Ateisti i Ho’oponopono

s

Pitanje iz inboxa:
Vidim da se jako često spominje božanska pomoć/energija/poruka. Što je s nama ateistima/agnosticima koji ne vjerujemo u Boga, a rado bismo hopsali?
Hvala!

Odgovor:

1. Imajte malo povjerenja u inspiraciju, pa počnite gledati prvo što vam naleti. Pokušajte odustati od zadanih parametara, planova i struktura, pa što vam zasvijetli, zazvoni, to pogledajte. To će vas opet dalje potaknuti na druge stvari i, ako vas doista bude zanimalo i privlačilo, imat ćete volje gledati, čitati, proučavati materijale sve više i više.

2. Znači, da biste mogli hopsati, morate prvo vjerovati da svijest nije proizvod mozga, nego da je ono puno kompleksnija i vrlo apstraktna “tvorevina”.

-Morate vjerovati da su ljudska bića prvo energija, zapravo cijeli sustav nevidljivih struktura, prije nego li su tijelo. Između ostaloga, čovjek je skup sjećanja i programa koji se nalaze tko zna gdje, a najmanje u mozgu.

-Morate vjerovati da su naši problemi posljedica tih sjećanja i programa i da smo poslušni nesvjesni stroj koji hoda Zemljom i tone sve dublje u blato samovažnosti.

-Morate vjerovati da postoji mogućnost da ste ta sjećanja prikupili u drugim životima, da ona mogu biti stara tisućama godina, da cijela gomila predaka vreba i čeka trenutak kad ćete ih otpustiti.

-Morate vjerovati da je sve u vama, i bolesni član obitelji, napola otopljeni ledenjak, GMO, demonstracije u New Delhiju, mrzovoljni susjed, prodavačica u samoposluzi, odvratni šef, vlada, predsjednik/ca, zapravo sve čemu svakodnevno svjedočite.

-Morate vjerovati da imate snagu, moć i potencijal preuzeti odgovornost za sve to, odnosno za svoja sjećanja o svemu tome. I da to sve možete otpustiti i osloboditi se.

-Morate vjerovati da je moguće – kada ste vi u miru – da i drugi ljudi ili okolnosti budu u miru.

-Morate vjerovati da ste sve u svom životu vi odabrali negdje nekad, da ste donijeli odluke na temelju svojih sjećanja koji su vas doveli do tko zna kakvog stanja stresa i unutarnjeg nezadovoljstva. Ali i da možete sada donositi druge odluke i svemu tome reći Hvala.

-Morate vjerovati da ste vrlo moćno biće koje može sada zaustaviti te lance sjećanja i prekinuti niz bolesti, problema, nevolja različite vrste za sve slijedeće generacije.

-Morate vjerovati da ste u stanju transformirati svoj život i živote svih ljudi na planeti, a tako i samu planetu, i to samo kroz činjenicu otpuštanja i preuzimanja odgovornosti za svoja sjećanja. “Ne postoji na ovoj planeti neki događaj, a da on nije u vama. Ne postoji”. – Hew Len

Sad imate problem🙂 Sve ovo je puno teže nego ne vjerovati u Boga:) Ali, nije to ni važno, dovoljno je samo Volim te/Hvala ti. Dakle, od sada pa nadalje, ponavljajte ove riječi u sebi, svakom doživljaju, svakom susretu, misli, ideji, svjedočanstvu. Ostalo vam ništa nije važno. Nitko od nas ne zna što je prava istina, što je to Bog, gdje se nalaze sjećanja i kako je moguće da ona putuju s nama cijelo vrijeme. Ne moramo mi to znati, ne moramo ni vjerovati. Jedno ipak moramo: preuzeti odgovornost za svoje stanje, za ovaj planet. I imati malo povjerenja. To je sve. Cijela praksa.

 

-Nenad Ljubić

Oglasi

Hvala Ho’oponoponu – iskustva

ljubav
Dugo sam lutala, tražila put, znanja, spoznaje, gutala mnoga učenja…. taj put ka duhovnosti me je uvijek privlačio i odvlačio od svakodnevnih dešavanja, briga i problema… na tom putu sam se osjećala ispunjeno, ali ipak sam uvijek ostajala nekako nedorečena… sada znam da sam nesvjesno tražila nešto što će me “iz prve baciti na koljena”.

A onda sam “sasvim slučajno” naišla na dr.Hew Lena i ho oponopono. Dovoljno je bilo da odgledam njegovo predavanje na you tubu kanalu i zaljubim se “na prvu” u ho oponopono. Bilo je to u mjesecu aprilu 2017.godine ……baš u tom periodu sam prolazila kroz veoma teško razdoblje, tada mi se činilo da je moj život izgubio svaki smisao, porazi su bili veoma bolni i činilo se da patnji nema kraja…..

