Definicije potkrijepljene iskustvom

Slikovni rezultat za hooponopono

Jedinstvena nit  koja  se provlači procesom osvještavanja,  otpuštanja i prepuštanja Izvoru  da  nas,  vodi predstavlja  uzvišeno stanje postojanja u sadašnjem  trenutku.
 .
Prakticirajući Ho’oponopono uranjamo u svijet  nas  samih gdje  se  kriju  odgovori  na  mnoga  pitanja, što za mene predstavlja  i mističnu  stranu  Ho’oponopona.
Mistika  je  vrlo često povezana s  nečim što  naš racio (um) ne može  razumjeti  niti  ga  naše   ruke  mogu  opipati,  ali  srce  ju  može  spoznati.
Mistika  je  dana  svakome  od   nas, a ne  samo  pojedincima koji  se  nazivaju  ili  ih je  netko  okrunio  nazivom mistika.
Ona ne  predstavlja  ništa  što je  nedohvatljivo  svim  ljudima.
.
Meditacijom osluškujemo  tu  divnu mističnu  stranu Ho’oponopona što je  i  čini  jedinstvenom,  unikatnom, poklonjenom od  strane  samog  Izvora.
Je  li to  proces  osvještavanja,  otpuštanja  i  prepuštanja  ili smo  se prepustili  i  tako  spoznali tu  divnu  tehniku otpuštanja ne treba biti  tema  naših razmišljanja  već  samo
“uskočiti” s povjerenjem  u balon Ho’oponopona.
.
Uvijek se kao osnovni princip navodi preuzimanje odgovornosti, što je  istina.
Definicije  su   vrlo jednostavne,  ali  je  li našem  raciju  to   shvatljivo i prihvatljivo?
Sa svakim Hvala mi preuzimamo odgovornost, te  nakon  nekog  vremena počinjemo je osjećati, ne tražeći  više racionalne  definicije prihvatljive  našem  umu.
 .
Kad  se  sad  razmišljam o značenju  odgovornosti, ne znam  što  bih  rekao osim  svega onoga  već  vidjenog,  s tom  razlikom  što  su sad  te  defincije  potkrijepljene ISKUSTVOM OSJECANJA ODGOVORNOSTI .
Upravo  u  tom  trenutku  odgovornost  postaje  stvarna, istinita i nadasve  oslobađajuća. Postaje ŽIVA,  time  razumljiva i prihvaćena i našem  umu.
.
Iz tog  razloga udahnimo  život  koji  nam  Ho’oponopono pruža  da bismo spoznali  i  oživjeli  ono što je  našem  umu neshvatljivo i neprihvatljivo, a predstavlja temelj našeg  postojanja, a to je  ODGOVORNOST!
.
-Dario Štulić
.
Oglasi

Uvek smo vođeni čak i kada toga nismo svesni

Kad nam ide dobro, prija nam. Kad stvari krenu loše, očajni smo.
U prvom slučaju, po automatizmu, naslađujemo se tobože našim ličnim uspehom, podižući sebi reiting. Rastemo dok nas drugi hvale i veličaju.
U drugom slučaju upadamo u stanje apatije i krivice prema sebi ili okolini. Analiziramo preduge teorije, šta se desilo, kako, i šta preduzeti.
Bla,bla,bla………………………………………

