Atma.hr: Ho’oponopono, čišćenje života

KarmenKada bi pokušali naći najlakši način rješavanja problema, teško da bi pronašli išta laganije od Ho’oponopono tehnike. Vjerojatno stari havajci nisu ni sanjali da će se njihov tradicionalni obiteljski mirovni sud proširiti širom svijeta i da će promijeniti živote svakome tko izgovori hvala i volim te. Karmen hopsa više od dvije godine i organizira seminare gdje i drugi mogu naučiti kako izgovarati hvala i volim te. Evo gdje je naša civilizacija došla, da se mora podučavati da se riječju hvala može puno toga postići u životu.

Budući da Ho’oponopono djeluje na sve one koji se povežu sa osobom koja hopsa (hvala, hvala, hvala…), postanite i vi dio kruga sa Karmen Jerković.

Što je to ho’oponopono i koje je značenje same riječi?

 Ova neobična riječ u stvari je naziv za drevnu  duhovnu tehniku s Havaja koja nas zadivljujućom brzinom i efikasnošću povezuje s Univerzalnom ljubavlju ili Božanstvom u nama. Riječ Ho’oponopono znači, ”činiti ispravno” ili “ispraviti grešku”.

Ho’oponopono je postao poznati širom svijeta nakon objavljivanja knjige “Nulte granice” u kojoj se opisano kako je dr. Hew Len, inače klinički psiholog, u državnoj havajskoj bolnici za mentalno bolesne zatvorenike (najopasnije kriminalce koji se nisu kretali bez pratnje, uvijek vezani), kroz tri godine primjene Ho’oponopona, doveo do toga da se svi bolesnici otpuste i odjel potpuno zatvori. Najznačajnije je da on s tim bolesnicima/zatvorenicima nikada nije imao osobni kontakt kao liječnik – nikada nije razgovarao s njima, imao termin, prepisao terapiju ili lijekove. Radio je isključivo na SEBI i u sebi, iscjeljujući sebe i to tako što je preuzeo odgovornost za to što su ti ljudi ušli u njegov život. Kako je čistio sebe, tako su se promjene događale i u bolesnicima, ali i bolnici općenito – osoblje se više nije stalno izmjenjivalo, nije se stalno odlazilo na bolovanja, polako su nestajali sukobi između bolesnika i osoblja i bolesnika… cijela atmosfera bolnice se promijenila.

Ovakav uspjeh do sada nije postignut niti jednom drugom metodom konvencionalne ili alternativne medicine, pa ne čudi veliki interes koji uslijedio nakon toga.

Nakon planetarnog uspjeha knjige Nulte granice, dogodio se veliki interes za Ho’oponopono, kako “običnih” ljudi tako i liječnika. Danas možemo reći da se Ho’oponopono prakticira u svim dijelovima svijeta. Nema osobe koja nema neki problem ili probleme. Nekad se problemi čine nerješivi. I zaista, neki problemi, nama stvarno i jesu nerješivi, mi ih sami ne možemo riješiti. To se može odnositi i na probleme koje imaju nama bliski ljudi, što nas muči i opterećuje. Ho’oponopono daje nadu da se i sebi i drugima može pomoći  samo čisteći sebe, bez nekakvog uplitanja ili djelovanja.

Koja je razlika između načina kako su drevni havajci razrješavali sukobe i moderne metode koju je morrnah simeona predstavila svijetu?

Tradicionalni Ho’oponopono uključivao je, uz kahune, čitave obitelji koje su morale biti prisutne, gdje je svaki član morao iznositi svoje viđenje problema, s čime se išlo jako duboko, dok sva okrivljavanja i optuživanja ne bi izašla iz njih.

Slijedio je proces kajanja gdje je svaki sudionik ostalima iskazivao kajanje, a zatim proces opraštanja gdje su svi tražili i davali oproštaj jedni drugima. U današnje vrijeme, jako je teško okupiti čitavu obitelj jer cijeli proces dugo traje. Naposljetku, ljudi polako zaboravljaju tradiciju. Stoga je Morrnah Simeona modernizirala Ho’oponopono, omogućivši svima da osjete blagodati i blagoslove tog procesa.

Dr Len kaže: “Modernizirani Ho’oponopono, proces pokajanja, opraštanja i preobražaja je molba Ljubavi da poništi i zamijeni štetne energije sobom. Ljubav to postiže tekući umom, počinjući s duhovnim umom, sa supersviješću. Zatim nastavlja kroz intelektualni um, svjesni um, oslobađajući ga od energija mišljenja. Konačno, prelazi na emotivni um, podsvijest, oslobađajući ga od štetnih emocija i puneći ga sobom.”

Da bi prakticirali Ho’oponopono, uopće ne trebate znati u čemu je problem ili greška. Sve što trebate napraviti jest da kada uočite bilo koji problem koji doživljavate, bilo fizički, mentalno ili emocionalno, da odmah počnete sa čišćenjem.

Kako smo svi mi povezani i kako ho’oponopono čisti?

Ništa se ne događa slučajno i ništa u našem životu nije slučajno – s tim će se danas složiti gotovo svatko. Sve što je u našem životu – bilo da su to ljudi, stvari, odnosi, informacije – tu su da bi nam dali još jednu priliku da čistimo. Sve je u nama, i zato jedino na čemu možemo raditi da bismo riješili bilo što, jesmo mi sami. Čišćenje (prakticiranje Ho’oponopona) je unutarnji posao. Sve su sjećanja koja se ponovo i ponovo odvijaju i dok god netko ne preuzme odgovornost događat će se i dalje. Vrlo često se miješaju pojmovi odgovornosti i krivice. Mi jesmo odgovorni apsolutno za sve što je u našoj realnosti – ticalo se direktno nas ili ne – ali za to nismo krivi. Odgovornost nam ne stavlja okove, naprotiv, ona ih skida s nas. Jer, ako za nešto nismo odgovorni, tada to ne možemo niti mijenjati, je li tako? Ali, ako za nešto jesmo odgovorni, tada imamo moć i mogućnost da na to utječemo i mijenjamo.