Ho oponopono je došao u moj život u pravi čas…uhvatila sam se za ovu predivnu tehniku kao utopljenik za slamku i hopsala kao “luda”. Nije prošlo mnogo vremena a ja sam počela osjećati ogroman mir u sebi. Ne mogu opisati kako izgleda taj mir, jer tako nešto nikada ranije nisam osjećala, to je nešto što riječima ne znam dočarati….znam samo da sam osjećala ogromnu zahvalnost za taj mir koji sam imala, to je bio najvredniji poklon koji sam mogla poželjeti sebi. Nisam tražila ništa drugo, MIR mi je bio dovoljan. Tada sam shvatila da će hopsanje zauvijek biti moj “guru”, jer TO JE ONO što sam dugo godina tražila , to je taj osjećaj za kojim sam nesvjesno žudila.

Međutim, iako sam konačno našla ono za čim sam oduvijek tragala, a to je MIR U SEBI, počela sam primjećivati i da se situacije i ljudi oko mene mijenjaju. Bila su to zaista prava velika i mala čuda za mene. Prvo, u porodici dugogodišnji alkoholizam se drastično smanjio, hvala, hvala, hvala.

Drugo, moja starija koleginica na poslu je u mom prisustvu doživjela moždani udar….sjedale smo na pauzi i pile kafu kada se to desilo….moždani udar je trajao svega par sekundi, možda minut najduže i nije ostavio nikakve posljedice, čak je koleginica nastavila taj dan sa radom i na moj nagovor tek poslje par sati otišla u bolnicu…..a u bolnicu su se doktori krstili od čuda….nikakav trag nije ostao od moždanog udara, pa su joj rekli da ona izgleda ima veliku privilegiju kod Boga i da ode u crkvu i zapali svijeću da se zahvali Gospodu Bogu što je tako “lišo” prošla. Da li je tome doprinjelo moje čišćenje ili ne, nije važno, mada moje uvjerenje je da jeste…Hvala, hvala, hvala….

Nekako kod mene, od kada hopsam, nikad kraja čudima…u firmi gdje radim već 10 godina, svakog mjeseca se organizuju radni sastanci….svaki put bi ti sastanci bili veoma mučni i bučni za mene, jer bi uvijek dolazilo do žustrih rasprava, svađa, optuživanja i lupanja vratima….međutim, od kada hopsam i redovno mijenjam vodu u mojoj kancelariji, te svađe su odjednom prestale. Ovo je za mene bilo najjveće čudo, jer sam bila sudionik ranijih sastanaka i svađa i prosto nisam mogla da vjerujem ovoj novonastaloj situaciji. Sada sastanci počinju sa laganim i ljubaznim razgovorima a ne rijetko se završavaju sa smijehom i šalom….što reći osim hvala, hvala, hvala

Moja sestričina koja ima problem sa srcem i kojoj su doktori rekli da ako želi da ostane trudna prvo mora da odradi intervenciju na srcu, tzv.ablaciju, pa tek onda može trudnoću da planira…. Išla je kod tri doktora i svi su joj rekli isto, ali su je takođe uputili da uradi jedan specijalni nalaz srca da bi potvrdili svoje teze. Taj nalaz se radi u Beogradu i čeka se par mjeseci da se dođe na red. Nekako u isto to vrijeme, moja sestričina se rastavila od muža, jer njegovi roditelji nisu željeli snaju koja je bolesna i koja im ne može roditi unuče….a opet moja sestričina je i sama željela razvod, ali se nije prva usudila da prekine taj brak, već je ostajala, misleći da će trudnoća nešto promjeniti na bolje u tom braku, iako ljubavi sa njene strane nije bilo. Elem, njihov brak se završio sudskim poravnanjem, a nakon toga sestričina je otputovala u Beograd da uradi taj nalaz srca koji joj je bio zakazan. Konačna dijagnoza je bila da sestričina ima blagu srčanu manu, ali koja joj nije smetnja za trudnoću. Dakle, doktori sada kažu da nikakva intervencija nije potrebna i da može planirati trudnoću…hvala, hvala, hvala. Tada se iskristalisalo sve……to što onda nije smjela da ostane trudna (kada je bila još u braku), a sada, kada se rastavila od tog muškarca, može slobodno da planira trudnoću. To je bio očigledan dokaz da Bog uvijek ima širu sliku……Hvala, hvala, hvala

Bilo je još mnogo dobrih ali i loših situacija, samo što su sada te loše situacije postale nekako mnogo blaže, jer moje predano čišćenje je sada pravi amortizer za moje emocije i senzacije, hvala, hvala, hvala ….a čistim tek malo više od 9 mjeseci…..Zahvalna sam Bogu što sam otkrila ovu tehniku, jer je ho oponopono promjenio moj život i moje shvatanje….uvijek sam vjerovala u višu silu, višu energiju ili Boga, uvijek sam tragala za istinom a sada znam da me je moje traganje dovelo na pravi put..

