Ho’oponopono: Sudar bez ogrebotine

indir

Tko kaze da Ho ne radi, da Bog nepostoji i da anđeli ne paze na nas, ne zna šta priča.

Idem ja danas ujutro u grad obaviti nešto. Vozim polako jer je mokra cesta i čistim. Čistim čim sjednem u auto. Jer dok nisam imala auto sa svakim korakom je bilo hvala i volim te, sada to radim dok vozim kao zahvala što imam auto.

Uglavnom na jednom raskrižju crveno ispred mene jedan auto stoji, ja (srebrna boja auta) i iza mene crveni auto stoji. Upali se dodatna desna strelica, auto ispred mene krene i prođe, ja krenem, zastanem da vidim dolazi li mi itko s lijeve (oni još uvijek imaju zeleno) i bum.
Ja sam se našla dva metra naprijed, iza mene je i dalje crveni auto. Shvaćam da me je lupila i izlazim van. Hvala hvala hvala. Izlazi i ona i gledamo obje u čudu. Na mom autu nema niti jedne crtice, niti udubljenja niti ničega. Hvala hvala hvala. Ja čučnem i gledam moj auto njezin auto i nigdje ništa. Ona isto začuđeno gleda, ispričava se i opravdava. Hvala ti Bože da nije ništa ni nama ni autima. Hvala hvala hvala.
Rukujuemo se, ja pogledam prema nebesima, još jednom zahvalim Bogu, sjednem u auto i čisteći odem obavljati sve što sam trebala. Hvala hvala hvala

Ne moram ti reći da sada čistim još i više i samo sve u Božje ruke predajem.

-Jolanda Fišer

Oglasi

Čistite i svi ćemo biti dobro

neno

Mislim da je HO uticao na sve segmente mog života gde me je “bolelo uvo”, da kažem da sam želela da se dese promene u tim segmentima, ali nisam razmišljala kako da ih rešim, kad će se rešiti, da li da mislim o njima i govorim “hvala”, da li da se prepustim itd. I najbolje od svega tako su prirodno došle promene i to na najbolji način, uopšte nisam morala kao pre što sam pokušavala, npr navijati sat da bih stigla da uradim što je potrebno, pa meditiram, pa vizualizujem, pa da se motivišem, sad jednostavno uradim bez ikakve mentalne, psihičke pripreme (pre bih npr analizirala zašto imam barijeru da uradim, videla se kako radim itd i na kraju opet nisam uspevala da to nešto uradim, nešto je bilo “jače” od mene).

Ali ono što mi je najbitnije se ne da i to je tako jer se grčim i to se čisti. E sad bih volela da od ovog dela svi koji čitaju, zbog sebe, čiste dvesta na sat 🙂 HVALA, HVALA HVALA..
Od 2013 sam pala u depresiju, nisam sigurna ni da je depresija, jer je stanje ovako nekako izgledalo, nema interesovanja nizašta u životu, bukvalno, ali to i nekako, nego osećaj istovremen 24/7 panike, telo se non-stop trese, ne spavam noćima, godinama, jer to nisu ni košmari, nekako bih figurativno opisala kao neko stanje kad vas demoni opsedaju:)
Nije bukvalno tako bilo, nemam tu osetljivost da tako nešto osetim, nego najslikovitije da vam opišem moje stanje… mentalno nisam bila prisutna, ništa nisam radila, svi su mislili da sam lenja i bezobrazna(nikome sem porodici ništa nisam pričala), stanje gde niste jedan sekund u toku dana prisutni u realnom svetu, gde ni jedan sekund se ne osećate ni mirno, a tek raspoloženo, čak i nekako da kažem gubljenje u mislima, postupcima itd. Trunke zdravog razuma nije bilo koji je mogao reći, aj sad ću ovako, pa će mi biti bolje, ne jednostavno sam izgubila apsolutno svaku kontrolu nad sobom, ako sam je do tad ikada i imala HVALA HVALA HVALA ovo sve i blago deluje kako je inače bilo, neko bi pitao što se nisam lečila, odbijala sam da pijem lekove i sl jer sam bila svesna da ne leče uzrok, što sam kasnije i potvrdila kroz HO (što ne znači da je neispravno ih piti, možda je za nekog to prava stvar). Bilo je misli “samo da se ne probudim”. HVALA HVALA HVALA
2014 kulminira do te mere da je bilo evidentno svima da sam “flipnula” HVALA HVALA HVALA

I pošto sam do tada probala svašta nešto iz nju ejdza(koje me je malo i poguralo u ovo stanje), ja pomislim na HO(čitala dve godine pre toga, ali mi čak malo i strašno delova
I kažem sebi imam dve opcije da ovo pokušam nema sedenja, razmišljanja, zamišljanja, koncentrisanja(jer tad nisam bila u stanju da normalno dišem, a ne na takve radnje)HVALA HVALA HVALA ili cu da umrem od ovakvog stanje hvala hvala hvala svakako ću jednog dana umreti, ali možda prevazidjem ovo i to se odalji mnogo i život bude lepši:) hvala hvala hvala ali ako ovo pokušam možda me izvuče, nemam šta da izgubim, već sam flipnula hvala hvala hvala