U Ho’oponoponu je kao prvo i najvažnije preuzeti 100% odgovornost za sve što nam se događa, sve što doživljavamo. Druga važna stvar je stalno čistiti. Čistiti, znači stalno, iz trenutka u trenutak ponavljati neki od HO alata – najčešće se koriste Hvala i/ili Volim te. Znači, stalno, stalno mentalno ponavljanje npr. hvala hvala hvala hvala…. I treće što je važno – nemati očekivanja. Mi ne znamo što je najbolje za nas, i ne tretiramo Boga kao slugu koji bi trebao ispunjavati naše želje. Naprotiv – u ovoj prelijepoj suradnji mi samo činimo naš dio – čistimo – a Bogu, koji najbolje zna što je za nas najbolje i kad – prepuštamo sve ostalo. Ovdje moram naglasiti da riječ Bog ne koristimo u vjerskom kontekstu. To je onaj dio nas koji najbolje zna, to je Bezuvjetna Ljubav koja jedina može iscijeliti sve. Netko možda koristi riječ Univerzum, viša svijest…

Tada, kada smo shvatili koliko je velika naša odgovornost i preuzeli je, te počeli čistiti s povjerenjem, bez očekivanja, počinju se događati čuda. Tada više nismo mi ti koji rješavamo (a iskustvo nam je pokazalo da u rješavanju nismo dobri), nego je to Bog, jedini koji zaista može riješiti sve. Ukoliko ne čistimo, programi i problemi se ponavljaju, stalno iznova, ne samo nama, nego iz generacije u generaciju. Više od 90% problema dolazi nam od predaka i iz prošlih života, jer su svi programi u nama, od početka kreacije do danas. Zato je čišćenje neophodno.

Hopsanje je vrlo jednostavno. Postoji li priča u pozadini tog jednostavnog pristupa?

Da, hopsanje je jako jednostavno. Toliko jednostavno da naš um odbija prihvatiti da nešto toliko jednostavno kao “volim te” može mijenjati baš sve. Međutim, kad malo uronimo u cijelu priču oko ove tehnike, vidimo da ona možda jest jednostavna, ali je istovremeno jako, jako duboka. Sa svakim hvala ili volim te idemo dublje. Percepcija čišćenja nam nije ista kad počinjemo i nakon nekog vremena ili godina prakticiranja. Na početku, većina nas počinje s ovom praksom da bi riješila neki problem koji ima. Vremenom, kada sami doživimo čuda i iskusimo tu nevjerojatnu milost, stvara se povjerenje. Strahovi blijede, ništa se više ne čini nepremostivim, budućnost nije zastrašujuća – znamo da smo vođeni na najbolji mogući način. A kada nemate strahova, imate mir. O tome miru će vam svi praktikanti Ho’oponopona najviše govoriti. Nije to mir kakav ste imali prije. Ovo je jedna potpuno drugačija kvaliteta mira, vrlo dubokog, nadrealnog, istinskog mira kad ZNATE da je sve u najboljem redu, bez obzira što se događalo oko vas.

Mi ne čistimo da bismo se obogatili, kupili vilu, jahtu ili našli savršenog partnera. Čistimo da bismo bili u miru bez obzira što se događa. Ovo je jako važno. Mabel Katz kaže da je bol neizbježna, ali patnja nije potrebna.

Kome se zahvaljujemo i koga volimo kod ho’oponopona?

Najprije je potrebno reći da kada čistimo, koristimo riječi Hvala i/ili Volim te, ali nije potrebno misliti ili osjećati to. To su alati. Svaki put kad kažem npr. Hvala, to je kao da sam rekla: “Žao mi je , molim te oprosti za sve u meni, od početka kreacije do danas, što je dovelo do toga da imam iskustvo xy, hvala ti, volim te”. Ali ne moram govoriti sve to, dovoljno je jednostavno Hvala, to je poput lozinke. Mi čistimo, a Bog briše, briše ono što je prioritet. Bog zna širu sliku, mi ne. Zato će nam se nekad činiti da se ništa ne mijenja, ne rješava. A zapravo, možda se upravo rješavaju puno veći problemi godinama unaprijed ili čak generacijama unaprijed.

Dakle, ne moramo osjećati ljubav ili zahvalnost. Ali isto tako, nakon nekog vremena, osjetit ćete navale i ljubavi i zahvalnosti, nekad sasvim bez razloga.

Isto tako, ne trebamo znati kome idu naše riječi. Često ljudi misle da ih moraju upućivati npr. osobi koja ih muči, možda zlostavlja pa to predstavlja teškoću. Dobra vijest je da nije naše da razmišljamo kuda riječi idu ili da ih mi adresiramo… naše je samo da čistimo, a riječi idu upravo tamo gdje trebaju ići. Zapravo se upućuju podacima u nama. Podaci su ti radi kojih mi imamo doživljaj nekog problema. Bilo koje opiranje, borba, samo ih još više jačaju. Mi im kažemo: hvala, volim te… tako ih otpuštamo i oni se preobražavaju…

Mora li se stalno ponavljati hvala i volim te?

Budući da svake sekunde na nas padaju milijuni podataka, mi se želimo zaštititi. Želimo i čistiti sve one podatke nakupljene tijekom života, naslijeđene od predaka, stoga, želimo čistiti iz trenutka u trenutak. U početku je to nemoguće, naš um je navikao imati druge misli. Mi u sebi brinemo, svađamo se, tugujemo, žalimo, okrivljavamo…. to su aktivnosti koje naš um provodi 24/7. Naravno da je praktično nemoguće zamijeniti te misli stalnim Hvala i/ili Volim te. U početku stalno zaboravljamo. I to je OK – kad primijetimo da smo “otplovili” s mislima, jednostavno se vratimo nazad i nastavljamo s čišćenjem. U tim počecima pomaže ponavljanje na glas, ako imamo mogućnost. Lakše nam je i čistiti dok radimo nešto automatski – hodamo, vozimo se, kuhamo ili čistimo. U početku je to dosta dosadno i zamorno i često od veličine problema kojeg imamo ovisi hoćemo ili ustrajati. Važno je ne odustati, benefiti koje dobijemo nemjerljivi su.

