Jedini pravi izazov kojeg imamo kao bića od percepcije jest osvijestiti Ljubav. Nemamo drugog zadatka. Put Ljubavi nas uči kako da istinski volimo i prihvatimo sebe. Uči nas da sve provlačimo kroz Ljubav, sve naše probleme i zabrinutost. Uči nas da uronimo u sam Izvor tog Volim te, umjesto da vrtimo glavom hvatajući tek jeku u koju smo cijeloga života vjerovali, bili spremni ubiti za nju i beskrajno patiti. Provodimo zbunjeno svoje živote, žudimo da je dohvatimo, pjevamo o njoj… tragamo, tragamo… za ljubavlju.

Volimo misliti kako je ljubav malena stijena usred oceana, spasitelj naš, utjeha, čudo nad čudima, sve što poznajemo. Ali prava je istina da stojimo na oceanu, a ne na stijeni! Ljubav je sve što okružuje naš otpor. Ona nepokolebljivo pritišće grč straha privržen malenoj stijeni, “čvrstom tlu” takozvane sigurnosti, toj mrvici svijesti što Ljubav je oplakuje. Otvoriti vrata ili ne? Skočiti? Opet krivo.  Nemam što otvarati niti skakati, Ljubav u meni će to! Dopustiti joj moram, jer to je put Ljubavi.

– Neno Lubich