Ljudi moji, bukvalno sam 24/7 hvala ti, volim te, Oče naš. Ali sam sve vreme imala očekivanja kad će i da l će mi biti bolje, još zbog prethodnih tehnika navukla sam program preteranog razmišljanja/analiziranja(još dominantan hvala hvala hvala) i čim mi malo bude bolje ja kroz analizu, treba li sad mozda pozitivo razmišljanje i sl(hvala hvala hvala)
I tako godinu dana dok nije došlo do pomaka da sam se pokrenula, počela da radim nešto i učim, san i dalje nikakav i svakakva razmišljanja, ali pokrenula sam se pored svega mora da radi hvala hvala hvala i dalje ja imam očekivanje kad i kako, ali ho i dalje radi, samo mnogo sporij, jer ga ja kočim hvala hvala hvala

Tek početkom prošle godine počinjem da osećam male mentalne promene da sam tu prisutna(npr ako sedim sa nekim na kafi pre bih ja bila u svojim nekim mislima strahovima, bukvalno ne vidim ljude sa kojima sam, sad bih razmisljala o toj kafi i ljudima sa kojima sam tu, prosto bih bila tu, to bi kratko trajalo par minuta ali i to mi je značilo) hvala hvala hvala
Opet i dalje očekivanje kad će i da l će mi totalno biti dobro.
I negde od oktobra prošle god se prepustim već tri god hopsam vidim promene(ništa drugo nisam radila sem hopsala i molila se, ne vidim drugo šta bi mi život na bolje pomerilo, jer dr ništa nisam radila, ni fizički).

Pre tri dana uhvatim sebe kako sam skroz mentalno tu, nema nekih konstrukcija u glavi kako je nešto bilo, kako bi nešto trebalo, šta da uradim da mi bude bolje, kako će i da l će nešto da se desi, nema straha, tu sam, nisam ni u prošlosti ni u budućnosti ni u nekim fiksi idejama, nema grča… trajalo je ceo jedan dan… sutra je već bilo suprotno, ali mi je palo lakše, samo hopsaj, prepusti se, tu je ko zna zbog čega, znam da ću opet imati dan kao od juče… danas je opet isto kso pre tri dana 🙂)))
Znam da radi, još mu se opirem(još su dominantni u meni programi drugih rehnika, da mislim na odredjeni način, štimujem frekfenciju, da moram da nešto radim da bih nešto “popravila”…hvala hvala hvala) ali i uz moj otpor i očekivanja(koja su se kroz svakodnevno čišćenje smanjila) HO je delovao, kojom brzinom i magijom bi delovao da nemam očekivanje, kako bi to magičan život bio… i sad je, samim tim što znam za HO i što ga koristim kako sad znam i umem… ovo može samo sa čudom da se meri da ja izlazim iz takvog stanja i to svi oko mene primećuju, komentarišu… već ljudi pitaju kako?

Čistite, čistite, naročito očekivanja i svi ćemo biti dobro HVALA HVALA HVALA

-Lela L.

Otpuštanje unutarnjeg kaosa

Hooponopono-The-Miracle-Ritual-of-Forgiveness

“Unaprijed vas molim da mi ne zamjerite ako sam u krivu:)
Naime, nakon citanja ”iskustava” onih koji hopsaju odredjeni vremenski period, i koji navode ”pogorsanje” (kog god segmenta zivota to bilo) jedno pitanje mi se stalno mota po glavi.  I glasi: Da li je moguce da se hopsanjem dobije neka bolest? Kakvo je vase misljenje o tome?
Procitala sam da neki ”sumnjaju” da im je hopsanje to iznijelo na povrsinu kako bi cistili…”

-Milena

Hvala na inspiraciji Milena!

To je dobro pitanje. “Da li Ho može pokrenuti neku bolest ili sr.anje?” Kad bi ga postavljali u svakom segmentu života, onda ne bismo zapadali u probleme. Međutim, mi smo, na žalost, pasivni u svojoj svakodnevnici, nemamo kritički um u smislu preispitivanja vlastite odgovornosti oko svega što nam se događa. A upravo smo tu zakazali. Postavljamo ga tek kada trebamo učiniti korak više i preuzeti odgovornost, kada smo na korak ka razrješenju, a onda od straha odustanemo.

Kada bi vam se pojavila neka viša sila i ponudila izbor: “Želiš li proći kroz malo bure i brže se očistiti od tereta prošlosti, programa i sjećanja ili da sve ostane kako jest pa da kasnije bude teže?” Što biste izabrali? (Čini mi se da već svojom svojim zanimanjem za Ho pokazujete svoj izbor.)

Svatko tko želi biti vrhunski u nečemu zna da mora proći s.anja da bi to postao. Liječnici odlaze na ratišta, jer znaju da će tamo steći najbolje moguće iskustvo. Veliki broj biznismena je krenuo od otvaranja vrata u predvorju i penjalo se polako, premda su možda imali priliku odmah sjesti na krov zgrade. Što veći stres u šegrtovanju, to bolji majstor! To je neka univerzalna formula i možda princip koji nas tjera da dolazimo iznova i iznova na ovaj planet.

Kad čistimo onda na površinu izbija naše zaboravljeno šegrtovanje. Mi provociramo sjećanje na stvari koje su nas dovele dovde i kojih se želimo riješiti. Problem je što smo zaboravili i ne znamo koje su to stvari. One izbijaju na površinu kroz situacije i druge ljude i tako nam ukazuju na korijenske uzroke našeg trenutnog stanja, kakvo god da ono bilo.

