Ho’oponopono bračna priča

raj

Draga Karmen, hopsam oko godinu dana, bila sam na seminaru u BG, zelim da podelim iskustvo s tobom.

Pre tri godine su poceli veci problemi u braku koji traje 27god., a prosle godine smo vec pricali i o razvodu, medjutim ja cistim sve vreme kad i koliko mogu i samo vidim jedni po jedni problemi se resavaju izmedju nas, sad sam zadovoljna nasim odnosom, cak je i bolji nego ikad pre. Nisam mogla da verujem da je to moguce jer je vec doslo do kulminacije.

Zelim da ti prenesem moje iskustvo, da bi ti objasnila drugima sta se dogadja kad se hopsa, ima tu jos dosta da se cisti ali sam prezadovoljna, a da ne pricam koliko mi se stvari resilo pored toga, koje ja nikad ne bi mogla resiti sama.

Sve ovo je zahvaljujuci tvojim emisijama, koje sam sve preslusala i koje su mi bile velika pomoc u pocetku, hvala, hvala, hvala.

-V.R.

Oglasi

Liječnica: Dolazimo do zaključka da čuda postoje! (Osobno iskustvo)

a

Moja priča sa Ho’ oponoponom je započela prije nekoliko godina spoznavši da je to nešto što me ispunja, čini sretnim i pomalo znatiželjnim. Svatko na svoj način i iz sebi poznatih razloga započne svoje putovanje kroz duhovnost, pa sam i ja uskočio u taj prekrasni svijet Ho’ oponopona bez sumnje i onako kako se kaže  “na prvu“ spoznao da je to moj put i to jedini put do istine!

Prakticirajući tj. živeći Ho’ oponopono počelo je moje putovanje kroz život upoznavajući sebe na jedan posve drugačiji način.

 Za sebe kažem da sam vječni početnik, iskreno , želim i ostati početnik jer se kroz prakticiranje  Ho’ oponopona uvijek vraćam samim početcima koji mi iz dana u dan bivaju, rekao bih, sve razumljiviji srcu , otkrivajući nove horizonte postojanja i poslanja na ovom svijetu.

Kad uronimo malo dublje u taj čaroban svijet i taj svijet kad postane dio nas, dolazimo do spoznanja da Ho’ oponopono i nije samo tehnika već uzvišeni čin otkrivanja Božanstva u sebi. Na taj način spoznajemo svoj identitet i pronalazimo svoje mjesto pod Suncem čineći jedinstvenu cjelinu sacijelim Uiverzumom.

Ovdje ne govorim o raciju koji uporno traži logična objašnjenja da bismo povjerovali, već govorim  o vjeri i povjerenju u Božanstvo koje prebiva u nama samima i njegovom vodstvu! Upravo nam to Ho’ oponopono daruje!!!                                                                          Na trenutak zastanimo na jednom od osnovnih načela da mi neznamo što čistimo, niti znamo koji su  uzroci naših životnih priča koje percipiramo kao nedaće ili čak lijepi trenutci koji nam se događaju u životu.

Jednom sam napisao :                                                                                                                                                                                                                                                                                     „Nikad ne znamo što čistimo, samo čistimo bez očekivanja, bez namjere, bez želja i bez uvjetovanja!
Božanstvo jedva čeka naše dopuštenje da ispoštujemo njegovu volju, da prihvatimo s ljubavlju naše poslanje gledajući Njegovim očima na sve što ono se dešava u našim životima. Upravo tada i u tom trenutku Božanstvo nam ponekad podari milost, kao znak zahvalnosti na ukazanom povjerenju, poslušnosti, poniznosti, kroz neki vidljivi znak i potvrdu svoga postojanja u nama samima!“

Volio bih ovo što sam napisao potkrijepiti jednim svjedočanstvom!

Još kao dijete u drugom razredu osnovne škole dobio sam naočale dioptrijom od – 1.00. Kako sam odrastao dioptrija se lagano smanjivala, prelazila lagano iz minusa u plus, što je, kako je rečeno od strane liječnika, sasvim normalno. Godinama je dioptrija polagano rasla i na svakom pregledo sam dobio pojašnjenje da je to sasvim prirodno da se dioptrija koja je u plusu lagano povećava sa godinama starosti.. Prije nekoliko godina dioptrija se dosta povećala što mi nije stvaralo ugodu. Ali eto rekoh hvala Bogu tako mora biti i nastavio svoje putovanje kroz život dalje bez straha i bez opterećenja razmišljajući o tome na način: Tako je to kad voliš naočale! Hvala, hvala, hvala!

U moj život ulazi Ho’ oponopono, čišćenje, otpuštanje, na svjesnoj razini, svakodnevno meditiranje, bez očekivanja, namjere, želja, uvjetovanja.

S punim povjerenjem i predanjem Ho’ oponopono postaje, rekao bih, moja svakodnevica i moja vrlina. Znam samo da sam tu i da mi je poslanje da čistim iako ne znam što, ali duboko vjerujem u istinitost da Božanstvo zna najbolje što je najbolje za mene i što je u određenom trenutku najbolje za mene.

