Čudo odmah nakon prijave na seminar

a

Dobar dan, želim i sa vama da podelim najnovije cudo! Isla sam sa majkom kod kardiologa na pregled jer je ona imala anginu pektoris i uradjen stend pre 7 godina.

Doktor je uradio sve preglede i rekao joj je da nema anginu i da ga interesuje izvestaj doktora koji joj je radio stend da pogleda, jer ne vidi razlog postavljanja istog!!!
Mozete misliti nase zaprepascenje!?!

I druga stvar. Trebao nam je stan i prekjuce odemo do agencije da pogledamo sta se nudi. Dok smo pricali muz i ja sa covekom iz agencije, iz susedne sobe cula je sta pricamo i koji nas stanovi interesuju njegova cerka, dosla i rekla kako je bas jutros covek dosao da stavi stan na prodaju u strogom centru Mladenovca. S
tan je Bas kakav smo i zeleli po svim tackama☺☺☺

Hvala, hvala, hvala

-Lidija Petrović

mk

Oglasi

Ho’oponopono: Nova dimenzija postojanja

ho-oponopono-2

Aloha !
U većinom užurbanom ritmu svakodnevice, ponekad, poželim se zaustaviti i zabilježiti sve, čega god se sjetim, od onog što mi je donijela primjena tehnike Ho’oponopono,da ne zaboravim prednosti te čarobne tehnike.S obzirom da je tehnika predobra, oprostit ćete mi na dužini ovog teksta,jer, mogla bih napisati cijelu studiju kao vjerojatno i većina vas hopsića,tako da je ovo samo jedan mali ali vrlo bitan dio mojeg iskustva.

Dakle, problemi…jer,Ho’oponopono je najlakši način rješavanja problema..
Prisjetim se da sam zbog problema odabrala Ho’oponopono..

Često se u životu pred nas postavi izazov u obliku problema na poslu, problema u odnosima,problema sa zdravljem,sa financijama itd. Primijetila sam da sam se prije postavljala nekako istovremeno obrambeno i napadački prema problemu. Mislila sam kao prvo da sam ja u pravu i da je ono što ja smatram o ljudima uključenim u problem (i o samoj sebi) i o situaciji, jedino ispravno kao i način na koji mislim da bi se problem trebao riješiti. Kako je već davno poznato da se problem ne može riješiti na istoj razini na kojoj je nastao i sa istim mislima koje su ga i stvorile, odlučila sam dati šansu Ho’oponoponu, iz razloga što je on bio novi element koji bi se mogao uključiti u moju rutinu i koji je potencijalno mogao dati nešto novo.Isprva, bilo mi je vrlo teško ponavljati hvala ti i volim te, no, upravo zato jer sam imala takav otpor, znala sam da upravo tu negdje mora postojati neko novo rješenje ili neki novi uvid, jer na stari način nisam dolazila do poboljšanja.
Kako to uvijek biva, kada izađeš iz zone ugode i uporno daješ šansu nečem novom, što u tvom srcu odzvanja kao da može biti ispravno,slušajući taj ponavljajući glas u sebi koji mi je govorio, ponavljaj, ponavljaj,ajmo, hvala ti,volim te ..zaista sam se nakon nekog vremena upornog prakticiranja, bez obzira na sve što se događalo u meni i oko mene, uvjerila da postoji druga dimenzija rješavanja problema.
Pri susretu s problemom, ova čarobna tehnika obasipa me slijedećim blagoslovima, koji su za mene novi ali zato ništa manje lijepi .Dobila sam:
1) Saznanje da su problemi i osobe u našem životu ovdje zato da bismo nešto ispravili, popravili a ne zato da bi se stalno svađali i mučili sami sebe i druge i dokazivali da smo u pravu. Kad je problem ispred mene, sada znam da nisam kriva, ali da imam priliku nešto popraviti, pa zašto ne ?Mogu učiniti nešto dobro za sebe i za druge, što je lijepo.Osjećam se dobro kada znam da aktivno i dobronamjerno sudjelujem u bilo kojoj situaciji,odnosu,čak i kada osoba nije ovdje, iako to nitko ne mora ni znati, bitno je da znamo Bog(viša inteligencija) i ja.
2) Saznanje da ja u biti ne znam kako bi bilo najbolje da se problem riješi, jer , ako iskreno pogledam u svoje neke dosadašnje izbore, zaista nisu doveli do najboljih rješenja, iako sam dobila što sam htjela i iako sam bila uvjerena da znam što je najbolje.Veliko olakšanje donosi mi saznanje da u bilo kojoj situaciji u sebi i oko sebe imam podršku, samo joj trebam dozvoliti da se manifestira i maknuti joj se s puta. Znači, nisam sama, ni u jednom trenutku i ne znam što je najbolje.
3) Ovo saznanje dovodi me do polaganog prepuštanja višoj inteligenciji, koju doživljavam da je istovremeno jednim dijelom u meni a jednim dijelom me vodi „izvana“.U početku, teško mi je prepustiti Bogu da me „nosi na rukama“ i osjećati povjerenje, no, s vremenom i upornošću u čišćenju,shvatim da mi se to jako sviđa i da se polako sve više osjećam zaista božanski vođenom i zaštićenom.