Mi smo uvijek okruženi kaosom. To je ono kad na stol bacite piljevinu od metala, a ispod magnetom šetate po stolu i kaos za vama putuje. On će nas uvijek vjerno pratiti, sve dok ne otpustimo magnet u sebi koji ga privlači. Odatle osjećaj drvlja i kamenja po životu dok hopsamo: postali smo svjesni te ružne sjene.

Dakle, možete biti sigurni da će vam Ho izbiti s.anja na površinu! Ali vi sada imate instrumente koji će vam pomoći da se nosite s tim. Znači, nije da vas je iskrcalo iz aviona u džunglu, pa se snalazite kako znate, nego sad imate GPS, vrhunsku opremu, odlučnost i kao najvažnije, inspiraciju za vodiča. Džungla je neminovna, živimo i lutamo u njoj tko zna koliko milenija, a sada imamo pomoć. Sve što izbije iza svakog stabla, grma, šume – možemo prepoznati kao preslik unutarnjeg kaosa i shvatiti kao priliku da otpustimo i oslobodimo se iz tog gustiša.

Ali ne brinite, ide to pomalo:)

-Neno Ljubić

Kad čistimo, zavesa konfuzije se podiže

tlo

Božanstvo nas posmatra, i uvek nam šalje svu potrebnu pomoć koja nam je u tom trenutku potrebna.

Kad se zaglavimo, i ne znamo kako dalje, moramo imati na umu da se odgovori nalaze u nama . Ne vidimo ih od buke programa koji naviru u svest. Pokušavamo da se kontrolišemo, a pritom se konstantno čekiramo novim šljamom krećući se od prodavnice, ka poslu, prevozu i nazad na putu ka svom domu. Uglavnom na kraju dana više i ne znamo šta je naše a šta smo pokupili od ljudi koje smo sreli. Uglavnom u zavisnosti od naše vibracije, tog trenutka na nas ostavi utisak burna svađa u prevozu, ili nežni zagrljaj zaljubljenog para u parku. Nije presudno da znamo šta je čije, ali je važno da smo svesni da to postoji u nama. Ako nas sputava i koči u svakodnevnom radu, mora biti isceljeno. Međutim moramo znati da teške životne prepreke uvek donose važne poruke kao i rešenja. Zaključke da se dalje ne može na stari način, i da se neke navike i odnosi moraju rapidno menjati. Kako se već zna da se veliki karmički izazovi otplaćuju do 30-te godine, pa ako nas i dalje nešto pritiska to je znak da sami moramo rešiti rebus.

Za nekog ko nas posmatra sa strane uvek je rešenje lako, a za nas predstavlja pravu noćnu moru. Tako i naš Tvorac uz budno oko prepušta da sami otkrijemo zagonetku, dajući nam po nekad i dodatno vreme za rešavanje. Moramo biti strpljivi i temeljni, a On će se uvek umešati te tolio da bi ostali na pravoj stazi. Ako bi nam ponudio odgovor na tacni onda to ne bi bila naša transformacija i celovita promena. Ne bi bio naš uspeh. Kad čistimo, tada se zavesa konfuzije podiže i mi počinjemo jasnije da vidimo gde je srž zastoja. Koliko smo uporni u stvarnoj želji za rešavanjem naše blokade i spremni da se zaista menjamo kroz pokajanje, opraštanje i ljubav, imaćemo više uspeha. Večna Inspiracija uvek zna koliko smo spremni da podnesemo i u kojoj fazi smo trenutno i kad ćemo biti u stanju da prihvatimo veću odgovornost, i lekcije iz viših razreda.

Ali isto tako, što smo odgovorniji i probuđeniji i pomoć koju dobijamo biva nam jasnija i bolje je tumačimo. I na kraju, što smo bliži ostvarenju cilja iluzija u vidu straha se povećava, ponekad praćena jakim telesnim tegobama u želji da nam zada jak udarac kako bi odustali i vratili se pod njenu kontrolu. Tada treba biti uporan, čistiti jer počinje naš najveći preporod, naše ćelije se isceljuju i harmonizuju . Učimo da kao voda zaobilazimo prepreke i bez otpora pronalazimo put, ka cilju koji glasi -Jedinstvo i ljubav prema sebi, a tako onda i sa svima.

Ja sam, kako sada znam imao blokade u mnogim segmentima, a da nisam ni znao da one utiču presudno na moj život. Praktikovajući Ho* svaki dan otkrivam nešto novo o sebi. Okovi se skidaju i svetlost polako ulazi i obasjava tamne prostore našeg bića. Čistim na svoj način od 1994 /tada nisam znao da je to bio Ho,/ godine kada se moj život posve promenio i krenuo savim drugim pravcem…. Sve se odigralo uz veliku simboliku broja 7 koji je obeležio preko 20 događaja sa jakom sinboliom. Sve mi se čini da rekapituliram u ovom životu sva iskustva i polako se prisećam svega proživljenog od davnih vremena…imam osećaj kao da sam star bar 1000 godina…
P.S.
Samo da svima prenesem da sam prošao faze kada mi je strah i konfuzija bio dnevni meni. To je trajalo preko 4 godine, i po određenom stavu nekih učenja o zakonu privlačenja ne bi imao šanse da preživima, a kamoli da se izvučem bez loših posledica. Nisam ništa negativno iskreirao i privukao, osim haosa u glavi koji sam prevazišao i naučio važne životne lekcije… svako od nas ima zacrtan put kojim ide, i na kraju neko pre, neko kasnije ali uvek stigne na zajedniči cilj…

