Kad dođemo do dna

Puno ljudi se odluče za neku duhovnu tehniku, pa tako i za hooponopono kad osjećaju da su došli do neke vrste zida i više ne znaju kuda bi… osjećaju da je krajnji trenutak da nešto mijenjaju u životu.
Malo onih koji su počeli hopsati iz čista mira, uglavnom većini je došla “voda do grla” i u hooponopono su vidjeli uže spasa.

fUglavnom, ako ste došli do dna, onda samo možete ostati na dnu ili krenuti prema gore. Većina ljudi je krenula prema gore i hooponopono im je u tomu pomogao. Iako je u duhu Ho da nemamo očekivanja mi se na neki način stalno s njima bavimo inače ništa ne bi procjenjivali i vagali, a to radimo, zar ne?

Hooponopono je način života… onda jedino djeluje u cijelosti.
Kad hopsamo dajemo i sebi i svijetu ono najbolje i to je sve – i početak i kraj priče. A svijet ide svojim tijekom koji mi ne možemo kontrolirati i krojiti prema svojim osobnim nacrtima. Nema tu neke velike filozofije… i paradoksalno je da tolike informacije o HO, pa i moji tekstovi, služe u stvari samo jednome – da tu činjenicu na neki način još jednom potvrde.

– Dani Ella

Jedan odgovor

  1. Obzirom “tehnološkoj sferi” i civilizacijske higijene emencipovasti, uvek će neki sistem koji je prilagodljiv “njoj” izići na videlo kao olakšica vraćanju sebi, svojim čulima – biću ljudskom.
    Ho’oponopono je tehnika relaksiranja svojih potencijala kao alata utisnutih već u nas. Sve što je potrebno u bilo čemu, za bilo šta je imati svesnu sabranost pažnje na ono što se događa – da bi iz tog/takvog neposrednog iskustva izvukli zaključak za sebe kao valjano i uljudno koristivo, i s tim opaženim mogućnostima strujati s razvijenim alatima u budućim sopstvenim iskustvima “tehnološke sfere”.

Komentiraj