I nije važno da li je to „najlakši način“, meni je važno da je to ZA MENE PRAVI NAČIN da spoznam sebe i Boga koji je oduvijek bio u meni, koji me je oduvijek volio i podržavao, a ja od svojih besomučnih traganja nisam „od drveta vidjela šumu“. I sada u meni postoje strepnje i strahovi, ali sada znam kako se „boriti“ protiv loših misli i emocija, znam da sam zaštićena, sada znam sam došla do pravog puta, a taj put je ho oponopono.

Hvala, hvala, hvala

-Vjera B.

Ho’oponopono bračna priča

raj

Draga Karmen, hopsam oko godinu dana, bila sam na seminaru u BG, zelim da podelim iskustvo s tobom.

Pre tri godine su poceli veci problemi u braku koji traje 27god., a prosle godine smo vec pricali i o razvodu, medjutim ja cistim sve vreme kad i koliko mogu i samo vidim jedni po jedni problemi se resavaju izmedju nas, sad sam zadovoljna nasim odnosom, cak je i bolji nego ikad pre. Nisam mogla da verujem da je to moguce jer je vec doslo do kulminacije.

Zelim da ti prenesem moje iskustvo, da bi ti objasnila drugima sta se dogadja kad se hopsa, ima tu jos dosta da se cisti ali sam prezadovoljna, a da ne pricam koliko mi se stvari resilo pored toga, koje ja nikad ne bi mogla resiti sama.

Sve ovo je zahvaljujuci tvojim emisijama, koje sam sve preslusala i koje su mi bile velika pomoc u pocetku, hvala, hvala, hvala.

-V.R.

Liječnica: Dolazimo do zaključka da čuda postoje! (Osobno iskustvo)

a

Moja priča sa Ho’ oponoponom je započela prije nekoliko godina spoznavši da je to nešto što me ispunja, čini sretnim i pomalo znatiželjnim. Svatko na svoj način i iz sebi poznatih razloga započne svoje putovanje kroz duhovnost, pa sam i ja uskočio u taj prekrasni svijet Ho’ oponopona bez sumnje i onako kako se kaže  “na prvu“ spoznao da je to moj put i to jedini put do istine!

Prakticirajući tj. živeći Ho’ oponopono počelo je moje putovanje kroz život upoznavajući sebe na jedan posve drugačiji način.

 Za sebe kažem da sam vječni početnik, iskreno , želim i ostati početnik jer se kroz prakticiranje  Ho’ oponopona uvijek vraćam samim početcima koji mi iz dana u dan bivaju, rekao bih, sve razumljiviji srcu , otkrivajući nove horizonte postojanja i poslanja na ovom svijetu.

Kad uronimo malo dublje u taj čaroban svijet i taj svijet kad postane dio nas, dolazimo do spoznanja da Ho’ oponopono i nije samo tehnika već uzvišeni čin otkrivanja Božanstva u sebi. Na taj način spoznajemo svoj identitet i pronalazimo svoje mjesto pod Suncem čineći jedinstvenu cjelinu sacijelim Uiverzumom.

Ovdje ne govorim o raciju koji uporno traži logična objašnjenja da bismo povjerovali, već govorim  o vjeri i povjerenju u Božanstvo koje prebiva u nama samima i njegovom vodstvu! Upravo nam to Ho’ oponopono daruje!!!                                                                          Na trenutak zastanimo na jednom od osnovnih načela da mi neznamo što čistimo, niti znamo koji su  uzroci naših životnih priča koje percipiramo kao nedaće ili čak lijepi trenutci koji nam se događaju u životu.

Jednom sam napisao :                                                                                                                                                                                                                                                                                     „Nikad ne znamo što čistimo, samo čistimo bez očekivanja, bez namjere, bez želja i bez uvjetovanja!
Božanstvo jedva čeka naše dopuštenje da ispoštujemo njegovu volju, da prihvatimo s ljubavlju naše poslanje gledajući Njegovim očima na sve što ono se dešava u našim životima. Upravo tada i u tom trenutku Božanstvo nam ponekad podari milost, kao znak zahvalnosti na ukazanom povjerenju, poslušnosti, poniznosti, kroz neki vidljivi znak i potvrdu svoga postojanja u nama samima!“

Volio bih ovo što sam napisao potkrijepiti jednim svjedočanstvom!

