Mabel Katz: Podržimo mir! Zajedno to možemo učiniti

mabel

U ovo vrijeme većina nas želi učiniti nešto kako bismo postigli svjetski mir, ali ne znamo kako to napraviti. Čelnici ne izgledaju voljnima slušati zahtjeve svojih ljudi i to u svima nama izaziva mnogo frustracije i ljutnje.

Najprije se moramo sjetiti da je mir mnogo više od odsutnosti rata ili nasilnih događaja; mir je odsutnost mogućnosti za rat. To je univerzalni osjećaj (energija) koji počinje u nama (Mir počinje s nama) i na kraju se manifestira u vanjskim događajima. To znači da ne možemo pridonijeti svjetskom miru bez da smo prvo pronašli svoj unutarnji mir.

Ako želimo postići mir, najmoćniji alat koji imamo je naša namjera… namjera čini čuda (doslovno). Ako svatko od nas uspije usmjeriti namjeru na postizanje mira u svijetu, bit će to lako riješiti. Ali zašto to nismo napravili? Stalno gledanje novinarskih izvještavanja (što je zapravo propaganda posebno osmišljena da nas oslabi) daje nam strah, ljutnju i frustraciju. Iako površno žudimo za mirom, često puta ga nemamo. Zašto se ne ponašamo onako kako bismo trebali? Naša namjera za mirom nije autentična.

Vrlo je normalno bojati se ovakve situacije, ali moramo je prepoznati, prihvatiti i spriječiti da nas kontrolira. Kada se osjećamo uplašeno, moramo se sjetiti da je rat privremeni događaj nakon kojega će doći mir. Moramo vizualizirati idealan scenarij mira (Ho’oponopono). Kako bi izgledao potpuno miran svijet? Zadržimo u sebi taj mir…kakav je osjećaj mira? Kakvog je okusa? Kako izgleda?

Da bismo postigli unutarnji mir, vrlo je važno isključiti se iz izvora straha (televizija, tisak, itd.) i pokušati se povezati s onime što stvarno jesmo (bića stvorena ljubavlju). Također je važno da posvetimo vrijeme aktivnostima koja nas povezuju s našim unutarnjim mirom (Ho’oponopono). Opuštanje je vrlo važno, čak i u najtežim vremenima, bez obzira na to što se događa oko nas. Ako mislimo da nemamo dovoljno vremena za opuštanje, tada ga zaista trebamo.

Svatko od nas mora napraviti svoj dio posla. Vjerujte mi, jednom kada svatko od nas postigne unutarnji mir, postići ćemo mir u svijetu. Jednom kada usmjerimo našu autentičnu namjeru u mir, napravit ćemo značajnu razliku.

Ovaj način postizanja stvari je istinit bez obzira na to koji smo si cilj zadali, jednom kada naučimo postaviti autentičnu namjeru, vidjet ćemo kako ćemo sve postizati automatski (bez napora).

Sve vas pozivam da naučite filozofiju Ho’oponopona. Sigurna sam da ćete odmah vidjeti pozitivne rezultate. Mir je moguć. Vrijeme je da se ujedinimo i postanemo velika obitelj.

Mabel Katz, 19. 6. 2020.

Prevela: Jasenka Bizjak

https://www.medium.com

Čudo do čuda i moja velika zahvalnost Ho’oponoponu

žofa

 

Počela sam prakticirati Ho’oponopono prije tri godine.

Imala sam problem.

I trebalo mi je riješenje.

Riješio se.

Dok sam čistila, čula sam i o seminaru.

No, te 2017.godine nisam išla.

Jer, puno je to novaca.

Kažu, dovoljno je hvala hvala hvala

Iz trenutka u trenutak.

Neki ljudi nikad ne idu na seminar pa Ho’oponopono djeluje.

U prvoj godini čišćenja sve je bilo u znaku učenja.

Slušala sam i čitala materijale svaki dan.

Opet i opet, ispočetka.

Jednostavno, nešto me vuklo, sad zašto.

U jednom trenutku kao da sam progledala.

Vidjela jasnije.

Program koji je prisutan u mojoj obitelji.

Gubitak djeteta.

Nije da to nisam znala i prije.

Ali, tek sad sam shvatila da ja preuzimanjem odgovornosti.

I stalnim čišćenjem.

Zaustavljam taj program koji se može pojaviti i mojim potomcima ako ja ne kažem “Dosta”.

Sve više sam počela razmišljati o seminaru, jer, na seminaru se čiste preci, a i njima treba olakšati i ovaj i sve druge programe i sjećanja.

Ujutro, na moj rođendan, probudivši se, rekla sam mužu, ja idem na seminar.

To će biti poklon meni od mene.

Ne samo da sam bila u Zagrebu, uplatila sam i seminar u odsutnosti u Beogradu.

I to s novcem koji se čudesno našao u kutijici iz koje sam već uzela sav novac za seminar u Zagrebu.

I sam put je bio čudo.

Taj prvi seminar bio mi je jako težak, kao da plovim u gustoj masi.

A poslije seminara je isplivao program, strah od smrti.

I trajao je više od dva mjeseca, u kojima sam ja izgubila 10 kg, postala sam anksiozna,ali, ni u jednom trenutku nisam prestala čistiti. I evo me sad, tu sam, s kilama natrag i dobro.

Na tom prvom seminaru, drugi dan, bila je vježba, moja svrha…Da ne razmišljamo o novcu, što bi radili?

Ja napišem na kraju vježbe- “Moja svrha je pisati priče, da ljudi čitajući ih postanu radosni i da se smiju.”

I ja zaista pišem,jer me to veseli a ljudi koji ih čitaju pišu meni da ih svako jutro obraduje ono što objavim.

Uz pisanje, u moj život je “slučajno” ušlo i fraktalno crtanje.

U meni se budi radost kad stvaram, igram se kao malo dijete a to mi je u ovim mojim godinama a naročito u onima koje dolaze, najvažnije. Neka mi srce pjeva, dok sam tu. Kad sam sretna, onda sam in spirt, inspirirana za stvaranje i ostvarenje dobrog života i sebi i drugima i svemu.

Moj drugi seminar je bio sasvim drugačiji. Prepun lepršavosti, baš kao i lišće na drveću koje kao da je ulazilo među nas kroz prozore, u svim nijansama zelene boje, obasjano suncem.

I ponovno je putovanje bilo čudo. Malo drugačije, ali, čudo.

Drugi dan smo imali vježbe. Prazna tabla na koju smo pisali ono za čim najviše žalimo. Ja sam napisala-” Najviše žalim što sam dugo i predugo živjela u velikoj tuzi i što sam s tom tugom nehotice ljude oko sebe povrijedila.”

Poslije pauze sam obrisala napisano, došla na mjesto i briznula u plač od kojeg sam se tresla.

Nakon seminara, čim sam došla kući, rekla sam mužu, sutra kitimo bor. A bio je početak studenog. Začuđeno me pogledao, jer zna da ja ne volim blagdane, već godinama.

Tjedan-dva prije seminara, jedna bočica s vodom, koju imam uvijek kraj sebe još od prvog seminara promijenila je boju. Voda u njoj je bila bijelo bijela. Što se očistilo, ne znam. Moja tuga. Ili pretrage na koje sam išla između seminara u Zagrebu i Beogradu pa su nalazi bili u redu. Nešto što je bilo ili što je dolazilo. Ne znam. Ali, vjerujem da se očistilo nešto veliko.

Uglavnom, jedva čekam seminar, čistim s tim.

Novci su spremni, jer sam odmah nakon prošlog počela odvajati za sljedeći.

Mogu samo reći da je poklon meni od mene, seminar, bio najbolji poklon koji sam ikad dobila.

Ako dođete na seminar, otvorite um. I srce. Možda nećete ništa novo čuti, ali, doživjet ćete novi nivo Ho’oponopona i sebe i svijeta.

A obogaćeni novim, dubljim shvaćanjem što je Ho’oponopono, možemo se nositi s prilikama za čišćenje koje postoje i dolaze. Imam ih i ja. Na dnevnoj bazi, a imam i onu koja i dalje traje, unatoč tri godine čišćenja i 2+2 seminara.

Čistim s njom, puno mirnija nego što sam bila prije Ho’oponopona . Ako kažem da se radi o odnosu s djetetom, onda sve znate. Previše šutnje i zatvorenosti, dok nisam samu sebe u njemu ugledala i moje ponašanje u odnosu na situaciju koju dijelimo. Volim ga i čistim. I volim sebe, puno više nego prije.

Čudo do čuda i moja velika zahvalnost Ho’oponoponu.💙

-Žofa Gregorinčić

Mabel Katz: Budite djetetov junak

mabel

„Ne može se postići iskrenija slika o nekom društvu od načina na koji ono postupa sa svojom djecom.“– Nelson Mandela

Unatoč svoj tami i nesigurnosti u današnjem svijetu, postoji izvor nade koja živi na svakoj ulici, stazi i prašnoj cesti u svijetu. Ta nada su naša djeca.

Srećom, u svijetu ima 1,9 milijarda djece – više od četvrtine svjetskog stanovništva. Vjerujem da srce svakog djeteta sadrži svu dobrotu, svjetlo, mogućnost, nevinost i ljubav koje svijet treba za iscjeljenje i stvaranje boljeg planeta. Budućnost nam je upravo pred očima – trči, igra se, smije se i smišlja novi svijet za sve nas. Naša djeca su naša nada i mi moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ih zaštitili.

Nažalost, za našu djecu skrbimo na isti način na koji skrbimo za Zemlju, okrenutih leđa i očiju odvraćenih od istine.

Našu djecu boli. Širom zemaljske kugle naći ćete djecu koja pate – žrtve fizičkog, mentalnog i emocionalnog zlostavljanja. Stvarnosti svakodnevnog života polako zasjenjuju njihovo svjetlo. I stanje se pogoršava.

Četvrtog lipanja obilježava se Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije. Da, obeshrabrujuće je znati da u današnjem modernome svijetu trebamo čak i takav dan. Ali ga trebamo. Ovaj određeni dan potvrđuje posvećenost Ujedinjenih Naroda zaštiti prava djece od nasilja, izrabljivanja i zlostavljanja. Voljela bih misliti da i mi radimo svoj dio posla i govorimo Dosta je!

Činjenica je jednostavna: milijuni djece diljem svijeta iz svih ekonomskih miljea, svih uzrasta, religija i kultura trpe nasilje, izrabljivanje i zlostavljanje svaki dan. A još za milijune njih postoji rizik.

Da bi stvari bile gore, neka djeca su posebno ranjiva zbog spola, rase, etničkog porijekla ili ekonomskog statusa. Druga su ranjiva jer imaju teškoće, siročad su, urođenici ili dolaze iz etničkih manjina. A postoje i djeca koja žive i rade na ulicama, žive u institucijama i popravnim domovima ili u zajednicama gdje posvuda vladaju nejednakost, nezaposlenost i siromaštvo. Još više alarmantno jest to što samo mali dio zločina nasilja i zlostavljanja bude prijavljeno i istraženo te samo nekolicina počinitelja za njih odgovara.

Naravno, zlostavljanje i zanemarivanje u bilo kojem obliku (i koliko god malo bilo) utječe na svaki dio djetetovog života, od učenja i socijalizacije do povjerenja i prijelaza u odraslu dob. Najviše od svega, kradu im nevinost i gaze duh. Zasjenjuju njihovo svjetlo i uništavaju mogućnosti.

A kada smanjite djetetovo svjetlo, smanjili ste svjetlo svijeta.

Dok Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije slavi milijune pojedinaca i organizacije koji rade na zaštiti i očuvanju dječjih prava, on također predstavlja poziv za svakoga od nas da postanemo svjesni strahota zlostavljanja djece u svim oblicima. Štoviše, to je poziv na djelovanje da napravimo svoj dio posla u stvaranju boljeg svijeta za našu djecu.

Kamen temeljac bilo kojeg duhovnog puta uvijek će biti osobna odgovornost. Svjesni smo samo onoliko koliko smo budni za ono što se događa u našem svijetu. Naravno, to počinje s našim unutarnjim duhovnim svjetovima, ali moramo se sjetiti da smo i građani planeta te da način kako postupamo s drugima reflektira našu višu svijest i ljubav prema božanskome. I nema važnije stvari od toga da se probudimo i shvatimo kako se odnosimo prema našoj djeci.

Kako je veliki američki pjesnik, Carl Sagan, jednom rekao: “Beba je Božje mišljenje da bi svijet trebao nastaviti postojati.“ To je divan citat, a možda i razlog zbog kojega sam uvijek vidjela djecu kao lijepe svježe posađene vrtove – vrtove punih nade i neslućenih mogućnosti. A mi smo skrbnici tih vrtova.

Iako možda neće biti moguće promijeniti ono što se događa u drugim dijelovima svijeta, možemo zaštititi vrtove u našim dvorištima. Činjenica je da bolji svijet uvijek počinje od doma. Moramo zaštititi djecu u našim životima – zalijevati ih, njegovati i hraniti ih svime što trebaju kako bi izrasla u ono što kane postati. Moramo ih puniti slobodom, povjerenjem, božanskim, znatiželjom i čuđenjem te vjerom da je sve moguće. Naša djeca trebaju znati da vjerujemo u njih.