Dobro je čistiti pred spavanje, da naše zadnje misli budu natopljene s Volim te i Hvala, i isto tako kada se probudimo, prije nego naš um počne verglati po svom, da odmah počnemo s Volim te i/ili Hvala.

Danas, nakon dvije i po godine, meni je čišćenje zadovoljstvo. Volim te i Hvala su pratitelji, partneri, život bih teško mogla zamisliti bez njih. Ne želim niti zamišljati drugačiji život – zamišljam Hvala i Volim te :)

Može li se hopsanje može primijeniti i na svjetske probleme, a ne samo osobne?

Naravno. Sve je u nama. Većina misli da kad bi se najprije riješile izvanjske stvari, da bi tada bili sretni i imali mir. Kad bi netko drugi riješio mir u svijetu, ekonomsku krizu, ratove, e tada bi bilo sve dobro. Zapravo je potpuno obrnuto –  pojedinac koji ima mir je onaj koji stvara miran svijet. Sretan pojedinac je onaj koji stvara sretan svijet. “Mir počinje u meni. Moj mir je svjetski mir”.

Ima li sličnost između zakona privlačenja i ho’oponopona?

I da i ne. Kao što smo već rekli, mi smo odgovorni za sve u našem životu, sve smo zapravo privukli. Ali to privlačenje je najvećom mjerom nesvjesno – privlačimo programima. Istina je da svake sekunde bivamo preplavljeni s 11 do 14 milijuna informacija, od čega naš svjesni um može procesirati tek petnaestak. I na osnovu tih 15-ak, mi mislimo da kontroliramo sve informacije!

Ova želja za kontrolom u stvari potječe od našeg Ega. Složit ćete se da nije baš mudro dopustiti Egu da bira i odlučuje za nas, budući da smo se uvjerili da on ne raspolaže svim potrebnim informacijama. Naše misli (i emocije) su jako moćne i možemo mnogo toga promijeniti ako samo promijenimo način razmišljanja, ali najveće privlačenje se događa na nesvjesnoj razini, gdje ne znamo što privlačimo. Isto tako, mi ne znamo što je najbolje za nas. Mi uvijek mislimo da znamo, ali ne znamo. Ne kaže se uzalud – pazi što želiš, moglo bi ti se ispuniti. Mi mislimo – ako dobijem taj i taj posao, toliko i toliko novca, tog i tog partnera – bit su sretan/na. I kad to dobijemo, nakon nekog vremena najčešće požalimo.

Zato mi čistimo, čistimo i misli i emocije, kako bismo dobili ono što je za nas najbolje. To je kao da ste naslijedili ogromno prastaro imanje s kućom koja je puna krame i prašine i vi počnete dovlačiti luksuzni namještaj a da niste prije toga počistili. Jednostavno, neke stvari se nikako neće uklopiti, a prije ili kasnije, prašina i nečistoća će vam upropastiti doživljaj. Ali ako čistite, rješavate se suvišnih i neodgovarajućih stvari, lakše dišete, bolje vidite kroz prozore, namještaj koji dolazi odlično se uklapa…. i vi uživate.

Citirat ću Joa Vitalea, autora Nultih granica“Postoje najmanje tri faze u životu: prva faza sa vama kao žrtvom, zatim druga gdje ste vi kreator vlastitog života, i završna faza – ako imate sreće – s vama kao slugom Božanstva. U zadnjoj fazi događa se zapanjujuće čudo – gotovo bez ikakvog vašeg truda”.

Dr Len i Mabel Katz su proširili znanje o ho’oponoponu. Kako ljudi reagiraju na ho’oponopono kada se upoznaju po prvi puta s obzirom da donosi drugačiji duhovni pristup u njihovu kulturu?

Zapravo jako lijepo. Moja osobna iskustva su fascinantna, a danas skoro da nema osobe koja ne vapi za promjenom – bilo izvanjskom ili unutarnjom. Zapravo, uvijek je to za unutarnjom, samo često toga nisu svjesni. Ho’oponopno je tehnika, nije religija, tako da se ne kosi s ničijim vjerskim uvjerenjima jer na najljepši mogući način širi poruku opraštanja, ljubavi i zahvalnosti, te daje nam mogućnost da u zaista kratkom roku osjetimo ogromnu milost i Ljubav kojima smo vođeni. Jedino je potrebno dati šansu Ho’oponoponu, koliko god izgledao prejednostavan i na rubu fantastičnoga. Potrebno je učiniti prvi korak i prihvatiti se čišćenja. Izgubiti sigurno nećemo ništa, a dobiti možemo mnogo.

Ho’oponopono je praktična metoda iscjeljivanja (ili čiščenja). Jesi si se susretala s nekim neobičnim situacijama kada je hopsanje pomoglo u svakodnevnom životu?

Doslovno svakodnevno. Od rješavanja medicinski nerješivih problema, financija, poslova, bračnih i partnerskih odnosa, pravnih zavrzlama. Nema područja na kojem Ho’oponopono ne djeluje. Ponekad su situacije takve da ih ni najmaštovitiji pisac ne bi tako postavio.
O svakodnevnim simpatičnim sitnicama ne treba niti govoriti – to su nam kao male poruke od Boga – evo, tu sam, radim, ti samo nastavi čistiti i dalje :)

Što su to alati za čišćenje?

Riječi koje ponavljamo u svrhu čišćenja. Najpoznatije su Hvala i Volim te, ali ima ih jako puno. Postoje i neki drugi alati, poput Plave Solarne Vode, ili čaše s vodom. Ti alati također čiste, čak i kad mi možda zaboravimo. Alata ima puno kako bi svatko mogao naći onaj koji njemu najviše odgovara.

Je li potrebno proći seminar da bi se hopsalo?

Ne. Ho’oponopono može prakticirati svatko – i malo dijete i netko star… i netko tko ide na seminar i netko tko ne ide. Seminar ima veliku važnost, to je jedno posve spiritualno iskustvo, na kojem se očisti toliko da bi nam inače trebale godine ili životi. I iako na seminare idemo da bismo dobili informacije, one su manje važne – na seminare idemo da bismo čistili i imali benefite od čišćenja učitelja. Iako je seminar uvijek isti, naš doživljaj je svaki put drugačiji.