Ho’oponopono me dakle oslobađa od osjećaja da sam sama na svijetu, da ono što je u mom životu predstavlja neku vrstu kazne i da samo ja znam što je najbolje za mene i druge.Tako, oslobođena ovih opterećujućih uvjerenja, sretnije kročim kroz život i osjećam neopisivu zahvalnost,jer mi je već počevši od ovih postavki,lakše.

Ho’oponopono daje ti novu dimenziju postojanja. Uz tvoje hvala ti, volim te, polako se krećeš od „Bože, Bože, zašto si me ostavio ?“ do „Hvala ti Gospodine što me nosiš na rukama“.

Često se pitamo zašto teška iskustva postoje u našem životu i ne bi li mogla biti malo lakša.Sada shvaćam da su mi bila potrebna zato da znam cijeniti Ho’oponopono,jer da nije bilo njih, ne bih shvatila njegovu vrijednost i ne bih ga uključila u svoju svakodnevnu rutinu.Hvala hvala hvala.

Jako volim voziti auto, uživam u vožnji, lako mi je napraviti analogiju sa našim HO. Ja vidim život prije HO na način da vozim onako kako ja mislim da je najbolje, uglavnom prebrzo i sa nekim strahom u pozadini,jer,nikad ne znaš što se može dogoditi, je’l ?Uz primjenu HO, prepuštam Bogu da “vozi kroz mene”, onako kako je najbolje,opuštenija sam, puno više uživam u vožnji i naravno, manje se bojim. Tako, čak i ako netko prođe pored mene cestom opasno prebrzo, samo kažem hvala ti, volim te i ne ljutim se jer znam da to ima neke veze sa mnom,sa mojim programima,koje dijelim s tim vozačem i da ponavljanjem tih božanstvenih riječi blagoslivljam istovremeno sebe i tog vozača.

Sve manje se ljutim a i mozak mi može odmoriti,jer više nije toliko opterećen pametovanjem kojeg uvijek imam na bacanje.Pri vrhu glave osjećam kao da mi je Bog stavio ruku i tako je drži,osjećam veći mir,zaštićenost i podršku i zahvalna sam za to.Problemi cijelog svijeta nisu više moji, postoji neka puno inteligentnija energija koja brine o svemu a sve što ja trebam je brinuti o sebi na pravi način,dakle, mogu se bolje i više opustiti.

Ho’oponopono je čarobna tehnika. Donio mi je mnogo toga lijepog a kao nešto najljepše mogu izdvojiti odnos sa mojom djecom. On je i prije bio dobar a sada se puno više smijemo i posebno nakon seminara sa Mabel mogu samo skraćeno reći da „plovimo na valovima blaženstva“.To mi pokazuje da svaki odnos, iako je dobar, može biti još bolji. Hvala.

Također, iako sam nove ljude u svom životu uvijek gledala kroz nekoliko filtera, sada puno opuštenije i sa više tolerancije i dobre volje prihvaćam one koji dolaze u moj život,jer znam da su tu s razlogom,nešto možemo učiniti boljim ili bar popraviti.Više prihvaćam i one koji su već u mom životu.Uvijek imam na umu da nam svima treba ljubav.Ne opirem se toliko novim iskustvima,jer se moj strah od novog polako topi,jer,sjećate se,osjećam podršku,što god da dođe ,prihvaćam,koliko god bilo neobično,jer znam da će donijeti ono što je najbolje za mene.

Situacije na poslu, koje su uvijek bile izvor velikog stresa , sada se rješavaju na načine koje ja ne bih mogla ni zamisliti.Jučer sam od svoje šefice dobila na poklon čokoladu a vjerujte mi, to je čudo,samo ja znam kakvo.A moram spomenuti da sam na poslu imala takvu nevjerojatnu podršku kod rješavanja jedne hitne situacije gdje stvarno ne znam kako bih je riješila bez brze podrške koja se pojavila od ljudi od kojih to ne bih nikad očekivala.
Hvala,hvala,hvala,hvala,hvala.
Svatko tko je dao šansu Ho’oponoponu i potrudio se u primjeni zna da ti on daje uvijek više nego što si mogao zamisliti.Hvala.