Mi smo vrtlari njihovih budućnosti.

Fred Rogers, dugogodišnji televizijski voditelj, običavao je govoriti: „Svatko tko na bilo koji način pomogne djetetu za mene je junak.“ Potpuno se slažem s njim.

Ovo je naša početna crta. Ovo je savršeno vrijeme u povijesti za sve nas da ponovno stavimo našu strast i energiju u zaštitu djece pomažući im da otkriju kako su predivna i čarobna. I neizmjerno ih volimo.

Pokrenite se i budite djetetov junak. Pomozite učiniti svijet boljim mjestom.

Mabel Katz, 1. 6. 2020.

http://www.medium.com

Prevela: Jasenka Bizjak

Svi smo mi Božja djeca – Mabel Katz

maxresdefault

„Ponekad stvari koje ne možemo promijeniti na kraju promijene nas.“ – Nepoznat autor.

Proputovala sam zemaljsku kuglu mnogo puta, dovoljno da znam kako svijet dolazi u mnogo oblika, boja i veličina. Svi smo različiti, posebno kad se radi o našoj djeci.

Ako me imalo pratite, onda već znate da djeca zauzimaju duboko i posebno mjesto u mom srcu. Znate da djecu ne vidim samo kao našu budućnost, već kao srce i dušu onoga što mi jesmo. Oni su naši najveći učitelji i slatki podsjetnici da, u očima Boga, svi smo mi djeca, nevina, puna radosti i ljubavi. Ako im dopustimo, djeca će nam pokazati put kako da se vratimo sebi. Vodit će nas prema sreći i miru koje tražimo.

Ukratko, djeca su čarolija. Zbog njih trudnica zrači. Ispunjena je obećanjem, nadom i Božanstvom iz Svemira. Zbog toga će se prolaznici zaustaviti i nasmiješiti trudnici, dodirnuti joj trbuh te možda pitati kad joj je termin, kako se osjeća ili zna li nosi li dječaka ili djevojčicu. Buduća majka će uzvratiti osmijeh i uglavnom reći nešto poput, „O, nije važno, glavno da je dijete zdravo.“

Zdravo je prepredena riječ. To je etiketa koju često stavljamo na nekog drugog, potiče nas da mislimo o drugim etiketama, poput dobro ili loše, sretno ili tužno, ispravno ili krivo. Naravno, svi želimo zdravu djecu. To je prirodno. Ni jedan roditelj (ili odrasla osoba) ne želi vidjeti kako se dijete bori da hoda, čuje, govori, vidi ili da funkcionira kao i druga djeca. Volimo se nadati da će se naša djeca uklopiti te biti prihvaćena poput svih ostalih.

Pa ipak, životna je činjenica da diljem svijeta postoje djeca s različitim stupnjevima invaliditeta. Ako ste iskreni prema sebi, možda ćete priznati da ih gledate s primjesom tuge ili čak odvraćate pogled, kao da je Svemir pogriješio. Možda ih gledate sa zahvalnošću što je vaše dijete drugačije.

To je ljudska priroda. Ali, neka vam bude jasno; to nije naša božanska priroda. Božanska priroda ne vidi razliku. Ne vidi pogrešku. Vidi samo ljubav.

Dijete može imati teškoću s kojom se bori, ali i svima nama je teško u nekom dijelu života. To je neizbježno. Dolazi s bivanjem u fizičkom tijelu. Ponekad će borba biti nevidljiva, ponekad neće. Kako god bilo, nije važno.

Naša lekcija je jednostavna: da bismo živjeli iz Božanskog Jastva, moramo promatrati iz gledišta Božanskog Jastva. Pitajte bilo koje roditelje koji imaju dijete s teškoćama u razvoju i bez sumnje će vam reći kako im je jedina želja da se s njihovim djetetom postupa kao i s ostalima. Govore kako žele da vidite njihovo dijete onako kako ga Bog vidi. S ljubavlju.

I u tome leži tajna duhovnog života. Moramo početi shvaćati da smo svi jednaki. Ukrasi naših fizičkih tijela su iluzija.

Nažalost, ne izgleda uvijek tako. Učeni smo od rane dobi da vidimo samo ono što nas čini različitima: boja kože, nacionalnost, religija, veličina bankovnog računa, stupanj obrazovanja, sposobnosti koje posjedujemo (ili ne posjedujemo). Ako razmišljamo samo o razlikama, lako je staviti djecu u određene kategorije i  početi uspoređivati kako je jedno dijete drugačije od drugoga i zatim, što je još gore, etiketirati te razlike kao dobre ili loše.

U putovanjima od zemlje do zemlje, upoznala sam djecu s različitim sposobnostima (i teškoćama). Držala sam ih u naručju i evo što sam otkrila:

Ako si dopustimo da se približimo svoj djeci, čak i na koljenima, te ih pogledamo ravno u oči otvorenog srca, sami ćemo vidjeti da ne postoje greške. Vidjet ćemo da sva djeca, neovisno o sposobnostima, žele istu stvar: smijati se i ludirati, osjećati radost i povezanost, smiješiti se, grliti, osjećati da pripadaju. Žele biti sretni. Spoznati mir. Naći Boga.

I znate li što još žele? Također žele posegnuti za vama i učiniti vas sretnima. Ukratko, žele biti poput sve Božje djece.

Zapamtite, Bog ne daje posebnu djecu posebnim roditeljima. Običnim, nesavršenim ljudima daruje svoja najveća blaga. I onda stvara posebne roditelje.

Mabel Katz, 22. 3. 2020. (www.medium.com)

Prevela Jasenka Bizjak

Ho’oponopono – U Budimpešti s Mabel Katz

Hooponopono-The-Miracle-Ritual-of-Forgiveness

Zdravo svima. Ovde smo da bi pričali kako je Ho’ponopono veoma stara veština rešavanja problema sa Havaja.

Ho’oponopono nam govori da nema nikoga spolja. To je pomalo ezoterično. Uvek kažem ljudima da ja govorim o čudnim stvarima i ja znam da su čudne ali one su promenile moj život.

Bila sam osoba koja jedino veruje u ono što može da vidi  i u ono što može da dodirne. Kada sam saznala da postoji Univerzum, da postoji inteligentniji um od mog, moj život se zaista promenio i postao lakši jer pre sam mislila da moram biti savršena, da moram znati sve. Sada sam naučila kako ponovo postati dete, jer zaista mi moramo ponovo biti deca. Kada sam ponovo postala dete, dopustila sam inteligentnijem umu od mog da reši moje probleme.

Pronašla sam ono što nazivam NAJLAKŠI NAČIN. Hajlakši način za mene je Ho’oponopono i on je o otpuštanju i dopuštanju Bogu – davanju ovlašćenja Bogu da ispravi (koriguje), davanju ovlašćenja Bogu da dođe u moj život i inspiriše me sa pravim rešenjima, sa pravim idejama. Da bi se to dogodilo moram biti prisutna, moram biti u nuli, moram otpustiti sve priče.

Dozvolite mi da vam objasnim Ho’oponopono sa naučnog gledišta, jer vaš um kaže ne može biti lako otpustiti; moram kontrolisati. Kada kažemo da imamo kontrolu mi zapravo kontrolišemo naše ludilo- sve glasove koji pričaju u našim glavama, priče koje kažemo sami sebi. Sa naučne tačke gledišta ono što radimo u Ho’oponoponu je zaustavljanje priča, zaustavljanje glasova koji nas uvek vode u prošlost ili budućnost kada brinemo.

Ne znam koliko vas je čulo za dr Jill Bolte Taylor. Napisala je knjigu pod nazivom  ,,Moždani udar”. Imala je moždani udar u levoj strani njenog mozga. Prva stvar koju je primetila kada joj se to dogodilo je da telo nije ono sto mi mislimo da jeste – telo je fluidno. Mogla je da vidi kako se tečnost njenog tela topila ( stopila) sa apsolutno svim drugim. Više nije mogla da kaže gde je bio početak njenog tela, a gde kraj. Takodje je primetila da zbog leve strane našeg mozga  mi možemo pričati, jesti, hodati… Primetila je da je to deo nas koji uvek pravi priče. Vidi nešto i pravi priču. Ono što mi hoćemo je da budemo sposobni da zaustavimo te priče.

Znam da dr Jill Bolte Taylor nije radila Ho’oponopono, ali je rekla da je način na koji je  zaustavljala priče taj da je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! (Hvala, ali ne hvala. Ne kupujem.) Moramo da shvatimo da uvek ‘kupujemo’ naše priče. Kažemo da problem nije problem već kako mi reagujemo na problem. Kada ne bismo reagovali, mi bi bili u miru. Mogli bi da budemo prisutni i posmatrati bez reakcije- tada bi se naši problemi  ,rasturili ‘ i zaista bi otišli. Ali zato što reagujemo problem ostaje duže, postaje teži i mi nismo u miru, nismo srećni.

Dr Jill Bolte Taylor dopustila je levoj strani njenog mozga da priča priče jedino od 9:00 do 9:30 ujutru i od 21:00 do 21:30 uveče. Ostatak dana je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! To je u osnovi ono što mi radimo u H’oponoponu. Intelekt ne može da razume kako tako nešto jednostavno može da radi ali u osnovi  ja ZAUSTAVLJAM PRIČE.

RADIMO  H’OPONOPONO  SVE VREME, NE DOZVOLJAVAMO NAŠEM UMU PAUZU ČAK NI OD 9:00 DO 9 :30. Ideja je kako mogu biti u nuli sve vreme; kako mogu biti u nuli iz trenutka u trenutak; kako mogu posmatrati problem kad dodje bez mog angažovanja. Jednostavno recite HVALA problemu ili VOLIM TE čak i ako ne osećate to jer kada brišete na svom kompjuteru on briše čak i ako ne osećate ili ako ste imali loš dan. Ono što mi radimo je da pritiskamo ‘ delete’ umesto da pričamo sa monitorom jer ta osoba, ta teška osoba u vašem životu, taj nedostatak novca, posla ili veze je samo igra sećanja. Život su ponovljena sećanja i ako ih ne izbrišemo nastavićemo da privlačimo nedostatak novca, posla i takve stvari .

Mi ne znamo ko smo mi. Mi smo izgubljeni. Prva stvar koje bi trebalo da se prisetimo je zaista ko smo mi i gde je naša moć, jer mi smo tvorci(kreatori). Kako mi kreiramo? Prva stvar – svi smo došli iz praznine, svi smo familija, svi imamo istog oca. Dakle, mi smo ovde da bi saznali ko smo mi. Svaki put kad kažem HVALA  vraćam se kući, vraćam se u prazninu, jer praznina, ta svetlost, ta savršena svetlost koja me kreirala zna me bolje od bilo koga drugog i to je ono što mi zovemo inspiracija- vraćam se u nulu, vraćam se u prazninu da bih našla pravo rešenje za moje probleme. Dajem odobrenje da pomoć dođe. Neophodno je da se prisetim da nisam sama, nisam odvojena i da su sva rešenja mojih problema u praznini i da dolaze iz svetlosti.

Albert  Einstein je rekao da mi ne koristimo isti deo kojim smo kreirali problem za pronalazak rešenja. Dakle, ono što je meni potrebno je da otpustim i dopustim Bogu. Ja to zovem Bog, vi možete da nazivate Univerzum, možete da nazivate inteligentniji um od našeg.

Dakle, prva stvar koju radim je da se vraćam u prazninu, jer kada mislim nisam u balansu, nisam u praznini, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Kada reagujem iz mojih emocija, mišljenja, osuda, verovanja – nisam u nuli, praznini i inspiracija ne dolazi.

Zašto radim Ho’oponopono, zašto govorim  HVALA?! Zašto pritiskam ‘delete’ umesto da pričam sa monitorom? Da bih izbrisala šta god da je u meni i da bih napravila prostor za inspiraciju. Želim da živim više u ‘ vau’ – kako se to dogodilo; želim da živim tamo gde znam da sam zaštićena i vođena.

Mi radimo na teži način, jer ne znamo ko smo. Dakle, mi kreiramo kroz naše misli. Ako privlačim sa mojim mislima iz uma ja sam sama, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Ako privlačim sa mojim emocijama, ako želim biti u pravu, želim da imam poslednju reč opet nisam u praznini, nisam u nuli, pomoć ne dolazi.

Zašto ne pronađemo lakši način? Zašto ne saznamo gde je naša moć jer čak i ako ne biram odnosno mislim da ne biram ja dopuštam mojim sećanjima da prave izbor za mene. Ideja je da ja želim da otpustim, želim da izaberem da otpustim i dam dozvolu mom umu da zaustavi priče i da dozvolim inspiraciji da dođe u moj život. To je ono što radimo u Ho’oponoponu. Zašto ne bismo izabrali da budemo srećni, slobodni, u miru?!

U osnovi živim tako što kontrolu dajem delu sebe koji ima sva rešenja. Potrebno je da shvatim da ja biram 24 h dnevno, da sam ja odgovorna. Možda mnogi od vas imaju problem sa 100 % odgovornošću i da nikoga nema spolja ali to nas OSLOBAĐA, to nam zaista daje slobodu, mir, sreću koju svi tražimo. Nema nikoga spolja ko bi mogao da radi nešto nama. Iz trenutka u trenutak ja biram da otpustim ili da ne otpustim. Mi sada možemo da izaberemo da budemo slobodni samo govoreći  HVALA ili  VOLIM TE – tako zaustavljamo priče.

