Dok se hopsići polako vraćaju sa seminara (nadam se da će svoje dojmove podijeliti sa svima nama kad se odmore i kad bude prilike), evo ja ću napisati nešto općenito što je meni bili specifično za ovaj meni treći HO seminar.

Naime, bez obzira na splet neobičnih okolnosti (na prvi dan seminara nisam došla skroz na početak jer imam subotom radionice, onda drugi dan sam se pokušala taxijem ‘probiti’ do Antunovića jedno 40 minuta (od mog stana do hotela treba 8 minuta autom), da bi na kraju na seminar došla osobnim autom.
Ovaj drugi dan nisam mogla ostati do samog kraja, da vam sad ne pojašnjavam zašto (potpuno nebitno), ali sve ono što se trebalo ‘desiti’ u susretu mene i ovog 3 seminara desilo baš onako kako treba. Sad ne mislim na susrete sa divnim hopsićima, već isključivo na moj ‘susret’ sa HO.
Dakle, za mene je ovaj Seminar bio mistično iskustvo – iako se to po ničemu nije moglo konkretno ‘pročitati’. Znam da zvuči smiješno, ali zbilja tek sad ‘znam’ što HO jest. Ne znam što će biti na slijedećem seminaru, ali meni je ovo još jedna potvrda o kompatibilnosti HO i mene.

Svatko od hopsića koji su bili na seminaru pisat će vam (ako žele i imaju potrebu) o svojim doživljajima… ja ću pisati kao do sada onako kako me vodi moja osobna Inspiracija. Neću prepričavati sam sadržaj Seminara – ne zato jer tu nema ništa novo, nego zato jer sam smisao HO je puno puno dublji i izlazi van okvira verbalnog definiranja što HO jest.

Jučer je Mabel između ostalog rekla nešto jakooo zgodno: bez obzira koliko puta dolazili na HO seminar vi svaki put kao da ste ‘prvi’ put tamo. Kako to? Pa tako što iako sadržaj seminara može biti sličan prethodnim seminarima (obično i jest) vi sami niste više ona osoba koja je bila na prethodnom seminaru, a ni ni Mabel više nije ona Mabel koja je vodila prošli seminar. Svaki novi seminar nije samo nov za njegove polaznike nego i za samu Mabel. Dakle, iako se možete voditi kao ‘ponavljači’, ponavljača u stvari nema – sve je uvijek Novo i ‘Prvo’.

HO se može doživljavati na razne načine – za nekoga je to zabavna tehnika koja ga opušta, za nekoga način da riješi svoje probleme, za nekoga duhovni put. Ustvari HO je sve to, ali i nešto puno više – HO je ‘put’ na kojemu susrećete SEBE. Sve je važno kao što ništa nije važno. Svako od nas putuje nekim svojim puteljkom i najjasnije svjedoči upravo o onome što sam doživljava (logično, zar ne?). Na tom putovanju mijenja nam se percepcija istoga pa sad nešto što smo dosad vidjeli na jedan način – odjednom vidimo u nekom još proširenijem izdanju. E to se meni desilo sa ovim zadnjim seminarom i kroz to novo iskustvo ću pisati dalje o HO.

Jednom je netko nakon prvog seminara rekao: ‘Što sad? Pa to je to – odradili smo sve!’
-Ništa nismo odradili, neću reći da smo na početku priče, ali skoro  i zato hopsajući ‘pripremite’ se na nastavak avanture ‘povratka kući’ u društvu HO.

– D E