U oba slučaja, to su naši programi koji nas pomeraju iz središta sfere, iz centra suštinskog razunevanja istine, a da toga nismo ni svesni.
Daju nam sliku, lažnog okruženja i nas samih.
Kao iz priče sa kuvanom žabom. Skuva se a da nije ni svesna okolnosti koje  su je tu dovele i gde je izlaz.
Izloženi smo tim pozitivnim ili negativnim programima koji nas poseduju svakodnevno
iz dana, u nedelje…. godinu. Nema šanse da bilo šta povežemo. Obično kada prebrzo idemo u pravcu sopstvenog razvoja, slabije obraćamo pažnju na usputne detalje. Kasnije kao u slagalici nedostaju nam naizgled sitni komadi i slika nije kompletna. Tada nastaje za svakog od nas zbrka. Gde se zavući i pronaći deo celine. Do juče moćni i važni, a već sutra skrhani i očajni.
To nam samo govori da se stepenice ne preskaču i da moramo biti vođeni iz samog
izvora. Kad se zastane bolje se vidi. Tu nam  Ho oponopono mnogo pomaže, čisti sumnje, predrasude, ispravlja pogrešan i  postavlja nas na pravi put. Nebitno je šta smo uradili do tada. Čistimo i sve se  ispravlja onako kako treba i kada treba.

U ovo današnje vreme svi su obuzeti pozitivnim razmišljanjem i kao da je pogrešno ako si tužan i neraspoložen. Na silu se iscrpljuju i neprirodno premeštaju u  stanje, kao nazovimo sreće. Na našoj planeti još uvek se dosta toga uči kroz bol i  patnju. Prema tome, ako zelite dalje, ne strahujte, prepustite se. Moramo proći  određene situacije koje nam nisu jasne, ali to nije ni bitno. Naš je razvoj jedino bitan.

Ići napred. Nekada kao da nam svi okrenu leđa, i Bog se umiri… vakum tišina očaj… čak i tada smo voljeni i postoji ogroman razlog zašto je to tako. To je test jer ne zaboravite tu smo da se prisećamo i učimo, ali bez prepisivanja. Diplome dobijaju oni koji odluče da se menjaju bez obzira na okolnosti i prilike. Najbolji studenti ne postavljaju pitanja, znaju da ih inspiracija  vodi. Moramo proći kroz naša namenjena iskustva.

HO’ nam je u tom slučaju kaotopla roditeljska ruka koja nas štiti. Kao u detinjstvu kada se uplašimo komšijskog psa, a majka nas uzme za ruku,i mi se tada malo zaklonimo iza nje.
Kada prođemo, to za nas jezivo čudovište /ali prođemo/ kaže nam: ‘Vidiš da i nije bilo tako strašno’. I nije. Mi sami moramo proći zadato.

Tu je Ho’ koji nas dovodi do vrata iza kojih se nalazi Inspiracija. Bivamo podržani
bez obzira u kom pravcu odlučimo da ćemo nastaviti. I kako to jeste, nema slepih
staza uvek smo na autoputu našeg razvoja.

Imamo pomoć u svakom momentu, ceo univerzum nas posmatra i raduje se našim
pomacima ka uspehu. Zato krenimo bez otpora.Vi i ja znamo da nikad nismo sami.
Niti ćemo ikada biti. Otpustite sve nedoumice, pitanja, podpitanja, konfuziju u glavi i prepustite se životu.

Hvala, Hvala, Hvala

Vladimir Tamindzic

FB grupa Ho’oponopono HVALA TI

Što je za mene Ho’oponopono

Slikovni rezultat za hooponopono

Ako zaronimo malo dublje u svoju  nutrinu tražeći  odgovor na  pitanje što je za mene Ho’oponopono,  možemo   dobiti  niz  jedinstvenih,  unikatnih odgovora  koji  će  svatko  na  svoj način interpretirati .

.

Za mene  je  Ho’oponopono: Način uspostavljanja kontakta   s  Izvorom prepuštajući  se, u potpunom  povjerenju, tom  istom  Izvoru  (vodjenju).
.
Naime  taj  kontakt  kojii je  posve  unikatan i  individualan odražava  se  prvenstveno  na  našu osobnost mjenjanjući  percepcepciju   odnosa  prema svom životu, a  na  taj način  i  prema životima  drugih.
.
Ho-oponopono funkcionira na način spoznaje, otpuštanja,  dopuštanja i na kraju prepuštanja sa 100% povjerenjem da  smo  vodjeni.
.
Upravo  ta  spoznaja  da  smo   vodjeni  daje  nam  snagu  i  moć  da  se  prepustimo  otpuštanju svega  onoga   što  nas  na  ovom  svijetu  oblikuje  kroz  odnose,  posao , zdravlje  itd .
.
Ta  jedinstveni proces:  spoznati – otpustiti- prepustiti se ili  prepustiti  se   pa  zatim  spoznati  i   otpustiti, za  mene Ho’oponopono   predstavlja uzvišenu  duhovnu  praksu čineći  je  naprosto SVETOM.
.
-Dario Štulić