Seminar sam doživjela kao vrlo transcendentalno iskustvo, bila sam tu, u prostoru i slušala sve a na kraju se jako malo sjećam, osim da sam bila istovremeno u sebi ali i negdje na vrlo udaljenom mjestu u svemiru,u jednoj drugoj dimenziji,uglavnom,teško za opisati jer treba doživjeti .Preporučam.

U srcu osjećam veliku zahvalnost prema ljudima koji su nam omogućili da odaberemo Ho’oponopono kao izuzetno spiritualno iskustvo kako bi polagano,vođenim i upornim koracima mogli doći do svjedočenja Neba na Zemlji. Hvala, hvala, hvala.Volim te  

-Lejla Hejja

Kad se smanji plus dioptrija

naocale-za-vid

Dragi moji hopsici
Nekoliko dana zaboravim naocare da stavim, a odem na posao. Zakazem kod oftalmologa, nisam dugo bila, vreme je.
Danas odem…pregleda on pa pregleda….Čitam ja pa citam i nikako kraj… shvatim da nesto njemu i nije jasno… Konacnoooo… Gospođo vi imate 63 god. Daaaa kazem ja (vidi u kartonu a vidi i mene). Vi ste fenomen. Ja ovo u mojoj praksi nisam imao!

Da skratim, smanji mi dioptriju na naocarima za citanje na pola, a za daljinu napisa 0,5. Kaze,  samo zato sto mi lepo stoje hahaha ali i ne morate stalno da ih nosite.
To je dioptrija koju sam imala sa dvadeset i nesto (u proslom veku hahaha)

FENOMEN je HO, a ja sam mu zahvalna… Ovo je samo jedno ‘cudo’ u nizu od seminara u Zagrebu. Ja sam iz Zemuna i naravno da sam se prijavila i na seminar u Beogradu, ali opravdano sam odsustvovala.

Posle svega sto mi se dogadalo od seminara u Zagrebu ja ne bih “ispostizavala”sve sto bi doslo i posle Beograda (hahaha) hvala hvala hvala volim vas….

Biljana Poznan

 Ho’oponopono je čudo!

ho
       Mesec dana pre seminara u Beogradu, sve se složilo, prepreke su uklonjene i moj put na seminar se otvorio potpuno. Počinjem se čudno osećati, celo telo mi stalno blaže ili jače vibrira, svaka moja ćelija, osetim je. Hvala, hvala, hvala! Sve to vreme nešto u meni me podstiče da bez prestanka čistim, hvala, hvala, hvala!
       Nedelju dana pre seminara, sve se to pojačava, obuzima me neka vrsta opijenosti, ošamućenosti, sa čestim vrtoglavicama, povremeno gubim vezi s mozgom, hvala, hvala, hvala!  Čistim još žešće, pijem još više plave vode, menjam češće vodu u čašama. Uveče, dok prolazim ispod uličnih svetiljki, mnogo više njih se u tom trenutku pali i gasi!?(to se dešava već dugo, ali u manjem obimu). Istovremeno se dešavaju neke teške (ničim izazvane ?) stvari, meni bliskim i dragim osobama, hvala, hvala, hvala!
       Mesec dana pre seminara počinju da se dešavaji i neočekivane lepe stvari.  Moj dragi unuk (9 god) oko dve godine ima na tabančiću veliku, tvrdu, bolnu i ružnu bradavicu, hvala, hvala, hvala!  Pravila mu je velike smetnje pri hodu i sportu kojim se bavi. Već je jednom hirurški odstranjivana, ali se ponovo pojavila i proširila,” rascvetala”, hvala, hvala, hvala!  Njegovi roditelji su po savetu pedijatra, trebali ponovo da ga vode kod hirurga, da mu ponovo odstrani. Zamolila sam ih da pokušaju da mu to mesto mažu uljem čajevca, koje sam “izguglala”  kao veoma delotvorno za te probleme. Na sreću, pristali su, s tim da je hirurg uvek krajnja opcija. To se dešavalo pre oko tri meseca.  Mazali su revnosno uljem, ali se ništa nije pomaklo na bolje. Pre mesec dana primetili su malo poboljšanje pa nisu odustali, a pre oko dve nedelje na očigled je počela da se “topi”, da nestaje, tako da je ostala samo jedna kvržica, više kao ožiljak, hvala, hvala, hvala!  Oni su još uvek u čudu, pogotovo njegov otac – moj sin, koji veruje isključivo u ono što se može videti okom i opipati rukom, ili dokazati formulom i brojevima. Čist “tehnički um”, a tako je birao i zanimanje, završio je elektrotehnički fakultet. Ne znamo šta se desilo, svi smo srećni zbog toga, hvala, hvala, hvala!
       Moj sin (“neverni Toma” sa “tehničkim umom”) hvala, hvala hvala! i njegova supruga, bave se nekretninama. Imali su u ponudi tri relativno velika savršeno sređena stana, prodaja je zapela i bili su pomalo zabrinuti i obeshrabreni, hvala, hvala, hvala!  Veče pred seminar (petak), rekli su mi da imaju kupca za jedan od stanova, ovih dana se sređuju papiri – prodato! Hvala, hvala, hvala!  Juče uveče (dva dana posle seminara) pojavio im se kupac za drugi veći stan, hvala, hvala, hvala!  Danas je sve to potvrđeno i radi se na papirima, prodato!  Svi su srećni i zadovoljni, svako je dobio ono što mu je trebalo!  Hvala, hvala, hvala!
       Još uvek sam blago ošamućena, još uvek blago vibriram, hvala, hvala, hvala!
       Potpuno se prepuštam tim osećajima i događajima, ne analiziram, dopuštam da se dešava šta god to bilo i ne brinem, ne očekujem, ne opirem se, konačno! Hvala, hvala, hvala!
       Hvala mom celokupnom životu takvom kakav je bio do sada, hvala svim ljudima koji su bili ili su još uvek u mom životu, hvala decenijama rada na sebi i mnogim učiteljima, mnogim pročitanim i proživljenim knjigama i prepoznavanjima u njima, hvala, hvala, hvala!
Sve to me je dovelo do  Ho’oponopona, tako jednostavnog i lakog čudotvorca, a tako ujedno i teškog, hvala, hvala, hvala!
       Neizrecivo sam zahvalna Morni Simeone, Dr. Hju Lenu, dragoj i voljenoj Mabel, dragoj i voljenoj Karmen, hvala vam svima, volim
vas  💟💟💟😊😊😊
D.P.