Na seminaru se događa i čišćenje predaka, što je izuzetno važno za naš život i život naših potomaka. Oni koji dođu na seminar nisu tu slučajno – na svakom seminaru su ljudi koji dijele zajedničke programe i tijekom seminara ih očiste puno. Stoga, ako odlučite otići na seminar, ta odluka nije slučajna. Niti će biti slučajno pored koga ćete sjesti i s kim ćete raditi vježbe. Za vrijeme trajanja seminara ili neposredno nakon, nekim polaznicima su se riješile jako velike stvari u životu koje su godinama samo rasle bez izgleda za razrješavanjem, dok nekad rezultate ne vidimo odmah. Ukoliko ne idete na seminar, opet nema nikakve prepreke da prakticirate Ho’oponopono i uživate u čudima koja iz toga proizlaze.

Organiziraš seminare s Mabel Katz. Kada će ona ponovno doći u naše krajeve?

Mabel nam dolazi već treću godinu zaredom krajem godine. Ove godine dolazi i u Beograd i u  Zagreb.

Prijave za seminar su već u tijeku, kako bi polaznici mogli plaćati na rate, a prijavnicu možete skinuti na: http://hooponoponotehnika.com/category/seminari/

Imaš svoju emisiju, najlakši način, koja se može pogledati na youtube kanalu tim sinergije. Razgovaraš s ljudima kojima je duhovnost dio života. Postoji li zajednička nit u porukama tih ljudi bez obzira da li prakticiraju ho’oponopono ili neki drugi oblik duhovnosti?

Da, postoji zapravo jako puno istih niti… odakle god krenuli i koji god putem krenuli, opet svi dolazimo na kraju do Ljubavi, s velikim Lj. Ljubav počinje ljubavlju prema sebi, a tome nas nitko nije učio. Nitko nas nije učio da najprije pogledamo u sebe, a onda oko sebe, da nađemo ljubav u sebi, jer je tek tada možemo dati dugima, i da volimo sebe, ali stvarno, ne samoživom ljubavlju koja proizlazi iz ega, iz straha, iz nesretnosti… nego naprotiv – da se volimo dubokom ljubavlju koja jedina ima moć mijenjanja i iscjeljivanja.

Možeš li na kraju ukratko reći koja je poruka ho’oponopona? 

Sve je u nama, tako da će svatko drugačije doživjeti Ho’oponopono. Za mene je jedna od glavnih poruka dana od dr. Lena: Božanstvo kaže: “Kada se ti pomakneš, Ja se pomaknem. Kada ti učiniš korak, Ja učinim korak. Ali kada Mi se ti prepustiš, Ja čistim put ispred tebe, baš u tom trenutku – ni minute prije ili kasnije.“

 

Interview vodio: Neven Ilak

Izvor: http://atma.hr/

volim_te_hvala_ti

Detaljnije o oglasima

Emisija Najlakši način, tema Ho’oponopono: HO’O-ruk!

sNekako je već postalo uvriježeno Ho’oponopono nazivati “najlakšim načinom”. Tehnika je definitivno jednostavna, ali… je li baš i laka?? Ili, možemo okrenuti – možda je laka, ali je li jednostavna???
Ponekad su najjednostavnije stvari toliko zbunjujuće da se pitamo: jesmo li dobro shvatili? Radimo li ispravno?
Ako je tako lako, zašto baš meni kao da ne ide? Govori se o otpuštanju, a meni sve ide na guranjac i ho-ruk!
 
Večeras ćemo pokušati dati jednostavne odgovore  na ova jednostavno-komplicirana pitanja. A tko zna, možda sve malo zakompliciramo, kako bi naš um napokon došao na svoje s ovom back-to-zero tehnikom.Vidimo se večeras, u 19.00 sati. Emisiju možete pratiti ulaskom preko linka http://bit.ly/Emisija-Najlaksi-Nacin-sa-Karmen

Putovanja

sVidim mnogi “svježi” hopsači pitaju zašto su razni problemi još tu, a oni vrijedno hopsaju. Prema svom iskustvu, ja bih to opisala ovako: Doista volim putovati, no kamo god bih PRIJE krenula, nisam uživala u putovanjima jer su me pratili strahovi (hoće li kiša padati, a ja nisam ponijela kišobran, hoće li puknuti guma na autobusu…. i tako u nedogled).

Sada kad putujem “čista” i uvijek sa sobom nosim kofer prepun LJUBAVI, kiše i dalje padaju, gume i dalje pucaju, a putovanja su ljepša nego ikad, jer mene prati mir u srcu, više ne bojim. Mandela je to lijepo rekao “Nama koji volimo letjeti, nije problem padati”.
Hoću reći…problemi će i dalje biti tu jer Život nije hodanje po ružinim laticama, nego balansiranje na žici koja je ponekad glatka, a ponekad bodljikava – ono što se promijenilo barem kod mene, jest da se lakše nosim s bodljikama na putu kada eventualno iskrsnu (moram reći da ih je jako malo u zadnje vrijeme ili ih ja više i ne osjetim).

  Napunite dakle dragi moji kofer pun LJUBAVI, srce puno povjerenja u sebe i putovanje u budućnost…. bit će Vam vjerujte čista radost!
Hvala vam! Volim Vas!    

- Jasmina Boni

Niz promjena

sDragi moji hopsaći i hopsačice, tek odnedavno sam član ove divne grupe, do danas sam smo čitala Vaše objave, a evo sada… u ovom trenu osjećam silnu potrebu da vam i sama kratko opišem svoje HO iskustvo.