Blokade: Sve se događa iznutra

Slikovni rezultat za spiritual

Nema ništa spolja sve se događa iznutra. Kad krenemo tehnikom Ho oponopono
posle određenog vremena neko pre neko kasnije, postane svestan svoje trenutne faze.

Tada gomila nepotrebnih programa krene ka površinu i u tom trenutku to postaje
ozbiljna konfuzija. Menja se raspoloženje u toku dana iz časa u čas. Od depresije i
kuvanja u stomaku do lucidne euforije sreće. Kada se svesno prisetimo nekog događaja
iz naše linearne prošlosti poznata nam je emocija koju smo tada proživeli.

Obuzme nas i sve nam je jasno. Ali kada programi čišćenjem krenu na videlo dana praćeni su emocijama koje baš i ne možemo razaznati.
Proživljavamo sva ta stanja ponovo, i dobro je što nemamo baš prepoznatljivu jasnoću
za sve emocije jel bi nas to zarobilo na duži period. Ovako je sve dobro. Čistimo i
promatramo kako se sve uklapa u prave police. Otklanjamo veliki teret.

Počinjemo da stvari vidimo na sasvim drugačiji način,. Imamo više energije i razgraničavamo bitno od nebitnog. Uz otpuštanje i poverenje u vrhovnu Kreaciju mi prestajemo da se borimo sa dosadašnjim situacijama koje su nan izazivale mučninu. Prestajemo da im dajemo snagu da im dopuštamo da nas poseduju, nego kao u borilačkoj tehnici Ajkido usmeravamo protivnika /program/ bez trunke otpora. Blokade koje su u nama, nekad se teško prepoznaju.

Ne treba se opterećivati, analizirati….. Kako se čisti vremenom otpori koji su trenutno bitni, za nas pojačavaju se smislom i mi ih prepoznajemo i oslobađamo ih se na prirodno
lak način. Naš posao se sastoji, uglavnom u tome da se ne opterećujemo, ali baš ničim,
i da otklonimo otpor na sve što postaje deo iskustva i sprečava našu sreću. U početku je
to veoma teško. Odnese ti pauk kola, stigne račun u pogrešno vreme ili kao ja plaćam već
treći put isti porez. Kažu možete se žaliti ali slaba vajda. E tada treba imati poverenje da
se sve događa u našu korist. Tada ne treba biti puno u negaciji i dozvoliti da nas preplave
misli rasuđivanja i žaljenja. To je naše iskustvo, prođimo ga sa minimalnim otporom i sveće biti uredu.

Tako uz naše dopuštenje i poverenje mi i Bog obavljamo zajednički posao.
Hvala, Hvala, Hvala

Vladimir Tamindzic

Kako hopsati (čistiti) i to ‘osjetiti’?

Slikovni rezultat za zamisljena

Vjerujem da je Izvor s razlogom odabrao baš te riječi da budu alat za čišćenje jer su one neutralne, tople i divne po vibraciji, iza njih stoji golemi energetski potencijal. Problem je u tome što su te riječi pridružene određenim očekivanjima i ona nam se stalno nameću, čekamo ih da se pojave, pa moraju biti tu negdje! 🙂

Ali kako uopće osjetiti hopsanje? Kako osjećamo Ljubav, je li to moguće definirati? Kako osjećamo Ljubav prema, primjerice, ženi/muškarcu? Pa osjećamo je između riječi, osjećamo je u pogledu, u žudnji da budemo s njima! U dodiru, mirisu, njihovoj blizini. Zapravo, kada kažeš “Volim te” dragoj osobi samo potvrđuješ cijeli taj energetski i emocionalni spektar događanja koji se već uvelike događa! Žmarci su već odavna tu, zar ne?

