Biti roditelj može biti lakše nego što mislite, definitivno s više nagrada i efektivnosti, ako se samo prisjetite nekoliko istina.
Ho’oponopono, antički način rješavanja problema, uči nas da naša iskustva i sjećanja zaklanjaju ono što mi zaista jesmo, te kako stvoriti onakav život kakav želimo. Kako starimo sa svakim danom koji prođe, dobivamo nove brige, strahove i nesigurnosti, koji kreiraju ograničavajuća vjerovanja koja se baziraju na predrasudama i mišljenjima. U posljednje vrijeme, odvojili smo se od onoga što zaista jesmo, i počeli smo gubiti vezu s prirodom I Božjim svemirom (našim čistim izvorom).

Brige, strahovi, nesigurnosti, predrasude, razmišljanja i vjerovanja, samo su “pogreške” i Ho’oponopono nam može pomoći da ih izbrišemo. Ho’oponopono je kao tipka delete na tipkovnici našeg kompjutera.

Većina problema i poteškoća koje imamo s našom djecom kontrolirani su od strane naših sjećanja. Mnoge od tih problema stvorili su program u našoj banci memorije; oni se počinju igrati i tada se prikažu na našem monitoru, te nas na taj način usmjeravaju na određene reakcije prema našoj djeci. Naše reakcije su zapravo samo odraz naših sjećanja.
Jedan način na koji možemo izbrisati naša sjećanja koja nam uzrokuju problem (pogreške) uz pomoć Ho’oponopona, je govoriti im “hvala” (pritisnuti tipku delete) umjesto da ih zadržavamo (pričamo s monitorom).

Moj učitelj Dr. Ihaleakalá Hew Len, kod kojeg sam učila 12 godina, uvijek kaže da je lakše naučiti stolicu da prakticira Ho’oponopono nego ljude, zato što ljudi razmišljaju (intelekt). Mi uvijek razmišljamo, uspoređujemo i pričamo priče. Uvijek pokušavamo shvatiti!
Uvijek mi je bilo puno lakše djecu naučiti ovaj koncept. Oni ne kompliciraju stvari s nepotrebnom racionalizacijom, i ne osjećaju potrebu da sve razumiju, kao što je osjećamo mi! U biti, djeca koja su na mojim seminarima su meni najveća nagrada. Dobijem toliko iskrenih potvrda od njih zato što su djeca, kao što već znate, puno iskrenija po pitanju osjećaja jer još uvijek nisu došla do sjećanja koja ih kontroliraju.

Kada djeci kažem, “Samo kažite “Hvala” i tada to otpustite,” djeca krenu svojim putem veseli, skakućući I ponavljajući “Hvala”. Kada odraslima kažem da kažu “Hvala” I da puste,” odrasli pitaju, “Kako ću reći hvala? Moram li to zaista I misliti? Moram li to osjećati? Moram li misliti na nešto određeno dok to govorim?” Uvijek pokušavamo razumjeti, ali tu nema ništa što bi se trebalo razumjeti, samo to trebamo učiniti (pritisnuti tipku delete). Slažete li se u tome da djeca ništa ne trebaju analizirati, oni to samo naprave?
Mislite li da su vaša djeca ovdje da bi ih vi učili, da bi im kazali što je pravo i savršeno za njih? U biti, oni su vaši gurui i oni su ovdje da bi učili vas. Oni su ovdje da bi vam dali priliku da izbrišete te programe. Ako ne znate što je dobro za vas, kako ćete znati što je dobro za njih?

Nedavno mi je na jednoj radionici prišla jedna majka i rekla da mi njen sin želi nešto reći. Dječak je imao 8 godina, i rekao je:” Rekao sam mami, ‘Hvala ti što si me dovela.’  Ja ću prakticirati ovo, i tako ću imati manje problema kad narastem.” Tada me majka konzultirala u vezi problema kojeg je imala. Tražila je moj savjet. Zatim sam ja pogledala u dječaka i upitala ga, ”Što bi ti rekao svojoj majci?” A dječak je odgovorio,” Rekao bih joj da se ne brine toliko i da ne shvaća taj problem tako ozbiljno.” Tada sam ja rekla majci, ”Sljedeći put kada budete imali problema, obratite se svom sinu!”