Ho’oponopono: Netko te čuva, i kad nemaš nikakvu kontrolu

n_autoasistencija

Aloha !
Ovaj tjedan doletjela me po redu noćna smjena. Po noći ne spavam, nego radim i čistim. 01.11. u 21:15 bila sam u kupaoni i završavala još zadnje pripreme prije nego što krenem, kako bih u 22:00h bila na poslu. Ulovila sam samu sebe kako sam nekako usporena, ošamućena i kako se ne osjećam baš najbolje. Pomislila sam, joj, sva sam nikakva, vani pada kiša, što ako mi se nešto desi ? Čistim i osjetim potrebu da zamolim anđele za zaštitu na putu do posla. Zbog nelagodnog osjećaja.Vrlo sam optimističan vozač i ovakve molbe ne osjećam često potrebu poslati u nebo.

I eto me u automatskom programu, ulazim u auto, krećem, pogledavam na sat koliko mi još treba, hoću li stići na vrijeme i prema tome određujem brzinu. Nakon što prođem naseljeni dio, eto me na zaobilaznici. Sad mogu potegnuti po gasu, sve je ravno.Stići ću taman, uz brzinu otprilike 110/h.
Nema puno automobila na cesti, odlično. Prolazno vrijeme – taman. Vozim ja tako, vozim, nekako polu-uspavano..Odjednom ispred mene, taman kad sam ulazila u zavoj, iznenada trokut – nasred ceste. Šok! Kako sam mogla znati što me čeka u zavoju?

Brzina 110/h, pada kiša, iza mene u drugoj traci auto a ja, da bih zaobišla taj trokut, moram naglo skrenuti u desno, u traku tog vozača. Kako sam zaobišla trokut i izbjegla sudar sa vozačem koji je bio iza mene – ja, ljudi moji, ne znam. Od panike nisam ni pogledala u retrovizor.Vjerujte, nisam uopće imala kontrolu nad situacijom, nikakvu.I tek što sam zaobišla prvi trokut, već me dočekao drugi. Tu sam počela naglo kočiti i nekako stala. S obzirom na to da sam bila u zavoju, u svakom trenutku je na mene mogao naletjeti auto ,ne primijetiti me na vrijeme i .. Bar sam toliko bila prisebna da sam se bar sjetila upaliti sva četiri žmigavca.

Sjedim u autu,ne znam što ću, molim Boga da nitko ne naleti od iza, ispred mene 4 zaustavljena auta nasred ceste. Vidio tip da moj auto stoji tako i da ne mrdam i krene prema meni. Valjda mu je bilo čudno što sam stala.Otvorim prozor i kažem što mirnije mogu, kako bih sakrila svoje bespomoćno stanje: Možda bi bilo dobro da stavite trokut malo prije zavoja kako nas ne bi tako iznenadio. On kaže: dobro gospođo, hoću. Nisam pitala što se događa, jer, kao prvo, trebala sam se što prije maknuti iz situacije a kao drugo, svi su bili dobro, očito su nešto čekali. Nitko nije pitao za pomoć. Nije bilo objavljeno u novinama da je na tom mjestu bila nesreća, zašto su stajali nasred ceste, neću saznati.
Stigla sam na vrijeme na posao . Trebam li napomenuti da sam osjećala toliku zahvalnost, veću od neba i da sam nastavila sa hvala ti, 100 000 na sat.