Ja sam se zaista srodio s naočalama i nikad mi nije padalo na pamet da čistim vid, dioptriju ili bilo što drugo. Ho’ oponopono seminari i dolazak predrage Mabel Katz produbljuju moje povjerenje da sam vođen i moju vjeru u Božanski dio mene koji neće ostati ravnodušno kad mu se obraćam dopuštajući Mu da djeluje onako kao Ono želi.

Prošle godine u Beogradu odslušao sam sad već sedmi seminar i nemam riječi  kojima bih  mogao opisati moje veselje i radost u srcu samom idejom da sam svakim danom sve bliži  slijedećem seminaru. Po povratku iz Beograda nešto sam se osjećao čudno i osjetio potrebu provjeriti dioptriju i ne sluteći što će se dogoditi, dapače  pomislio sam da je dioptrija opet porasla. Da bi lakše razumjeli prepisati ću nalaze od 15.01.2016 g.i 28.11.2017 g. koji glase:

“15.01.2016 :

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 70                                                                                ADD= +1.00

Desno oko ima dobru oštrinu za daljinu, a čitati vidi oštro sa dodatkom cijele jedne dioptrije  ( +1.00 je dodatak za čitanje ). To znači da su mišići oka oslabljeni da bi izoštrili sliku na blizinu.

28.11.2017:

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 80                                                                                ADD= +0.75                                                                                                                                                                                                                                    Sada desno oko ima odličnu oštrinu sa istom dioptrijom, ali s izmjenom stupnjeva za ax 10. Čitati vidi odlično s dodatkom + 0.75 dioptrije za razliku 2016 g. Sad oku smeta dodatak za blizinu od +1.00 dioptrije, što pokazuje da su mišići jači jer mogu fokusirati predmete na blizinu s manjim dodatkom dioptrije.

15.01.2016:

L= +4.00sph  +0.75cyl  ax 80                                                                                ADD= +1.00                                                                                                                                                                                 Lijevo oko vidi s ovom dioptrijom dobro na daljinu, a za blizinu mu treba dodatak od +1.00 dioptrije da bi moglo izoštriti sliku tj. predmete na blizinu.

28.11.2017:

L= +3.25sph  +1.00cyl  ax 80                                                                                ADD=+0.75                                                                                                                                                                                  Lijevo oko vidi s puno manjom dioptrijom 100% na daljinu, a za čitanje mu treba puno manji dodatak dioptrije od 0.75 dptr.
Dioptrija koja je početkom 2016 godine za daljinu sada je praktički za blizinu, što je neobično jer s godinama mišići oka nažalost sve više slabe i potrebne su jače dioptrije.

Gospodin Dario sa svojih 48 g. ima dodatak za čitanje od 0.75dptr što se obično daje mladima od 25-35 g. koji intenzivno rade na računalu da ne dođe do zamora oka i glavobolje.

Dolazimo do zaključka da čuda postoje!”

Ovo je mišljenje stručne osobe!

Uskočimo u svijet  Ho’ oponopona sa stopostotnim povjerenjem  i prepustimo se Božanstvu jer Ono zna što je najbolje za nas u ovom trenutku!

Hvala, Hvala, Hvala!

-Dario Štulić

Senzacije otkad čistim (Ho’oponopono)

cvijet

Najveća senzacija kod mene je bio MIR uprkos vrlo teške situacije u kojoj je bila cijela moja porodica. LAKOĆA kojom sam življela 11 mjeseci sa dva do tri sata spavanja na dan…zadnjih 10 dana možda sve ukupno dva sata i osjećaj nevjerovatne LJUBAVI u času odlaska na put kući, mog supruga. Hvala  Hvala Hvala. Nevjerojatna spoznaja da niti jednog trenutka nisam postavila pitanje ZAŠTO?

Ponekad mi se, u tom periodu činilo da sam u nekom balonu i da hodam, nekih 2-3 centimetra iznad površne,kao da ne dotičem tlo. Sjećam se kad sam jedan dan dolazila iz ljekarne prema stanu, da sam bila uvjerena da su parkirani automobili uz pločnik bili u visini mojih koljena, čak sam uz jednog zastala i vidjela sam sve mrlje na krovu i udubine ( kasnije mi je susjed rekao da su to posljedice tuče koja ga zatekla na putu kroz Gorski Kotar – rekla sam mu da sam to vidjela s balkona)…i opet Mir s tom spoznajom…kao – to mi je bilo normalno (naravno da nikom o tome nisam pričala jer rekli bi …gotovo-otišla na kvasinu kako se kaže u Rijeci za one šta su poludili).
Bilo je i onih manje lijepih….kad sam imala osjećaj da se u potpunosti “raspadam” što se pojavilo neposredno prije mog prvog seminara, u tom periodu čiščenje je bilo na najače…nisam odustajala.
Mjesec dana poslije prvog seminara saznajem da ostajem bez posla….tad su mi se u sekundi odsjekle noge, ali kroz minutu- dvije saznajem da bez obzira što neću raditi ….da ću plaću i dalje primati.. E, u te dvije -tri minute…mislim da sam izgovorila milion hvala..hv..hv..hv…i da su mi se sve kosti odvojile od mišića, a svi mišići od kože, ali sve nekako MIRNO i bez straha koliko god čudno zvučalo.