Važno je uvek imati na umu da je Tvorac uvek tu sa nama i nadzire naš rast i onda kada nas svi otpišu pa i na kraju, kad i mi dignemo ruke od života . Ako zastanemo i malo se primirimo u tišini uvek možemo čuti poruku upućenu nama„ Ja nisam odustao od tebe, JA verujem u tebe dete moje“.

HvHvHv…

Vladimir Tamindzic

 

Ateisti i Ho’oponopono

s

Pitanje iz inboxa:
Vidim da se jako često spominje božanska pomoć/energija/poruka. Što je s nama ateistima/agnosticima koji ne vjerujemo u Boga, a rado bismo hopsali?
Hvala!

Odgovor:

1. Imajte malo povjerenja u inspiraciju, pa počnite gledati prvo što vam naleti. Pokušajte odustati od zadanih parametara, planova i struktura, pa što vam zasvijetli, zazvoni, to pogledajte. To će vas opet dalje potaknuti na druge stvari i, ako vas doista bude zanimalo i privlačilo, imat ćete volje gledati, čitati, proučavati materijale sve više i više.

2. Znači, da biste mogli hopsati, morate prvo vjerovati da svijest nije proizvod mozga, nego da je ono puno kompleksnija i vrlo apstraktna “tvorevina”.

-Morate vjerovati da su ljudska bića prvo energija, zapravo cijeli sustav nevidljivih struktura, prije nego li su tijelo. Između ostaloga, čovjek je skup sjećanja i programa koji se nalaze tko zna gdje, a najmanje u mozgu.

-Morate vjerovati da su naši problemi posljedica tih sjećanja i programa i da smo poslušni nesvjesni stroj koji hoda Zemljom i tone sve dublje u blato samovažnosti.

-Morate vjerovati da postoji mogućnost da ste ta sjećanja prikupili u drugim životima, da ona mogu biti stara tisućama godina, da cijela gomila predaka vreba i čeka trenutak kad ćete ih otpustiti.

-Morate vjerovati da je sve u vama, i bolesni član obitelji, napola otopljeni ledenjak, GMO, demonstracije u New Delhiju, mrzovoljni susjed, prodavačica u samoposluzi, odvratni šef, vlada, predsjednik/ca, zapravo sve čemu svakodnevno svjedočite.

-Morate vjerovati da imate snagu, moć i potencijal preuzeti odgovornost za sve to, odnosno za svoja sjećanja o svemu tome. I da to sve možete otpustiti i osloboditi se.

-Morate vjerovati da je moguće – kada ste vi u miru – da i drugi ljudi ili okolnosti budu u miru.

-Morate vjerovati da ste sve u svom životu vi odabrali negdje nekad, da ste donijeli odluke na temelju svojih sjećanja koji su vas doveli do tko zna kakvog stanja stresa i unutarnjeg nezadovoljstva. Ali i da možete sada donositi druge odluke i svemu tome reći Hvala.

-Morate vjerovati da ste vrlo moćno biće koje može sada zaustaviti te lance sjećanja i prekinuti niz bolesti, problema, nevolja različite vrste za sve slijedeće generacije.

-Morate vjerovati da ste u stanju transformirati svoj život i živote svih ljudi na planeti, a tako i samu planetu, i to samo kroz činjenicu otpuštanja i preuzimanja odgovornosti za svoja sjećanja. “Ne postoji na ovoj planeti neki događaj, a da on nije u vama. Ne postoji”. – Hew Len

Sad imate problem🙂 Sve ovo je puno teže nego ne vjerovati u Boga:) Ali, nije to ni važno, dovoljno je samo Volim te/Hvala ti. Dakle, od sada pa nadalje, ponavljajte ove riječi u sebi, svakom doživljaju, svakom susretu, misli, ideji, svjedočanstvu. Ostalo vam ništa nije važno. Nitko od nas ne zna što je prava istina, što je to Bog, gdje se nalaze sjećanja i kako je moguće da ona putuju s nama cijelo vrijeme. Ne moramo mi to znati, ne moramo ni vjerovati. Jedno ipak moramo: preuzeti odgovornost za svoje stanje, za ovaj planet. I imati malo povjerenja. To je sve. Cijela praksa.

 

-Nenad Ljubić

Hvala Ho’oponoponu – iskustva

ljubav
Dugo sam lutala, tražila put, znanja, spoznaje, gutala mnoga učenja…. taj put ka duhovnosti me je uvijek privlačio i odvlačio od svakodnevnih dešavanja, briga i problema… na tom putu sam se osjećala ispunjeno, ali ipak sam uvijek ostajala nekako nedorečena… sada znam da sam nesvjesno tražila nešto što će me “iz prve baciti na koljena”.