Nisam ja stalno raspoložena ponavljati hvala ti, volim te. Posebno kad radim noć, teško mi je govoriti hvala ti. Ali, tvrdoglavo preskačem svoj neobjašnjivi otpor. Kažem ja svom umu : tu si me doveo gdje jesi, neka si, a sad ću ja tebe dovesti tamo gdje ti je mjesto a Bog će mi pomoći. Po starom više ne ide !Tako ja to shvaćam, kao pitanje života ili smrti. Ili će mene um ili ću ja njega ! Ili ću živjeti, ili životariti.

A sada imam dokaz da ono „najgore“ što ti se može dogoditi kad čistiš, je, da te neka sila, veća od tebe u situacijama kad ne možeš ništa, kad si bespomoćan, na rukama prenese tamo gdje je najbolje za tebe.

Ho’oponopono je duhovna praksa,pogotovo u početku, on je prilično nevidljiv. Ne vidiš ga. Ništa se ne događa. Bar ne ono što bi ti htio. On se ne razmeće svojom važnošću. On samo tiho radi za tebe iako ga ne vidiš. Sve što se traži, je samo hvala i volim te. On je skroman, ne traži puno, samo malo suradnje. Tvoj um, iz razloga što mu ništa nije jasno, želi neki dokaz. Može se desiti i da ga dugo nema. Onda dolaziš u situaciju, u početku pogotovo, da se pitaš, čemu sve ovo?

S obzirom da ne posustaješ, čistiš, ulažeš trud, činiš nešto, dokaz ne može izostati. Zakon akcije i reakcije. Dokaz za mene dolazi onda kad je stvarno važno..Kad mi stvarno treba. I iako ne znaš što točno činiš za sebe dok čistiš, to se kad-tad pokaže. Sada nemam više nikakve sumnje u to. Imam dokaz! Tek sada me ništa više neće zaustaviti. Sada moj um drage volje pleše hvala – tango. Nema više potrebe za borbom između uma i duše,dok um opet ne počne s majmunarijama. A do tada, čistim.

Hvala ti Ho’oponopono. Volim te. Hvala i vama hopsići što razumijete o čemu pričam.

-Lejla Hejja

HO I REAKCIJE

ho

Juče sam opet imala negativno iskustvo sa svojim ocem, koji je sebi odredio od kada je udovac, da će sebi ugađati u životu maksimalno, bez obzira na to da li  to meni, kao njegovoj kćerki, smeta.

Naime, uporno pokušava da meni  i mojoj djeci promijeni mišljenje o tome  da je normalno da se  čovjek od 80 godina  zaljubi i da ja treba da prihvatim i da se družim sa njegovom družbenicom.  Jer, za Boga miloga, on je tako sretan kada je s njom i on bi htio da ja to aminujem, jer je najveća kćerkina sreća što joj je otac sretan, a to što je kćerka tužna i nesretna zbog toga, što njena djeca i sada žale za svojom nenom/bakom, to nije važno. Nije važno što mi moja majka nedostaje i nije važno što ta žena dolazi u kuću koju je moja majka pravila i gradila.

I tu sada dolazi HO. Prije bih jako i dugo plakala, žalila sebe ( hvala, hvala, hvala ), pokazala mu da sam uvrijeđena zbog tog njegovog stila ponašanja prema meni i mojoj djeci, nastupala bih osvetoljubivo, u stilu „Neka, neka vidjećeš ti“ itd.itd.
Juče mi je bilo teško (hvala, hvala, hvala), plakala sam ja, počela opet da sebe sažaljevam, ali onda sebi rekoh“ Šta se dešava u meni, pa ja doživljvam to“? Počeh čistiti (hvala, hvala, hvala), počeh se smirivati, okrenuh se poslu, okrenuh se čitanju dobrih duhovnih tekstova i zaspah kao beba. Moram naglasiti da, od kada  prakticiram HO, mnogo bolje spavam (hvala, hvala, hvala).

 Jutros sam ja opet pomislila na oca i jučerašnju situaciju, ne kajem se zbog izgovorenih riječi, koje je čuo samo moj muž, ne grizem se zbog njegovog sebičnog ponašanja. Ljuta i povrijeđena jesam, ali to sada prihvatam i uporno čistim. Vjerovatno ću i otpustiti, a šta će biti sa mojim ocem, ne znam…. ja samo znam da ću čistiti.

HVALA TI, VOLIM TE  su riječi koje stalno izgovaram i prema toj situcaiji koja me jako boli.

M.V.