Zašto sam sve to proživljavala na te načine….zbog mog dubokog POVJERENJA da se sve događa upravo onako kako treba i da je to za moje dobro i za dobro svih i da sam bez obzira na sve ZAŠTIĆENA…..a to je samo dvije godine čišćenja….Sva ostala “čuda” koja su se nastavila događati uz razne senzacije koje su slijedile događanja mogu se sažeti u tri slova MIR.

Prije nekoliko dana, poslije 5 godina Hopsanja, prvi put u životu pojela sam kokos…obožavam njegov miris, ali nikad ga nisam mogla pojesti – jednostavno nije htio u grlo…..tko zna kakav se to tvrdokorni program očistio hvala  hvala hvala, a jučer mi je u pećnici pukla vatrostalna zdjela – hv hv hv hv, tko zna što se s tim spriječilo… samo žao mi kelja🙂 baš je fno mirisao:)
Bilo je pucanja plavih boca….pronalaženja praznih čaša….voda je preko noći nestala iz njih…”pričanja” stolica u busu…
I još svašta nešta…što kaže Karmen, lijena sam pa ne zapišem na papir, a kako ono kažu “lud pamti a pametan piše”, a eto baš se volim ovako ludu:)

Eh …da…zaboravih reći da sam BILA alergična na lješnjak i orah….
Oduži se ovo…udavih ja vas….ali i to vam je senzacija.
Hvala, Volim Vas

-Ksenija Šimić Buconjić

Možemo li se preforsirati hopsanjem? Možemo li postati o ovisni o Ho’oponoponu?

buddhist-symbol-pink-lotus-flower

Pa ne možemo se preforsirati hopsanjem, ali možemo očekivanjima. Treba imati na umu da Ho’oponopono ne služi da bi život (prvenstveno) bio bajka, nego da bi očistili sve ono što nas sputava da imamo proširenu svijest i da budemo slobodni u smislu povjerenja i stanja ne-zabrinutosti. Na žalost, preveliki značaj se stavlja na Ho’oponopono kao metodi za rješavanjem problema, a u stvari, to je samo posljedica, a ne cilj. Primjerice, hopsanje nam pomaže da osvijestimo vlastiti udio u svakodnevnim dramama, i radimo na njemu, umjesto da okrivljavamo, što je uobičajena reakcija.

Naravno, mi itekako možemo postati ovisni o hopsanju, ali u smislu “tehnike za rješavanjem problema”, a ne odgovornosti. Pošto sve ovisnosti služe za prekrivanje ili ublažavanje stresa, onda tome tada služi i hopsanje, baš kao i žvakalica, žudnja za slatkim ili alkoholom.
A treba služiti čišćenju.

Kad preuzmemo odgovornost onda nema govora o ovisnosti jer je to zapravo svjesnost svog položaja u vlastitom životu.

Mi često hopsamo iz straha, nestrpljenja, neraspoloženja, ovoga ili onoga, i onda Ho’oponopono kao praksa postaje ovisnost. Dakle, što se događa? Pa program zapravo hopsa, a ne mi! Mi često pristupamo praksi slično kao što bi radniku u firmi čiji smo šef, mužu, ženi, a često i vlastitom djetetu, i tako stvorimo uzročno-posljedični odnos sa samima sobom. Jedno definitivno mora dovesti do drugog, a caka je u tome da očekivanje tog drugog je naša kreacija, a ne stvarna. To je najteži dio ove prakse! Na primjer, kao da dođemo u neku dolinu koja je poznata da ima lijepi eho i mi zaurlamo “Volim teeeee”, očekujući da će sad par minuta odjekivati volim te…volim te…volim te…
“Trik” kod Ho’oponopona je da se može dogoditi nešto posve drugo i to nas onda razbije kao kalup, kao formu sačinjenu od programa i sjećanja. Ako urlamo tamo, a nastupi tišina – to je to! Čišćenje je uspjelo! To se zove prihvaćanje i povjerenje da je ovaj muk zapravo najbolji rezultat koji se mogao dogoditi! Jer upravo u tom muku, u toj tišini dolazi inspiracija i preusmjerava nas na neke druge poželjnije tokove u životu.

No, ako mi tvrdoglavo stojimo tamo i čekamo eho kao jedini mogući razvoj događaja, onda nećemo tako lako čuti šapat inspiracije…

Poanta je u čišćenju radi Nule, odnosno potpune Slobode, a ne radi zle svekrve. Ipak, kad čistimo svoja sjećanja, to jest “onog što je u meni”, onda kao posljedica dolazi do transformacije našeg odnosa s okolinom, a time i zlom svekrvom. Prvo, nećemo imati na što reagirati jer je izvor “trenja” nestao iz podsvijesti, a drugo, svekrva će, ili odustati, ili nastaviti po svom, no koga briga?