Prije tri godine sam se srela s knjigom dr. Vitalea prvi puta i ovom prekrasnom tehnikom i od tada se moj život preokrenuo u smjeru čuda. Prvo sam skinula 35 suvišnih kilograma sa savršenom lakoćom, onda odjednom počela slikati i otkrila svoju kretivnu stranu… još uvijek mi je nevjerojatno da moje ruke stvaraju tako divna čuda (osikavam sve što stignem… od kamenčića do boca – izrađujem prekrsne ikebane od prirodnih materijala). Većinu svojih uradaka blagoslovim ljubavlju i poklanjam ljudima oko sebe vjerujući da im tako donosim ljubav i mir u dom.
Moje skidanje kilograma je pokrenulo rekreaciju za žene u našem malom Baranjskom mjestu i mom sinu studentu koji vodi vježbe osiguralo dobar džeparac, a ženama koje dolaze svekoliku dobrobit. Sve negativno iz moje prošlosti sam prihvatila i očistila… danas hrabro kročim u budućnost naoružana znanjem koje bi svi na ovoj našoj divnoj plavo-zelenoj planeti trebali rabiti.

Vjerujem da ništa nije slučajno pa ni moj dolazak u ovu grupu… zajedno smo jači… zajedno možemo pomoći onima koji to još nisu shvatili da je Sve što trebamo u životu LJUBAV!… sve vas toplo pozdravljam!
Hvala vam! Volim Vas! 
“…..draga PROŠLOSTI hvala ti na svim lekcijama – draga BUDUĆNOSTI evo me stižem spremna sam!….”

- Jasmina Boni

NAJBOLJI POČETNIČKI SAVJET ZA HOPSANJE

sPrije par mjeseci htjela sam pomoći prijateljici koja je bila u jako teškoj situaciji – i zdravstveno i psihički i financijski. Činilo mi se da sve ide samo na gore pa sam htjela pomoći svojim iskustvima i savjetima o hopsanju. Srećom, nije prošlo dugo dok sam shvatila da to nije u skladu sa HO. Kad sam to spoznala poslala sam joj ljubav i rekla da ću napraviti ono najbolje što mogu – hopsati, a jedino to mogu preporučiti i njoj. I onda sam “nestala”. Nedugo nakon toga, ta prekrasna žena je dobila posao, upoznala čovjeka sa kojim je pronašla mir i otvorila novu stranicu života.

Kad odaberemo HO (odnosno HO odabere nas) jedini savjet može biti hopsanje. Zato kad Netko u grupi zatraži savjet, zamoli za grupno hopsanje, poželi pričati o problemima i čuti tuđa iskustva, najčešći odgovor koji dobije je: hopsaj, hopsaj, hopsaj. To se može činiti neljubazno i drsko, no osoba koja je dala taj odgovor radi upravo ono zbog čega i jest u ovoj grupi – prakticira Hooponopono tehniku odnosno preuzima odgovornost i čisti programe. Ovo je zapravo slično kao da sa bolovima u leđima dođete kod kiropraktičara i ne želite da vam on počne kukati kako i sam trpi užasne bolove jel da?  Puno je ljepše ako kaže kako on svoje bolove uspješno drži pod kontrolom i svakim danom se osjeća sve bolje te da i vama savjetuje redovito vježbanje… Ali čekaj pa ne može on vježbati umjesto vas. Zato kad netko savjetuje: “Hopsaj”, vjeruj da je to najbolje što ti je mogao reći pa eto – hopsaj, hopsaj, hopsaj.

Ako želite steći fizičku kondiciju onda trčite, trčite, trčite. Nemojte se preforsirati u teretani ili (kao ja) penjati se na stijene nakon duge pauze bez vježbanja. Kad steknete barem osnovnu kondiciju eh onda dalje možete bezbrižno istraživati svoje granice i sposobnosti. Ali prvo – trčite svaki dan i trčite redovito, možete se i družiti sa drugim trkačima, trčati po asfaltu ili (kao ja) po puteljku uz riječicu, ali važno je da trčite, trčite, trčite… i kad vam se čini da više ne možete, potrčite još malo ili nastavite drugi dan. Jedino tako se stječe kondicija.

Ista stvar je i sa HO. Kada savladate osnove tehnike (vjerujte, osjetit ćete kada se to dogodi bez da vam to netko dijagnosticira) tada ćete moći uzeti najbolje iz diskusija, znat ćete što vam je činiti kad se priča o problemima, znat ćete što znači djelovali uz HO, ali do tada: hopsajte, hopsajte, hopsajte.

Ako ste već ovdje i imate znatiželju ili neki drugi motiv za ovom tehnikom, onda hopsajte, hopsajte, hopsajte – i budite spremni da se dogodi upravo ono što se treba dogoditi neovisno od vaših želja i očekivanja, pa čak i ako za vas sve ovo izgubi smisao i pozdravite se sa HO.

I za kraj samo još nešto što sam zaboravila – hospajte, hopsajte, hopsajte  E da, hvala i volim vas.

- Nikolina Tomašković 

Na putu prema gore

sMalo niže u nastavku ovog teksta je odličan tekst od Echarta Tolla koji vrijedi svakako pročitati. U tekstu Tolle sjajno postavlja dijagnozu… Nema se tu ništa niti za oduzeti niti za dodati. To je to… i mislim da to nikome tko pročita tekst neće biti upitno.

Ono što je ljudima uglavnom upitno jest eventualna skeptičnost spram ‘lijeka’ kojim se očigledna ‘bolest’ može transformirati u zdravlje.
Može li to HO? Možemo li se izliječiti hopsajući? To su uglavnom pitanja na koje je teško odgovoriti posebno ako nam je HO nov i ako imamo malo HO iskustva.
Pa ipak možda možemo postaviti neke osnovne postavke bez neke velike filozofije. Tolleovo životno iskustvo je u stvari dobar primjer. Naime, u jednom teškom psihičkom razdoblju njegovog života jednu večer desila se jedna vrsta duhovne preobrazbe nakon koje se on naprosto slijedeće jutro probudio preobražen, budan – na neki način potpuno drugačiji, lišen sveg onog ludila koje ga je godinama mučilo konstantno. Nema potrebe opisivati što je ‘prelilo čašu’ da su rezultati bili jedna potpuna preobrazba u njegovom slučaju. Koliko ja znam nije Tolle prakticirao nikakve specijalne tehnike, meditacije i sl. Ponekad ljudi koji su ‘pali na dno': ili se naglo uzdignu ili ostanu bespomoćno bauljati na ‘dnu’. Tolleu se desilo ovo prvo, hvala Bogu…
HO nam pomaže da ne bauljamo na ‘dnu’. HO nije ekspresno buđenje, već jedna fina transformacija prema ‘gore’.