Sve je savršeno – i tvoja majka, tvoj otac… Samo se vraćaju da ti pruže još jednu priliku da sebe oslobodiš.

Mi smo ovde da bi napravili ispravke. Ho’oponopono znači kako ispraviti grešku. Mi se ne sećamo, ali mi jesmo ovde da ispravimo. Privilegija je biti ovde; privilegija je dobiti priliku i opet biti ovde da bi sebe oslobodili.

Pozivam Vas da budete više u miru jer mir počinje sa mnom. Kada sam ja u miru, svet će biti u miru. Mir iznutra je svetski mir i mi to možemo napraviti. Mir zaista počinje sa nama jer kada smo mi ok i svi ostali su ok.

Hvala Vam!

Prevela: Tamara Branković

Mabel Katz i Richard Sacks: Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

images

Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

Mabel Katz i Richard Sacks – 3. dio

M: Dobro, ponovno smo zajedno s Richardom. Mnogim ljudima su se svidjeli naši razgovori, Richarde, i tražili su još. Neki od vas su htjeli da stavim titlove, pa ću danas govoriti na engleskom i španjolskom jeziku. Richarde, prije snimanja sam ti rekla da moji ljudi vole priče o sjećanjima na prošle živote i takve stvari. Voljela bih da s nama podijeliš nešto od toga.

R: Naravno, hoću.

M: Rekao si da se sjećaš Isusovog vremena.

R: Istina, ne govorim o tome jer se ne želim nametati bilo čijem vjerovanju ili religiji, ali da, rođen sam s djelomičnim sjećanjem na nekoliko prošlih života. Jedan od njih je bio krajem razdoblja Esena prije  otprilike dvije tisuće godina. Sjećam se Isusa kao osobe.

M: Kada si se počeo prisjećati?

R: Nekoliko mjeseci nakon rođenja. Sve mi je bilo jasno do 2,5 godine života, ali onda sam postao ometen strujanjima straha koja su dolazila od drugih ljudi. Svjesnost o tome je uvijek postojala u pozadini mog uma iako sam gubio jasnoću. Počela se vraćati mnogo kasnije, oko 2009. godine, snažnije i s mnogo novih informacija. Uglavnom se to događalo tijekom spavanja. Više sebe ne doživljavam na isti način. Sve se promijenilo. Vratio sam se onome kakav sam bio ranije.

M: Reci nam, čega se sjećaš?

R: Sjećam se stvari koje je poučavao, s čime smo radili. Mnogo toga nije ušlo u službenu Bibliju jer su religijski autoriteti naknadno uredili stvari, promijenili ih, cenzurirali u velikom broju.

M: Možeš li nešto od toga podijeliti?

R: Da, mnogo. Vjerojatno više nego što imamo vremena.

M: Možda nešto što će nam pomoći u ovome što trenutno prolazimo. Nešto što bi nam pomoglo da smo znali za to.

R: Pa, to neće biti neka sitnica, nego će slijediti objašnjenja. Ali imamo malo vremena, zar ne? Sve što je imao reći, sve što je bio i što jeste, došlo je kroz ono što je rekao. Bio je primjer toga da kad nešto želiš podijeliti s ljudima, utjecaj rečenog dolazi iz onoga što jesi, iz vlastite svijesti. Efekt je drugačiji čak i kad su riječi iste. Bio je ono o čemu je govorio. Na primjer, ono što je poučavao o Bogu nije ono što čitate u Bibliji. Moram reći da ne pokušavam utjecati na bilo koga. Nisam autoritet za bilo što.

M: Ne, ne brini, mojim ljudima se ovo sviđa, ha ha. Ljudi trebaju poslušati i prihvatiti ono što njima odgovara, a ostalo mogu odbaciti.

R: Točno. Dakle, krajnji oblik Boga zapravo nema oblik. Nije svjetlo… Jako je teško objasniti riječima.

M: Znam.

R: Postoji Svijest, esencija Bića koje je jedino biće koje je postojalo i koje postoji. Na taj način može biti posvuda cijelo vrijeme. Nema nikoga osim tog Boga koji je oduvijek postojao i koji postoji sada. Postavlja se pitanje tko smo mi. Dakle, ta originalna esencija koja je jedino biće, potpuno svjesno, izvor ljubavi, ljepote i svega dobroga, zapravo izvor svega i točka, uzela je oblik kroz mnogo drugih različitih oblika, ali esencija unutar svakog oblika jest isto Biće jer nema nikog drugog. Ne postoji ništa osim originalne Svijesti iz koje je sve nastalo. Nema skladišta materijala za stvaranje. Sve može nastati jedino iz originalne Svijesti. Mi smo isto originalno Biće. Kada je Isus fizički postojao, ja stalno osjećam njegovu prisutnost, ali kad je tamo bio fizički, glavna poruka je bila: „Odavde ste potekli. Ovo ste vi. Sve što ja mogu učiniti i vi isto možete, čak i više, jer smo jednaki.“ Nije govorio da padnemo na tlo i obožavamo ga, nego da ustanemo i probudimo se.

M: Ne zvuči poput nečega novog i što već ne znamo. Možda je to Isusova propovijed na gori? Možda su metafizički učitelji mogli prenijeti taj dio njegovog učenja?

R: To bi bilo dobro jer bismo tako mogli lakše komunicirati. Dakle, ako smo svi jednaki, zašto se tako ne osjećamo? Zašto je naše iskustvo toliko ograničeno? Postoji odgovor na to. Dakle, da bi originalni Duh u svakome od nas mogao iskusiti život na fizičkoj razini, koja je jako spora i gusta u usporedbi s onom odakle smo došli, trebali smo projicirati sučelje kako bismo mogli iskusiti informaciju koja definira ovu ravan.

M: Eh, ovo ne mogu prevesti. Što je sučelje?

R: Um.

M: Dobro, sada znam.

R: Ja to zovem sučelje, međusklop.

M: Richarde, ti razumiješ španjolski jezik?

R: Da.

M: O, onda možeš znati ako izmišljam stvari, ha ha.

R: Govorim španjolski jezik prilično dobro, ali ga nisam koristio 25 godina.

M: Primijetila sam da si rekao „da“ nakon mog prijevoda kao da se slažeš. To je odlično, znači da ništa ne mijenjam.

R: Odlično ti ide. Znaš, kao srednjoškolac sam gradio staklenike. Jedino ja nisam govorio španjolski jezik pa sam rekao da moram znati što drugi dečki govore o meni. I morao sam naučiti španjolski. Govorili su da ludi bijelac uopće ne zna raditi, što je bila istina, pa sam se trgnuo i počeo marljivo raditi. Šefu je bilo jako žao kad sam napokon otišao.

 Dakle, Duh nije ograničen vremenom i prostorom. Postoji onkraj beskonačnosti pa da bi mogao iskusiti ove guste, ograničene uvjete gdje sve vibrira jako sporo poput fizičkog svijeta, trebao je vezu, nešto što će prikupljati sve podatke koji definiraju ovaj svijet. A to je bio um. On nije fizički, nije mozak, radi kroz mozak i tijelo. Budući da je um napravljen od Svijesti, ima živu osobnost poput djeteta. To je naše dijete. Mi smo ga projicirali da bismo se mogli nositi s fizičkim svijetom. Istodobno, kada smo se spustili na ovu razinu, trebao nam je neki oblik za kretanje s osjetilima kako bismo iskusili stvari. Um i tijelo su napravljeni od Svijesti. Živi su, samosvjesni, inteligentni i pokušavaju komunicirati s nama još otprije našeg rođenja. Isto kao što ljudska djeca žele komunicirati s roditeljima, a većima nas ih je cijelo vrijeme ignorirala. Čak je i ideja da su živi i svjesni potpuno strana gotovo svima. Možemo to promijeniti.

M: Mislim da je pogotovo sada jako važno da se promijenimo.

R: Da, prilično je važno. Jedan od razloga jest uspostavljanje dobre komunikacije s tijelom i umom. Drugo, sve ovo što doživljavamo u fizičkoj stvarnosti izgleda poput visokotehnološkog filma. Iako je to projicirana iluzija, trebamo ju poštovati jer ju doživljavamo kao stvarnu. Mi osjećamo da je stvarna pa ju trebamo tako i prihvatiti. Naše prirodno stanje odakle smo došli i gdje smo u harmoniji jest stanje ekstremne beskrajne radosti. Postavlja se pitanje zašto na svijetu, i u našim životima, postoji toliko nevjerojatne patnje. Zato jer je um bio ignoriran, što ga frustrira te želi našu pažnju, podršku i ljubav baš poput djeteta. Napušteno dijete je nesretno pa radi nestašluke. Projicira stvari koje mi prihvaćamo kao stvarne, a u tim projekcijama ima mnogo problema. Tako pokušava privući našu pažnju. Ako ponovno uspostavimo odnos s umom i kažemo da nam je žao…

M: Kada ponovno postanemo prijatelji. U Ho’oponoponu se povezujemo s unutarnjim djetetom i tražimo oprost, tješimo dijete da ga više nećemo zanemarivati i napustiti.

R: Namjeravao sam reći skoro istu stvar. Dakle, kada priznamo prisutnost djeteta koje smo dotad zanemarivali, kažemo mu, a ovo dolazi iz poučavanja: Žao mi je, i uistinu mi je žao, jer nije lijepo da roditelj cijeloga života ignorira dijete. To se više neće dogoditi. Zaista te cijenim. Imaš nevjerojatne sposobnosti. Samo da vas upozorim, nemojte govoriti umu da je loš. Um je dvogodišnje dijete s nuklearnim oružjem.

M: Govoriš li o našem predsjedniku, ha ha?

R: Ne, znam da svi predsjednici imaju nuklearno oružje, ali djetetovo oružje je mnogo moćnije. Ako prigovarate djetetu, pobunit će se i stvari će postati gore. Ako odgojite dijete putem straha i prijetnji, ono će neko vrijeme biti poslušno, ali će se naposljetku pobuniti. Znači kažete nešto poput ovoga: Ume, ovo je bilo stvarno nevjerojatno. Uvjerio si me da sam uplašeno, ograničeno biće. To je bilo stvarno impresivno, stvarno sam pod dojmom što sve možeš učiniti. Sada ću ti dopustiti da mi pomogneš u poslu za odrasle. Um će biti jako uzbuđen zbog toga te će učiniti sve za vašu pohvalu i ljubav. Imati roditelja nakon desetljeća ignoriranja za dijete je poput raja. Ušli ste u novo razdoblje. Što raditi s djetetom saveznikom koje ima neograničenu moć? Za um ne postoji podsvijest i nesvijest nego samo svijest. Nesvjesni smo većine toga što se nalazi u umu, ali ne i um sam. Kad dođete do te točke, a um je spreman, imate dva izbora. Možete pokušavati promijeniti projekciju ili možete postati svjesni izravne veze… Pokušavam ovo učiniti smislenim. Drugi izbor je da postanete svjesni dotoka Duha u vas koji se stalno odvija te objasnite umu, vašem djetetu koje vas sada doista sluša, da više ne mora projicirati te stvari. Sav taj naporan posao sada može završiti. Umjesto toga počinje novi projekt. Pomoću svojih sposobnosti možeš se povezati sa strujom unutar nas i dopustit ćemo joj da postane stvarna te ćemo se jako dobro zabaviti.

M: Kako to primijeniti na koronavirus, ha ha?

R: Govorit ću o tome, samo najprije želim reći još nešto. Razgovarali smo o pomirenju s  vašim djetetom, ali imate ih dvoje. Tijelo je projicirano vozilo napravljeno od Svijesti koje nam omogućuje život na ovoj razini. Dizajnirano je prema određenim zakonima prirode i principima stvaranja što se naziva moderna znanost. Ali zapravo nemamo pojma što su ti principi. Ako ih naučimo i prilagodimo svoj životni stil kako bismo bili u harmoniji s dizajnom tijela, prirodni imunitet tijela postat će jako moćan. Može potpuno promijeniti ono što nazivamo normalnim starenjem i poništiti propadanje koje smatramo normalnim. Ono koje se već dogodilo se može povratiti.

M: Ono što se već dogodilo se može povratiti?

R: Većina onoga što se već dogodilo, propadanje koje smo iskusili, je povratno. Dakle, na pitanje o koronavirusu postoje dva odgovora. Prvo, ako naučimo načine kako vratiti prirodnu vitalnost tijela i imunitet, tada nam organizam poput koronavirusa ne može nauditi. To je jedan vrlo važan pristup koji se ne uči u cijelom kontekstu. Drugi dio odgovora jest da sve što se u svijetu trenutno događa, uključujući ovu pandemiju koja je dio mnogo većeg plana, sve je projekcija svijesti svakoga od nas. Znamo da još nismo dostigli pun potencijal Ho’oponopona, jer da jesmo, planet bi blistao od ljepote i harmonije. Znači, umjesto da se samo ispričavamo zbog kaosa u svijetu… Istina je da je svatko od nas to uzrokovao…

M: Mi smo odgovorni.