Još kao dijete u drugom razredu osnovne škole dobio sam naočale dioptrijom od – 1.00. Kako sam odrastao dioptrija se lagano smanjivala, prelazila lagano iz minusa u plus, što je, kako je rečeno od strane liječnika, sasvim normalno. Godinama je dioptrija polagano rasla i na svakom pregledo sam dobio pojašnjenje da je to sasvim prirodno da se dioptrija koja je u plusu lagano povećava sa godinama starosti.. Prije nekoliko godina dioptrija se dosta povećala što mi nije stvaralo ugodu. Ali eto rekoh hvala Bogu tako mora biti i nastavio svoje putovanje kroz život dalje bez straha i bez opterećenja razmišljajući o tome na način: Tako je to kad voliš naočale! Hvala, hvala, hvala!

U moj život ulazi Ho’ oponopono, čišćenje, otpuštanje, na svjesnoj razini, svakodnevno meditiranje, bez očekivanja, namjere, želja, uvjetovanja.

S punim povjerenjem i predanjem Ho’ oponopono postaje, rekao bih, moja svakodnevica i moja vrlina. Znam samo da sam tu i da mi je poslanje da čistim iako ne znam što, ali duboko vjerujem u istinitost da Božanstvo zna najbolje što je najbolje za mene i što je u određenom trenutku najbolje za mene.

Ja sam se zaista srodio s naočalama i nikad mi nije padalo na pamet da čistim vid, dioptriju ili bilo što drugo. Ho’ oponopono seminari i dolazak predrage Mabel Katz produbljuju moje povjerenje da sam vođen i moju vjeru u Božanski dio mene koji neće ostati ravnodušno kad mu se obraćam dopuštajući Mu da djeluje onako kao Ono želi.

Prošle godine u Beogradu odslušao sam sad već sedmi seminar i nemam riječi  kojima bih  mogao opisati moje veselje i radost u srcu samom idejom da sam svakim danom sve bliži  slijedećem seminaru. Po povratku iz Beograda nešto sam se osjećao čudno i osjetio potrebu provjeriti dioptriju i ne sluteći što će se dogoditi, dapače  pomislio sam da je dioptrija opet porasla. Da bi lakše razumjeli prepisati ću nalaze od 15.01.2016 g.i 28.11.2017 g. koji glase:

“15.01.2016 :

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 70                                                                                ADD= +1.00

Desno oko ima dobru oštrinu za daljinu, a čitati vidi oštro sa dodatkom cijele jedne dioptrije  ( +1.00 je dodatak za čitanje ). To znači da su mišići oka oslabljeni da bi izoštrili sliku na blizinu.

28.11.2017:

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 80                                                                                ADD= +0.75                                                                                                                                                                                                                                    Sada desno oko ima odličnu oštrinu sa istom dioptrijom, ali s izmjenom stupnjeva za ax 10. Čitati vidi odlično s dodatkom + 0.75 dioptrije za razliku 2016 g. Sad oku smeta dodatak za blizinu od +1.00 dioptrije, što pokazuje da su mišići jači jer mogu fokusirati predmete na blizinu s manjim dodatkom dioptrije.

15.01.2016:

L= +4.00sph  +0.75cyl  ax 80                                                                                ADD= +1.00                                                                                                                                                                                 Lijevo oko vidi s ovom dioptrijom dobro na daljinu, a za blizinu mu treba dodatak od +1.00 dioptrije da bi moglo izoštriti sliku tj. predmete na blizinu.

28.11.2017:

L= +3.25sph  +1.00cyl  ax 80                                                                                ADD=+0.75                                                                                                                                                                                  Lijevo oko vidi s puno manjom dioptrijom 100% na daljinu, a za čitanje mu treba puno manji dodatak dioptrije od 0.75 dptr.
Dioptrija koja je početkom 2016 godine za daljinu sada je praktički za blizinu, što je neobično jer s godinama mišići oka nažalost sve više slabe i potrebne su jače dioptrije.

Gospodin Dario sa svojih 48 g. ima dodatak za čitanje od 0.75dptr što se obično daje mladima od 25-35 g. koji intenzivno rade na računalu da ne dođe do zamora oka i glavobolje.

Dolazimo do zaključka da čuda postoje!”

Ovo je mišljenje stručne osobe!

Uskočimo u svijet  Ho’ oponopona sa stopostotnim povjerenjem  i prepustimo se Božanstvu jer Ono zna što je najbolje za nas u ovom trenutku!

Hvala, Hvala, Hvala!