-Neno Ljubić

Trenutak sa najmanje smisla, ali potrebom za najviše vere

m

Ho oponopono čišćenje se može uporediti sa situacijom, kao kad automobilom u velikoj brzini prošišamo seoskim putem i podignemo prašinu pa za trenutak nevidimo ništa dok se sve ponovo ne slegne. Sva ta prašina i đubre stajalo je tu po putu neprimetno, a posle našeg prolaska sve je postalo tako živo i uznemirujuće.

Upravo se tako događa kada preuzmemo odgovornost i bez sumnje počnemo da čistimo.Tada dotaknemo i uznemirimo naše pogrešne programe koji su sve vreme delovali u pozadini i neprimetno uticali i krojili naš život u lošem smeru. Izvlačimo ih iz sene i razotkrivamo. Oni tada bljesnu u našoj realnosti sa željom da nas parališu i uplaše.

Kao i ona podignuta prašina koja će se posle izvesnog perioda sleći po putu i oni žele da se vrate na staro mesto i ponovo deluju bez uznemiravanja. Tada je pravi momenat za promenu Zato nam se tada događaju burne stvari bez ikakve najave i mogućnosti kontrole. Život nam liči na stan posle lude žurke, u potpunom haosu. Jer sve što je loše mora napolje, ali na tom putu ne želi da se lako preda. Želi da nas povredi, i uveri na sve načine kroz razne situacije da je svaka promena uzaludna. Trenutak sa najmanje smisla, ali potrebom za najviše vere.

Zaustavimo um u prevelikom rasuđivanju i prepustimo se promeni koja je neminovna. Što kaže dr. Hu Len“ ja bih tada čistio“.

Vladimir Tamindzic

Ho’oponopono: Život bez transfuzija

transfuzija

Desetak godina sam bez razloga imala unutarnje krvarenja. Beskonačno puno dana provela po raznim bolnicama, bezbroj pretraga napravila, više od 20 specijalista se trudili otkriti što mi je, dobila preko 30 l krvi i preko 100 l željeza. Svi liječnici su u jednom trenutku digli ruke od mene i otvoreno mi rekli da medicina nije svemoćna i da ne očekujem čudo.

I tada sam otkrila HO i ovu grupu. Sve se događa s razlogom. Počela sam odmah hopsati. U svakom trenutku dan i noć Hvala ti i Volim te ponavljam beskonačno puno puta.

Već 3 g sam zdrava bez razloga, bez terapije, bez transfuzija, bez infuzija, bez ikakvih lijekova, bez bolnica, bez liječnika koji su me otpisali. Sretna sam i dalje hopsam, pijem plavu vodu i na bolest bez dijagnoze ne mislim. Hvala  hvala  hvala volim te volim te  volim te to je moja mantra čak i noću kada sam u polu snu.

To su mi prve riječi ujutro i navečer zadnje.

-Liljana Franulović Miletić

MOĆ RIJEČI HVALA I NULTE FREKVENCIJE

ho

 Svaki put kada kažemo „Hvala ti“ umjesto angažiranja oko nekog problema, zaustavljamo svoje misli, uvjerenja, mišljenja i osuđivanja (sve ono što mi nismo) i vraćamo se u Nultu frekvenciju.

 Jednom sam podučavala u Rumunjskoj. Polaznik mi je prišao tijekom stanke i rekao: „ Znam da ovo ne može biti tako jednostavno. Kako neprekidno ponavljanje riječi Hvala može promijeniti moj život?“ Rekao mi je da je on na svome duhovnom putovanju već dugo vremena i da ga je njegov duhovni učitelj, osoba kojoj neizmjerno vjeruje, isprogramirao da vjeruje kako je duhovni rad težak.

 Tjedan nakon seminara primila sam  njegov e-mail.

„Svakog dana na poslu i kod kuće čitam misli Omraam-a, mog izvora mudrosti. !00% vjerujem njegovim riječima. Pomaže mi da ustrajem i ostanem motiviran. Samo otvorim neku od njegovih knjiga i pročitam nekoliko stranica. Nakon Ho`oponopono seminara s Vama, uzeo sam jednu Omraam-ovu knjigu, otvorio ju i počeo čitati. Evo što sam pročitao:

„Dao sam ti (u svojim knjigama) tone metoda za duhovnu evoluciju. Dao sam ti ih toliko mnogo da za života ne možeš sve ni isprobati. Ali ako se poželiš držati samo jedne metode duhovne evolucije upotrijebi ovu: Reci Božanskome „Hvala ti“. Zahvaljuj cijelo vrijeme i to će biti dovoljno.“

 Moja reakcija je bila Ooooo! Kako je znao? Kako je ovo moguće? On je Bugarin, nema ništa zajedničko s Havajima! Ovo nije moguće!!