 

 

 

 

Ho’oponopono i posao

posao

  Sjedim u svojoj kancelariji razgovaram na telefon sa poslovnim partnerom (hvala, hvala, hvala), vidim da ulazi gospodin i ljubazno pita koleginicuo proceduri prijema gostiju. Po stavu i ponašanju vidim da je došao da razgovara sa odgovornim licima firme (a to sam ja i moj muž, kako muža nema, treba da obavim ja razgovor)

Koleginica ga prima u svoju kancelariju dok ja ne završim telegonski razgovor.

 Spuštam slušalicu, uvodim gosta u svoju kancelariju, čovjek ima jak stisak ruke, rekoh sebi čvrst karakter!

„Izvolite“ rekoh ja njemu, a on izvadi značku finasijske policije, kontam ja šta je sad bilo, po kojem su sad projektu i poslu došli.  Da se razumijemo, mi poslujemo po zakonu, radnici su prijavljeni, plaćaju se porezi, sve dažbine, ali meni nikada  nije prijatan susret sa policijom, finansijskom osobito (hvala, hvala, hvala)

 Kaže meni gospodin inspektor da je doašao zbog tužbe koja je pokrenuta , ug majko moja!, počnem čistiti intezivno, mislim u sebi, „ Biće šta će biti, a ti moraš nastupiti pametno“ ,a on naglašava da se tužba ne odnosi na nas , ali da imamo nekih indirektnih veza sa tom kompanijom. ČISTIM JAKO, JAKO. BOLI ME ŽELUDAC .

Otvara predmet i priča o njemu, ja zbunjena , nešto mi se ne slaže. ČISTIM.

Čitam nazive firmi  ne vidim naše ime, vidim ime firme koja ima vrlo sličan naziv mojoj firmi, razlikujemo se u dva slova , ako ne čujete dobro, uvijek ćete napraviti grešku. ČISTIM.

Pokažem inspektoru da to nije naš naziv, da se mi drugačije zovemo, da ti prostori koje on spominje mi nemamo niti smo ih ikada imali, ČISTIM, on se buni i pokušava da nas ubjedi ( u međuvremenu su mi s epridružili koleginica i kolega) da je to ta firma. Naravno, ČISTIM masnje grozničava, ali ČISTIM.. Dajem nu moju vizit kartu, koju on zadržava uz taj predmet . ČISTIM.

Inspektor , uviđa grešku, izvinjava se, pozdravljamo se i ispraćamo ga. ČISTIM.

 Kada sam ispratila inspektora, odmah mi je pao na pamet HO, i osjećaj da ovo treba da napišem i da kažem da mi je HO pomogao. Osjećam da sam nešto očistila, nemam pojma šta, ali nije se ovo džaba desilo. Niti hladan tuš , niti radost kada smo uvidjeli da je došlo do njihove greške. NEŠTO SMO OČISTILI SVI .

Štamparske greške se dešavaju i to nije sporno, ali moj osjećaj zahvalnosti na tome što znam tehniku HO nije greška, nego pravi put.

-M.V.

 HO –  Dar kojeg sam napokon otvorila i zavoljela 

pismo_0021

Moje opredjeljenje da pronađem svoj put   započinje davne 1994 godine, dešavaju se strašne stvari. Dovoljno je reći smrt mladog bića. Tuga je bila moje prirodno okruženje (sada kažem hvala, hvala, hvala), tonula sam sve dublje. Kod nas je rat , a ja mlada, imam sinčića, noseća sam opet, radost i tuga u meni stalno, rodim prekrsnu djevojčicu (hvala, hvala, hvala ), ubrzo se kod nje otkriju mnoge bolesti.
Sebi sam govorila da me ne čudi to sve kod nje , jer sam je nosila u najvećoj tuzi, stalno sam vrtjela informacije tuga, bol, bol, tuga, čak i stid, jer sam je zanijela u najvećoj tuzi,  i tako u nedogled.

 Dešavale us se i lijepe stvari, ali tuga je moj folder, krivila sam sebe kada pomislim kako mi je lijepo, kako sam sretna, dugo nisam srcem pjevala, a pjevanje je moja velika ljubav. Tako, malo pomalo, počnem tražiti pomoć i okrenem se ja duhovnosti, bar sam ja mislila da je  to duhovnost. Moram reći da sam i ranije čitala knjige o Zen budizmu, Budizmu, alternativnim pravcima, autore kao što su  Kastaneda, Hese, itd.. U prvo vrijeme „moje duhovnosti“ sve je to bilo jako konfuzno,   nekako stidno, tiho, a opet pompezno, da se zna da ja čiatm neke knjige i da ja sada vjerujem. Nisam ni slutila koliko sam bila u zabludi. I tako, krene reiki, energije, svete knjige, prakticiranje vjere, knjiga Tajna ,čakre,  ali  nikako, nikako da nađem mir.