Možda najvažnija stavka vezna uz HO praksu, znači hopsanje, jest da se Hvala, Volim te (alati) polako utkaju u svaku poru našeg postojanja.
U praksi to znači da ako vam je iz nekog razloga teško se sjetiti hopsanja često tokom dana da za početak barem uvedete hopsanje u dva po meni ključna trenutka u danu – u jutro i navečer. U to vrijeme um nas zna malo pustiti na miru i to je idealno vrijeme za usvajanje navike hopsanja. Ako hopsamo prije spavanja jedno vrijeme onako pospani i nastavimo odmah s hopsanjem čim se probudimo, a nismo se još digli iz kreveta – napravili smo jednu jako veliku promjenu u svom životu. Toliko veliku da ćemo njene posljedice osjetiti prije ili kasnije. Tokom dana hopsanje je puno jednostavnije kad nismo u konverzaciji s drugima, kad smo sami i kad obavljamo neku mehaničku radnju kao naprimjer hodanje i sl. Ako svakodnevno upražnjavamo ovu naviku nema šanse da nismo napravili znatni pomak u svom životu na bolje. Sve ostalo će se dešavati vjerojatno spontano i prirodno. Dalje idemo korak po korak, prirodno nadograđujući na postojeću strukturu još onoga što je ljekovito i dobro za nas.
To je jedan proces razrješenja o kojemu Tolle govori u donjem tekstu.
Ho pomaže da se u proces ‘izlječenja’ uključimo odmah, da ne moramo čekati čudo. Ovako, hopsanjem odmah zakoračujemo u čudo i ono postaje naše polje postojanja i naša svakodnevnica sad i odmah – možda ne u maksimalnoj količini, ali svakog trenutka u sve većoj i većoj …   

Piše: Eckhart Tolle
“Izbor podrazumijeva svijest – visok stupanj svijesti. Bez nje vi nemate izbora. Izbor nastupa onog trenutka kada se prestanete poistovjećivati s umom i njegovim programiranim obrascima, onog trenutka kada postanete prisutni. Sve dok ne dosegnete tu točku, vi ste nesvjesni, duhovno govoreći. To znači da ste prisiljeni da mislite, osjećate i funkcionirate na određene načine, zavisno od programiranosti vašeg uma.

Nitko ne odabire disfunkciju, sukob, bol. Nitko ne odabire ludilo. Oni se događaju jer u vama nema dovoljno prisustva da bi se uništila prošlost, nema dovoljno svjetlosti da bi se rastjerala tama. Vi niste u potpunosti ovdje. Još uvijek se niste sasvim probudili. U međuvremenu, programirani um upravlja vašim životom.
Slično tome, ako ste vi jedna od mnogih osoba koje imaju nekakav problem sa svojim roditeljima, ako još uvijek gajite mržnju zbog nečega što oni jesu ili nisu uradili, onda i dalje vjerujete da su imali izbora – da su mogli postupiti drugačije. Uvijek nam se čini da su ljudi imali izbora, ali to je varka. Sve dok vaš um, sa svojim programiranim obrascima, upravlja vašim životom, sve dok vi jeste vaš um, kakav izbor imate?
Nikakav. Vi se čak ne nalazite ni tu gdje stojite. Stanje poistovječivanja s umom je vrlo disfunkcionalno. Ono predstavlja oblik ludila. Gotovo svi boluju od ove bolesti u različitim stupnjevima. Onog trenutka kada to budete uvidjeli, preobražaj bolesti i patnja ili mržnje više neće biti. Kako možete mrziti nečiju bolest? Jedino što je prikladno jeste uzvratiti samilošću.
Ako vama upravlja vaš um, ipak ćete, iako nemate drugog izbora, preživljavati posljedice toga što niste svjesni, stvarajući dalju patnju. Nosit ćete teret straha, sukoba, problema i bola. Tako stvorena patnja na kraju će vas prisiliti da istupite iz nesvjesnog stanja.
Ne možete zaista oprostiti sebi ili drugima sve dok izvodite osjećanje o programiranom ja na osnovu prošlosti. Jedino dosezanjem moći Sadašnjeg trenutka, koja predstavlja vašu osobnu moć, može se doći do istinskog oproštaja. To prošlost čini nemoćnom, a vi postajete duboko svjesni toga da ništa što ste ikada učinili ili što je učinjeno vama ne može čak ni u najmanjoj mjeri dotaknuti blistavu suštinu onoga što vi predstavljate.
Kada se budete predali onome što jeste i tako postanete potpuno prisutni, prošlost će prestati da posjeduje bilo kakvu moć.
Ona vam više neće biti potrebna. Prisustvo je ključ. Sadašnji trenutak je ključ. Pošto je otpor nerazdvojiv od uma, napuštanje otpora – odnosno predaja – predstavlja smrt uma kao vašeg gospodara, varalice koji se pretvara da je „vi”, lažnog boga. Sve osude i sva negativnost se razgrađuju.
Carstvo Bića, koje je bilo prikriveno umom, tada otvara svoja vrata.
Iznenada se u vama javlja duboka tišina, neobjašnjiv osjećaj mira. A u tom miru leži ogromna radost. A u toj radosti leži ljubav. A u samom središtu počiva ono sveto, ono bezgranično. Ono što se ne može imenovati”.