Vaša su djeca došla u vaš život da vam pokažu na čemu trebate raditi. Nemojte se bojati rješavati problem zajedno s njima. Bit ćete iznenađeni njihovom povezanošću s inspiracijom, ali i njihovom mudrošću. Oni zapravo znaju bolje od nas, zato što su čistiji i imaju stvarnije misli i osjećaje. Samo čekaju da mi to shvatimo!
Djeca vas promatraju; ona vas ne slušaju. Ljubav prema sebi i prihvaćanje samoga sebe su kritični za našu dobrobit. Najbolja stvar koju im možemo pokazati jest da volimo sami sebe i da prihvaćamo sami sebe onakvima kakvi zapravo jesmo. To je najbolji dar koji možemo dati svojoj djeci, i on će im pomoći da traže ljubav i prihvaćanje od vanjskog svijeta, kao što smo mi činili.
Ljubav je vjetar pod vašim krilima. Morate voljeti sami sebe, biti sretni i biti primjer. Roditelji puni ljubav stvaraju djecu prepunu ljubavi, a djeca puna ljubavi stvaranju svijet pun ljubavi.

Nakon što sam otkrila ovu istinu (prije sam bila jako skeptična i zatvorena), rekla sam svojim dječacima: “Znate, možete biti sretni sada; ne morate čekati kao ja.” Također sam ih naučila da je u redu da stave sami sebe na prvo mjesto i rade ono što je za njih dobro. Vidite, ja shvaćam da ovo zvuči sebično, ali ono što sam ja otkrila jest da, kada radiš nešto za druge, ili stavljaš druge na prvo mjesto (pa čak i svoju djecu), ako ne funkcionira za tebe, neće funkcionirati ni za tvoju djecu. Kada si ti u redu, tvoja djeca su u redu. Nije obrnuto. Vrijeme žrtvovanja je završilo. Morate se probuditi. Zato što su vaša djeca još sretnija onda kada ste vi sretni. Ne možete im dati ono što vi sami nemate.

Želite li znati kako efektivnije komunicirati s djecom? Sve što trebaju čuti od vas jest: “Volim te, hvala što si dio mog života.” A najbolje vrijeme da im to kažete je dok spavaju, kada vas njihova podsvijest može čuti. Kada to učinite, vaše riječi idu direktno u njihovo srce. Čak i ako vaše dijete više ne živi s vama, pričajte s njim ili s njom kada znate da spavaju! Dobit ćete puno bolje rezultate.
I ako ne osjećate da bi im to mogli reći naglas, možete to onavljati mentalno, svaki put kada mislite na njih ili kada se pomislite umješati ili reagirati. Radi čak i ako škrgućete zubima od bijesa. Zapamtite, vi samo pritišćete tipku delete, tako da to možete raditi i mentalno, I funkcionira čak i ako to ne mislite ili ne osjećate u tom trenutku.

Kada radite ove stvari, možete se jednostavno opustiti, zato što dajete dopuštenje nekom tko ih puno bolje poznaje da se brine o nima. Vi zapravo ne znate zašto su vaša djeca ovdje i što će iskusiti u ovom životu. Cijenite njihovo postojanje, i ono što su vam došli dati, i svi će od toga imati koristi.
Svaki put kada kažete “hvala” ili “volim te” (čak i mentalno, iako to ne osjećate) umjesto reagiranja, pokušaja kontrole i brige, predajete svoje dijete Bogu da im bude vodič i da ih štiti. Zapamtite, Bog ih je stvorio i zna što je savršeno za njih. Vi ne znate.
Djeca su budućnost, i mi možemo promijeniti svijet pomažući našoj djeci da zadrže radost kroz samoprihvaćanje i ljubav prema samome sebi. I, učeći ih da su u redu baš takvi kakvi jesu, da posjeduju jedinstvene talente, i da je u redu biti drugačiji od drugih.
Ja se nadam da će jednog draga ljudska nesreća biti iznimka, a ne pravilo. Duboko u srcu vjerujem da je to moguće, i da s Ho’oponoponom možemo do tamo i doći.

– Mabel Katz

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/