A onda sam “sasvim slučajno” naišla na dr.Hew Lena i ho oponopono. Dovoljno je bilo da odgledam njegovo predavanje na you tubu kanalu i zaljubim se “na prvu” u ho oponopono. Bilo je to u mjesecu aprilu 2017.godine ……baš u tom periodu sam prolazila kroz veoma teško razdoblje, tada mi se činilo da je moj život izgubio svaki smisao, porazi su bili veoma bolni i činilo se da patnji nema kraja…..

Ho oponopono je došao u moj život u pravi čas…uhvatila sam se za ovu predivnu tehniku kao utopljenik za slamku i hopsala kao “luda”. Nije prošlo mnogo vremena a ja sam počela osjećati ogroman mir u sebi. Ne mogu opisati kako izgleda taj mir, jer tako nešto nikada ranije nisam osjećala, to je nešto što riječima ne znam dočarati….znam samo da sam osjećala ogromnu zahvalnost za taj mir koji sam imala, to je bio najvredniji poklon koji sam mogla poželjeti sebi. Nisam tražila ništa drugo, MIR mi je bio dovoljan. Tada sam shvatila da će hopsanje zauvijek biti moj “guru”, jer TO JE ONO što sam dugo godina tražila , to je taj osjećaj za kojim sam nesvjesno žudila.

Međutim, iako sam konačno našla ono za čim sam oduvijek tragala, a to je MIR U SEBI, počela sam primjećivati i da se situacije i ljudi oko mene mijenjaju. Bila su to zaista prava velika i mala čuda za mene. Prvo, u porodici dugogodišnji alkoholizam se drastično smanjio, hvala, hvala, hvala.

Drugo, moja starija koleginica na poslu je u mom prisustvu doživjela moždani udar….sjedale smo na pauzi i pile kafu kada se to desilo….moždani udar je trajao svega par sekundi, možda minut najduže i nije ostavio nikakve posljedice, čak je koleginica nastavila taj dan sa radom i na moj nagovor tek poslje par sati otišla u bolnicu…..a u bolnicu su se doktori krstili od čuda….nikakav trag nije ostao od moždanog udara, pa su joj rekli da ona izgleda ima veliku privilegiju kod Boga i da ode u crkvu i zapali svijeću da se zahvali Gospodu Bogu što je tako “lišo” prošla. Da li je tome doprinjelo moje čišćenje ili ne, nije važno, mada moje uvjerenje je da jeste…Hvala, hvala, hvala….

Nekako kod mene, od kada hopsam, nikad kraja čudima…u firmi gdje radim već 10 godina, svakog mjeseca se organizuju radni sastanci….svaki put bi ti sastanci bili veoma mučni i bučni za mene, jer bi uvijek dolazilo do žustrih rasprava, svađa, optuživanja i lupanja vratima….međutim, od kada hopsam i redovno mijenjam vodu u mojoj kancelariji, te svađe su odjednom prestale. Ovo je za mene bilo najjveće čudo, jer sam bila sudionik ranijih sastanaka i svađa i prosto nisam mogla da vjerujem ovoj novonastaloj situaciji. Sada sastanci počinju sa laganim i ljubaznim razgovorima a ne rijetko se završavaju sa smijehom i šalom….što reći osim hvala, hvala, hvala

Moja sestričina koja ima problem sa srcem i kojoj su doktori rekli da ako želi da ostane trudna prvo mora da odradi intervenciju na srcu, tzv.ablaciju, pa tek onda može trudnoću da planira…. Išla je kod tri doktora i svi su joj rekli isto, ali su je takođe uputili da uradi jedan specijalni nalaz srca da bi potvrdili svoje teze. Taj nalaz se radi u Beogradu i čeka se par mjeseci da se dođe na red. Nekako u isto to vrijeme, moja sestričina se rastavila od muža, jer njegovi roditelji nisu željeli snaju koja je bolesna i koja im ne može roditi unuče….a opet moja sestričina je i sama željela razvod, ali se nije prva usudila da prekine taj brak, već je ostajala, misleći da će trudnoća nešto promjeniti na bolje u tom braku, iako ljubavi sa njene strane nije bilo. Elem, njihov brak se završio sudskim poravnanjem, a nakon toga sestričina je otputovala u Beograd da uradi taj nalaz srca koji joj je bio zakazan. Konačna dijagnoza je bila da sestričina ima blagu srčanu manu, ali koja joj nije smetnja za trudnoću. Dakle, doktori sada kažu da nikakva intervencija nije potrebna i da može planirati trudnoću…hvala, hvala, hvala. Tada se iskristalisalo sve……to što onda nije smjela da ostane trudna (kada je bila još u braku), a sada, kada se rastavila od tog muškarca, može slobodno da planira trudnoću. To je bio očigledan dokaz da Bog uvijek ima širu sliku……Hvala, hvala, hvala

Bilo je još mnogo dobrih ali i loših situacija, samo što su sada te loše situacije postale nekako mnogo blaže, jer moje predano čišćenje je sada pravi amortizer za moje emocije i senzacije, hvala, hvala, hvala ….a čistim tek malo više od 9 mjeseci…..Zahvalna sam Bogu što sam otkrila ovu tehniku, jer je ho oponopono promjenio moj život i moje shvatanje….uvijek sam vjerovala u višu silu, višu energiju ili Boga, uvijek sam tragala za istinom a sada znam da me je moje traganje dovelo na pravi put..