Mi možemo kod čišćenja imati isti pristup. Možemo unutar sebe tragati za Ljubavlju za životom, za postojanjem, za iscjeljenjem, oslobođenjem programa i sjećanja. To je već gotovi emocionalni ili energetski događaj, to je prisutnost, a naš “Volim te” kao alat je samo potvrda svega toga.

Nema načina da osjetimo bilo što posebno kada kažemo “Volim te”! Probaj se prisjetiti… Ljubav je već tu, ona nije došla s tim riječima, one su je samo potvrdili, zar ne? 🙂

Kaže se da je hopsanje povratak Nuli. A što je Nula? Pa to je Ljubav, ona Izvorna, ona savršena, čista, prazna i beskonačna. Mi hopsanjem potvrđujemo tu svoju iskonsku prirodu, njezinu unutarnju snagu i prisutnost, premda privremeno potisnutu po strani pažnje.

Pokušaj hopsati na veliko, ne na malo! Znači, veliko bi bilo kao da si zvijezda i tvoj “Volim te” održava sve ostale zvijezde na svom mjestu, održava tvoj sjaj, čini ga postojanim. Nemoj hopsati na sitno, na mala očekivanja, male poklone, poput “što ima tu za mene”, gdje je moj zasluženi mir i Ljubav”, jer ti si daleko veća od toga! Tvoj mir je istinit, već je činjenica, ali nije intelektualna, nego energetska! Čišćenjem to osvještavaš, budiš se u to znanje i iskustvo jer otpuštaš sve ono što te uvjerava suprotno.

Ne brini, svaki tvoj “Volim te” je zapravo već najveća moguća Ljubav, apstraktna, umu neshvatljiva, beskrajna, a povjerenje je posvećeno upravo toj slutnji. Od toga u međuvremenu živimo.

-Neno Ljubic

Vratiti se čistoj Sebi

Slikovni rezultat za loved by god

Jutros mi je inspiracija rekla, sjedi i piši. I nisam ustala dok nisam dovršila. Vjerujem da je dobro da to podijelim s vama, voljeni. Inspiracija dolazi radi dobra svih, jer je ona božji dar a Bog daruje sve ljude jednako.

Čini mi se da sam jednom davno krenula iz Nule u život. Mislim da sam znala tko sam. Odlučila sam iskusiti život, sve šta god mogu i dobila slobodnu volju. Onda, kad sam malo duže ostala u akciji, nakupilo mi se dosta toga kroz iskustva. Ima i puno dobrog, a pokupila sam i smeća. Borila sam se, mislila sam da moram znati što više, da bi bila jača, da bi preživjela. Tako sam naučila da treba. Pa sam i zamjerila nekim ljudima i možda su oni meni. Neminovno je tokom iskustva raditi greške, iako možda greška i nije baš greška, nego je više lekcija. Ponekad poneseš iz lekcije nepotrebnu prtljagu za tvoj daljnji put.Ponekad čak i zaboraviš da je još uvijek nosiš..

Kad nekome nešto zamjeriš, ne shvaćaš, da stavljaš sebi okove oko vrata nikom drugom nego sebi. Vežeš se lancima pravednosti, a nitko nema koristi, ni ti ni drugi. Lanci su tu da naučiš kako da ih skineš.Oni su teški i ne daju ti da poletiš. Također, to silno znanje koje imam, često puta me zarobljava,sputava, shvatila sam da mi je lakše kad ne moram znati sve.