R: Da, to je dio projekcije našeg uma. Jednom kada spoznamo kako projekcija radi, to je poput…

M:..kada promijenimo kanal, promijenimo film.

R: Pa, struja Duha stalno teče u nas i sadržava svu harmoniju i ljepotu, ali ono što se projicira iz nas prolazi kroz prizmu programa uma. Umjesto da pokušavamo promijeniti rad prizme, mijenjamo funkcioniranje uma od projekcije do prijema. I onda ono što dolazi kroz nas, a to je iscjeljivanje i harmonija, ne nastaje našim naporom. Postajemo jasni provodnici originalnog Svijetla koje se stalno spušta na nas. Jedna od stvari koju je Isus poučavao jest da Bog nikoga ne kažnjava.

M: Da, u to sam sigurna.

R: Čak ni ljude koji igraju uloge počinitelja trenutnih svjetskih problema. Oni to čine jer njihov um projicira lažni identitet njih kao zlih ljudi. Dakle, čak i najgori ljudi koji trenutno pokušavaju istrijebiti život na planetu, čak i nefizička bića tame, entiteti iz nižeg astrala koji uzrokuju toliko nevolja i straha. Sve su to samo ljudi, bilo da su u fizičkom tijelu ili ne. Stvar je u tome da se zaustave programi uma koji kvare stvarnost o tim ljudima. Budući da je svatko od nas, i oni također, centar i uzrok našeg životnog iskustva, svaki pojedinac koji promijeni odnos s umom i počne biti provodnik harmonije, može putem rezonancije izazvati to u svakome od nas.

M: Da, to vjerujemo u Ho’oponoponu. Kažemo da sve što se briše iz nas, briše se i iz drugih. Svi smo jedna obitelj. Da, možemo utjecati na druge radeći to.

R: Da, ako žica gitare vibrira u jasnom G tonu, žica pokraj nje koja se nije micala, počinje biti u harmoniji i također vibrira.

M: Ne znam mogu li to točno prevesti jer nemam pojma o glazbi, nisam nikad svirala, ali pokušat ću.

R: Sljedeća žica, ona pokraj nje počinje vibrirati. Ali u Svijesti ne postoji udaljenost pa čisti ton koji počinje vibrirati utječe istovremeno na sve posvuda.

M: Najvažnije je spoznati moć koju imamo umjesto da se osjećamo ograničeno.

R: Da, nećete imati vremena za strah jer ćete biti zaposleni radeći ovo. Još jedan važan dio koji treba shvatiti jest gdje se nalazi strah, a isti odgovor na to pitanje je gdje se nalazi karma. A karma je velika moć koja vodi ljude od jednog lažnog identiteta do drugog iz života u život. Ona ima moć jer ju program uma čini stvarnom.

M: Što si rekao da ima moć?

R: Karma, strah i sve te lažne stvari imaju moć jer ih um projicira pa se čine stvarnima. Kad iscijelite odnos s umom, popričajte s njim iskreno kao što biste razgovarali s malim djetetom.

M: Moji ljudi će ovo savršeno razumjeti, ha, ha.

R: Dakle, kad porazgovarate s njim: Ume, jako su me se dojmile ove projekcije straha. Nevjerojatno je koliko su stvarne, ali ih više ne moraš projicirati jer ćemo odsad raditi drugačije. Kad postanete potpuno iskreni u komunikaciji s umom i dopustite si da osjetite prisutnost tog djeteta s kojim razgovarate, tada psihoanaliza više nije potrebna. Čim um prestane s tim, nestat će i strah. Ako se strah vrati, to znači da gubite dodir s djetetom. Kada se morate brinuti za malu djecu, stalno su uz vas i zadajete im dobre zadatke kako ne bi razvili loše navike. To je najučinkovitiji način za odbacivanje straha, ljutnje, frustracije.

M: U Ho’oponoponu kažemo da je unutarnje dijete naš emocionalni um.

R: Rekao bih da su sve emocije povezane s mislima i one su projekcije u programima. Jako je korisno postati svjestan neprekidnog tijeka misli. Svaka misao ima svoju odgovarajuću emociju. Moć se nalazi u emocionalnom dijelu. Pa kada to počnete prakticirati…većina nas nije svjesna tijeka misli koji se odvija neprekidno cijeli dan. To treba osvijestiti.

M: Zbog Ho’oponopona postajemo toga svjesni.

R: Navikli smo misliti da su to naše misli i osjećaji, ali nisu. To su sve projekcije uma.

M: Mi uvijek kažemo da nismo naša sjećanja, da nismo naše misli.

R: U ovom specifičnom slučaju možete zamisliti malo dijete s čarobnim strojem koji projicira super stvaran film uključujući i sve te misli. To je ono što se događa. Znači, recite djetetu da više ne mora projicirati. Znat ćete da to radite jer bez obzira što se događa u vanjskom svijetu, više vas neće biti strah. Neki ljudi kažu da je strah nužan odgovor na opasnost, ali najbrži trkači i najbolji majstori borilačkih vještina ne trebaju strah da bi bili uspješni. Najbrži trkači na svijetu se ne uplaše prije utrke. Dakle, bez straha se možete mnogo bolje obraniti i poduzeti potrebne mjere u bilo kojoj situaciji. Oprosti što sam to pojednostavio.

M: Ne, divno je. Mislim da će mnogi ljudi ovo shvatiti i da će im pomoći.

R: Nadam se.

M: Hvala ti, Richarde, mnogo ti hvala.

R: Trebamo li spomenuti fizičke stvari koje pomažu tijelu da se odupre virusu?

M: Naravno.

M: Te stvari će se na internetu zvati dezinformacije jer nisu lijekovi. Ali kad već imamo malo vremena dok nas još nisu blokirali, možete ih zapisati ako želite.

M: Da, poslije možete pauzirati video i zapisati.

R: Samo da oni koji nadziru ovu emisiju ne pomisle da dajemo zabranjene savjete, recimo da ne dajemo medicinski savjet. Nema dijagnoza i liječenja. Ako želite to, odite svom liječniku. Ja samo dijelim vlastita iskustva. Ako naučite brinuti za svoje tijelo u skladu s prirodnim zakonima koje smo spomenuli, to je prva linija obrane. Ali možda ćete biti u nevolji prije nego stignete srediti život. Otkrio sam neke vrijedne alate. Jedan od njih je nano srebro.

M: Već sam počela dijeliti s njima tvoje savjete.

R: Najbolja koncentracija je od 7 do 10 dijelova u 1 milijun.

M: Dobro, mogu staviti link koji si mi poslao.

R: Osim nano srebra imate i vitamin C. Možete ga uzimati u prirodnom obliku kroz šipak i druge biljke bogate vitaminom C, zatim jod. Izbjegavajte hranu tretiranu otrovima. O tome možemo više govoriti kasnije. Ne želim nikome dosađivati, ha, ha.

M: Dobro, radi se o umjetnim gnojivima, zar ne?

R: Da, tako je. U zemlji postoji svemir mikroorganizama kojeg kemijska gnojiva unište. Pesticidi i kemijska gnojiva zapravo nikad nisu bila potrebna. Otrovni lijek za tijelo je poput pesticida za zemlju. Ovo su uzbudljive stvari za učenje jer što više naučite, postajete snažniji i mirniji. Mnogi ljudi kažu da će biti samo duhovni, nema veze o kojoj je praksi riječ.

M: To sam i sama iskusila.

R: Neće se više brinuti za tijelo, jest će lošu hranu jer tijelo nije duhovno, koga briga. Ali sjetite se od čega je tijelo načinjeno. Sve je Duh. I ako možete raditi na fizičkom tijelu, to je put povezivanja s Duhom. Naučite prave informacije o zdravlju. Od toga će vaše hopsanje postati mnogo moćnije. Mnogo smo moćniji nego što znamo. Ali to nismo mi kao pojedinci s egom nego je sve Duh. Zato u ovoj praksi ne postoji napor. Osvježava vas dok kroz vas prolazi i što duže to radite, postajete sretniji bez očitog razloga.

M: Govorimo istim jezikom, znaš? Jako mi je drago. Kao što sam rekla, moji ljudi će to razumjeti.

R: Ha ha.

M: Richarde, hvala ti, neka te Bog blagoslovi. Nastavljamo s čišćenjem.

R: Hvala, cijenim sve tvoje ljude, oni su prekrasna bića.

M: Mnogo ti hvala.

 

Prevela: Jasenka Bizjak

Dr Hew Len: Pravi uzrok problema

Znam da ste već čuli ovu priču ali ja ću svakako početi sa sećanjima.

Ovde je vaš problem: Kada se problem pojavi u vašem umu, vaš um postaje zamagljen. Sva svetla se ugase u vašem umu. Tako ste vi proveli većinu vašeg života. Možete li to da zamislite? Ovo je način na koji smo proveli većinu naših života – u mraku. To se zove smrt.

Sve je u tebi, to nisi ti, to je sećanje koje ide protiv tebe i Boga. Možete da pričate o tome, možete da brbljate ili možete da postavljate pitanja ali ne možete da se oslobodite sećanja.

Kada ste vi u mraku, vi zadržavate sve u mraku. Možete li to da zamislite?! Ali, vi ćete izaći na svetlost  JEDNOSTAVNO RADEĆI ČIŠĆENJE!

Čišćenje je o POKAJANJU i OPRAŠTANJU, što znači ŽAO MI JE, MOLIM TE OPROSTI MI ZA TO SEĆANJE.
Koje secanje? Mi ne znamo koje je to sećanje, ali Bog u vama zna. Ali ako vi ne radite čišćenje, uvek ćete biti zaglavljeni u mraku.

Vi počinjete proces.  Pijete plavu solarnu vodu, koristite bilo koji alat čišćenja.  Onda se dešava nešto čudesno. To je magija Božanstva. Jedino ono može da preobrazi sećanje. VI  RADITE  VAŠE ČIŠĆENJE i tako DOPUŠTATE BOŽANSTVU U VAMA da radi PREOBRAŽAJ. Vraćate se u NULU, izbrisana je memorija koja je pobunjenička sila koja ide protiv Vas i Boga .

Kvantna fizika kaže NULA. Nula znači da nema ‘igranja’ sećanja. Ne više.

Buda je rekao PRAZNINA.

To je ono sto je Isus nazvao KRALJEVSTVO. To je čisto srce- to je tvoje stanje bića, to je tvoja srž bića.

BOŽANSTVO U VAMA VEĆ ZNA TAČNO ŠTA JE VAMA POTREBNO. Nije potrebno da imate bilo kakva očekivanja. ALI AKO NE ČISTITE, VI ĆETE ZAUVEK BITI U MRAKU. Pitanja vas zadržavaju u mraku. ČIŠĆENJE VAS IZVLAČI IZ MRAKA.

Zašto ste vi ovde? Samo zbog jedne svrhe- DA SE VRATITE U NULU, DA DODJETE KUCI (U TO ‘ČISTO’ STANJE ). To je vaša jedina svrha .

Sve dok se vraćate u to ‘čisto’ stanje, DOLAZI SVE ŠTO VAM JE POTREBNO.

To se u vašem umu jednostavno zove RAJ, a sećanja su pakao, patnja.

Prevela: Tamara Branković

Intervju s Mabel Katz: Pomoć u teškim vremenima (s transkriptom)

*Mabel, dobrodošla i dobro veče iz Hrvatske, Turske, Srbije, Bosne, Slovenije, ima nas diljem svijeta!

Prije svega, kako si ti, kako je tvoja obitelj?

-Ja sam dobro, a moja djeca sada zapravo žive skupa, prosto se dogodilo da se moj stariji sin preselio u novu kuću koju sada dijele, preselili su i ured, tako da sada rade od kuće, skupa su, dobro su, zovu me svaki dan, jer svi poštujemo karantin, tako da koristimo Facetime i drugo da budemo u kontaktu. Ali, dobro smo. I moram ti reći da osim putovanja u mom životu nema nikakvih promjena, to je život kakav ja vodim- ovdje, kod kuće, cijeli dan za kompjuterom.

*I moj, također.

-Dakle, za mene je ovaj karantin uobičajeni život, ništa se nije promijenilo.