I nije važno da li je to „najlakši način“, meni je važno da je to ZA MENE PRAVI NAČIN da spoznam sebe i Boga koji je oduvijek bio u meni, koji me je oduvijek volio i podržavao, a ja od svojih besomučnih traganja nisam „od drveta vidjela šumu“. I sada u meni postoje strepnje i strahovi, ali sada znam kako se „boriti“ protiv loših misli i emocija, znam da sam zaštićena, sada znam sam došla do pravog puta, a taj put je ho oponopono.

Hvala, hvala, hvala

-Vjera B.

Ho’oponopono bračna priča

raj

Draga Karmen, hopsam oko godinu dana, bila sam na seminaru u BG, zelim da podelim iskustvo s tobom.

Pre tri godine su poceli veci problemi u braku koji traje 27god., a prosle godine smo vec pricali i o razvodu, medjutim ja cistim sve vreme kad i koliko mogu i samo vidim jedni po jedni problemi se resavaju izmedju nas, sad sam zadovoljna nasim odnosom, cak je i bolji nego ikad pre. Nisam mogla da verujem da je to moguce jer je vec doslo do kulminacije.

Zelim da ti prenesem moje iskustvo, da bi ti objasnila drugima sta se dogadja kad se hopsa, ima tu jos dosta da se cisti ali sam prezadovoljna, a da ne pricam koliko mi se stvari resilo pored toga, koje ja nikad ne bi mogla resiti sama.

Sve ovo je zahvaljujuci tvojim emisijama, koje sam sve preslusala i koje su mi bile velika pomoc u pocetku, hvala, hvala, hvala.

-V.R.

Liječnica: Dolazimo do zaključka da čuda postoje! (Osobno iskustvo)

a

Moja priča sa Ho’ oponoponom je započela prije nekoliko godina spoznavši da je to nešto što me ispunja, čini sretnim i pomalo znatiželjnim. Svatko na svoj način i iz sebi poznatih razloga započne svoje putovanje kroz duhovnost, pa sam i ja uskočio u taj prekrasni svijet Ho’ oponopona bez sumnje i onako kako se kaže  “na prvu“ spoznao da je to moj put i to jedini put do istine!

Prakticirajući tj. živeći Ho’ oponopono počelo je moje putovanje kroz život upoznavajući sebe na jedan posve drugačiji način.

 Za sebe kažem da sam vječni početnik, iskreno , želim i ostati početnik jer se kroz prakticiranje  Ho’ oponopona uvijek vraćam samim početcima koji mi iz dana u dan bivaju, rekao bih, sve razumljiviji srcu , otkrivajući nove horizonte postojanja i poslanja na ovom svijetu.

Kad uronimo malo dublje u taj čaroban svijet i taj svijet kad postane dio nas, dolazimo do spoznanja da Ho’ oponopono i nije samo tehnika već uzvišeni čin otkrivanja Božanstva u sebi. Na taj način spoznajemo svoj identitet i pronalazimo svoje mjesto pod Suncem čineći jedinstvenu cjelinu sacijelim Uiverzumom.

Ovdje ne govorim o raciju koji uporno traži logična objašnjenja da bismo povjerovali, već govorim  o vjeri i povjerenju u Božanstvo koje prebiva u nama samima i njegovom vodstvu! Upravo nam to Ho’ oponopono daruje!!!                                                                          Na trenutak zastanimo na jednom od osnovnih načela da mi neznamo što čistimo, niti znamo koji su  uzroci naših životnih priča koje percipiramo kao nedaće ili čak lijepi trenutci koji nam se događaju u životu.

Jednom sam napisao :                                                                                                                                                                                                                                                                                     „Nikad ne znamo što čistimo, samo čistimo bez očekivanja, bez namjere, bez želja i bez uvjetovanja!
Božanstvo jedva čeka naše dopuštenje da ispoštujemo njegovu volju, da prihvatimo s ljubavlju naše poslanje gledajući Njegovim očima na sve što ono se dešava u našim životima. Upravo tada i u tom trenutku Božanstvo nam ponekad podari milost, kao znak zahvalnosti na ukazanom povjerenju, poslušnosti, poniznosti, kroz neki vidljivi znak i potvrdu svoga postojanja u nama samima!“

Volio bih ovo što sam napisao potkrijepiti jednim svjedočanstvom!

Još kao dijete u drugom razredu osnovne škole dobio sam naočale dioptrijom od – 1.00. Kako sam odrastao dioptrija se lagano smanjivala, prelazila lagano iz minusa u plus, što je, kako je rečeno od strane liječnika, sasvim normalno. Godinama je dioptrija polagano rasla i na svakom pregledo sam dobio pojašnjenje da je to sasvim prirodno da se dioptrija koja je u plusu lagano povećava sa godinama starosti.. Prije nekoliko godina dioptrija se dosta povećala što mi nije stvaralo ugodu. Ali eto rekoh hvala Bogu tako mora biti i nastavio svoje putovanje kroz život dalje bez straha i bez opterećenja razmišljajući o tome na način: Tako je to kad voliš naočale! Hvala, hvala, hvala!

U moj život ulazi Ho’ oponopono, čišćenje, otpuštanje, na svjesnoj razini, svakodnevno meditiranje, bez očekivanja, namjere, želja, uvjetovanja.