Znala sam tko sam, no, došla sam u iskustvo dualnosti (dobro –loše, slatko-gorko, toplo-hladno) pristajući na amneziju, jer bez nje ne bih mogla steći iskustvo. Ho’oponopono mi pomaže da živim iskustva, no uči me kako je važno da očistim ono što mi ne treba, da očistim svoje smeće, samo zato, da bih se mogla vratiti kući čista, vratiti se čistoj Sebi, Bogu u Sebi i to dok sam još tu, na Zemlji, iskusiti vrhunsko iskustvo.
Božanstvo nas je stvorilo kao moćna kreativna bića (čega često nismo svjesni). Kreiramo kroz svaku misao, emocije isto. Nakupili dosta misli koje nam ne trebaju.
Ho’oponopono mi je otvorio oči. Naučio me opraštanju i poniznosti, kroz ispravljanje mojih misli .

Ako smo se preko pogrešnih misli udaljili od čistog Sebe i Božanstva, dokaz neizrecive božje milosti je da smo dobili priliku da se također kroz misli (hvala ti, volim te)vratimo kući. Kakav poklon !
Milijarde misli koje nam se motaju po glavi nam u stvari ne trebaju, zar ne ?
Kad neko vrijeme prakticiraš hvala ti, volim te, dobivaš prostor da podigneš glavu iznad svega, ili skineš svoje naočale kojima gledaš život i pogledaš što se događa. Shvaćaš da ti je dana prilika, da čisteći smeće ne samo da se sjetiš tko si , već da to i živiš u svijetu dualnosti, da živiš Sebe potpuno 100%-no u Svijetu. Daje ti šansu da duboko u svom biću shvatiš, da je zaista sve, ali baš sve, ovdje bilo , jest i bit će za tvoje dobro.Da su te baš najteži izazovi odveli na božje livade.Tvoje ponavljanje hvala i volim te, pretvaraju te iz žrtve u divnog, sretnog kreatora, brišući greške, polako sprječavaš i stvaranje novih.Potrebno je vrijeme i dobra volja – to je sve.

Ne daj da te zavara paradoks jednostavnosti jer je baš tu kvaka ! Tvoj suvišni dio uma i ega neće se tako lako dati, njemu je ugodno i ok, bez obzira na to što jedan dio tebe trpi.Probaj dokazati Sebi i Božanstvu da si dostojna/an ovog poklona s Neba. Da imaš upornost i volju i ljubav prema povratku kući bez obzira na sve.. Jer, iskušenja nisu laka,tu je isto kvaka. Iskušenja će ti doći tamo gdje ti reagiraš na to dugme koje proces sabotaže pritišće. Tamo gdje si slab/a.
Pokaži zahvalnost i snagu Božanstvu, pokaži da možeš pretvoriti svoj mrak u svjetlo.Pogledaj ljude koji nisu podlegli iskušenjima,ljude koji su prepoznali poklon koji im je dan.Ni njima nije put prošao bez trnja, ali oni su hodali dalje.Pogledaj njihova ozarena lica, njihovu dušu punu ljubavi, njihovu volju da pomognu ostalima da upale svjetlo! To ćeš biti i ti, možda već jesi.

Ho’oponopono pomaže mi da razumijem onu izreku: Nije bitan cilj, nego put. Sad shvaćam, da sam u nekom smislu već bila na cilju, no, odlučila sam se ponovno , kroz iskustvo , vratiti na isti taj cilj, ali puna iskustva. Ho’oponopono dao mi je mogućnost da izaberem polagan povratak kući,na cilj, čista, bez smeća. Božanstvo mi je dalo kartu.A znam, da, čak i da sam je odbila, Božanstvo se ne bi ljutilo.
Zato ti lijepo uzmi svoju kartu, putuj, živi kroz iskustvo i očisti sve šta ti ne treba. Imaš u svakom trenutku izbor, pa odluči. Sretan nam Put !