Kćerki mi se pogorša stanje, ušla je u godine kada hormoni bujaju, a dugo je primala lijekove koji su bili na hormonskoj bazi, te je počela da dobija  epi napade. Ruši mi se svijet, svima nama, a njoj najviše. Ljuta sam na Boga, na cijeli svijet, vrištim, plačem, ali negdje duboko u sebi osjećam da sam ja nekako “kriva” za tu sitiuaciju. (To sam sebi govorila i prije, jer sam uvijek birala “iste” probleme, iste situacije,prijateljice, razgovore i  naravno nisam bila zadovoljna.)

Duhovnost ne napuštam i počinjem još jače i upornije da istražujem. Pojave se afirmacije, odvedu me do ispravne vrtnje čakri i u tom period čitanja knjiga o energijama, posjećivanja raznih iscjelitelja, dobijem  e –mailom brošuru „Najljakši način“ od Mabel Katz, malo pročiatm i  ostavim je u svojoj arhivi. Tri godine je mene čekao HO , tri cijele godine. HVALA, HVALA, HVALA .

Stanje sa kćerkom se komplicira, sin pravi problem, muž ljubomoran, stalno kritizira, svakom loncu poklopac, otac, koji je u međuvremenu ostao udovac  se totalno pomamio i uvrti sebi u glavu da je momak od 20 godina, hoda, zabavlja se,…. posao ide, pa  stane ,vise ne ide. Ja sve radim po knjigama, govorim sebi da mi se život poboljšava, lijepim afirmacije na sve strane, vrtim čakre, parkticiram Islam, ali nema mira, nema napretka. Malo s početka bude mir i  to je to. Ništa, samo nemiri i pitanja „ Zbog čega?“ Šta ja to pogrešno radim?“

Tražeći jednu kjnigu u arhivi, opet vidim brošuru od Mabel. Pomislih, hajde, uzmi, pročitaJ, toliko si toga pročitala, šta ti fali. I  tako je krenulo moje HO putovanje J hvala , hvala, hvala. Krenem čitati „Nulte granice“, počnem gledati razne prezentacije videa, ukjluči me jedan moj poslovni partner u grupu, Karmen me prihvati kao prijateljicu ( ne samo kao fb prijatelja, nas dvije se i dopisujemo, sada razmjenjujemo iskustva, savjetujemo se, itd.). prihvate me još mnogi iz grupe za fb prijatelja.

Čistim skoro dvije godine, kako se ono kaže čistimo i ne znamo šta čistimo,  diplomirala sam, još jednom, a mom ocu sam ispunila želju da imam visoke škole. U svojoj struci, drugi kažu, da sam izuzetan stručnjak, a ja volim taj posao koji radim, iz dana u dan sve više  ČISTIM. Čistim  svaki dan i kada mi se ne da, opet čistim. Osjećam mir, nekada više, nekada manje, ali osjećam mir i povjerenje.

Kćerki se pogoršava stanje, ja čistim, ne pitam se više, „Zašto ja, zašto meni“?, mijenjamo doktora,… Bog je govorio “Ovo što radite  i ide toj doktorici, nije dobro, ona mora mijenjati doktora”. Napokon ga poslušamo i ona ode  drugom doktoru. Kćerka se oduševi novim doktorom,  gaji poštovanje ptrema njemu, doktor joj promijeni lijekove, zauzme drugačiji stav, ne ignoriše nalaze hormona, šećera, njene godine. Doktor kaže da je dijete 4 godine pogrešno tretirana i da su je trovali lijekovima.HVALA. Cijelo vrijeme ja prijašnjim liječnicima govorim da je mom djetetu sve gore od tih tableta, da joj se stanje pogoršava, oni me ignorišu. HVALA.

Mojoj kćerki se zdravtsveno stanje poboljšalo desetostruko, najblaže rečeno. HVALA BOGU, HVALA, HVALA, HVALA.

Još ja strepim, još je pogledavam, ali mirnije, normalnije, jer čistim. Jer sam prigrlila njene probleme, njenu bolest, nema više negiranja, odbijanja,  kada mislim na njene epi napade, u mislima je grlim, ljubim i čistim.

Neke stvari su se poboljšale, neke nisu, ali ja sam se“ poboljšala“ ne pravim dramu, prihvatim odgovornost , čistim i idem dalje,  ne mogu reći da sam se ,u potpunosti, u svim situacijama opustila i da sve predajem Bogu u ruke, ali sam na dobrom putu.