S punim povjerenjem i predanjem Ho’ oponopono postaje, rekao bih, moja svakodnevica i moja vrlina. Znam samo da sam tu i da mi je poslanje da čistim iako ne znam što, ali duboko vjerujem u istinitost da Božanstvo zna najbolje što je najbolje za mene i što je u određenom trenutku najbolje za mene.

Ja sam se zaista srodio s naočalama i nikad mi nije padalo na pamet da čistim vid, dioptriju ili bilo što drugo. Ho’ oponopono seminari i dolazak predrage Mabel Katz produbljuju moje povjerenje da sam vođen i moju vjeru u Božanski dio mene koji neće ostati ravnodušno kad mu se obraćam dopuštajući Mu da djeluje onako kao Ono želi.

Prošle godine u Beogradu odslušao sam sad već sedmi seminar i nemam riječi  kojima bih  mogao opisati moje veselje i radost u srcu samom idejom da sam svakim danom sve bliži  slijedećem seminaru. Po povratku iz Beograda nešto sam se osjećao čudno i osjetio potrebu provjeriti dioptriju i ne sluteći što će se dogoditi, dapače  pomislio sam da je dioptrija opet porasla. Da bi lakše razumjeli prepisati ću nalaze od 15.01.2016 g.i 28.11.2017 g. koji glase:

“15.01.2016 :

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 70                                                                                ADD= +1.00

Desno oko ima dobru oštrinu za daljinu, a čitati vidi oštro sa dodatkom cijele jedne dioptrije  ( +1.00 je dodatak za čitanje ). To znači da su mišići oka oslabljeni da bi izoštrili sliku na blizinu.

28.11.2017:

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 80                                                                                ADD= +0.75                                                                                                                                                                                                                                    Sada desno oko ima odličnu oštrinu sa istom dioptrijom, ali s izmjenom stupnjeva za ax 10. Čitati vidi odlično s dodatkom + 0.75 dioptrije za razliku 2016 g. Sad oku smeta dodatak za blizinu od +1.00 dioptrije, što pokazuje da su mišići jači jer mogu fokusirati predmete na blizinu s manjim dodatkom dioptrije.

15.01.2016:

L= +4.00sph  +0.75cyl  ax 80                                                                                ADD= +1.00                                                                                                                                                                                 Lijevo oko vidi s ovom dioptrijom dobro na daljinu, a za blizinu mu treba dodatak od +1.00 dioptrije da bi moglo izoštriti sliku tj. predmete na blizinu.

28.11.2017:

L= +3.25sph  +1.00cyl  ax 80                                                                                ADD=+0.75                                                                                                                                                                                  Lijevo oko vidi s puno manjom dioptrijom 100% na daljinu, a za čitanje mu treba puno manji dodatak dioptrije od 0.75 dptr.
Dioptrija koja je početkom 2016 godine za daljinu sada je praktički za blizinu, što je neobično jer s godinama mišići oka nažalost sve više slabe i potrebne su jače dioptrije.

Gospodin Dario sa svojih 48 g. ima dodatak za čitanje od 0.75dptr što se obično daje mladima od 25-35 g. koji intenzivno rade na računalu da ne dođe do zamora oka i glavobolje.

Dolazimo do zaključka da čuda postoje!”

Ovo je mišljenje stručne osobe!

Uskočimo u svijet  Ho’ oponopona sa stopostotnim povjerenjem  i prepustimo se Božanstvu jer Ono zna što je najbolje za nas u ovom trenutku!

Hvala, Hvala, Hvala!

-Dario Štulić

Senzacije otkad čistim (Ho’oponopono)

cvijet

Najveća senzacija kod mene je bio MIR uprkos vrlo teške situacije u kojoj je bila cijela moja porodica. LAKOĆA kojom sam življela 11 mjeseci sa dva do tri sata spavanja na dan…zadnjih 10 dana možda sve ukupno dva sata i osjećaj nevjerovatne LJUBAVI u času odlaska na put kući, mog supruga. Hvala  Hvala Hvala. Nevjerojatna spoznaja da niti jednog trenutka nisam postavila pitanje ZAŠTO?

Ponekad mi se, u tom periodu činilo da sam u nekom balonu i da hodam, nekih 2-3 centimetra iznad površne,kao da ne dotičem tlo. Sjećam se kad sam jedan dan dolazila iz ljekarne prema stanu, da sam bila uvjerena da su parkirani automobili uz pločnik bili u visini mojih koljena, čak sam uz jednog zastala i vidjela sam sve mrlje na krovu i udubine ( kasnije mi je susjed rekao da su to posljedice tuče koja ga zatekla na putu kroz Gorski Kotar – rekla sam mu da sam to vidjela s balkona)…i opet Mir s tom spoznajom…kao – to mi je bilo normalno (naravno da nikom o tome nisam pričala jer rekli bi …gotovo-otišla na kvasinu kako se kaže u Rijeci za one šta su poludili).
Bilo je i onih manje lijepih….kad sam imala osjećaj da se u potpunosti “raspadam” što se pojavilo neposredno prije mog prvog seminara, u tom periodu čiščenje je bilo na najače…nisam odustajala.
Mjesec dana poslije prvog seminara saznajem da ostajem bez posla….tad su mi se u sekundi odsjekle noge, ali kroz minutu- dvije saznajem da bez obzira što neću raditi ….da ću plaću i dalje primati.. E, u te dvije -tri minute…mislim da sam izgovorila milion hvala..hv..hv..hv…i da su mi se sve kosti odvojile od mišića, a svi mišići od kože, ali sve nekako MIRNO i bez straha koliko god čudno zvučalo.

