje izaberite nešto između po težini. Nešto što nije ni prelagano ni preteško.
Upravo iz tog razloga mi imamo na raspolaganju čitav niz ostalih zanimacija u parku, pa ih možete birati prema svojim željama i mogućnostima.
-Da..ma znam, ali meni bi bilo baš super da se ipak mogu već sad provozati najmoćnijom spravom u parku..
-Ali pod tolikim strahom vožnja vam se uopće ne bi svidjela! To bi bila prava muka za vas.
-Ma da, vi ste potpuno u pravu, samo iz moje pozicije u ovom trenutku to izgleda tako privlačno i izazovno…

Ustvari, ne postoji trenutno niti jedna vanjska prepreka koja ne dozvoljava da nam se ispuni neka želja osim naših objektivnih mogućnosti. Ako nešto jako želimo a to iz nekog razloga nemamo to nije zato jer nam to netko ili nešto neda već jednostavno zato što trenutno ispunjenje te želje na neki način nije moguće zbog nas samih.
U igri su obično ili strah ili naša ne spremnost da primimo ono što želimo. Ustvari, jedno povlači drugo.
Kao u ovom primjeru – zamišljenom posjetu lunaparku, u svakodnevnom životu mi imamo nekakve natuknice što bismo htjeli i što nam ne odgovara nemajući u vidu da upravo ta vrsta odnosa spram života stvara frustraciju i nervozu, a ne konkretno neispunjenje neke neostvarene želje. To bi bilo kao da npr. silno želimo jesti avokado koji nam se trenutno gadi i nikako nam ne paše njegova konzumacija, pa ipak iz nekog razloga bismo silno htjeli da nam se baš avokado sviđa i da ga onda možemo jesti u neograničenim količinama.
Drugim riječima htjeli bi smo nešto što nam pa gotovo u cijelosti ne pripada i nije nam blisko. Pa kako to? To je uglavnom tako jer ono što nas veseli i u cijeloj toj priči oko ispunjenja neke želje nije njen konkretni sadržaj već dobar osjećaj koji prati ispunjenje neke želje. Znači u slučaju primjera s avokadom, dobar osjećaj ne proizlazi iz činjenice da smo mi u jednom trenutku jako voljeli avokada i uživali u njegovoj konzumaciji već u našoj potrebi da doživimo sam osjećaj Ispunjenja, Radosti i Sreće. Zato u HO znamo reći da mi ustvari ne znamo što je dobro za nas – što naravno ne znači da možda priželjkujemo nesreću u životu umjesto sreću, već da jednostavno vrlo često nismo u stanju pronaći put do te željene Sreće. Ponekad, ipak treba proći nekoliko prethodnih faza prije negoli dođemo do one finalne – kao u launaparku – ne možemo odmah na najmoćniju spravu..ne zato jer nam to netko ne da nego zato jer još nismo spremni za nju. No umjesto da ukopano stojimo na mjestu čekajući da nas netko drugi odgura i odluči umjesto nas samih, možemo krenuti korak po korak u samo iskustvo. Na taj način preuzimamo odgovornost, a i sami smo cijelo vrijeme svjesni onoga što nam se dešava u procesu prema naprijed. Jer ako nismo u stanju savladati ‘vožnju’ vlakićem kako ćemo se onda upustiti bez negativnih posljedica u vožnju npr. kompliciranijim toboganom ili ringišpilom. Zato kažemo: Kad je učenik spreman-učitelj je tu!

Sve što trenutno imamo tu je jer je to najbolje za nas u ovom trenutku, a opet slijedeći trenutak i onako ovisi samo o nama Samima.

– Dani Ella

Hopsamo li s namjerom da riješimo neki problem?

images (3)Naravno da, ako postoji problem, želimo ga se riješiti jer nas bode i on dominira u našem fokusu, pogotovo ako je to nešto što nas jako muči, poput bolesti. Sjetimo se da su problemi (patnja) zapravo onaj “silom” dio u poslovici “ako nećemo milom, onda ćemo silom”. No, pretjerani fokus na problem nije namjera za zdravljem nego namjera za bolešću! Dakle, ako smo bolesni, onda nije pametno bolest svakodnevno potvrđivati fokusiranjem na nju, jer joj time dajemo energiju svojom pažnjom. Ho’oponopono (kao i druge prakse) ima svoj energetski prag na kojeg ćemo prije ili kasnije naići. Taj prag predstavlja neku vrstu zasićenja oko brige nad problemima. Što to znači?