 Tada sam shvatio da moja ograničavajuća vjerovanja kontroliraju ovu misao, tada sam jednostavno rekao „Hvala ti“! U nekoliko sekundi ove riječi su obrisale sva ta ograničavajuća uvjerenja.“

 Toliko puta ste zaglavljeni u svojim idejama i činite loše odabire temeljene na vašim ograničenim uvjerenjima. Na primjer, mnogi od vas vjeruju da je život težak i da morate patiti. Pitanje glasi: Hoćete li odabrati biti u pravu ili biti sretni? Ako stvarno želite odabrati sreću, tada morate svemu reći Hvala, svugdje i u svakom trenutku.

  Mnoga znanstvena istraživanja podupiru snagu riječi „Hvala ti“. Dr. Masaru Emoto, autor knjiga „Poruke iz vode“ i „Poruke skrivene u vodi“ predstavio je koncept mikro-klastera vode u SAD-u, koristeći tehnologiju analize magnetnom rezonancom. Na taj način je otkrio pravu prirodu riječi „Hvala ti“ u zamrznutim kristalima vode. U svojim istraživanjima Dr. Emoto je otkrio utjecaj misli na vodu i što se događa kada joj kažemo „Hvala ti“ ili „Volim te“. Kako je prikazano u  filmu „What The Bleep Do We know?“ rezultati su bili nevjerojatni. Dr. Emoto je potvrdio bez svake sumnje da naše misli imaju nevjerojatan utjecaj na molekularnu strukturu vode, upućujući im misli „Hvala ti“ ili „Volim te“.

 U uvodu smo se dotakli zakona privlačnosti, ali osim tog zakona postoje još mnogi univerzalni zakoni koje bi trebali poštivati, pamtiti ih i raditi s njima. Zakon Zahvalnosti je jedan od najmoćnijih kako je potvrđeno detaljnim znanstvenim istraživanjima koje je vršio Dr. Robert Emmons u UC Davis Emmons Lab. U istraživanjima o sreći Dr. Emmons je zahvalnost nazvao „zaboravljeni faktor“. Autor je knjiga „Words of gratitude“(Riječi Zahvalnosti) „The Psyhology of Gratitude“(Psihologija zahvalnosti) i „Thanks“(Hvala). On pokreće dugotrajan istraživački projekt osmišljen kako bi stvorio i rasprostranio veliku bazu podataka o prirodi zahvalnosti, njezinim uzrocima i potencijalnim posljedicama na ljudsko zdravlje i opću dobrobit.

 U sličnoj maniri Dr. Deepak Chopra raspravlja o zakonu minimalnog truda u svome best-selleru New York Times-a „The Seven Spiritual Laws of Succes“(Sedam duhovnih zakona uspjeha), reći „Hvala“ zahtjeva vrlo malo napora!, zajedno sa zakonom nevezivanja, bez otpora, prihvaćajući stvari točno onakve kakve jesu, bez mišljenja ili osuđivanja, znajući da je sve uvijek savršeno. Podnaslov knjige Dr. Chopra-e je „Praktični vodič ka ispunjenju vaših snova“. Otpuštanjem te ponavljanjem riječi „Hvala ti“ i „Volim te“ je jedan od najmoćnijih praktičnih načina iskazivanja vlastite slobode i otpuštanja koje možemo postići. U Nultoj Frekvenciji su naši snovi ispunjeni.

 Molim vas znajte ovo: sve u vašim životima je privremeno i jednog dana će proći, pa recite „Hvala ti“. Zapamtite, bol je neizbježna, ali patnja je samo opcija. Što više izazova imamo u životu, dolazi nam i više blagoslova. Zato recite „Hvala“ svaki put kada se jedna vrata zatvore jer to daje dopuštenje drugima, većima i boljima da se otvore.

 Recite „Hvala“ i podesite se na pravu frekvenciju, Nultu Frekvenciju, kako bi mogli početi privlačiti ono što je savršeno i ispravno za vas bez napora.

 Mabel Katz

Hopsam i čistim, ali….

ho

Često dobivam pitanje “čistim, a događa mi se ovo i ono, što bi to moglo biti?”

Ho’oponopono nije terapeutski oblik iscjeljivanja. U njemu nema linearnih uzročno-posljedičnih veza u kojima se jedno uvjetuje drugim. To je praksa čišćenja naših sjećanja, podataka i programa iz podsvijesti. Dakle, pretakanje zraka iz jedne posude u drugu. Nama je to zrak, jer nemamo pojma, kao što je svemir “prazan” jer nemamo pojma.

Znači, što god se pojavi mi nemamo logičnog objašnjenja za to. Imamo samo još pitanja, na koja praktički ne postoje odgovori temeljeni na Znanju. Ali to nije karakteristika samo za Ho’oponopono, u bilo kojoj duhovnoj disciplini postoji takav odnos: “djelovanje – pitanje – ?” Samo u znanosti se insistira na konkretnim odgovorima i na temelju njih se poduzimaju slijedeći koraci.