Zašto sam sve to proživljavala na te načine….zbog mog dubokog POVJERENJA da se sve događa upravo onako kako treba i da je to za moje dobro i za dobro svih i da sam bez obzira na sve ZAŠTIĆENA…..a to je samo dvije godine čišćenja….Sva ostala “čuda” koja su se nastavila događati uz razne senzacije koje su slijedile događanja mogu se sažeti u tri slova MIR.

Prije nekoliko dana, poslije 5 godina Hopsanja, prvi put u životu pojela sam kokos…obožavam njegov miris, ali nikad ga nisam mogla pojesti – jednostavno nije htio u grlo…..tko zna kakav se to tvrdokorni program očistio hvala  hvala hvala, a jučer mi je u pećnici pukla vatrostalna zdjela – hv hv hv hv, tko zna što se s tim spriječilo… samo žao mi kelja🙂 baš je fno mirisao:)
Bilo je pucanja plavih boca….pronalaženja praznih čaša….voda je preko noći nestala iz njih…”pričanja” stolica u busu…
I još svašta nešta…što kaže Karmen, lijena sam pa ne zapišem na papir, a kako ono kažu “lud pamti a pametan piše”, a eto baš se volim ovako ludu:)

Eh …da…zaboravih reći da sam BILA alergična na lješnjak i orah….
Oduži se ovo…udavih ja vas….ali i to vam je senzacija.
Hvala, Volim Vas

-Ksenija Šimić Buconjić

Možemo li se preforsirati hopsanjem? Možemo li postati o ovisni o Ho’oponoponu?

buddhist-symbol-pink-lotus-flower

Pa ne možemo se preforsirati hopsanjem, ali možemo očekivanjima. Treba imati na umu da Ho’oponopono ne služi da bi život (prvenstveno) bio bajka, nego da bi očistili sve ono što nas sputava da imamo proširenu svijest i da budemo slobodni u smislu povjerenja i stanja ne-zabrinutosti. Na žalost, preveliki značaj se stavlja na Ho’oponopono kao metodi za rješavanjem problema, a u stvari, to je samo posljedica, a ne cilj. Primjerice, hopsanje nam pomaže da osvijestimo vlastiti udio u svakodnevnim dramama, i radimo na njemu, umjesto da okrivljavamo, što je uobičajena reakcija.

Naravno, mi itekako možemo postati ovisni o hopsanju, ali u smislu “tehnike za rješavanjem problema”, a ne odgovornosti. Pošto sve ovisnosti služe za prekrivanje ili ublažavanje stresa, onda tome tada služi i hopsanje, baš kao i žvakalica, žudnja za slatkim ili alkoholom.
A treba služiti čišćenju.

Kad preuzmemo odgovornost onda nema govora o ovisnosti jer je to zapravo svjesnost svog položaja u vlastitom životu.

Mi često hopsamo iz straha, nestrpljenja, neraspoloženja, ovoga ili onoga, i onda Ho’oponopono kao praksa postaje ovisnost. Dakle, što se događa? Pa program zapravo hopsa, a ne mi! Mi često pristupamo praksi slično kao što bi radniku u firmi čiji smo šef, mužu, ženi, a često i vlastitom djetetu, i tako stvorimo uzročno-posljedični odnos sa samima sobom. Jedno definitivno mora dovesti do drugog, a caka je u tome da očekivanje tog drugog je naša kreacija, a ne stvarna. To je najteži dio ove prakse! Na primjer, kao da dođemo u neku dolinu koja je poznata da ima lijepi eho i mi zaurlamo “Volim teeeee”, očekujući da će sad par minuta odjekivati volim te…volim te…volim te…
“Trik” kod Ho’oponopona je da se može dogoditi nešto posve drugo i to nas onda razbije kao kalup, kao formu sačinjenu od programa i sjećanja. Ako urlamo tamo, a nastupi tišina – to je to! Čišćenje je uspjelo! To se zove prihvaćanje i povjerenje da je ovaj muk zapravo najbolji rezultat koji se mogao dogoditi! Jer upravo u tom muku, u toj tišini dolazi inspiracija i preusmjerava nas na neke druge poželjnije tokove u životu.

No, ako mi tvrdoglavo stojimo tamo i čekamo eho kao jedini mogući razvoj događaja, onda nećemo tako lako čuti šapat inspiracije…

Poanta je u čišćenju radi Nule, odnosno potpune Slobode, a ne radi zle svekrve. Ipak, kad čistimo svoja sjećanja, to jest “onog što je u meni”, onda kao posljedica dolazi do transformacije našeg odnosa s okolinom, a time i zlom svekrvom. Prvo, nećemo imati na što reagirati jer je izvor “trenja” nestao iz podsvijesti, a drugo, svekrva će, ili odustati, ili nastaviti po svom, no koga briga?

-Neno Ljubić