Prag se prelazi kada inicijativu života preuzme povjerenje u veću sliku, a to je ono “kako je najbolje za mene”. Energetski prag je onaj u kojem počinje otpuštanje pretjeranog fokusa na problem, jer smo transcendentirali samosažaljenje i preuzeli odgovornost. To znači da smo pustili malu količinu Ljubavi u posudu svakodnevne svijesti i osjećamo njenu snagu. Otpuštanje je zapravo jedan oblik nezainteresiranosti, kako mi u Dalmaciji kažemo flegmatičnosti za donedavno energetsko razvlačenje uslijed ovoga ili onoga problema. To je ono kada ti je puna kapa svega, pa izađeš vani na sunce, a nije skuhan ručak, roba nije ispeglana, kuća nije očišćena, na majici ti je neka mrlja koja se vidi, a ni cipele nisu baš posve čiste . U domaćoj, kućnoj psihologiji se to zove “naprosto pukla” , ali ustvari, ona je postala slobodna. Prešla je prag.
Međutim, kako ga je prešla? Silom. Mi se time ne bavimo, bavimo se “milom”, a to je “Volim te, Hvala ti”. Jer smo u “sili” već odavna!

Nije lako ne fokusirati se na bol i patnju, ali svejedno, bilo je vrijeme kada nismo bili fokusirani na njih, živjeli smo bezbrižno. Ta bezbrižnost je u sjećanju, ona je u našoj auri, čeka da je aktiviramo. Zato se masovno pozivamo na djecu, stavljamo njihove slike kako se igraju i pišemo kako učimo od njih jer su oni slobodni. Prava je istina da u njima vidimo sebe, svoja sjećanja i znanje o tome kako je biti bezbrižan i čeznemo za tim. Naš posao je prestati gledati “tamo” i preuzeti odgovornost za naše djetinjstvo sada i ovdje.

No, to neće biti moguće dok ne “otkačimo” sve ono što je od osmjeha dovelo do patnje. Zato je apsurdno misliti da znamo što čistimo! Zamislite ogromnu grudvu snijega koja je nekad bila malena loptica (Dijete) i kotrljanjem nizbrdo došla je do goleme teške kugletine (problemi, sjećanja)! Ako mi nju sada gurnemo natrag uzbrdo, hoće li se ona odrolati opet u malenu kuglicu? Neće, jer problemi, bol i patnja više ne mogu natrag odakle smo ih pokupili. MI smo ih usvojili, dali im ime i prezime i potrebnu energiju, te su oni sada “Ja”. Moramo dakle, grudvu staviti na Sunce i Ljubav će učiniti sama svoj posao, otopiti je. Ali trebamo dopustiti da to učini.

Ako živimo samo u svijetu gdje je patnja, onda ćemo patnju i imati. Stoga bi bilo dobro malo apstrahirati taj fokus naše svakodnevne pažnje i povećati ga na par metara oko sebe, umjesto na mjesto boli. Apstrahirati patnju znači biti fokusiran na Sunce. “Znam da je ono tu i puštam da otopi lažno Ja”. Bol je tu, problem je tu, ali i radost je tu! Taj trenutak dopuštanja opciji da je tu i radost, možda i osmijeh, a nadam se i divota neka, je način na koji čistimo. “Hopsam radi radosti”, radije nego “hopsam jer imam rak”.

– Neno Lubich

Besplatan lijek za zdravlje i mladost

images

Postoji jednostavan, jeftin i svima dostupan lijek za pomlađivanje.

I svi ga uvijek nosite sa sobom.

Riječ je o zahvalnosti, dubokoj i iskrenoj emociji koja pomaže vašem mozgu, srcu i cijelom organizmu.

Istraživanje koje su proveli znanstveniciInstituta HeartMath (IHM), jednog od vodećih instituta koje proučava psihologiju emocija, dokazalo je da istinski osjećaj zahvalnosti na organizam djeluje kao nepresušni lijek.

Dar koji se umnaža

Svaki put kada ste zahvalni, kada iskreno pohvalite tuđa dostignuća i kada općenito pozitivno razmišljate, ritam vašeg srca i mozga se sinkronizira, stvarajući stanje koje znanstvenici nazivajukoherencijom.

Koherencija se zapravo može izmjeriti pomoću sofisticirane opreme koja pokazuje točnu interakciju između srca, mozga i živčanog sustava.

Istraživanje je pokazalo da zahvalnost povećava proizvodnju hormona DHEA, koji se još naziva i “hormonom mladosti” jer sprječava starenje.

Zahvaljujući zahvalnosti jasnije razmišljate. Mozak kvalitetnije obrađuje informacije i povećava svoje kapacitete.

Rad srca se normalizira, razina stresa se smanjuje, a pozitivno razmišljanje briše tragove stresa, ljutnje i frustracije.

Zahvalnost je dar koji se umnaža – ako je često osjećate, ona će privući i druge pozitivne emocije, pokazalo je istraživanje University of Miami and University od California.

Tako ćete poboljšati i svoj imunitet – kada osjećate zahvalnost, u tijelu se povećava razina antitijela koji su glavni zaštitnici tijela od virusa, loših bakterija i drugih patogena.

Stoga budite zahvalni svakog dana, svatko može pronaći bar jedan razlog zbog kojeg može biti zahvalan.

Uzvratit će vam ne samo drugi već i vaš organizam, na najbolji mogući način.

images (1)

Preuzeto s: alternativa za vas