Dakle, za tvrdnju “hopsam i sve mi je gore” nema konkretnog odgovora koji će izroniti iz Znanja. Samo špekulacija “mislim, možda, da nije, jesi li” i slično. Sve to proizlazi opet iz sjećanja, a samim tim nas gura u zaglavljenost. Iznimka je samo ako imate učitelja koji ima sposobnost viđenja pa vam može nešto konkretnije reći. No, neće vam ni on reći: “Čuj, ta anksioznost ti je došla u ljeto 1768. godine, kada si bio sluga u dvorcu, pa te gospodar mučio za svaku pogrešku”. Neće. Reći će vam: “Nastavi s čišćenjem i imaj povjerenje.”

Ako, naprimjer, prakticirate molitvu, nakon svake pojave što vam dođe – jednako tako ćete imati pitanja “zašto to, kako to”. Ali nećete imati zadovoljavajući odgovor. I što ćete napraviti? Imate dva izbora: nastaviti s molitvom (i djelovati) ili insistirati na odgovoru (i zapetljati se u cijeli niz špekulacija).

Iza “hopsam i događa mi se to i to” stoji jednaka dilema. Na nama je izbor što ćemo učiniti. Što god da učinili dobro je, sve je to učenje i negdje će nas odvesti. Razlika je samo u preuzetoj odgovornosti. U slučaju nastavka čišćenja zamašnjak će se nastaviti vrtjeti, dapače, dobit će i na brzini jer smo uštedjeli malo energije. Tko zna, možda u nekoj specifičnoj brzini stignu svi odgovori, sve Znanje?

Sve drugo je kočnica.

U konačnici ćemo doći do razumijevanja da zapravo i nemamo izbora. Preostaje nam samo rad, koji god da to bio, Ho’oponopono ili nešto drugo. To je jednaka ustrajnost kojom kuca naše srce. Zamislite da ono kaže: “Kucam, a stalno mi se nešto događa, kako to?”

Neno Ljubić

Spiritualna tehnika najvišeg ranga

let go

Ho’oponopono je, kako je ja vidim, spiritualna tehnika najvišeg ranga. Da bih uopće težila nečem spiritualnom, moram priznavati postojanje više inteligencije, nečeg višeg od mene, nekog višeg smisla i u meni mora postojati želja da se s time na neki način sjedinim.Inače, spiritualni razvoj ne bi me zanimao.

Čak i nakon dosta više od godine dana još mi nije točno jasno o čemu se tu ustvari radi a znam da mi neće biti „jasno“ ni nakon 20 godina.Osjećam se kao vječna početnica, uvijek iznova i opet na početku. Moj um jednostavno nije u stanju razumjeti .Pitala sam se puno puta zašto ne razumijem i onda si je to moj um pokušao objasniti nekako ovako : Bog ili univerzalna kozmička inteligencija, ili već kako god tko zove nešto u što vjeruje i s čime se želi sjediniti je na cca 12 katu a mi smo na prvom ili tu negdje već. Između nas je 11 katova nečega.On je meni poslao poklon najvišeg ranga, koji je na njegovom katu najvrjedniji a meni na prvom katu to često puta može ne izgledati kao poklon.To je zato što je na razini gdje sam sada ja, još prilično maglovito i zato jer je još toliko razina između.

Ako se odlučim na prakticiranje i ako sam strpljiva iz mene se uklanja ono što mi zamagljuje pogled na puno toga i ja polako počinjem shvaćati o čemu se tu radi i gdje me ta praksa ustvari vodi. Ho mi pomaže da se na neki način popnem bar na prve dvije stepenice. Tada imam malo bolji pogled i mogu iskusiti novu realnost, koja više nije toliko opterećena maglom. Što se kasnije događa, nije mi opet jasno, ali ako ništa drugo, sada mogu reći da shvaćam da je to poklon, da je meni u životu u puno toga bar malo lakše a to je već nešto.

Mogu sada reći: Hvala za poklon, nosit ću ga sa zahvalnošću pa do koje stepenice stignem! To je već jako dobro za prve dvije stepenice, kako se meni čini.D uhovnost je općenito mistična, zato je teško objasniti Ho’oponopono, sve što možemo je slijediti taj put na onoj razini na kojoj jesmo, bez obzira što nam puno toga nije jasno.

Puno puta sam mislila da „sve vidim“. Ho’oponopono mi je pokazao da sam ćorava k’o kokoš koja još usput i često spava i naučio me da se tome slatko nasmijem – kroz suze (Bog ima dobar smisao za humor). Uglavnom, nemam pojma ali sad bar to znam i još sam zahvalna 🙂

U početku je normalno da je čovjek opterećen rezultatima. Na prvoj stepenici smo i kažemo : Ako ja hopsam, da vidim što će mi to donijeti.Trgujemo, sa svime, sami sa sobom, sa drugima pa onda i sa svakom tehnikom.To je normalno kad si na prvoj stepenici. No, najbolje je da ga odlučimo prakticirati, da preuzimamo odgovornost, s povjerenjem živimo svoj život, otpuštamo koliko možemo sada,upijemo ga u sebe, čistimo sebe koliko god bilo teško i jednostavno ne razmišljamo o rezultatima. Nekako kao kod bungee-jumpinga.