*Da. Za mnoge ljude ovo nije tako uobičajeno i na žalost mnogi ljudi pate, ne samo zbog bolesti- to je možda najmanji problem u našem regionu za sada- već zbog nesigurnosti (neizvjesnosti), ne znamo što se dešava niti zašto se dešava. Sjećamo se da si na na nekoliko posljednjih seminara opozoravala na to što se sprema, toga se toliko često sjetim…

-Ali ni ja nisam mogla ovo da zamislim. Mogla sam zamislim cunamije, zemljotrese ali ne i karantin…

*Više, više nego …. Da…

– Dakle, najvažnije …. Moram da vam kazem da postoji plan „loših momaka“, to je zbilja bio plan i toga trebamo biti svjesni. Isto tako, trebamo biti svjesni da je virus stvaran, na ovoj ravni, ali napredni Učitelji i duhovni ljudi nam govore da on nije stvaran, nije stvaran. Ali mi smo se toliko napecali na to, toliko smo uplašeni da smo ga učinili stvarnim. Dakle, virus nije toliko smrtonosan ili toliko užasan, problem su naše misli, problem je što smo se toliko napecali na strah da ne vidimo blagoslove u pozadini, a govorit ćemo i o tome, a pored toga ovo je vrijeme kada se trebamo suočiti sa sobom i provesti vrijeme sa sobom, da pomogne da se suočimo sa onim što je važno u našem životu, ili stvari, nećemo biti isti nakon ovoga, a ono u što trebate biti sigurni jeste da postoji i „nakon ovoga“. Jer, ako se pecate… Jedna od poruka koje smo dobili od St.Germain jeste da ima jako mnogo ljudi koji žive u budućnosti i to je ono što ovo čini toliko opasnim, ljudi već vide kraj svijeta i to je problem. Pecate se, ne otpuštate, nemate povjerenja, osjećate da ste sami, da vas je Bog napustio što nije točno i mi ćemmo pobijediti u ovom ratu, ali će biti mnogo lakše ako se manje ljudi bude angažovalo/udubljivalo, ako manje ljudi bude vizueliziralo buduć… ružnu budućnost jer ćemo sigurno pobijediti, jedino što sada jesmo u ratu i nastaviće se dešavati mnogo toga, mnoge će stvari izaći na vidjelo, mnoge stvari koje su mnogo, mnogo godina bile skrivene će nam biti (raz)otkrivene …znate, na određeni smo način to znali, ali smo na neki način nastavljali sa svojim životima. Sve ovo što se sada kreira dešava se kako bi se spriječilo da te stvari iziđu na vidjelo. Znamo da je virus fabrikovan, smatra se da je napravljen u USA, a da ga Kina je kupila… ima jako mnogo toga, ovo je doista rat, ali posve drugačiji od onih na kakve smo navikli sa tenkovima, mecima i zrakoplovima, ovaj je kemijski. I, mi jesmo dio toga rata, ali trebamo imati povjerenja, ovdje trebamo Bogu pokazati da imamo povjerenja. A Ho’oponopono čišćenje je možda čak i mnogo važnije nego ikada tijekom prethodnih godina koje sam vam pričala, pokušavala vam prenijeti … Uvijek kažem da je ovo jako teško objasniti riječima, ali ne biste vjerovali što sve možemo učiniti čišćenjem. Tako da sada trebamo preispitati sebe koliko vjerujemo …. Ja sam imala iskustvo momka koji je Židov, Ortodoksni, mislim religiozan i on je trebao doći da radi u mojoj kući, govorim o… prije možda tri tjedna, kada nismo bili u karantinu, kada je ovo tek počinjalo, i on se nije pojavio jer je bio na ivici, mislio je da je ovo kraj svijeta, da se trebamo zabiti u kuće … čak mi je i pisao, kaže, „Ne shvataj ovo olako, Mabel, ovo je ’pravi zalihe’“ i slične stvari, i da vam iskreno kažem, ja sam mu odgovorila „Nemoj dolaziti“, ne želim brinuti s ovom osobom. Onda me prije tjedan dana zvao priljatelj i kaže „Jako sam depresivan“ i tako to, i ja sam mu rekla ako želiš možemo pričati, ali je on počeo da govori „Znaš li koliko je danas slučajeva u Los Angelesu?“  Rekla sam mu „Neću ulaziti u to. Prekinuti ću vezu.“ Rekla sam mu, on me na, zna što radim, i on je također ’duhovan’, ali rekla sa mu, „Neću ulaziti u to. Izvini.“ Rekla sam mu da si to ne mogu pruštiti, neću da se pecam na strah.

*Što je to što bi nama preporučila? Pogotovu što smo sada imali i zemljotres u Zagrebu i tom dijelu Hrvatske, mislim, usred smo karantina i onda i zemljotres i to najsnažniji u posljednjih više od stoljeća i pol. Razumijem da je za mnoge ljude teško čak da i razmišljaju o takvim stvarima, o duhovnom. Što bi bio tvoj savjet, kako to prevazići?

-Jedino što će ih spasiti jeste duhovno.

*OK

-OK, ja sam radila neke Live pozive na svom Facebooku i Instagramu i ono što se tamo pojavilo, nekoliko alata koje sam dala ljudima, a onda je nakon mog Livea St.Germain poslao poruku jenom od mojih učenika u kojoj je potvrdio, jedno je da trebamo sebe vakuumirati, znate kada kažete, mentalno, ’Ja sebe vakuumiram’, stavljeni ste, vakumirali ste sebe i imate zaštitu. U Ho’oponoponou uvijek kažemo da su čak i ’Hvala’ i ’Volim te’ zaštita, jer dopuštate Bogu da vas zaštiti. Ako brinete, niste zaštićeni, sami ste. U ovom trenutku trebamo biti u stanju to shvatiti, da uvijek biramo- pecam li se na strah i zamišljam budućnost, kraj svijeta, to ću onda i privući, a ako kažem „Vidi, trenutačno sam OK, živa sam, trenutačno sam zdrava, kažem hvala. Koristimo „vakuumiram se“, a kad sam bila na Avalonu, neko je imao glavobolju i dala sam joj „Zlatni prsten“, to nije prsten za prst, već zlatni prsten koji stavljamo na sebe i on je zaštita. Znala sam da je on zaštita od entiteta, od vanzemaljskih stvari, druge vrste energija, ali je St.Germain potvrdio da ga trebamo koristiti, a žena kojoj sam ga dala na putovanju na Avalonu je tu noć imala iskustvo i okazali su joj, zapravo rekli joj „Reci Mabel kako Zlatni prsten djeluje. U suštini, pokaži im da se, kada kažemo Zlatni prsten, spusti zlatni prsten u pokrije nas od glave do pete.“ I ove se stvari dešavaju, znam da zvuči glupo ili ludo ili, ne znam …. ali, kad izgovorimo ove stvari, one se doista i dešavaju. E, sad, tijekom tog svog iskustva, vidjela je i kako radi „Lepak za muve“, mi uvijek kažemo, „Lepak za muve“, koliko je to smiješno, ali ova stvar radi! Odvedena je u poseban grad u koji zapravo ne može svatko ući, i mogla je vidjeti kako su naprijed bila vrata, bila su vrata ali su izgledala kao mjehur i vidjela je da mnogo ljudi dolazi i pokušavaju uči, ali su udarali kao komarci u vjetrobran i padali. I zurila je u to jer je bilo smiješno za vidjeti, i oni su joj rekli „Djeluje isto kao „Lepak za muve““. Možete li da zamislite da možemo vidjeti kako ove stvari funkcioniraju, ili što se dešava tijekom seminara, hvala Bogu pa sada imamo ljude koji se ne plaše da će ih spaliti u ovom životu i oni ovo podijele sa nama. Ali, kada radimo ovetvari, one doista djeluju. Još jedna stvar koju je St.Germain potvrdio jeste Fleur de lis. Rekao je da ga sada moramo držati živim više nego ikada i rekao je da je toliko mnogo ljudi koji žive u budućnosti, vizualiziraju budućnost, da je naš zadatak, trebamo se obavezati da ćemo čistiti i za njih, jer su oni toliko uplašeni i toliko se upuštaju/angažiraju. Razumijem da postoje neke stvari, ali ću vam isto tako reći što kažu djeca, upraavo sam objavila nešto što je reklo dijete iz Columbie. On kaže, „Mabel, znaš, trebamo voljeti virus.“ Romi, nju znate, njena djeca su joj rekla da je virus toliko poludio jer smo mi poludjeli od njega, iz straha. Dakle, virus je poludio jer smo ga se mi toliko uplašili da virus ludi. Prije svega, trebamo Covidu 19 reći „Volim te“, a druga stvar koju su Romi rekla djeca jeste „Virus se želi istuširati“. Suludo, zar ne? A onda je počela padati kiša i djeca su rekla, „Sječaš li se šta sam ti rekao? Virus se tušira.“ (shower- pljusak, tuširanje, igra riječi u engleskom). Ovdje u Califirnia nikad nismo oimali toliko mnogo kiše, iz dana u dan, po cijele dane pada kiša, znam da ste vi u Europi navikli na kišu, mi ovdje nismo imali kišu u januaru i februaru, jedinim mjesecima kada bude bar malo kiše. Ovo je toliko neobično, toliko se toga dešava, ponavljam, imati povjerenje, stavljanje Fleur de lisa, vakuumiranje sebe, Zlatni prsten i što god vama dođe. Jer, znate, još jedna potvrda koju imamo jeste da su oni ovdje i pomažu nam. Oni su među nama, između nas, molim vas vjerujete da nismo sami ovdje. Ovaj rat ne vodimo sami, tu su bića koja nam pomažu u ovom ratu i pobijediti ćemo.

*Sad kad si spomenula djecu, tjekom svih ovih katastrofa, sjećaš li se našeg Viktora sa seminara u Zagrebu? …. on ti je rekao…

-Da… gledali smo … Moguće je da ćemo objaviti ovog tjedna, jer smo tražili različite stvari i mislim da je on čak govorio o blagosiljanju vode ili tako nešto. To ćemo objaviti.

*On razgovara sa vulkanima. Mislim, ko zna koliko ljudi ili djece …

-Trebali bismo ga kontaktirati.

*Da, da, hoćemo, hvala ti što si me podsjetila. To je veoma važno. Mi čak ni ne znamo koliko ljudi radi jako važne stvari za nas.

-Upravo tako. To je također veoma važno, da mi kao roditelji ne prenesemo ovaj strah na djecu. Da im pokažemo da imamo povjerenja, da otpuštamo, da znamo da smo zaštićeni, jer to je ono čemu ih učimo. Ako se ona (djeca) plaše, to je samo zato što se mi plašimo, jer se ona uopšte ne plaše, uopšte. To nije zato što su rekli da su djeca pod manjim rizikom, jer smo imali prvo rađanje djeteta sa Corona virusom, beba, sad imamo i mladih ljudi koji se razboljevaju, nije baš da se razboljevaju samo stari ljudi ili nešto poput toga.

*Mabel, sad nešto drugo. Ovo će doista utjecacti na nas, osobito u ovom našem regionu, gdje se ljudi bore, financijski, već dugo vremena. Mnogi ljudi ostaju bez posla, i to će trajati, posljedice svega ovoga će potrajati, tako da, imaš li neki savjet, neku utjehu za ljude koji će se suočiti sa ovim ozbiljnim izazovima, mislim egzistencijalnim?

-I to također ima veze sa povjerenjem, djeluje kao da sam ovo vježbala, povezano je sa onim da ćemo biti zbrinuti, da Bog već zna naše… i stvari će se pojaviti. Sad, svijet se mijenja i svijet više nikada neće biti isti, mi nećemo biti isti. Jedna od stvari, ovo je jedno od onih razdoblja kada trebamo biti inovativniji, trebamo biti kreativniji, trebamo otvoriti um. Prošli smo neke drugačije situacije, roboti… mislim, zamijenjeni smo robotima, neki su ljudi ostali bez posla i ja razumijem da postoje neke stvari za koje… sada mislite „Nema šanse, za ovo moram izaći, za ovo moram putovati, za ovo …“ i počneš se privikavati. Na primjer, moram vam reći, moram vam reći na svom primjeru, a onda možemo pričati konkretnije. Trebala sam ići u Mexico, i planirala sam ići u Mexico, jer sam rekla „Ja ne otkazujem , osim ako mi neko ne otkaže“. Mogla sam otići, već sam upola bila spakovana, u ponedjeljak, pozvali su me organizatori, i ni su također bili u stilu „Idemo, uradit ćemo to“, bili su uvjereni da ćemo to uraditi, ali ljudi sa događaja, u ovom slučaju je trebalo da bude u bolnici, u amfiteatru, i rekli su da je Vlada rekla ne grupe veće od odrijeđenog broja ljudi, a mi smo bili preko tog broja i ja sam rekla, „OK, neću ići, jer ako saznam da ne mogu održati događaj, koja je poanta da se ja izlažem, da idem na aerodrom, a onda povratak u US, ako bi i mogla da se vratim, jer u to vrijeme nismo znali, definitivno bih bila u karantinu,  stavljena u karantin. Dakle, odlučili smo da ne idemo, ali ja ne dozvoljavam ljudima da kažu da smo otkazali. Jer potpuno je drugačije. Ne znam tko je rekao „Otkaži“, ja sam rekla „Ne otkazujemo, odlažemo“, ovo je odlaganje stvari, standby, mi smo na standby i ovo zbilja može brzo proći, ljudi, o nama ovisi, ovo može nestati s lica Zemlje, ali mi pogoršavamo. Na primjer, u Kini je sada život normalan i oni više nemaju novih slučajeva. Dakle, prestanite razmiišljati da je ovo kraj svijeta i da se nećemo izvući iz ovoga. Ali, ako nastsvimo izlaziti vani, ne poštivati…, trebamo biti svjesni da se nešto doista dešava i da trebamo ostati u kućama, jer širom svijeta vidimo da ljude koji to rade, poštivaju, a neki drugi su na plaži, na odmoru. Neki su ljudi neodgovorni, a i mi snosimo posljedice. Tako da, ja mislim da ako mi uradimo svoj dio, ako osobito ako ostanemo u kući, možda ćemo imati više vremena da meditiramo, da čistimo, da budemo sami sa sobom, da gledamo dobre video snimke, ne vijesti i stvari poput toga, ovo može brzo proći. Znaš (znate) da je Romi dijelila knjigu koju joj je njen otac poslao iz Perua, 1981. godine Dean …

*Da, da …..