- Dani Ella

Od kuda krenuti?

sMalo toga znamo o životu. Gotovo ništa. Ništa zato… to je zato jer nije niti potrebno da smo upućeni u neku širu perspektivu života.
Ni o sebi ne znamo puno, iako možda mislimo da znamo. Pa ipak, ključno je da krenemo od sebe, da pokušamo što više toga spoznati kroz sebe po mogućnosti svjesno. To je kao da smo u mogućnosti na tren iskoračiti iz svoje osobnosti. Kad bi smo mogli iz te pozicije (iskoračene) promatrati sebe, vidjeli bi smo puno više toga negoli kad smo sa svojom osobnošću stopljeni. Tada, ne bismo svoju osobnost doživljavali kao vlastitu, već upravo suprotno kao nešto što nam igrom slučaja trenutno pripada. Ustvari, to bi i bila istina – naša osobnost i naše sebstvo nisu neodvojivi. Osobnost (identitet) smo dobili dolaskom na zemlju, ona nam je bliska, ali ustvari nije naše istinsko autentično sebstvo. U trenutku kad smo potpuno svjesni te činjenice mi osobnost ne gubimo već se dešava jedna vrsta inverzije – postajemo svjesni naše prave Osobnosti, istinske prirode. To ne znači da naše sebstvo nema Osobnost i da smo naglo neosobni. Nesretni smo jer mislimo da smo nešto što nismo. Sama ta promašena misao o našem identitetu nas čini nesretnima, a sve ostalo su samo posljedice te korjenske greške.

Od kuda krenuti?
Silno je važno od nekuda krenuti – razdrmati učmalu promašenu viziju sebstva. Osobnost u obliku Identiteta voli da ga se ne dira. Obožava rutinu, obožava sigurnost i utabane putove. Sve što je van toga ugrožava ga. Bilo bi lako kad bi smo mogli napraviti taj iskorak jer onda bi smo gledali u sve ono za što smo mislili da jesmo, a ustvari nismo. Ostavili bi smo u tom slučaju sve programe, sve do jednog.
Nije potrebno da se raspadnemo da bi smo spoznali sebe, nije potrebno pobrisati baš sve programe (oko 90% nas su programi) da bismo se susreli sa sobom. Moguće je biti slobodan sad i odmah pa makar samo i na tren. Kad osjećamo MIR dok hopsamo to je zato jer u tim trenucima prevladava naše sebstvo, a ne osobnost (idenititet). Osobnost nikada nije mirna, jer ona naime nema vremena za Mir. Njoj je Mir mamac – ima razrađeni plan i program kako do mira doći, iako to iz te pozicije uopće nije izvedivo. Mir je već tu -ako se odustane od same potjere za njim.

Krenite od sebe. Iskoračite od sebe pa makar na tren u mislima. Taj doživljaj je jako ugodan i donosi slobodu. Iako nije baš svima moguće biti stalno u tom stanju to nije niti važno jer kad jednom doživimo MIR stalno ćemo mu se vraćati prirodno, jer on je naša autentična Osobnost, a ne Programi.   

- Dani Ella

Kako se promijeniti

sAko se želimo promijeniti, onda trebamo razbiti učmalost i rutinu u našim životima. Programi i sjećanja su poput hipnoze u kojoj tupim pogledom zurimo uvijek u jedno te isto, ono s čim smo se identificirali, prihvatili kao jedino što postoji i zabetonirali. Kao što bi u kompjuterskom žargonu rekli, potrebno je hakirati život, ubaciti virus koji će dezintegrirati beton i unijeti svježinu. Ponekad tu svježinu tražimo u šetnji šumom, planinama, putovanjima na udaljena mjesta ili imanjem ljubavnice/ka, ali nam to nije dovoljno. Zatočeništvo u rutinu nosimo uvijek sa sobom u tim avanturama, potvrđujemo je našim unutrašnjim dijalogom, neprestano opisujemo nanovo i nanovo. Biti hakerom života znači grabiti pažnju iz drugog zdenca, onog apstraktnog – iz Sebe. Beskrajno je to polje romantična odnosa sa Sobom, Ljubav što životu smisao daje.Da biste ubacili virus u sistem, potrebno je prodrijeti duboko u njega i pri tom zaobići mnoštvo čuvara što ljubomorno učmalost čuvaju. Promjena je zapravo igra! To je bacanje kockica sa brojevima prepunim rizika sa namjerom za putovanje u nepoznato i djelovanje po ishodu, bez obzira kakav bio, makar nam se i ne sviđao! Promijeniti svoj život znači preuzeti odgovornost za Sebe, za svoje odluke. I baš kao što su se programi, sjećanja, podaci, sve što smo ikada naučili o “sebi” polako, ali sigurno integrirali u naše živote, tako ćemo trebati integrirati i promjenu, a pritom biti nepokolebljivi i odlučni.

Zamislimo život kao Romea što Juliji pod balkonom pjeva. On žudi za promjenom, za transformacijom, a Julija je ta promjena. On bulji u nju, zaljubljen je u njenu divotu, zatočen je njenom privlačnošću. Romeo neće stići do Julije ako ostane na pjevanju! On može jedino dosegnuti transformaciju ako shvati da je Julia on sam i da je cijela stvarnost koja ih razdvaja program.

Da bismo ovo shvatili potrebno je promijeniti svijest, izaći iz kruga kojemu smo dopustili da nas stisne. Potrebno je činiti sve što inače ne činimo. Tragati za apstraktnim, neopisivim, nedokučivim. Od ovoga trenutka posvetimo sve ovoj misiji! Na sličan način kako smo davali 100% sebe dok smo išli na fakultete, tražili žene i muževe, tragali za uspješnim poslom, tako ćemo dati i sebe u traganju za promjenom.

Započnimo sa “Volim te”. Neka to bude potpuna predanost, energetska gesta sa zadnjim atomom snage što ne ostavlja ništa za sobom. Posvetimo tom “Volim te” svo vrijeme ovoga svijeta! Nemojmo da to bude tek puki izgovor koji se odmah pretvori u rutinu i nesvjesno! Iako se po Ho’oponoponu ne insistira na ovome, ali ajmo to učiniti, jer koliko smo iskreni u htijenju promjene?

Učinimo od “Volim te” znanost. Neka to bude predmet na faksu što se zove “Posvećenost”. Studirajmo Sebe. Živimo to “Volim te” punim plućima! Postavljajmo sebi zadatke i vježbe, najmere da otkrijemo kako nam Univerzum govori “Volim te” natrag. Promatrajmo svijet kao ogledalo što nam uzvraća Ljubav putem mrvica pažnje; daje nam malena znamenja po cijeli dan. Ostvarimo odnos sa Univerzumom, komunicirajmo s Njim! Kada uočimo da nam uzvraća i to sve više i više, tada ćemo naučiti da nema Juliije. Samo Mi. A sve ostalo je odraz.