Bože, hvala ti , baš za – sve!
Hvala ti, volim te

-Lejla hejja

Na moj prvi Ho’oponopono rođendan

Slikovni rezultat za poklon

Ne idem često po dućanima, ali, morala sam jer sin,šminker, treba ljetnu odjeću, pa se mi našli brzo u garderobi jednog dućana. Tri kabine, sin probava a pošto ja ne smijem s njim u garderobu, čekam vani i savjetujem: Sine, znaš, kad se oblačiš u nešto novo, najbolje ti je da zatvoriš oči, tako ćeš najbolje osjetiti ako te nešto steže i koliko ti to paše na tijelu. I gleda me jedna gospođa koja je isto nekog čekala da izađe iz garderobe i tako mi se toplo i dugo nasmiješi, eto, prvi put u životu tako nešto s nepoznatom osobom.. Gledamo se tako ja i ona, a ja da ne buljim predugo u nju, kažem: Šta nije tako gospođo ? A ona se smije pa smije…bogati, ko da sam neki od boljih komičara na svijetu…


Kroz neko vrijeme stojimo opet zajedno ta gospođa i ja, ona još nije počela plaćati pa se ja ubacim. Prodavačica me pita: imate li možda popust od 20 % iz Novog Lista ? A ja rastegnem malo duže : Joooj, neeemam. A ova gospođa iz garderobe kaže: Imam ja kupon, ako hoćete možete uzeti 20% od mog kupona. Pitam ja odmah: A vi ? Hoćete li vi onda ostati bez ? Ma neee, samo ćemo vas uključiti u popust.
I počne pričati svojoj prijateljici šta sam rekla u garderobi pa se malo zapričamo i našalimo oko toga. Rekoh ja njima da se to sa zatvorenim očima može upotrijebiti za mnoge životne situacije …i smijemo se pa smijemo.. S obzirom da je račun bio velik, bila sam super happy jer sam dobila oko 50 Eur popusta samo tako, poklon s neba!
Onda odemo u DM, kupimo nešto od kozmetike,ohrabrena prethodnim iskustvom, na kasi pitam gospođu je’l imam popust na nešto a ona kaže: Da, svakako možete iskoristiti za ovaj najskuplji proizvod a bit ćete malo i u minusu. Pitam ja – pa kako u minusu ? Kaže, ma stavit ću vam ja malo više bodova, vi ionako kupujete ovdje pa ćete još doći ? Dala mi bodove unaprijed!


He,he. U 47 godina mi se to nije desilo, pa sad nek mi netko kaže da to nema veze s Ho’oponoponom ! A baš se desilo na moj prvi Ho’oponopono rođendan ! ♥ Dobila sam dodir kozmičkog blagostanja…
Hvala, hvala, hvala …

 

-Lejla Hejja

lsplati li se hopsanje

Image may contain: one or more people

Jedna osoba koja je tek čula za Hooponopono me pitala da li se uopće isplati raditi na sebi. Pričala sam da je u duhovnom radu važna ustrajnost i ona se, logično, zapitala da li sav trud koji uložimo na prakticiranje tehnike ostaje negdje zabilježen. Odnosno… da li ako u bilo kojem trenutku odustanemo sve što smo odradili padne u vodu?

Čini se da je hopsanje kao stjecanje kondicije u sportu – vježbanjem pomičemo naše granice. Uz ustrajni trening sve vještije prepoznajemo kad pričamo s monitorom, lakše osviještavamo obrasce, sve češće se sjetimo da imamo izbor i onda taj izbor i radimo. No, samo prakticiranje ne zahtjeva nikakve preduvjete jer beskonačna kondicija nam je dostupna uvijek, uz svaki naš udah. I baš u svakom najmanjem fragmentu života donosimo jednu po jednu odluku od kojih su satkane naše beskonačne mogućnosti. Jer život nije nit već tapiserija koju uvijek iznova gradimo.

Stručnjaci koji proučavaju ljudske navike kažu da ono što jednom usvojimo kao naviku, i zatim to ponavljamo unedogled, ne možemo izbrisati nego samo mijenjati. U Hooponoponu kažemo da brišemo programe, ali i ovdje se zapravo radi o promjeni. Naš um bi htio da ta promjena bude brisanje programa, no to je jednako pokušaju da ulovimo oblak. Ne možemo mijenjati nešto što nije stvarno. Jedino što možemo mijenjati je naša pažnja.