Dakle,mi se „pustimo“ i nadamo se da će nas taj Ho padobran odvesti sigurno tamo gdje treba.No, ako se odlučimo na taj spiritualan skok , taj let,usprkos strahu, onda smo pristali da ćemo prihvatiti da je dobro za nas tamo gdje ćemo sletjeti (a vjerujemo da ćemo sletjeti)bez obzira svidjelo nam se to ili ne.To je duhovni način. Zato Ho nije za svakoga, jer neki ljudi žele točno sletjeti tamo i tamo i točno žele da im let bude takav i takav a koliko god trajao, let im traje predugo jer oni žele sve odmah i što prije..

Ho’oponopono je poklon s Neba. On je kao onaj najsjajniji komad nakita, često je bio skriven iza pet lokota i do sada nedostižan.On je kao ona tegla slatke marmelade od naše bake koju je sakrila na najvišoj polici u špajzi kako bi je mi mogli dobiti u kolaču tek kada bude praznik.On je sunčana zraka, koja svima nama jednako svijetli, samo je pitanje sa kojim stanjem svijesti, zahvalnosti je primamo u sebe.On jest to sve a opet nije, jer Ho svatko može opisati za sebe.Sada kad smo spremni,ako smo spremni, Ho je tu, u našim rukama i samo o nama ovisi što ćemo od njega stvoriti. Ho je ono što jest , dijamant koji ne može drugo nego širiti svoj bistri sjaj uz pomoć bar minimalne svjetlosti, a to svi u sebi imamo. Na nama je da ga nosimo u srcu koliko god trenutno bilo okovano i probamo prvo uočiti njegov sjaj, a kasnije prirodno i neminovno se dogodi da upijemo taj sjaj u sebe i širimo ga oko sebe.

On je božanstven i zato je toliko priča i iskustava napisano o njemu. On je čarolija, za svakog drugačija, a opet možda za neke ljude ista. On daje svakome priliku da shvati tko je, svatko na svoj način i svatko tko želi može uz pomoć Ho slijediti svoj najbolji put.
Budimo pozorni na sitne i veće blagoslove u našem životu. Ho’oponopono je spiritualna tehnika najviše razine koja nas štiti i vodi za naše najviše dobro, zato budimo zahvalni i za najmanje pomake na bolje i za sve što imamo i što smatramo normalnim.
Ho’oponopono nam pokazuje što je to u nama a nije svaki put sjajno. Puno puta neće nam se svidjeti to što je u nama. Htjet ćemo pobjeći i sakriti se, zaboraviti na sve i poželjet ćemo lagati samo da ne bi vidjeli istinu.Nećemo htjeti priznati da to neugodno što se događa ima veze s nama, htjet ćemo pobjeći od odgovornosti i reći sebi: nisam to ja, to je ona/ on !To je ok, ljudski , normalno i hvala Bogu privremeno ako nam je želja preuzeti odgovornost.

Možda ćemo ponekad svjedočiti tome da Ho nosi više dobrog, prema našoj percepciji, ljudima oko nas, nego nama,možda nas uhvati malodušnost ali to nije važno. To otpustimo i shvaćamo da se nešto događa, što se vjerojatno prije ne bi.
Ponekad nećemo htjeti otpustiti. Vezani smo čvrsto za svašta. Za neke životne situacije,emocije,obrazac ponašanja..za sve se držimo kao za već davno ofucalu dekicu ili igračku iz djetinjstva, kupujemo samo nove baterije da bi opstalo nešto što je odavna odradilo svoj zadatak i iako je odavno vrijeme za nešto novo.Mi ponekad godinama želimo ostati zamrznuti u prošlosti,strahujući od onoga što dolazi, jer na staro smo navikli i koliko god bilo teško, ugodno nam je , jer to poznajemo.No, ako prakticiramo Ho’oponopono imamo izuzetne šanse da nam on uvijek iza ugla spremi novu šansu za otpuštanje, da, ako otpuštamo možemo otvoriti prostor za nešto novo. Jer , to novo što će doći je za naše dobro. Ako želimo, naravno.

Mi možemo 5 godina za novogodišnju proslavu uvijek nositi istu haljinu i hopsati(što je malo vjerojatno, ali primjera radi), jer smo tvrdoglavo odbijali kupiti novu, lijepu i još na sniženju. Možemo godinama se vući na starom poslu koji ne volimo,za koji znamo da nije dobar za nas i već smo ga u sebi ispljunuli sto puta pa smo ga opet progutali pa znamo reći da Ho ne djeluje. Ho nije agresivna tehnika, ali to ne znači da ne djeluje. To samo znači da smo mi odgovorni ako gutamo i guramo po starom a da je Ho tu da nam pruži ruku, pa čak nas i nosi na rukama ako želimo uskočiti u nešto novo.Tako da, ako nam se čini da Ho ne djeluje, možda bi bilo dobro malo svjesno zastati i provjeriti da li smo možda mi ti koji ne djelujemo u smislu pravila Ho; u otpuštanju, povjerenju, preuzimanju odgovornosti.. Jer, Ho’oponopono nije sam u ovoj priči, on treba nas i to sada!!