-On govori o Wuhanu, on govori o 2020. godini, on govori o pandemiji, ali on također kaže „Odlazi jednako brzo kao što je i došao“. Dakle, ljudi, možemo se vratiti „u normalu“ za možda mjesec do dva najviše, ali ako mi ne uradimo svoj dio, „Hajde ostanimo kod kuće godinu dana“ . Sve ovisi o nama.  Ali, da, prije neki dan sam nekome govorila, „Sjećaš li se VHSa, iznajmljivali smo filmove, a meni je rečeno da je Netflix otišao razgovaratii sa Blockbusterima, to je bio lanac video klubova odakle smo iznajmljivali filmove, a Netflix je otišao sa ovom krajnje revolucionarnom idejom, a Blockbuster odgovara kako nema šanse, i Blockbuster je propao. Trebamo otvoriti um, jer, nije da bi se  ovo moglo dogoditi, a da u pozadini ne postoji drugi plan, za svakog od nas. I ako smo ovdje, postoji nešto što trebamo uraditi. Tako da trebamo otvoriti um, ne možemo ostati u onom formatu „Ja ovo radim?, „Za ovo znam kako se radi“, „Ovako to ja radim“…čak ni kada sve ovo prođe.

*Viktor je ovdje, pozdravlja

-Hej, Viktore

*Lijepo je što si s nama.

-Je li čuo što smo pričali o njemu ili nam se tek pridružio?

*Sigurna sam da je bio s nama od početka, ali se javio kad je čuo da pričaš o njemu.

-Pitaj ga želi li podijeliti nešto s nama?

*Viktore, ako želiš nešto podijeliti s nama napiši, a onda ćemo, ne znam, napraviti emisiju s tobom. Imamo mnogo pitanja ….

-I onda prevedite na engleski

*Da, da, zašto da ne, možemo to uraditi, sa zadovoljstvom. Imamo mnogo pitanja. Jedna žena kaže da sada, više nego ikada, osjeća Ho’oponopono, njegovu živu/ životnu energiju. Pita je li to moguće

-Osjeća što? O  Ho’oponoponou?

*Kaže da sada osjeća toliko žive/životne energije Ho’oponoponoa

-Da, da, on je , …. kako da kažem, ažuriran. Dobijamo novu verziju Ho’oponoponoa, aktualizovana je ili koja god da je riječ na engleskom. Ali, ja mislim da je, definitivo, znaš, pišu mi, ljudi koji čuju dobijaju poruke,  kažu „Sve što čujem jeste ’Ljudi čistite, ljudi čistite …’“, a na Avalonu smo našli , ne znam jesam li ti to rekla, našli smo, gore na Toru, u Glastonbury, Mike je pronašao gumicu za brisanje na kojoj je pisalo C20… Bilo je, mislim, vrijeme baš i nije bilo lijepo, bilo je blatnjavo, maglovito, padala je kiša, a on je našao ovu belu, neuprljanu, gumicu za brisanje. Ko će pogledati, ko će… mislim /pogled kao ka džepovima/, mislim, „Ups, moja gumica. Ponijeo sam gumicu za risanje u Glastonbury.“ I pritom, kaže C20, a nas je, tog dana, gore bilo 20, točno, 20 nas je bilo tamo,  dvoje su ostali dolje. Neko mi je pisao prije nekoliko dana i napisao, „Sjećaš li se gumice z abrisanje koju je Mike našao? Nju sada moramo koristiti, to su nam pokušavali reći. 2020, mislim, vas 20-oro , vi trebate čistiti. Mislim, jeste ovo godina čišćenja i ja imam osjećaj da je Ho’oponopono sada takav dar, mislim, uvijek je bio, ali sada kada imamo potvrdu, mislim, ono što je St.Germain rekao i bilo je bilo toliko divno, …nadam se da ćeš podijeliti video koji smo postavili, ali ono što je rekao, „Bog je put, a Ho’oponopono je njegov alat“, što je  meni bilo toliko … dirljivo.

*Jeste, jeste …. zbilja jeste. Znaš li, što kažu oliko će sve ove katastrofe trajati, virus i zemljotresi i požari…

-Može se brzo završiti, jer, Kina je primjer i budemo li slijedili ono što je Kina uradila, ali čak i u USA, karantin, predugo su čekali. Mmislim, Kina nam je primjer, nema novih slučajeva u Kini i u Kini je u 95% život normalan. Ali, ovisi o nama, hoćemi li uraditi svoj dio i hoćemo li čistiti. Čišćenje je sada od suštinskog značaja. Što odlumo, kako postupamo, što mislimo, mislim, kako razmišljamo, sve je jako, jako važno. Mislim, ovo je vrijeme da preuzmemo odgovornost za to da smo toliko moćni da ovo uskoro možemo okončati. Ali, to je do nas, što ćemo uraditi… Ali, stvar je u tome da će se stvari dešavati i blizu smo i Bog će pobijedi.

*Mabel, što je s ljudima….mislim, ti si dala svoj primjer, ali što ako neko ne može spustiti slušalicu ili nešto drugo i onda smo okruženi ljudima koji su uplašeni i koji su …

-Imamo ljude koji rade u bolnicama i koji su sada već iscrpljeni od rada u bolnici, ali kao i uvijek, ja držiim Božiju ruku, dopuštam, puštam Boga ispred sebe ’Hajde ti prvi’, tražim zaštitu, pored svega fizičkog… Jedna od stvari za koje vam moram reći da je ja radim, jer ponavljam, ja znam da ovo nije stvarno, ali istovremeno i jeste stvarno, mi smo ga načinili stvarnim, ja radim na svom imunom sustavu, ne shvatam ovo olako. Uzimam … razgovarala sam sa Richardom Sacksom, kontaktirao me jer je želio saznati više o Ho’oponoponou, jer kaže da ima osjećaj da nam Ho’oponopono zbilja može pomoći da prođemo kroz sve ovo, tako da sam ja njemu dala informacije, i on je meni dao neke stvarne informacije, jer on je istraživač, on se bavi istraživanjima već godinama, sada o ovome pogotovu, i on je bio prvi koji mi je rekao, on me osvijestio da je virus napravljen, da je ovo plan i ostalo. Već su imali plan da nas stave u izolaciju, da naprave ovu socijalnu distancu, ali opet, ovo bi u konačnici moglo biti vrlo pozitivno za nas. Objavila sam prije neki dan video sa svim blagodatima, sa svim sjajnim stvarima koje se dešavaju zbog ovoga, kao da nam je planeta vikala ’Molim vas prestanite, molim vas nemojte’, ali mi nismo slušali. Ne znam jeste li čuli, u Italiji, u Veneciji, voda je čista i sada imaju ribe. Ja nisam bila tamo, ali su mi pričali da je voda tamo smrdela. On, na primjer, preporuča nano srebro, ja ga uzimam, preporuča jod, mogu poslije poslati linkove ako hoćete, vitamin C, mislim, ljudi, ovo je virus koji smo pretvorili, mislim napecali smo se, ali je virus. Tako da, ako je naš imuni sustav snažan, možemo imati virus, ali nam neće ništa uraditi. Da, možemo mi obavijestiti Boga, „Zaštićen sam, vakuumirao sam se“. Ne, ja ću uraditi fizički dio, staram se o sebi, vitamin C, vitamin D3. Kažu da ako imate mogućnost da boravite vani, na suncu, budite na suncu, u suprotnom mnogo, mnogo vitamina D3 stvarno trebamo… S druge strane, ovo je sjajna prilika da se počnemo starati o sebi, da stavimo sebe na prvo mjesto, ako mi nismo OK niko neće biti OK, tako da doista trebamo voditi računa o sebi fizički. Još jedna od stvari koja ja osobno radim, tjeram sebe na to, doslovno to stavljam u kalendar, jeste da hodam, jer moji časovi Pilatesa su obustavljeni, najmanje što trebam uraditi jeste da svaki dan izađem da prošećem. Tako da se definitivno trebamo starati o sebi. To nam pomaže i da …. Na primjer, više se povezujem s prirodom, dodirujem, sada osjećam da sam povezanija i sjetite se da kada dodirnete cvijeće ili biljke i kažete ’Ledeno plava’, one vam pruže tretman i ja osjećam da dobijam te tretmane dok hodam i dodirujem. Mogo je toga što možemo raditi da se fizički postaramo za sebe i to definitivno trebamo raditi. Osobito ako smo u strahu, onda smo još prijemčiviji. Potvrđeno je da ako se plašite pčele, pčela može osjetiti vaš strah i vas će ubosti, jer ste vi uplašeni. Mi privlačimo te stvari. Ako se plašite virusa, prijemčiviji ste nego ako virusu kažete ’Volim te’. Jer je i on uplašem jednako kao i mi.

*Mi koristimo mnogo, pretpostavljam da većina koristi, mnogo plave solarne vode za ….

-Da, plava solarna voda, za piće….

*Za piće, za prskanje

-Možete prati ruke…. mislim, trebate slijedite sve, ali trebate se baviti i duhovnim radom, duhovno je jednako važno, ako ne i važnije.

*Nadajmo se da će ovo podići svijest svih ljudi… Dobro, imali smo nekoliko pitanja, ali si ti na njih već odgovorila. Joca ima pitanje, kaže „Je li moguće da nam univerzum šalje poruku da svijet mora usporiti kako bi se majka zemlja očistila od zagađenja?“

-Pa to se dešava, automatski. Automatski se dešava, nema auta na autocestama, mislim, mnogo toga i ja mislim da je to pozitivno. Mislim da kad se sve ovo dogodilo… Prije svega, hvala Bogu ljudi sada rade video zapise i druge stvari i informiraju nas svim onim stvarima koje se već mijenjaju i koliko pozitivno to može biti. Mislim da je najvažnije da radimo na tom strahu od samoće, da znate da nikad niste sami, ne plašite se, naći ćete …. Imate li vi u Hrvatskoj ili u Turskoj istu priču sa toalet papirom? Koliko su samo ludi bili Australijanci….

*Imali smo, bilo je ljudi koji su pravili zalihe, ali naše su prodavnice uvijek pune, nema nestašice toalet papira.

-A, ne, ovdje je sve prazno, ali moram vam reći što se meni dogodilo, ne znam da li vi ….. o mom životu, ali ja nisam znala za tu priču sa toalet papirom, ali sam odmah primijetila, prije nego je i počelo ludilo. Jedan sam dan otila u super market i primijetila da je polica prazna, znala sam da ako želim sredstvo za dezinfkeciju, ili masku ili nešto već, i prošla sam, pogledala i rekla, mislim da ovdje stoji toalet papir i vidim toalet papir da stoji tamo i započela sam razgovor sa sobom i rekla, „Neću se napecati, neću se napecati na to ludilo“ pomislila sam, jer ako ga kupim govorim sebi da neću imati dovoljno, ajde da pravimo zalihe, o, ne, ovo je kraj svijeta, treba mi toalet papir… I nisam ga kupila. Dva dana kasnije, trebala sam otići kupiti nešto, pomislila sam, bolje da to uradim tada prije nego nastane još veće ludilo. Ali, već je bilo potpuno ludo, niej bilo mjesta za parkiranje, nije se imalo gdje parkirati; kad sma ušla u super market, nije bilo kolica, a redovi su bilo od početka- od kasa- do kraja prodavnice. Koliko je to ludo. A onda sam počela slušati o toalet papiru, širom svijeta, ljudi su počeli praviti mimove o tome, pokazivali jedni drugima kako ga čuvaju u sefovima u kućama, ali toalet papir …. Netko mi je napisao da je ono što se dogodilo sa toalet papirom da je prva osoba koja je dobila poruku dobila poruku u vezi sa čišćenjem, ali ju je pogrešno protumačila i pogrešno prenijela i to se pretvorilo u pandemiju sa toalet papirom. I neki su me ljudi pitali kako sam se mogla smijati, a ja sam rekla da je to toliko suludo da se moraš smijati. Moram vam također reći kako ja ovo doživljavam, prije svega za mene su treninzi, trenutačno imam jako mnogo treninga zakazanih, ništa ne otkazujem, ali kad se približi … moram vam reći sa Meksikom sam imala online trening u subotu i nitko nije tražio povraćaj novca, ovo što smo uradili je bio kao bonus, a predavanje smo odložili i maćemo ga čim budemo mogli. Upravo sam objavila putovanje na Machu Picchu i neki su me ljudi pitali je li to šala. Je li to šala? Mislim, granice su zatvorene, imamo pandemiju, a ti pitaš „Hoćete li sa mnom na Maccu Picchu?“ S druge strane, imam već troje ljudi koji su već platili. Dakle, sve zavisi … Razumijete što mislim…. Prije svega, ne otkazujem ništa, jer ako vam kažem da otkazujem, pecam se na cijelu ovu priču da je ovo kraj svijeta, a to si ne mogu priuštiti, ja nisam ovdje da se upuštam/angažujem oko ovoga. Ovo s dešava i ja idem dan po dan

*Da, korak po korak

-Pritom, trebam biti u stanju da mislim da ću do juna moži otići na Machu Picchu, a ako ne budem, vidjet ćemo što ćemo

*Sjajno.

