Voleti sebe

Love_Yourself

Između ostalog voleti sebe znači i to.

Preuzmanjem 100% odgovornost za sve što se događa u našoj realnosti mi se slažemo da je problem uvek u nama a ne u spoljašnjem svetu. Toga samo treba biti svestan u svakoj situaciji na koju nailazimo. Međutim tu se uvek prikrade dobro kamuflirana zamka satkana od naših emocija i uverenja. Mislimo i sve radimo na tome da počnemo da volimo sebe, a u stvari se sve više udaljavamo….ne razumeći matricu…

Ponavljamo iste obrasce u životu kukamo i žalimo se na naše prijatelje, familiju, ženu , decu.. Mrzimo stari auto, idemo na posao od koga nam je muka. Ceo takozvani spoljni svet na koji se žalimo i menjali bi ga u stvari je naša kreacija. Mi faktički mrzimo sve što smo mi stvorili, u stvari mrzimo sami sebe. Kako da onda očekujemo boljitak u našem životu kad nevolimo ono što smo u stvari mi. Pozitivne promene sporije idu ka nama jer sami sebe u potpunosti ne prihvatamo. Voleti sebe znači voleti i sve što je deo nas bilo dobro ili loše. Dobro će se utvrditi a loše će uz Božju pomoć izgubiti značaj i nestaće iz naše realnosti.


Hvala. Hvala. Hvala.

Vladimir Tamindzic
Oglasi

Najjednostavniji način za otpuštanje, jednostavan poput… hvala

let god

Mi smo jako zbunjeni u smislu toga zašto nam se događaju loše stvari u svakodnevnom životu, a uopće nismo loše osobe, nismo zli, ne krademo, ne varamo, želimo drugima dobro, i tako dalje. Problem je što je ono što stvara probleme nevidljivo i nalazi se u podsvjesnom bezdanu. Površina tog bunara može biti s ponekim valićem, može se ponekad malo i namreškati, i to je ono što mi vidimo. Ipak, iz njegovih dubina dolaze nevidljivi valovi ili vibracija koje čine kaos.

Naša udaljenost od izvora problema je zaista nevjerojatna! Mi jednostavno nismo u stanju ni na koji način percipirati vlastiti udio u metežu jer smo tako hipnotički zaljubljeni u ono vidljivo, opipljivo i društveno utvrđeno. Mi smo uvjereni kako je dovoljno otpustiti vrh ledenjaka, ali golema masa dolje ispod je ta koja čini valove i podvodne struje što nas nose u problematične smjerove. Otpuštanje je zato uvijek nasumice, naslijepo i apstraktno. Caka je u tome da se mi uopće ne moramo baviti s tim što točno otpuštamo, a eto, mi se uporno baš s tim bavimo!

Ho’oponopono je vrlo jednostavan, ali ustrajnost i volja da ga se prakticira baš i nisu. Moramo razbiti puno navika i otpora, jer se sve buni i proglašava to apsurdom. Zapravo, jedina praksa je u tom dijelu – kako ustrajati u čišćenju! Nije nikakav problem reći Hvala, to je jednostavna riječ i svi znamo njezino značenje. Ali je problem sjetiti se izgovoriti je i odustati od objašnjenja zašto, kako, komu, čemu. Znači, praznina nas užasava, a besmisao obeshrabruje. Cijela praksa, sve knjige, radionice, intervjui govore samo o tome kako prevazići bezličnost kod prakticiranja otpuštanja nevidljivih parametara percepcije, kako odoljeti znanju što se događa! Samo o tome se radi! Jer, cijeli smo život sebi objašnjavali svoje postupke, citirali ih jedan po jedan i pogledavali iza dva gdje su garancije za uspjeh. A sad to odjednom nije dobro, treba to otpustiti?

Da, baš to treba otpustiti! A opet, ne treba ništa nego reći Hvala! Kakva je ovo samo zavrzlama! Krenuli smo od Hvala, ušetali smo u ogromnu knjižnicu objašnjenja zašto Hvala, i opet završili na Hvala. Izgleda kao da baš moramo preokrenuti svijet radi te jednostavne riječi!

Čini se da je jednostavnost čovjeku nepoznato stanje svijesti. To je potpuni pomak pažnje, neko nedohvatljivo čudo koje se zove zahvalnost, iako svi dobro znamo što je ona. Priroda nas uči kako biti jednostavan i kako živjeti unutarnju sreću. Svugdje oko nas su lekcije, seminari i “videa” o tome, događaju se upravo sada! U tom bivanju manifestira se Ljubav, jer ona je najjednostavnija stvar na svijetu! A iz nje sve kreće, zar ne?