-Dario Štulić

Senzacije otkad čistim (Ho’oponopono)

cvijet

Najveća senzacija kod mene je bio MIR uprkos vrlo teške situacije u kojoj je bila cijela moja porodica. LAKOĆA kojom sam življela 11 mjeseci sa dva do tri sata spavanja na dan…zadnjih 10 dana možda sve ukupno dva sata i osjećaj nevjerovatne LJUBAVI u času odlaska na put kući, mog supruga. Hvala  Hvala Hvala. Nevjerojatna spoznaja da niti jednog trenutka nisam postavila pitanje ZAŠTO?

Ponekad mi se, u tom periodu činilo da sam u nekom balonu i da hodam, nekih 2-3 centimetra iznad površne,kao da ne dotičem tlo. Sjećam se kad sam jedan dan dolazila iz ljekarne prema stanu, da sam bila uvjerena da su parkirani automobili uz pločnik bili u visini mojih koljena, čak sam uz jednog zastala i vidjela sam sve mrlje na krovu i udubine ( kasnije mi je susjed rekao da su to posljedice tuče koja ga zatekla na putu kroz Gorski Kotar – rekla sam mu da sam to vidjela s balkona)…i opet Mir s tom spoznajom…kao – to mi je bilo normalno (naravno da nikom o tome nisam pričala jer rekli bi …gotovo-otišla na kvasinu kako se kaže u Rijeci za one šta su poludili).
Bilo je i onih manje lijepih….kad sam imala osjećaj da se u potpunosti “raspadam” što se pojavilo neposredno prije mog prvog seminara, u tom periodu čiščenje je bilo na najače…nisam odustajala.
Mjesec dana poslije prvog seminara saznajem da ostajem bez posla….tad su mi se u sekundi odsjekle noge, ali kroz minutu- dvije saznajem da bez obzira što neću raditi ….da ću plaću i dalje primati.. E, u te dvije -tri minute…mislim da sam izgovorila milion hvala..hv..hv..hv…i da su mi se sve kosti odvojile od mišića, a svi mišići od kože, ali sve nekako MIRNO i bez straha koliko god čudno zvučalo.

Zašto sam sve to proživljavala na te načine….zbog mog dubokog POVJERENJA da se sve događa upravo onako kako treba i da je to za moje dobro i za dobro svih i da sam bez obzira na sve ZAŠTIĆENA…..a to je samo dvije godine čišćenja….Sva ostala “čuda” koja su se nastavila događati uz razne senzacije koje su slijedile događanja mogu se sažeti u tri slova MIR.

Prije nekoliko dana, poslije 5 godina Hopsanja, prvi put u životu pojela sam kokos…obožavam njegov miris, ali nikad ga nisam mogla pojesti – jednostavno nije htio u grlo…..tko zna kakav se to tvrdokorni program očistio hvala  hvala hvala, a jučer mi je u pećnici pukla vatrostalna zdjela – hv hv hv hv, tko zna što se s tim spriječilo… samo žao mi kelja🙂 baš je fno mirisao:)
Bilo je pucanja plavih boca….pronalaženja praznih čaša….voda je preko noći nestala iz njih…”pričanja” stolica u busu…
I još svašta nešta…što kaže Karmen, lijena sam pa ne zapišem na papir, a kako ono kažu “lud pamti a pametan piše”, a eto baš se volim ovako ludu:)

Eh …da…zaboravih reći da sam BILA alergična na lješnjak i orah….
Oduži se ovo…udavih ja vas….ali i to vam je senzacija.
Hvala, Volim Vas

-Ksenija Šimić Buconjić

Možemo li se preforsirati hopsanjem? Možemo li postati o ovisni o Ho’oponoponu?

buddhist-symbol-pink-lotus-flower

Pa ne možemo se preforsirati hopsanjem, ali možemo očekivanjima. Treba imati na umu da Ho’oponopono ne služi da bi život (prvenstveno) bio bajka, nego da bi očistili sve ono što nas sputava da imamo proširenu svijest i da budemo slobodni u smislu povjerenja i stanja ne-zabrinutosti. Na žalost, preveliki značaj se stavlja na Ho’oponopono kao metodi za rješavanjem problema, a u stvari, to je samo posljedica, a ne cilj. Primjerice, hopsanje nam pomaže da osvijestimo vlastiti udio u svakodnevnim dramama, i radimo na njemu, umjesto da okrivljavamo, što je uobičajena reakcija.

Naravno, mi itekako možemo postati ovisni o hopsanju, ali u smislu “tehnike za rješavanjem problema”, a ne odgovornosti. Pošto sve ovisnosti služe za prekrivanje ili ublažavanje stresa, onda tome tada služi i hopsanje, baš kao i žvakalica, žudnja za slatkim ili alkoholom.
A treba služiti čišćenju.

