‘Kakve, dakle, veze ima vaša kći s vašim problemom? Nikakve.Vaša je kći savršena za vas, jer će potaknuti svaku neistraženu ideju koju gajite, sve dok ne shvatite nešto o stvarnosti. To je njezin posao. Svako imam svoj posao. Ova svijeća gori i to je njezin posao, ruža cvjeta i to je njezin posao, vaša kći se drogira i to je njezin posao, a ja pijem čaj i to je moj posao. Kad vi shvatite, ona će krenuti vašim stopama, razumjet će. Jer ona je vaša projekcija. Kad zakoračite u istinu, i ona će učiniti isto…’

Gledajući druge – gledamo sebe. Ne doslovno, naravno. Gornji citat  na malo drugačiji način pojašnjava s čime smo u stvari suočeni – što se u stvari čisti hopsanjem. Ponekad postoje uvjerenja da hopsanjem mijenjamo svijet i to je istina, ali samo preko nas samih – koliko se promijenimo mi toliko će i svijet. E sad na koji način se desi ta promjena to je već posebna priča. Tu bih se ja sad malo zadržala jer mi se to čini iz vlastitog iskustva i te kako važno i značajno. Gore u citatu je spomenut vrlo specifičan problem – naime jedna majka je očajna jer joj se kći drogira. Mislim da na samu riječ ‘drogira’ kod gotovo svih hopsića hopsanje se prebaci u maksimalnu brzinu. To nije čudno, rekla bih da je to sasvim prirodna reakcija, koja je u svakom slučaju bolja od bilo koje vrste kuknjave i panike – puno bolje i korisnije je govoriti hvala i volim te, ako treba u beskonačnost.
E sad ako nekoga zanima možemo dalje razmotriti što se u stvari sve može desiti kad se napokon npr. hopsanjem otpusti taj nimalo lak program.
Dakle, postoje dvije mogućnosti: prva je da nakon što se program očistio osoba koja se npr. drogirala prestane se drogirati ili druga mogućnost – da se osoba koja se drogirala nastavi i dalje drogirati. Pa u čemu je onda razlika? Razlika je u našoj promijeni svijesti u odnosu na taj problem – i u jednom i u drugom slučaju mi smo potpuno mirni. O tomu govori HO cijelo vrijeme – hopsanjem se možda neće promijeniti vanjske okolnosti, ali vaš stav u odnosu na problem će se sigurno promijeniti, odnosno zadobit ćete Mir – Mir koji ne ovisi o ničemu i nikomu. To svi znamo iz vlastitog iskustva, barem u nekim situacijama gdje je to postalo dio naše svakodnevnice. Bilo bi lijepo da smo u tom stanju cijelo vrijeme i zato hopsamo konstantno – svatko na svoj način, onako kako mu odgovara i paše.
Malo ću se još vratiti korak natrag na spomenuti primjer. Katie koja je razgovarala sa zabrinutom mamom u razgovoru je osvijestila nekoliko ključnih stvari ne samo zabrinutoj mami nego i svima ostalima koji su upućeni na sami problem. Naime, Katie je naglasila da baš ono što nas tako jako žulja kod drugoga jest nešto što je vrlo izražen naš problem. Pa tako je sa nevjerojatnom jasnoćom objasnila ovoj nesretnoj ženi da razmišljajući o svojoj kćeri na način koji je ona činila ustvari šteti i sebi i svojoj kćeri. Svojim teškim mislima se ustvari sama ‘drogira’ a posljedice te vrste ovisnosti su u stvari jednako teške kao posljedice konkretne konzumacije određene droge koju njena kćer konzumira. Ispalo je da sve ono što je ona nabrojala da njena kćer radi njoj i okolini svojim drogiranjem – da to u stvari isto, možda čak i gore radio ona sa svojim načinom razmišljanja. Kad na taj način sagledamo Programe onda ih je puno lakše pustiti. kad shvatimo da horor nije tamo vani već da se odigrava upravo sad i to baš u nama. Posljedice od toga nemamo samo mi sami već i cijela naša okolina. I zato ona glasovita: ‘Što je to u meni…. ‘ Pri tomu ne znači da ako vidim ovisnika da sam i ja sama ovisnik – čistimo naravno ono što doživljavamo promatrajući sami objekt promatranja. Ako sam ja u Miru i cijeli svijet je u Miru – bez obzira na sve.    

– Dani Ella