Možemo sada posvetiti svoje vrijeme i energiju u principe jednostavnosti oko nas. To će nas naučiti koliko je zaista jednostavno to Hvala, jednom kad se odustane od podataka iza te riječi. Tada će se dogoditi da ćemo imati žive podsjetnike i nećemo se morati boriti da se sjetimo izgovarati tu riječ. Sve oko nas će je izgovarati, doslovno ćemo ju moći vidjeti! To je sjajna meditacija za svaki dan: tragati za zahvalnošću goluba dok žuri prema mrvici kruha ili listu koji se zahvaljuje vjetru što mu je pomogao da se oslobodi! Čudo opažanja će se preseliti i na naše tijelo, pa će se pluća zahvaljivati zraku, a stanice vodi. Koraci će voljeti noge, a tlo davati znakove srca kao podršku našoj misiji da budemo u stanju zahvalnosti. A zamislite kad tomu još dodamo i Volim te!

Pa eto zadatka za danas!

 

-Neno Ljubić

nenadljubic.com

Pametujem ja…

s

Pametujem ja mojoj dragoj: osvesti šta je to o čemu si mislila u trenutku kada si se povredila… Molim te, promisli, seti se dok ti Univerzum ne pošalje još mnogo teže “upozorenje”… Uči na lakši način…

Pametujem ja mojoj svastici: šta je to u tebi da stalno privlačiš iste modele i situacije samo svaki put u jačem intenzitetu…

Pametujem ja prijateljici: pusti da ti Univerzum da ono što je najbolje za tebe prihvatanjem svega što ti se događa sa verom da je to za tvoje najveće dobro…

Pametujem ja njima i shvatim ko iz vedra neba: nema nikoga tamo napolju…sve sam to ja!!! Šta je to u meni da privlačim sva ta iskustva koja se manifestuju u njima!!! Ja sam taj koji treba da čisti, a to što se svima njima događa uopšte i nije predmet razmišljanja. To su samo podsetnici za mene da sve to i dalje postoji u meni i da je potrebno da čistim!!! Hvala, hvala, hvala!!!

-Danilo Ilić

HO turneja – izlazak iz zone komfora

raj

Pronašao sam svoju mantru, svoj način kako da budem u miru bez obzira na to šta mi se u životu događa, i koliko mi se nešto dopada ili ne dopada. Znam da je sve za moje najveće dobro a Dirigent odozgo bolji pogled na svet ima od mene i zato mu verujem i prepuštam se…
Život kao takav se i sastoji iz povremenih izlazaka iz svoje zone konfora, a onda perioda usaglašavanja sa novim iskustvima, pa onda ponovo izlazak iz zone konfora pa opet period usaglašavanja i tako stalno. Možemo se lažno uljuljkivati u svoju “bezbednu zonu” i onda će nam s događati neprijatnosti koje će nas terati da se sa novim situacijama usaglasimo…
Ja sam više za varijantu da učinim svoj korak izvan zone konfora ka nečemu ka čemu stremim i želim da ostvarim, nego da mi život sam stvara “šuteve u dupe” koji me iz moje zone konfora svakako izbacuju… Čini mi se da je to svesno življenje, ili bar pokušaji ka svesnom življenju. To su koraci koje ja preuzimam… Moja mantra i način života je uz Ho’o ponopono, a meditiram stalno izgovarajući hvala, hvala, hvala!!!

     Ove godine, na Ho seminare dolazim sa željom da napravimo ho turneju mi sa prostora bivše Juge… Želim da turneja počne u Zagrebu, na dan Uvodnog predavanja (pretpostavljam četvrtak, 02.11.2017), da budemo zajedno sve do dana posle beogradskog seminara, ( 13. ili 14.11.2017), a vreme koje nismo na seminaru možemo zajedno osmišljavati, imamo dovoljno vremena…

Ima li zainteresovanih?

-Danilo Ilić

Kad se ego pita jesam li otpustio

Image may contain: bridge, shoes, sky, bird and outdoor

Dr. Hew Len kaže da, iako je on u toj struci koja je zapravo i izmislila taj termin “ego”, on ga nikada nije vidio. To je zato što je ego zapravo sjećanje, to su podaci i programi, nije identitet. Ego nikako ne može biti “Ja”. To je opis cijele stvarnosti i kompletna osobna povijest zbijena u tzv. osobnost. On će se urušiti kad se uruši jedna od tih komponenti ili sve, a “Ja” je ono što preostane.