Kad preuzmemo odgovornost onda nema govora o ovisnosti jer je to zapravo svjesnost svog položaja u vlastitom životu.

Mi često hopsamo iz straha, nestrpljenja, neraspoloženja, ovoga ili onoga, i onda Ho’oponopono kao praksa postaje ovisnost. Dakle, što se događa? Pa program zapravo hopsa, a ne mi! Mi često pristupamo praksi slično kao što bi radniku u firmi čiji smo šef, mužu, ženi, a često i vlastitom djetetu, i tako stvorimo uzročno-posljedični odnos sa samima sobom. Jedno definitivno mora dovesti do drugog, a caka je u tome da očekivanje tog drugog je naša kreacija, a ne stvarna. To je najteži dio ove prakse! Na primjer, kao da dođemo u neku dolinu koja je poznata da ima lijepi eho i mi zaurlamo “Volim teeeee”, očekujući da će sad par minuta odjekivati volim te…volim te…volim te…
“Trik” kod Ho’oponopona je da se može dogoditi nešto posve drugo i to nas onda razbije kao kalup, kao formu sačinjenu od programa i sjećanja. Ako urlamo tamo, a nastupi tišina – to je to! Čišćenje je uspjelo! To se zove prihvaćanje i povjerenje da je ovaj muk zapravo najbolji rezultat koji se mogao dogoditi! Jer upravo u tom muku, u toj tišini dolazi inspiracija i preusmjerava nas na neke druge poželjnije tokove u životu.

No, ako mi tvrdoglavo stojimo tamo i čekamo eho kao jedini mogući razvoj događaja, onda nećemo tako lako čuti šapat inspiracije…

Poanta je u čišćenju radi Nule, odnosno potpune Slobode, a ne radi zle svekrve. Ipak, kad čistimo svoja sjećanja, to jest “onog što je u meni”, onda kao posljedica dolazi do transformacije našeg odnosa s okolinom, a time i zlom svekrvom. Prvo, nećemo imati na što reagirati jer je izvor “trenja” nestao iz podsvijesti, a drugo, svekrva će, ili odustati, ili nastaviti po svom, no koga briga?

-Neno Ljubić

Trenutak sa najmanje smisla, ali potrebom za najviše vere

m

Ho oponopono čišćenje se može uporediti sa situacijom, kao kad automobilom u velikoj brzini prošišamo seoskim putem i podignemo prašinu pa za trenutak nevidimo ništa dok se sve ponovo ne slegne. Sva ta prašina i đubre stajalo je tu po putu neprimetno, a posle našeg prolaska sve je postalo tako živo i uznemirujuće.

Upravo se tako događa kada preuzmemo odgovornost i bez sumnje počnemo da čistimo.Tada dotaknemo i uznemirimo naše pogrešne programe koji su sve vreme delovali u pozadini i neprimetno uticali i krojili naš život u lošem smeru. Izvlačimo ih iz sene i razotkrivamo. Oni tada bljesnu u našoj realnosti sa željom da nas parališu i uplaše.

Kao i ona podignuta prašina koja će se posle izvesnog perioda sleći po putu i oni žele da se vrate na staro mesto i ponovo deluju bez uznemiravanja. Tada je pravi momenat za promenu Zato nam se tada događaju burne stvari bez ikakve najave i mogućnosti kontrole. Život nam liči na stan posle lude žurke, u potpunom haosu. Jer sve što je loše mora napolje, ali na tom putu ne želi da se lako preda. Želi da nas povredi, i uveri na sve načine kroz razne situacije da je svaka promena uzaludna. Trenutak sa najmanje smisla, ali potrebom za najviše vere.

Zaustavimo um u prevelikom rasuđivanju i prepustimo se promeni koja je neminovna. Što kaže dr. Hu Len“ ja bih tada čistio“.

Vladimir Tamindzic

Ho’oponopono: Život bez transfuzija

transfuzija

Desetak godina sam bez razloga imala unutarnje krvarenja. Beskonačno puno dana provela po raznim bolnicama, bezbroj pretraga napravila, više od 20 specijalista se trudili otkriti što mi je, dobila preko 30 l krvi i preko 100 l željeza. Svi liječnici su u jednom trenutku digli ruke od mene i otvoreno mi rekli da medicina nije svemoćna i da ne očekujem čudo.

I tada sam otkrila HO i ovu grupu. Sve se događa s razlogom. Počela sam odmah hopsati. U svakom trenutku dan i noć Hvala ti i Volim te ponavljam beskonačno puno puta.