Promijenimo svakodnevne rutine! Idimo drugim putem na posao i Volimo taj novi put, pečatirajmo ga energetski u Sebe. Započnimo dan sa čvrstinom da ćemo razotkriti svoju snagu i veličinu. Na kraju dana prisjetimo se svega što smo učinili iz namjere da se promijenimo.

Mnogo je načina kako se promijeniti. Dopustite da vam se sami otkriju, jer vrište neprestano iz vas. Svako “Volim te” jest malena puzla što baš u tom trenutku vam treba. Ne žudite za cijelom slikom puzle odjednom, radije se uživite u strast detektiva što od malene, slatke mrvice od “Volim te”, čuda radi, zapravo cijelu sliku Ljubavi sebi razotkriva.

 

- Neno Lubich

Zašto ne može biti po mom?

 

sJedna od čestih rečenica uglavnom kod djeca, a nerijetko i kod odraslih je nakon što su ‘pogrješili’ : ‘E baš sam htio/htjela da to bude baš tako! ili Meni se baš to tako kako jest sviđa.’…
Znate na što mislim – ljudi smo i kao takvi ponekad nam je draže iskusiti i ono negativno ako je to jedini način da steknemo vlastito iskustvo.

‘Pazi, da ne padneš!’ … su riječi koje često upućujemo djeci dok su mala. Bez obzira na upozorenja ona moraju učiti i to uče kroz vlastito iskustvo: pokušavajući, padajući i opet dizući se. Često je pad vrlo bolan i nimalo ugodan, pa ponekad učenje postane prava drama.

Možemo li učiti bez drame i tragedije?
Kad je moja kćer krenula otkrivati svijet oko sebe s nepunih godinu dana odmah mi je bilo jasno da je ispred mene jedan dug period – ne sprečavanja njenog učenja već obaveznog promatranja i opreza, pažnje i brige da sve bude uredu – tako da ona može slobodno učiti, a da je istovremeno sigurna.
Ako je htjela pipnuti nešto vruće, dozvolila bih joj ali bi prije toga provjerila kolika je temperatura onoga što je htjela dodirnuti (smjela je biti tolika da se ona zbilja ne opeče, a da opet nauči i sazna nešto novo). Ista stvar je bila i sa svime ostalim – pazila sam da se ne ozljedi ozbiljno, ali pustila sam je npr. da padne sa neke minijaturne visine tek toliko da ima vlastito iskustvo. Meni osobno to nije bilo baš najugodnije, da se mene pitalo ne bi ona nikada pala ni s centimetra visine, ne bi se nikada uplašila, na bilo koji način ozljedila… nikada! Međutim, da sam je previše štitila i sprečavala njen razvojni put ne bi to bilo dobro za nju i njenu budućnost. ALI, naglašavam: uvijek sam bila prisutna i pazila na nju s određenog (primjerenog situaciji) odstojanja.

Eto, to vam je HO.
Kad hopsate vi i dalje učite: padate, dižete se… pa opet malo se strmoglavite i sl. ali niste sami. HO je kao brižan roditelj koja pazi na svoje dijete dok ono upoznaje svijet. Ponekad se upliće direktno, a ponekad samo s određenog odstojanja budno prati što se dešava – bitno je da je tu,a uvijek je tu…

- Dani Ella

Ali kako da nemam nikakvih očekivanja??? 

sEvo malo dobrih vijesti na tu temu. 

Što znači nemati očekivanja u HO?
Znači li to da trebam ‘otupiti’ na neki način za sve ono što silno očekujem i želimo u svom životu?
Znači li to odsustvo svake želje?
NE, NE i NE! 

Da ne bi bilo zabune malo ću pojasniti.
Sasvim je prirodno i normalno da nešto želimo, jer nas to motivira, usmjerava u određenom pravcu i daje nam smisao u životu. Nismo balvani – ljudi smo , svaki čovjek da bi proživio ispunjen život treba pronaći nekakav vlastiti smisao u njemu, pokretač, jer nas smisao ‘oživljava’, obnavlja i regenerira u najboljem mogućem smislu.
Dakle, kad hopsamo onda nismo preuzeli ulogu žrtve, ako jesmo onda nismo dobro razumjeli što HO jest. To je vrlo bitno shvatiti što prije. Odgovornost je simbol snage i moći, a ne slabosti i nemoći.

Što onda znači: BEZ OČEKIVANJA !
U HO očekivanja itekako postoje – OČEKUJEMO NAJBOLJE MOGUĆE!

Prema tome kad hopsamo jako smo motivirani jer očekujemo da će se hopsanjem situacija u našem životu razvijati na najbolji mogući način.
E sad, drugi je par rukava što mi ne znamo točno što to ustvari jest jer nemamo kompletnu sliku stvari, jednostavno nemamo uvid u baš sve.
Evo, ja npr. živim na 4/5 katu u zgradi i imam lijep pogled, ali svejedno ne vidim cijeli grad u cjelini  Ako bih iz svoje pozicije gledanja pokušala riješiti neki problem vezan uz grad, a koji se tiče mene osobno, jednostavno ne bih mogla, jer neki dijelovi grada su mi potpuno nedostupni iz ove pozicije promatranja.
Dakle, hopsamo da bi se SVE riješilo na najbolji mogući način – ništa manje od toga!
Hopsamo i zato što kad bi smo mi sami imali potpuni uvid u Sve – izabrali bi smo za sebe upravo ovo što hopsanjem dobivamo.

Dakle, hopsamo da se sve riješi i posloži na kraljevski način, onako, samo, kako to može netko tko ima uvid u Sve i najbolju moguću ‘opremu’ za Sve.
Zato hopsamo, jer su nam Očekivanja najveća moguća – jer želimo: naj naj naj.. bolje za SVE i ništa manje od toga…

- Dani Ella