To je zapravo vječna petlja iz koje se ne možemo izvući. Jedino ako mu ne dopustimo da se pita ili ga ignoriramo. Intelekt ne može nikada to razumjeti jer je za njega preapstraktno. On ode na seminar i kaže: “Aha, tako se znači otpušta!” I onda se vrati doma, u okruženje iz kojeg, i u kojem je nastao kaos kojeg sad želimo čistiti, te kaže: “E, a kako ću sad ovo otpustiti?” On traži za svaku situaciju novu formulu jer nije u stanju razumjeti prirodu sjećanja. To je energija, strani implant kojeg održavamo unutarnjim dijalogom. Sve je to opet intelekt, upravo on ga održava postojanim!

Ho’oponopono je praksa čišćenja, odnosno propuštanja onoga što nam dolazi. To je otpuštanje. Kao da prema vama ide lopta, pa se sagnete i produžite dalje. Ili u prometu – to je najbolji primjer – kada vam netko odjednom izleti i za dlaku izbjegnete sudar. Intelekt će se angažirati, proučavat će što se to približava, odakle dolazi i tko je bacio lopti ili tko vozi. Onda će analizirati kako to, tko je kriv, ići će tražit bacača/vozača i svađati se s njim. To će trajati cijeli dan jer je to zapravo drama (a ona zna biti jaki energetski uzurpator), i um će je vrtjeti jako dugo, možda i nekoliko dana! Ako se sagnemo i produžimo, cijela ta energija će ostati nama. A kasnije ćemo je koristiti za kreativne stvari, za iscjeljivanje, odmaranje, whatever.

Radi se samo o očuvanju energije, a intelekt je troši u ogromnim količinama! Ako otpustimo, ona će ostati za druge stvari. Njome se možemo izvući iz paklenog posla, opakog šefa, bračnog partnera nasilnika, bolesti, zlog susjeda, jer kada imamo energije imamo i samopouzdanje, odnosno snage poduzeti korake koje kao energetski mrtvaci nismo u stanju.

-Neno Ljubić

Oduvijek sam bila hopsić

Slikovni rezultat za hooponopono

Slušam i čitam razna predavanja i iskustva koja sa nama nesebično dijele Mabel i Dr Hew Len. Svi govore da dr Hew Len priča sa sobama i salama u kojima će održavati seminare, sa stolicama, a one mu kažu da su umorne i tužne.
Nisam dugo znala za ovu drevnu havajsku tehniku,  na moju veliku sreću upoznala sam je i uredno je upražnjavam, malo više od dvije godine (hvala, hvala, hvala ), o tome sam u jednom tekstu već pisala. Ali nisam nikada govorila o tome da sam cijeli svoj život bila, u stvari, Hospić (hvala, hvala hvala). Naime, čitam kako Dr Hew Len priča sa svim i svačim, kako to čitam sjetim se scena kako sam se svojoj mašini za šivanje uvijek obraćala i s njom govorila, istina, uglavnom je to bilo kada je nastao neki problem, ali sam je molila da proradi.  Mojoj kući  sam, svaki put kada bih polazila na put i vraćala se sa istog, govorila „Ćao, lijepa moja, čuvaj se, volim te“ Nisam imala poijma tada o HO.

Garderobi, marama, nakitu, torbama, cipelama, ormarima, svemu sam nešto govorila i mislila sam da sa mnom nešto nije u redu. Sita se ja ispričam sa stvarima oko mene. Nikome to nisam govorila, čak sam jedno vrijeme prestala da govorim, mislivši da to nije u redu ( hvala, hvala, hvala ) .

Na moju veliku sreću HO me je pronašao i ja njega i sada govorim sa svim oko sebe (cvijeću sam uvijek pričala, dijelila komplimente). Kada uđem u moj automobil, pomilujem ga, govorim mu lijepe stvari, kažem da ćemo nas dvoje zajedno stići na  određenu destinaciju sigurno i tretiram ga kao biće. Sve sada tretiram kao bića, apsolutno sve.

Ulazim na posao, kažem zgradi da je volim, svojo kancelariji kažem da nema ljepše kancelarije na svijetu, kuća, postanarski stan u kojem živi moja kćerka, krevetu, jastuku, svemu ( hvala, hvala,hvala ).