Već 3 g sam zdrava bez razloga, bez terapije, bez transfuzija, bez infuzija, bez ikakvih lijekova, bez bolnica, bez liječnika koji su me otpisali. Sretna sam i dalje hopsam, pijem plavu vodu i na bolest bez dijagnoze ne mislim. Hvala  hvala  hvala volim te volim te  volim te to je moja mantra čak i noću kada sam u polu snu.

To su mi prve riječi ujutro i navečer zadnje.

-Liljana Franulović Miletić

MOĆ RIJEČI HVALA I NULTE FREKVENCIJE

ho

 Svaki put kada kažemo „Hvala ti“ umjesto angažiranja oko nekog problema, zaustavljamo svoje misli, uvjerenja, mišljenja i osuđivanja (sve ono što mi nismo) i vraćamo se u Nultu frekvenciju.

 Jednom sam podučavala u Rumunjskoj. Polaznik mi je prišao tijekom stanke i rekao: „ Znam da ovo ne može biti tako jednostavno. Kako neprekidno ponavljanje riječi Hvala može promijeniti moj život?“ Rekao mi je da je on na svome duhovnom putovanju već dugo vremena i da ga je njegov duhovni učitelj, osoba kojoj neizmjerno vjeruje, isprogramirao da vjeruje kako je duhovni rad težak.

 Tjedan nakon seminara primila sam  njegov e-mail.

„Svakog dana na poslu i kod kuće čitam misli Omraam-a, mog izvora mudrosti. !00% vjerujem njegovim riječima. Pomaže mi da ustrajem i ostanem motiviran. Samo otvorim neku od njegovih knjiga i pročitam nekoliko stranica. Nakon Ho`oponopono seminara s Vama, uzeo sam jednu Omraam-ovu knjigu, otvorio ju i počeo čitati. Evo što sam pročitao:

„Dao sam ti (u svojim knjigama) tone metoda za duhovnu evoluciju. Dao sam ti ih toliko mnogo da za života ne možeš sve ni isprobati. Ali ako se poželiš držati samo jedne metode duhovne evolucije upotrijebi ovu: Reci Božanskome „Hvala ti“. Zahvaljuj cijelo vrijeme i to će biti dovoljno.“

 Moja reakcija je bila Ooooo! Kako je znao? Kako je ovo moguće? On je Bugarin, nema ništa zajedničko s Havajima! Ovo nije moguće!!

 Tada sam shvatio da moja ograničavajuća vjerovanja kontroliraju ovu misao, tada sam jednostavno rekao „Hvala ti“! U nekoliko sekundi ove riječi su obrisale sva ta ograničavajuća uvjerenja.“

 Toliko puta ste zaglavljeni u svojim idejama i činite loše odabire temeljene na vašim ograničenim uvjerenjima. Na primjer, mnogi od vas vjeruju da je život težak i da morate patiti. Pitanje glasi: Hoćete li odabrati biti u pravu ili biti sretni? Ako stvarno želite odabrati sreću, tada morate svemu reći Hvala, svugdje i u svakom trenutku.

  Mnoga znanstvena istraživanja podupiru snagu riječi „Hvala ti“. Dr. Masaru Emoto, autor knjiga „Poruke iz vode“ i „Poruke skrivene u vodi“ predstavio je koncept mikro-klastera vode u SAD-u, koristeći tehnologiju analize magnetnom rezonancom. Na taj način je otkrio pravu prirodu riječi „Hvala ti“ u zamrznutim kristalima vode. U svojim istraživanjima Dr. Emoto je otkrio utjecaj misli na vodu i što se događa kada joj kažemo „Hvala ti“ ili „Volim te“. Kako je prikazano u  filmu „What The Bleep Do We know?“ rezultati su bili nevjerojatni. Dr. Emoto je potvrdio bez svake sumnje da naše misli imaju nevjerojatan utjecaj na molekularnu strukturu vode, upućujući im misli „Hvala ti“ ili „Volim te“.

 U uvodu smo se dotakli zakona privlačnosti, ali osim tog zakona postoje još mnogi univerzalni zakoni koje bi trebali poštivati, pamtiti ih i raditi s njima. Zakon Zahvalnosti je jedan od najmoćnijih kako je potvrđeno detaljnim znanstvenim istraživanjima koje je vršio Dr. Robert Emmons u UC Davis Emmons Lab. U istraživanjima o sreći Dr. Emmons je zahvalnost nazvao „zaboravljeni faktor“. Autor je knjiga „Words of gratitude“(Riječi Zahvalnosti) „The Psyhology of Gratitude“(Psihologija zahvalnosti) i „Thanks“(Hvala). On pokreće dugotrajan istraživački projekt osmišljen kako bi stvorio i rasprostranio veliku bazu podataka o prirodi zahvalnosti, njezinim uzrocima i potencijalnim posljedicama na ljudsko zdravlje i opću dobrobit.

