Otpuštanje kontrole je čin povjerenja. Trebamo dakle povjerenje da bismo imali povjerenje! Ufff, pa tko će se ovdje snaći .

Ali ako kažemo: Otpuštanje kontrole je čin Ljubavi. E, “malo” je jasnije .

Dakle, Volim i putujem. Ne marim ni za lijevo ni za desno. Pejzaži su to krasni, sumorni i tužni što uz put se protežu u moru sjećanja i osobne povijesti. Zovu, vabe da ih gledam, da ih hranim, sa sobom ponesem.
No, ne obazirem se.

Putujem tom cestom nepokolebljivog Voljenja pravo naprijed prema Sebi. To je staza povjerenja jer vodi samo u jedan smjer – Povjerenje! Tamo gdje Jesam. To je moja staza. Izgradio sam je Sobom, nekada davno u početku života.
Sada sam se vratio na nju, čvrst, pribran, zaljubljen.
Volim te me vuče naprijed, k Meni.

Volim te. Jer imam povjerenje.

– Neno Lubich