-Mislim, ja uporno pitam trebam li otkazati ili nešto, ali ne dobijam ništa o otkazivnaju ili da trebam prestati raditi tako da ….

*Život teče dalje

-Da

*Imamo pitanje od naše Ane, iz Beograda, ona kaže „Kada sam u bolnici na poslu često mi se pojavljuje alat Hawai i kad čistim sa njim smena protekne mirno da li je to u redu? Inače čistim više sa hvala ti, volim te.“

-Divno! Što god da ti dođe, bit će tvoj alat.  Ja bih definitivno, … ako ti se sada javi Zlatni prsten, vakuumiraj se, definitivno uvijek „Bože, vodi me“, „Bože, čuvaj me“ i slično. Ali, što god da se javi, biti će savršeno za vas. To nas ponovno uvjerava da riječi… Drago mi je čuti da primjećujete tu razliku i to je ono što nam ljudi obično kažu. Ljudi koji rade u bolnicama, uobičajeno, čak ne ni tijekom pandemiije, da su smjene mnogo lakše, sa manje hitnih slučajeva i slično.

*Da, upravo tako, upravo tako. Dakle, kada govorimo o njima, imaš li neki poseban savjet za njih, ljude koji su izloženi?

– Ne, ne, samo da rade s Bogom. Mislim da se osjećaju preplavljenima zato što misle da to rade. Ali, kao i uvijek, ako znaš da si tu samo da čistiš, skinut ćeš jako veliki teret sa ramena, a tu si samo da bi čistio. Definitivno djeluješ, radiš, vidiš ono što je pred tobom, uradiš što imaš, ali uvijek držeći Boga za ruku, uvijek s Bogom.

*Što je sa onim, ljudi kažu da je ovo što see dešava Božija kazna ili nešto zastrašujuće …

-Ne. Mislim da je to još jedna prilika da se čisti, mnogo će stvari proizaći iz toga. I onda još jedan tunel. Ali, ne brinite, jer ćemo vidjeti svjetlost. Bog ne kažnjava. Ali,  stvaramo posljedice svojim djelovanjem i ovo je možda jedan način da sebe spriječimo u činjenju nekih stvari. Ali, ja ne mislim…. Izvorni plan nije bio to, mislim da je to dobra posljedica, blagoslov je što se ovo zapravo dogodilo.

*Dakle, samo treba ….

-Prikazivali su svinje kako se igraju na ulici u Italiji, sa svojim bebama, preuzimaju

*Da, zapravo, kada bi se ljudi mogli opustiti i imati povjerenja, ovo bi zbilja bio dobar period, jer sada je vrijeme da imamo vremena. Stalno se žalimo da nemamo vremena …

-Još jedna stvar za koju sam također shvatila da nam mnogo pomaže jeste disanje, neki od nas prakticiramo HA disanje, ali znate što, smao disanje, napuhavanjem trbuha, onog koji stalno nastojimo sakriti, vas trenutačno opušta, vidjet ćete da vam se ramena spuštaju i povezujete se sa tišim/mrnijim dijelom sebe, a koji je uvijek tu, i možete doprijeti do njega u bilo kom trenutku. Mislim da je tišina jako bitna u ovom momentu. Čak i ako trebamo sjesti sa svojim strahom i suočiti se s njim, ili brigom. Ne pokušavajte mu pružati otpor, „Ne trebam osjećati strah“… Možda se plašim, možda brinem. Ako gledate vijesti, čistite, nemojte gledati samo da biste brinuli i zurili u televizor, nego osvijestite, „Nastavljamo s čišćenjem“.

*Mabel, mnogo, mnogo ti hvala, ovo nam zbilja mnogo znači, bližimo se kraju, nitko nema pitanja … Suzana kaže da su Sarajevom šetali konji, centrom Sarajeva

-Vau! Kažem vam, mi smo preuzeli od njih … zemlju… Možda kažu „Povraćamo našu zemlju“

*Definitivno jeste… Dakle, ….

-Mnogo toga dobrog će doći jer smo kod kuće … znate, po prvi puta svi u svijetu radimo istu stvar, sjedimo u kućama. Mislim da će donijeti mnogo blagoslova. Otvorite um, ne prepuštajte se strahu, razmišljanju o tome što ćete sada raditi jer sada ne možete ići na posao… Ovdje u USA Vlada preduzima jako dobre mjere i pomaže, ne znam kako je u drugim zemljama, ali ne želim da paničite, jer ono što vam je potrebno Bog to radi, ne Vlada,dakle (pomoć) može doći sa različitih strana sa kojih niste ni očekivali. Dakle, otvorite um, sada je vrijeme da otvorite um, jer čak i kad ovo prođe više neće biti isto, tako da trebate biti spremni, trebat ćete se prilagoditi. Ljudi će imati vremena da se presaberu. Reći će, „Išli smo ovim putem, ali sada ćemo krenuti ovim“ i možda ćete se i sami naći u sasvim drugačijoj situaciji… mislim, ako ovisite o odlukama drugih ljudi, shvaćate li što želim reći, jer ljudi će početi primjećivati da postoje i drugačiji načini življenja, vođenja posla… Ali, nema šanse da za svakoga od nas neće postojati mjesto, ili mogućnosti ili prilike i slično. Već imamo jako mnogo promjena u društvu, u tehnologiji i svi smo se prilagođavali tome. Ovo je još jedno veliko prilagođavanje

*Da ….

-Molim vas, imajte povjerenja, molim vas imajte povjerenja.

*Da, da. Ovdje imamo jednu sretnu okolnost, a to je da imamo dobru zdravstvenu zaštitu.

-Divno.

*U našem regionu, tko god da se razboli ima zdravstvenu zaštitu, nije da trebamo platiti ili nešto, tako da hvala Bogu na tome.

-To je sjajno.

*To je jako važno. I imamo jedno pitanje „Što je sa svim žrtvama virusa?“

-Ono što trebamo uraditi jeste pomoći im da odu u svjetlost i čistimo … zapravo, hvala ti na tome. Jedna od poruka koje smo dobijali jeste da je naš posao da tim dušama pomognemo da odu kući, tako da će njima naše čišćenje zbilja pomoći. To je jedina stvar… ako se oni vraćaju kućii, ne brinite. Možd su i volonteri dio plana da nam pokaže ono što vam uvijek govorim, tragedija nije tragedija, ali samo ako se mi konačno probudimo i mislim da će mnogo … Ovo je buđenje, ovo je ogromno buđenje za veliki broj ljudi. Druga stvar, imamo toliko bića koja nam pomažu, ali isto tako ljudi sada viđaju više dupina, više kitova… Divno. To su duše čak i sa drugih planeta koje nam dolaze pomoći. Zato molim vas ne brinite, jer imamo pomoć, pomoć je tu. Molim vas, nemojte se upuštati, pokušajte održati mir u umu, podjetite sebe razgovorima poput ovog, knjigama, audio zapisima, video zapisima, gledajte ono što gledate i gledajte ono što čujete, mislim ono što slušate. Molim vas, dobro se starajte o sebi i fizički.

*Da, to je veoma važno. Dobro. Mabel, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo ti hvala

-Volim vas, volim vas ljudi i vidjet ćemo se na jesen.

*Da! Držimo te za riječ!

-Da.

Ne prepuštajte se strahu: Mabel Katz i Richard Sacks – 2. dio

universe-4573369_1920 (1)

 

M: Dobro, ono zbog čega smo danas zajedno je naša „stvarnost“ o virusu i o tome da se ljudi prepuštaju strahu. Voljela bih da to podijelimo, jer to je bila svrha ove emisije. Jako mi je važno da se ljudi ne boje i mislim da nam imaš reći nešto vrlo bitno, možda imaš neki savjet i voljela bih time završiti za gledatelje.

R: Dobro, ja često želim reći sve odjednom…

M: Ne, ne, možemo imati nastavak razgovora. Ali sada… Volim sve što smo podijelili i mislim da je to jako važno. To nas dovodi do ovoga što se trenutno događa. Još jednom ponavljam: vrlo je važno da se ne bojimo jer se tako povređujemo. Tako ne pomažemo, nego samo patimo.

R: Postoji nekoliko stvari o strahu. Prvo, on nije stvaran nego je program uma. Govorili smo o odnosu s umom. Ako taj odnos promijenimo i kažemo mu: Više ne moramo projicirati te lažne programe. Ako dođemo do određene razine iskrenosti, što zahtijeva praksu, kako bi postala stvarna za um i nas, možemo umu sugerirati: Ume, stvarno više ne moramo projicirati strah. Čini se kao ništa, ali zapravo ide u samu jezgru straha. Naučili smo da je strah koristan kako bismo pobjegli od sabljozubih tigrova. Sve te koristi su lažne. Najbrži trkači na svijetu se ne moraju uplašiti da bi me dostigli. To je potpuna laž. Prvo, strah uopće nema dobru svrhu. Čak ni strah od Boga, bacila i bakterija itd. Sve su to lažne ideje. Razumijevanje može biti jasno jedino ako nema straha koji ga zaklanja. Rješavanje straha je nužno za mijenjanje odnosa s umom, i ako to zaista radite, iznenadit će vas da straha nema bez obzira na to što se događa. Čak i ako vas lovi sabljozubi tigar pobjeći ćete i napraviti sve što može…

M: Sakriti se, ha ha.

R: ..ali nećete se bojati. Drugo, postoje pozitivne protumjere ovom virusu o kojima se ne govori. Na njima nitko ne zarađuje i javnost ih nije svjesna. Jedna od najvećih mjera jest nano srebro, ne koloidno srebro. Čestice koloidnog srebra su tako male da u vodi ne potonu na dno, ali nano srebro je manje i postoji nekoliko dobrih izvora. Ja ga osobno ne prodajem, ne pokušavam zaraditi. Zarađivanje nije zlo, samo želim da znate da to sada ne radim.

M: Ne, ne, to nije bila ideja ove emisije.

R: Srebro je jeftino, možete popiti bocu srebra i neće vam ništa biti. Dnevno vam treba samo nekoliko kapi. Sinoć smo radili smo prilog o tome u našoj radio emisiji. Vrlo je učinkovito, djeluje protiv ebole. Ovo ne smijem reći službeno i ne dajem medicinski savjet…

M: Ne, ovdje se ne bavimo liječenjem, ovo je moguća ideja za ljude koji su zabrinuti i ne znaju kako se zaštititi.

R: Dobro je dijeliti informacije.

M: Uvijek govorim ljudima, napravite ono što vama odgovara, bez obzira što ja kažem. Nemojte to raditi zato jer je tako rekla Mabel ili netko drugi.

R: Medicinski savjet je da odete svom liječniku, u to ne ulazimo.

M: Ne, mi čistimo dok vi to radite.

R: Oprostite ako sam nekome dao krivi dojam, govorim iz vlastitog iskustva.

M: Naravno.

R: Potvrđeno je da je nano srebro učinkovito protiv mnogih stvari i potpuno sigurno. Prema mome saznanju, nije bilo ničega iole negativnog. Druga stvar je jod, a skoro svatko od nas ima manjak joda u organizmu. Jod djeluje na svaku stanicu u tijelu, ne samo na štitnjaču. Postoje dobri izvori joda koje mogu ostaviti Mabel, pa bi mogla ispod staviti link.

M: Da, možemo ispod videa staviti link za ljude koji su zainteresirani. Ali, nisam čula drugi dio. Što si to preporučio kao drugu stvar?

R: Dobro, postoje tri stvari koje sam spomenuo, protumjere…

M: Nisam čula drugu stvar…

R: Prva je srebro..

M: Nano.

R: Da,  nano srebro, druga stvar je jod…

M: Jod, ah, dobro…

R: Treća stvar je vitamin D3. Dizajnirani smo tako da primamo mnogo sunčeve svjetlosti. Mi smo poput biljke, to je jako važno. Sunce nas ne ubija, nije štetno za nas. Trebamo ga, a ako nismo navikli, moramo se postupno izlagati. Sunce treba doći u naše oči i kožu, tako smo fizički stvoreni. Ako ga ne dobivamo dovoljno, a to znači skoro nitko od nas…Ako imate tamnu kožu, treba vam više sunca, jer boja kože nastaje od melanina, a to je filter za sunčevu svjetlost i energiju. Svi mi, bar koliko ja znam, smo davno potekli iz tropskih područja i u to vrijeme svi smo imali jako tamnu kožu. Neki ljudi su odselili u jako udaljena područja, a tijelo je pametno, pa je reklo da više ne treba toliko melanina. Tako su iz generacije u generaciju oči i koža postali svjetliji kako bi upili više sunčeve svjetlosti. Zbog melanina tamniji ljudi češće imaju određene bolesti što se obično ne zna. Ako imamo svjetliju kožu, trebamo više sunčeve svjetlosti i energije da bi mogla proći u tijelo. Tamna boja kože nam je služila kao zaštita u tropima, ali već tisućama godina tamo ne živimo. Dakle, vitamin D3. Kada nisam dobivao dovoljno sunčeve svjetlosti, ja osobno, ne govorim vam da nešto trebate raditi.