HO mi je mnogo pomogao u mom životu. Zahvalna sam jer sada poznajem tehniku koja mi je u mnogim situacijama pomogla. Nevjerovatna je moć preobrazbe, dok čistim.  Prije sam tačno znala u nekim situacijama da će biti  na kraju, velikih problema, svađe, vrijeđanja, a sada čistim i puštam. Čim sebi kažem poznate fraze  „Žao mi je“, Molim te oprosti“ ,“ Hvala ti“ , „Volim te“ –  Rezultati su zapanjujući i moram priznati uživam u rezulatima. HVALA

Sve se ljepše osjećam u svojoj koži, sve se više volim. Hvala HO.

-M.V.

Ho’oponopono i ljubimac

liliDragi Hopsići,

podeliću sa Vama jedno interesantno iskustvo vezano za Ho’oponopono. Naime, moja najmlađa ćerka i sin (iz predhodnog braka) imaju jednog malog belog maltezera koga zovu Lili. Ona je njima kao član porodice koji samo ne ide u školu. Ma i da joj daju da ide, preskočila bi sve razrede koliko je pametna. Najmlađa ćerka je aktivna hopsačica godinu dana (ima 12g) koja je do sada dobila dosta “malih” dokaza da “Hvala Ti… Volim Te…” i te kako funkcioniše.

Lilika je otišla kod veterinara na zakazanu operaciju sterilizacije, sa kojom se moja ćerka nije slagala. Ona je samo ponavljala “Hvala Ti…Volim Te…” Lilika je dobila inekciju za smirenje kao pripremu pre operacije, da bi nakon desetak minuta doživela razne reakcije koje su “zbunile” veterinara. Počela se gušiti i daviti, na što je veterinar konstatovao da to nije normalno. Zatim je doktor postao jako nervozan i izjavio da neće da operiše psa. Nije imao nikakvo razumno objašnjenje, nego je iz njega samo “kuljala” nervoza. Lilika se vratila sva ošamućena, a ćerka je bila više nego presrećna.

Meni se “javila” misao da ne bi preživela operaciju, i da je “Hvala Ti… Volim Te…” odradilo ono što je najbolje za ćerku i njoj bliska prijatelje… P.S. Pre nego što objavim ovu ispovest, sve događaje i gramatiku treba da proveri i ispravi ćerka, jer je to bio uslov…hahahahaha Hvala, hvala, hvala…

-Robert Vojnić Purčar

Prepustite s povjerenjem

jasna

Joj,dragi moji ljudi…. odakle da pocnem? Najbolje od pocetka: sestra ima 2 djece, ja nijedno, pa su ta njezina djeca i moja djeca.. ljubi ih tetka… 

Prije cca godinu i pol pisala sam kako mi je necakinja imala puknuce aneurizme i kako smo prebrodili taj “strah” od operacije i uopce od svega toga. Hvala dragom Bogu sve je proslo u najboljem redu bez posljedica.. i danas zena zivi sasvim normalan zivot…
Prije cca 2 tjedna moj necak ima “problem”!!! Mokri krv… Ajmeee, sto je sad to? Sto je to u meni …….???? Hitno kod doktora, pretrage, nalazi… pa opet pretrage, pa nalazi: dijagnoza “navodna” KARCINOM BUBREGA (od dva razlicita lijecnika).
Isuse Boze, otkud to sad?… Hvala Volim Te Hvala Volim Te… Pa decko ima 25 godina, bavi se sportom (KRAV MAGA), ne pije, ne pusi….pa kako sad to, pitamo se?? (inace KRAV MAGA je sportska borilacka vjestina, i mogu reci da se dobro sibaju)
Naravno da sam se i ja na tren uplasila, i da je moj um postavljao razne scenarije. Medjutim, istovremeno sam vjerovala da je to sve iluzija, da to sve nije tocno… Preuzela sam odgovornost. Hopsala sam i 26 sati na dan. Hvala Volim Te Hvala Volim Te…
Jucer sam bas jednoj jako dragoj osobi koja je isto hopsica ovako rekla: ma ja vjerujem da Bog zna sto je najbolje, i apsolutno imam povjerenja u njega, za mog Igora ce biti sve u najboljem redu!
Sad, prije pola sata zove me moj dragi necak i kaze: tetka, zadnji nalazi su stigli i nije KARCINOM, vec hematom od udarca i to uzrok krvarenja.
WOW, koje olaksanje, koja sreca, koja zahvalnost!

Zelim vas samo pitati: Ako ovo nije cudo, sto je? Ako ovo nije Bozje djelo, sto je?
Ja i dalje vjerujem da ON zna sto je za nas najbolje i prepustam mu se sa svim svojim srcem i povjerenjem. Hvala Volim Te Hvala Volim te…..

Kad god Vam je tesko sjetite se nasih raznih iskustava…. I ne odustajte, ne razmisljajte, ne preispitujte… Vec prepustite s povjerenjem. Bog nije sluga.

Volim Vas i grlim od prvog do zadnjeg…..Mir pocinje u meni….

-Jasna Takač