Dogodit će se da kad čistimo da nam nije ugodno, stisne nas.To je tako, kad stisneš naranču iz nje izlazi ono što je u njoj, tako i iz nas izlazi ono što je u nama koliko god mi to ne vjerovali. Iz mog iskustva mogu potvrditi da to prođe i da je to jednostavno normalan korak u čišćenju i da nas vodi prema svjetlu, uglavnom to je za dobro i bude utješno čistiti još jače u trenucima kada nam u biti ništa drugo i ne preostaje.
Oni koji su na početku prakticiranja, budite uporni, onda kada vas dotakne bar trenutak tog posebnog mira u duši, nećete više nikad htjeti prestati.Budimo dostojni poklona koji nam je dat iz ljubavi, ako smo ga već uzeli u svoje ruke.Recimo hvala.Nije bitno tko je na kojem katu, bitno je da se penjemo u skladu sa svojim mogućnostima i u svom ritmu.Ponekad, da bi se prošle sve te silne stepenice i katovi, potrebno je strpljenje i poniznost prihvaćanja onog što dolazi ali treba imati na umu da svako hvala ili volim te vrijedi, ma kako to nama u tom trenutku izgledalo.

Iz srca šaljem zahvalnost svima vama koji ste pomogli da ja ne odustanem. Hvala,hvala,hvala…♥
Mir iznad svakog poimanja zauvijek bio sa svima nama. To je cilj koji vrijedi svakog uloženog truda. Sretna nam Nova 

Hvala, volim vas 

-Lejla Hejja

Mabel Katz: ŽENE MORAJU BITI SRETNE

images

Biti žena u današnjem svijetu znači biti naučena živjeti životom kojim veličamo i poklanjamo pažnju  vanjskome svijetu, koncentrirajući se više na fizičke aspekte i pojavnosti, stalno imajući fokus na ono izvanjsko. Čineći to, pokušavamo zadobiti odobravanje ostalih i tako gubimo svoj identitet i postajemo ovisne o njima. Kada naši životi ovise o vanjskome prestajemo raditi ono što je dobro za nas i postajemo nesretne.

 Kada prestanemo biti istinsko Ja i ne osjećamo se dobro u svojoj koži, postajemo lovci. Na primjer, muškarce promatramo kao plijen koji moramo privući, s takvom namjerom u umu trošimo vrijeme i moćnu i vrijednu energiju koju smo mogle uložiti u upoznavanje sebe i raditi ono što nas čini sretnima.

 Ženama je poklonjena moć stvaranja. Možemo podariti život i savladati ogromne zapreke i boli kako bi to učinile. Ta moćna unutarnja snaga koju posjedujemo je upravo ono što možemo iskoristiti kako bi se izgradile i razvile kao osobe.

 Kada počnemo razmišljati na svoj način tražeći odgovore u sebi i prestankom ovisnosti o mišljenju ostalih, pronalazimo moć i mudrost koja je urođena našem spolu. Povezujemo se sa svojim šestim čulom.

 Ponekad naša osjetljivost i emocionalna povezanost s našom okolinom nam ne dozvoljava da vidimo širu sliku te događaje doživljavamo kao probleme umjesto da ih vidimo kao prilike za rast i razvoj.

 Kada bi se suočile sa izazovima koji će neizbježno dolaziti u naše živote, moramo se prestati koncentrirati na izvanjsko i umjesto toga razviti našu ogromnu unutarnju snagu više koristeći jedinstvene, kreativne osobne kriterije. Trebamo vjerovati u sebe.

     *          *           *

 Naša istinska snaga prebiva u našoj sposobnosti da volimo i prihvatimo sebe upravo onakvima kakve jesmo. U sebi možemo pronaći odgovore koje tražimo i rješenja za sve naše probleme. Možemo pronaći svoju istinsku sreću.

 Kako bi ostvarile svoj maksimalni potencijal, važno je probuditi se i osloboditi se ograničavajućih društvenih uvjerenja koja nameću kako je naša dužnost održanje vrste i žrtvovanje vlastite dobrobiti kako bi se na pravilan način brinule za našu djecu.

 Ovo lažno uvjerenje smo toliko dugo ponavljale da sada zvuči istinito. Sada je došlo vrijeme da shvatimo kako žrtvovanje ne funkcionira, jer kada radimo nešto za druge i nesretne smo, ostali su također nesretni.

 Ne možemo se nastaviti smatrati žrtvama. Također ne možemo ostajati u odnosima koji nisu dobri za nas, koji su neprikladni za nas na bilo koji način. Ne trebamo misliti kako nismo sposobne otići zato što je to naša sudbina, zato što ne zaslužujemo bolje, ili nije moguće da budemo financijski slobodne i neovisne.

 Zapravo, žena koja sebe ne može iskreno voljeti i brinuti se za sebe, ne može to uistinu pružiti ostalima. Ne možeš dati ono što nemaš. Bezuvjetno i iskrenom ljubavlju možemo nešto pružiti drugima samo onda kada smo zadovoljne samima sobom. Kada su žene sretne, svi su dobro.

 Prijevod: Andrea Banožić Devčić