Kad ne hopsamo naša pažnja je na dobro nam poznatom monitoru gdje se vrte programi. I dok se trudimo mijenjati programe postižemo isti rezultat kao maca koja šapom lovi nacrtane ribice. Koliko god veliki trud bio, ulova nema. Čak i kad hopsamo može se činiti da je naša pažnja dijelom još na monitoru jer je strah od prepuštanja velik kad izostane povjerenje. Dovoljno je sjetiti se da svakog trenutka biramo: strah ili Ljubav? A strah ne biramo jedino kad biramo Ljubav, jednostavnije od toga ne može. E pa, povjerenje je zov ljubavi. I zato se od monitora odlijepljujemo tek kad pažnju usmjerimo na povjerenje.

Koliko često se ponovo lijepimo za monitor i nije toliko važno. To je samo navika čija svrha jest isprogramirano ponavljanje. Važnije je da se za to ne krivimo, ne uspoređujemo i da ne mjerimo koliko nam dobro ide… takve potrebe dolaze iz straha, to su igre uma, nazovite to kako god želite… to nam ne služi. Umjesto da se tresemo od toga možemo im se obratiti: “Draga Sumnja, drago Okrivljavanje, drago Uspoređivanje… znam da ste tu. I smijete biti tu, ali ne možete donositi odluke. Odluke može donositi samo moje srce.” A srce uvijek vuče niti u smjeru povjerenja, ustrajno.

Zato i kažem da nije bitno ako se ponovo lijepimo za monitor. Razliku činimo samo kad prebacujemo pažnju s monitora na beskonačnost. I tu dolazimo do ustrajnosti. A prava promjena se dogodi tek kad shvatimo da ustrajnost nije osuda nego prilika.

-Nikolina Tomaskovic

Ho’oponopono: Kako se boriti protiv neprihvaćanja

up

Nemoj se boriti. Mi ne otpuštamo ljude, nego svoja sjećanja o njima. Zato je borba problem jer podrazumijeva da je tamo neprijatelj, a ovdje mi. Nema šanse prihvatiti konjicu s druge strane bojnog polja koja ti je svašta učinila! Budi strateg, mijenjaj okolnosti, uzgajaj cvijeće na toj livadi u kojoj se borba događa. Volim spominjati Viktora Frankla koji je u konc logoru pronašao smisao života u tanjuru s ribljom glavom i malo vode. A konc logor je zaista hebeno bojno polje, zar ne?

Pronađi drugi fokus i toliko ga zalijevaj svojom Ljubavlju da će svi konjanici, čuvari, stražari biti otpuhani u drugi plan. Dobro je čistiti iza zavjese, tj. bolji će rezultati biti ako hopsamo dok radimo nešto lijepo, nego kada smo direktno suočeni s tzv. izvorom nevolje (strah). Ljubav se mora njegovati da bi rasla, odnosno mora se kultivirati unutar nas.

Najbolja strategija je poticati unutarnju vatru, radije nego vanjsku. Kada osvijestiš svoju Ljubav, onda stvaraš štit, a on će te najbolje zaštiti od energetskog iscrpljivanja jer će ti izgraditi “nemar” i “nezainteresiranost” za kaose drugih ljudi, imat ćeš perspektivu Ljubavi u svemu tome. Takva zaštita jednostavno mora uravnotežiti okolni svijet i ljude i donijet će promjenu u tom vašem odnosu. Onda će, ili osoba sama otići, ili će ostati, ali će izgubiti interes, ići će svojim putem.