M: Ne, ne, mi samo govorimo o prirodnim stvarima.

R: Potpuno prirodnim. Uzimao sam pet do 10 tisuća jedinica vitamina D svaki dan, i bilo je odlično, ali sada samo koristim Sunce jer imam priliku biti vani. Dakle, te tri stvari će napraviti značajnu razliku. Još jedna stvar koju možete napraviti je da dovoljno spavati u mračnom prostoru. Ako nije dovoljno mračno, nabavite masku i sl. Opustite tijelo, ako vam je krevet pretvrd, stavite spužvu i sl. Nemojte da vam bude neudobno po noći. Trebate vježbati jer limfni sustav koji čisti stanice na fizičkoj razini, nema srce nego radi putem mišićne kontrakcije. Ako ne vježbate, tijelo se ne kreće i limfa ne izbacuje toksine iz tijela. Ne kažem da se ubijete vježbanjem, ali osnovne vježbe otpora, snage i istezanja pomažu, te tri vrste.

M: Dobro, to su alternative. Ponekad naš um treba poticaj kako da se zaštiti i što može učiniti. Htjela sam to podijeliti jer je sve prirodno, ostalo je do proizvođača, mi nemamo ništa s tim. Željela sam pričati o tome kako da kontroliramo strah, a ne da on kontrolira nas. Dakle, strah je program. Možemo pričati s unutarnjim djetetom, pružiti drugi obraz, jer ono čemu se opiremo opstaje. U Ho’oponoponu kažemo da možemo samo reći hvala ili volim te kako bismo ga zaustavili postali prisutniji. Trenutno živimo u strahu i tjeskobi od budućnosti. Što će se dogoditi? Kako da ostanemo prisutni?

R: Dvije stvari su važne. Prvo, odnos s umom. O tome smo već govorili. Ako ostvarite dobar odnos s umom, to će vam nepovratno promijeniti život. Drugo, ako se naučite opuštati, ne možete biti u strahu. To ne ide zajedno.

M: Da, tako je.

R: Ako se bojimo, nismo opušteni.

M: Kaže se da ako smo svjesni, ne možemo biti ljuti. To dvoje ne može postojati istodobno.

R: Ljutnja je uvijek zamaskirani strah. Možete svaki dan provesti neko vrijeme promatrajući tijelo, jer i to je odnos koji trebate popraviti. Ako primijetite da negdje u tijelu postoje čvorovi energije, a vi ste glavni jer živite u tijelu. A tijelo je svjesno pa mu možete reći: Dobro, sada se možeš opustiti. Recite to i stvarno tako mislite. Opustite se, a onda to recite. Kako budete prakticirali opuštanje, ići ćete sve dublje, hopsanje će postati mnogo jače, a strah će jednostavno otići.

M: Prekrasno.

R: Čim se uplašite, pogledajte kako ste napeti. Duboko dišite, svjesno se opustite i primijetit ćete da se nećete ničega bojati dok ste fizički opušteni.

M: Dakle, opustite se, dišite, otpustite, zar ne?

R: Da, i svjesno surađujte s umom. To dijete je vaša odgovornost, da bi moglo odrasti do punog potencijala. Čim se počnete brinuti zbog toga, samo se opustite, jer ne možete brinuti ako ste opušteni. I više nećete imati posla s istom razinom straha.

M: Dobro, imam posljednje pitanje vezano za to kako se nositi s trenutnim vijestima, ha ha. Ja, npr. gledam vijesti i čistim. To mi je prilika da budem svjesna što trebam čistiti. Neki ljudi kažu da ne gledaju vijesti, ali mislim da smo sada svi postali ovisni o vijestima jer smo svi pomalo zabrinuti. Što bi nam savjetovao vezano za vijesti?

R: Važne su dvije stvari. Nastojim ne ići u širinu. Jedna od njih je prepoznavanje pravih vijesti, to će se poboljšati kad budete radili na odnosu s umom. Najbolji izvori vijesti nisu TV, novine i radio. Nisu, oni su već kompromitirani. Toliko o tome. Postoje privatni izvori koji su jako dobri. Važno je promatrati kako prenose vijesti i možda, Mabel, mogu dati mali uvod o čemu ćemo razgovarati sljedeći put.

M: Dobro.

R: Ako želite moći koristiti dobre vijesti, a ne biti preplavljeni i van ravnoteže, postoje dvije sposobnosti uma koje treba razdvojiti. Zapravo se radi o pažnji, ne o umu. Prva je strateška analiza. Kada gledate neku vijest u novinama, pravu ili lažnu, vaš um analizira što to znači. To je poput vojne situacije. Imate snage koje se različito kreću i imaju različito oružje. Ako je zapovjednik dobar, ne slomi se nego radi stratešku analizu i kaže što će se raditi. Isto vrijedi i za život. Ovo se događa u poslu, ono se događa u vezi, a ovo se događa u vladi. To su sve strateški osviješteni problemi. I što ste svjesniji, učite prepoznati vijesti koje nisu kompromitirane. O tome možemo kasnije ako želiš. To je samo strategija, ne uznemiruje. Ono zbog čega postaje uznemirujuća je druga sposobnost koja je poput emocionalne cijevi za hranjenje. Možete ju zamisliti kao cijev usisavača koja izlazi iz sredine srca. Mi automatski koristimo sposobnost strateške analize zajedno sa sposobnošću emocionalnog hranjenja i fokusiramo ih na istu stvar. Ako želite biti strateški svjesni prijeteće situacije, a emocionalna cijev za hranjenje je isto tamo, upijat ćete negativnu energiju situacije koju analizirate i počet ćete se osjećati bolesno ili depresivno, ljuto ili uplašeno, sve ono što vam tjelesno šteti. Možete postiti što iscjeljuje mnoge stvari ako znate što radite. Za emocionalno hranjenje ne možete postiti jer uvijek nešto jede, unosi energiju onoga na što ste fokusirani. Moje rješenje za to je da svoj emocionalni centar povežete s najljepšom, najviše inspirativnom i poletnom stvari koju možete zamisliti. Što god to za vas bilo. Zamislite i osjećaj, ne samo sliku, zadržite to i prakticirajte zadržavanje, osim ako ne zamislite nešto još bolje. Ako to tako zadržite, onda koristite stratešku i analitičku sposobnost odvojeno, pa možete proučavati bilo koju vijest u svijetu, a neće vas uznemiriti. O tome možemo detaljnije kasnije.

M: Dobro, divno. Richarde, mnogo ti hvala na odličnim informacijama. Nadam se da će pomoći ljudima kako bi se zaštitili, tjelesno, emocionalno i duhovno. Zbog toga smo ovdje, da bismo pružili potporu ljudima da otpuste i imaju više povjerenja.

R: Tako je, ljudi imaju vlastitu snagu koja je neograničena.

M: Kad se mi promijenimo, i sve ostalo će se promijeniti. To moramo shvatiti. Kao što smo rekli, 100% odgovornost nije krivnja. Ako ste voljni preuzeti odgovornost, možete se osloboditi.

R: Tako je, to je potpuno istinito.

M: Dobro, Richarde, vidimo se sljedeći put. Hvala svima, nadam se da vam je bilo od pomoći.

Prevela: Jasenka Bizjak

Nikada nije onako kako mislite da jeste – Mabel Katz

religion-4685039_1920

Morate biti spremni da budete drugačiji, spremni na drugačiji rad svesti.

Bićete kritikovani, narod će govoriti o vama. Staviće vas u drugačiju kutiju ali vi želite da budete u drugačijoj kutiji.

Ako vidite da svi idu jednim putem, a samo jedan je krenuo drugim, idite za njim. Taj put je pravi.

Mi smo naučili da pratimo ljude, da pripadamo grupama. Bilo nam je potrebno da budemo prihvaćeni od strane drugih. Ali mi nismo srećni.

Desetogodišnja devojčica u Srbiji pitala me je : ‘Mabel, da li mi možemo da pričamo sa životinjama’? Pogledala sam je i pitala: ‘Zašto to mene pitaš? Rekla sam joj: ‘Možes li ti da pričaš sa životinjama’? Ona je rekla – ‘Da.’ Pa zašto onda pitaš mene?!

Mi ne verujemo sebi samima. Tražimo potvrdu od drugih misleći da drugi znaju bolje od nas.

Rekla sam devojčici: ‘Molim te, nikada se ne menjaj jer ti si možda jedina koja mćze da prića sa životinjama. Mi ne možemo, ali ti si u pravu, mi ostali grešimo.’

Kada shvatimo da je neophodno da naučimo da je sve sto smo učili pogrešno, da su sve samo nasa sećanja i da moramo da pustimo sebe da se reprogramiramo, da budemo više otvoreni prihvatati ljude. Zaista, mir počinje sa svakim od nas i ako smo mi u miru, svako će biti u miru.

Da li ste primetili da onih dana kada se probudite srećni izgleda kao da sve funkcioniše dobro i da su svi srećni? Ali onih dana kada se ujutu nešto dogodilo ili vi niste srećni izgleda kao da su svi spavali loše .

Veoma važna stvar je da sam shvatila da mi je 100 % odgovornost dala slobodu. Prvi put u životu osetila sam se slobodnom jer pomislila sam ja sam to kreirala, ja to i mogu da promenim. Mogu da otpustim strah, brigu, misli koje mi stvaraju ružnu sliku budućnosti – kako ću da platim kiriju od sad? Ne znam, ali verujte mi, ako otpustite, novac će doći radeći ono što volite, verujući u sebe. Da, možete da radite ono što volite i napravite pare i da živite veoma dobar život. Vi to možete da uradite čak i ako nemate ‘zvanje, titulu’.

Jedina obaveza prema našoj deci je da postanemo srećni roditelji. To je sve. Ne moramo im dati savet, ne moramo ih vaspitavati. Mi samo moramo biti srećni roditelji.

Sve o čemu vam govorim je lako uraditi. Znam da je različito od onoga sto ste praktikovali  i zato zvuči kao da je teško ali je mnogo lakše nego što mislite.

U početku HO’OPONOPONO je bio takav da je cela familija morala da bude zajedno u istom trenutku na istom mestu. Postojao je krug i predsedavajući. Ja bih zamolila za oproštaj njega, on bi zamolio za oproštaj mene. Čak i nismo znali zašto smo pitali za oproštaj ali sve dok smo osećali da otpuštamo, osećali smo se slobodni.

U Ho’oponoponu mi radimo sa našom reakcijom na problem. Ne radimo na tome da nemamo probleme, jer to je život. Naučili smo to iz našeg napretka, to nas pravi jačim, čini nas boljim ljudima. Znači, radim sa reakcijom na moje probleme. Kada prakticiram ovo, ne postavljam ciljeve. Ne kažem Bogu sta da mi donese i kada. Samo verujem! Poverenje je veoma važno. Moram da verujem da kada kazem HVALA da neko zaista preuzima brigu o mojim problemima i da ja zaista ne moram da brinem. Ja samo živim u sadašnjosti i dopuštam Bogu da mi pomogne.

Šta god da se izbriše iz mene, briše se i iz moje rodbine i predaka. Ljudi se pojavljuju u mom životu kako bi mi dali jos jednu šansu. Svi smo mi ranije bili zajedno. Mi dolazimo zajedno jer imamo zajednička sećanja i to je to. Sve sto bi trebalo da uradimo je izvini, za šta god da je u meni.

Mnogo puta na mojim treninzima rekla sam ljudima: Ne znam šta sam ti uradila u prošlom životu ali izvini. Nadam se da u ovom radim malo bolje. U Kolumbiji neko mi je napisao email nedelju dana kasnije i rekla mi je: Znaš Mabel, kada si to rekla, imala sam viziju. Svi smo bili u veoma krvavom ratu, svi sa mačevima .

Tako da zaista MI NIKADA NE ZNAMO, ZAISTA NIKADA NE ZNAMO. Kada mislite, kada analizirate, kada pokušavate da shvatite vi trošite svoje vreme jer INTELEKT NIKADA NE ZNA! Nikada nije ono sto vi mislite da jeste, jer ne možete da objasnite sećanja.

Kada sam učila sa svojim učiteljem Hew Lenom on je poceo da prima alate kao sto su hvala, volim te, prekidač za svetlo. Da li ste primetili da bez obzira ko je upalio svetlo, ono sija za sve – nema diskriminacije.

Dakle, kada kazete HVALA ili VOLIM TE vi palite svetlo za vas, to nije sebično ali kada radite to pomazete svima. Kao sto sam rekla ranije Bog kaže samo im reci da kažu hvala, ja znam šta to znači.

Kada kažete HVALA  vi ne morate to da mislite, ne morate da osećate, ne morate da mislite o problemu. Čak suprotno, ono sto vi hoćete je da budete u praznini iz trenutka u trenutak da bi mogli biti vođeni, inspirisani, da dođu prava rešenja za vas problem.

  • ‘IT’S  NEVER WHAT YOU THINK IT IS ‘  –  Video -Mabel Katz, ITC Conference Czech Republic

Prevela: Tamara Branković