 U sličnoj maniri Dr. Deepak Chopra raspravlja o zakonu minimalnog truda u svome best-selleru New York Times-a „The Seven Spiritual Laws of Succes“(Sedam duhovnih zakona uspjeha), reći „Hvala“ zahtjeva vrlo malo napora!, zajedno sa zakonom nevezivanja, bez otpora, prihvaćajući stvari točno onakve kakve jesu, bez mišljenja ili osuđivanja, znajući da je sve uvijek savršeno. Podnaslov knjige Dr. Chopra-e je „Praktični vodič ka ispunjenju vaših snova“. Otpuštanjem te ponavljanjem riječi „Hvala ti“ i „Volim te“ je jedan od najmoćnijih praktičnih načina iskazivanja vlastite slobode i otpuštanja koje možemo postići. U Nultoj Frekvenciji su naši snovi ispunjeni.

 Molim vas znajte ovo: sve u vašim životima je privremeno i jednog dana će proći, pa recite „Hvala ti“. Zapamtite, bol je neizbježna, ali patnja je samo opcija. Što više izazova imamo u životu, dolazi nam i više blagoslova. Zato recite „Hvala“ svaki put kada se jedna vrata zatvore jer to daje dopuštenje drugima, većima i boljima da se otvore.

 Recite „Hvala“ i podesite se na pravu frekvenciju, Nultu Frekvenciju, kako bi mogli početi privlačiti ono što je savršeno i ispravno za vas bez napora.

 Mabel Katz

Hopsam i čistim, ali….

ho

Često dobivam pitanje “čistim, a događa mi se ovo i ono, što bi to moglo biti?”

Ho’oponopono nije terapeutski oblik iscjeljivanja. U njemu nema linearnih uzročno-posljedičnih veza u kojima se jedno uvjetuje drugim. To je praksa čišćenja naših sjećanja, podataka i programa iz podsvijesti. Dakle, pretakanje zraka iz jedne posude u drugu. Nama je to zrak, jer nemamo pojma, kao što je svemir “prazan” jer nemamo pojma.

Znači, što god se pojavi mi nemamo logičnog objašnjenja za to. Imamo samo još pitanja, na koja praktički ne postoje odgovori temeljeni na Znanju. Ali to nije karakteristika samo za Ho’oponopono, u bilo kojoj duhovnoj disciplini postoji takav odnos: “djelovanje – pitanje – ?” Samo u znanosti se insistira na konkretnim odgovorima i na temelju njih se poduzimaju slijedeći koraci.

Dakle, za tvrdnju “hopsam i sve mi je gore” nema konkretnog odgovora koji će izroniti iz Znanja. Samo špekulacija “mislim, možda, da nije, jesi li” i slično. Sve to proizlazi opet iz sjećanja, a samim tim nas gura u zaglavljenost. Iznimka je samo ako imate učitelja koji ima sposobnost viđenja pa vam može nešto konkretnije reći. No, neće vam ni on reći: “Čuj, ta anksioznost ti je došla u ljeto 1768. godine, kada si bio sluga u dvorcu, pa te gospodar mučio za svaku pogrešku”. Neće. Reći će vam: “Nastavi s čišćenjem i imaj povjerenje.”

Ako, naprimjer, prakticirate molitvu, nakon svake pojave što vam dođe – jednako tako ćete imati pitanja “zašto to, kako to”. Ali nećete imati zadovoljavajući odgovor. I što ćete napraviti? Imate dva izbora: nastaviti s molitvom (i djelovati) ili insistirati na odgovoru (i zapetljati se u cijeli niz špekulacija).

Iza “hopsam i događa mi se to i to” stoji jednaka dilema. Na nama je izbor što ćemo učiniti. Što god da učinili dobro je, sve je to učenje i negdje će nas odvesti. Razlika je samo u preuzetoj odgovornosti. U slučaju nastavka čišćenja zamašnjak će se nastaviti vrtjeti, dapače, dobit će i na brzini jer smo uštedjeli malo energije. Tko zna, možda u nekoj specifičnoj brzini stignu svi odgovori, sve Znanje?

Sve drugo je kočnica.

U konačnici ćemo doći do razumijevanja da zapravo i nemamo izbora. Preostaje nam samo rad, koji god da to bio, Ho’oponopono ili nešto drugo. To je jednaka ustrajnost kojom kuca naše srce. Zamislite da ono kaže: “Kucam, a stalno mi se nešto događa, kako to?”

Neno Ljubić