Imaj na umu da će to sve trajati neko vrijeme, neće se sutra dogoditi. Zato kroz to vrijeme trebaš sačuvati svoju energiju i zdravlje, a to će Ljubav raditi koju sada kultiviraš, predano i nepokolebljivo. Znači, svaki dan neka ti bude izazov kako njegovati Ljubav u sebi, radije nego “ajme, opet ovaj”! Kada se transformacija dogodi, ti ćeš biti emocionalno ispunjena i definirana, nećeš ništa ni primijetiti. Osim sreće naravno.

  • Nenad Ljubić

Zaplješći sama sebi i reci HVALA

neno

Čistiš posebno onda kad je teško. Posebno onda kad je teško… najteže…
Ionako moraš proći kroz oluju, usprkos strahu, neki unutarnji dio tebe zna da trebaš proći kroz to, tvoja duša zna,jer je jednom tko zna kad i gdje baš to odabrala..možda samo da vidi da li to može…možda želi nešto važno naučiti…možda se ne sjećaš što je razlog… ali Božanstvo zna..
Pa kad već si tako odabrala, ako je već strah ili nešto drugo neugodno tu, onda ga sada začini sa samo jednostavnim… volim te. Daj svoju pažnju tom volim te.Čisto da se ne osjećaš toliko bespomoćno. Čisto da malo zapapriš strahu i ostalim neugodnim emocijama.Ipak možeš učiniti nešto.Nisi baš nemoćna…možda ti izgleda kao ništa, ali varaš se.Pa kad je već vani oluja- nek bude oluja ljubavi u tebi. Čak i ako ne osjećaš tu ljubav, znaš da je tu, negdje u dubini duše osjećaš da si biće ljubavi.Samo mičeš naslage.
Kad je bal – nek je bal ! Pleši u sebi, ruku pod ruku s volim te.Uopće nije važno s kim si plesala do tad.Sad plešeš glavni ples – s Božanstvom ….
S volim te kroz oluju …ne treba ti puno…samo molitva Božanstvu…Ono te čuje, vjeruj…Čulo te je i onda kad se dogodilo sve ono lijepo što je već tu …tako je i u oluji s tobom tu…Hvala !
I tako… s volim te, lakše kroz oluju..znaš da nisi sama…lakše je …
Ne može se ništa usporediti sa osjećajem nakon oluje, kad nastane mir .. znaš da si prošla kroz oluju uspješno.Čamac ti je možda u komadima, mokra si, odjeća ti je rasparana, vidiš možda druge kako se još bore, ne shvaćaju da oluja polako jenjava, a ti… ti si u miru,jer znaš da je sad ok.Aktivno si se kretala prema tome ok.Usprkos pljusku valova po licu i ljuljanju mora.
Izlazak iz oluje s Božanstvom kao saveznikom.Ništa se ne može usporediti s time. I čak ako možda ništa nije onako kako si zamišljala, ako nije sve po tvome,znaš da je sve dobro. To je duhovnost .. ona prava..iskreno i duboko u sebi prihvatiti ono što je tu, ispred tebe, bez gunđanja…jer znaš da postoji razlog …i znaš da si nešto poduzela..duhovnost onog ratnika koji se iz dana u dan nosi kako najbolje zna s olujama, uporno i bar mrvicom povjerenja. Onog koji ne čeka da se nešto riješi i pritom mrmlja tko zna što .. već onog tko nešto važno poduzima. Taj borac, to si ti…koji jednom možeš i svojim volim te spriječiti da oluja naiđe, tko zna..I onda kad je oluja iza tebe, možeš prijeći na obalu sa hvala , hvala..
Preci i potomci ti plješću …možda baš zbog tvog uspjeha oni neće morati prolaziti jednom kroz to..a nećeš više morati ni ti…zato zaplješći sama sebi… i reci hvala…
Sjeti se..u svakom trenutku oluje, jedno je sigurno.. da će proći..sve je prolazno.. a volim te ostaje zauvijek..jer, od njega je sve i počelo..ono postoji oduvijek i zauvijek.. I zato, volim te..volim te.. volim te.

-Lejla Hejja