Bila sam hopsić od rođenja jer sam uvijek razgovarala sa mojim igračkama, lutkicama i tako nastavila i dan danas.

Hvala HO, što moje unutrašnje dijete još živi u meni. Hvala ti,volim te .

 

Alisa

Ako se neka nevolja stalno ponavlja…

Image may contain: outdoor and nature

Ajde ti

Temelj života je svijest, zapravo, ona jest život. A što je to život? Je li to dišem, spavam, radim, jedem? Naravno da nije! To su tek mehanizmi života u materiji, odnosno privremeno “zatočenoj” svijesti u realnosti gdje se ona baš i ne snalazi. To je kao da Supermana stavite u kartonsku kutiju i tjerate ga da tu boravi 70-80 godina! Znači, ovo kako mi sad živimo, ovaj sustav organizacije društva i našeg odnosa prema sebi je zapravo teška robija, dno dna. To je daleko lošije od, recimo mrava u mravinjaku, koji za razliku od nas ljudi, funkcioniraju vrhunski!

Kada damo nekolicini ljudi svoju supermansku moć, damo im ključeve i kažemo: “Evo vama, pa vi…”, što zapravo činimo?

Postoji jedno staro pravilo: ako se neka nevolja stalno ponavlja, možemo biti prilično sigurni da se tu krije neka lekcija koju trebamo naučiti. Što mislite, je li to istina? A što se u našim životima, našoj kulturi, civilizacijskoj pripadnosti stalno ponavlja, iznova i iznova? Upravo to: evo tebi, pa ti…

Netko je napisao na Facebooku da “kako to vibriraju Splićani kad su privukli požar”! Doista? Ovo je odlično pitanje!

Dakle, kako znamo da nam ova sranja ne dolaze da bi osvijestili apsurd davanja svoje moći nekolicini da za nas čuvaju ovaj planet? Možda će sranja dolaziti sve dok se ne opametimo? Jer, morate priznati, to je vrhunska strategija: šaljimo im sranja, pa da se uz njih probude! Mora li Bog uvijek biti ljubazni dobri starac? Vidio sam na par FB zidova jednu sliku u kojoj Isus drži crijevo vatrogascu dok ovaj gasi! Zar doista tako vibriramo?

Da bismo bili slobodni i napredni kao vrsta, kao kultura i civilizacija, moramo imati dovoljno energije. Moramo imati trezvenost, unutarnju snagu i povjerenje. Ali, ako ste iscrpljeni, vi to nemate! A mi smo stalno iscrpljeni, umorni, pospani, eonima to već traje!

Koja je naša funkcija na ovoj planeti? Što svijest želi od nas? Što mi želimo od sebe? Što mogu napraviti da promijenim ovaj život, da izađem iz kutije, da letim, da “trčim prerijom”? Da dopustim svijesti da me vodi, a ne političari? Krenimo odavde.

Nemamo više vremena. Preuzmimo odgovornost za svoj život, preoblikujmo stvarnost i sebe u njoj. Možda i napredni alieni u svemiru imaju sranja, ali oni isto tako imaju i štitove. Kada dođe požar, oni upale štit i odmah ga ugase, kada meteorit krene prema njihovu planetu, oni upale štit i unište ga. Zašto oni to mogu? Zato jer imaju dovoljno energije da to kreiraju, izmisle. 

Dakle, kako doista vibriramo? Je li vibriramo “pošalji mi požar da se probudim”? Poplavu, rat, bolest, siromaštvo…

Što je to što svijet želi od mene, a ja od njega? Oprostite, ali ja želim trčati želim letjeti, želim biti slobodan, imati štit kada dođu sranja.

 

-Nenad Ljubić

Imate moć odabrati Nultu Frekvenciju

Slikovni rezultat za zero frequency

Imate moć odabrati Nultu Frekvenciju -Zero Frequency®

Doista mislite da imamo slobodnu volju?

Vjerujem da imamo moć slobodnog izbora, a ne slobodne volje. Zašto? Zato što mi nismo nikada stvarno slobodni. Mi spavamo, živeći na automatskom pilotu, dopuštajući našim programima da izaberu za nas. To činimo na podsvjesnoj razini, tako da nemamo pojma da to radimo. Mislimo da je kontrola u našim rukama, ali istina je da to nije tako.

Koji dio nas misli da upravlja, koji dio nas odabire? Da li taj dio stvarno razumije ili zna kako da učini najbolje izbore za nas? Ne mislim da je to tako.

Naši izbori su na temelju naših iskustva iz prošlosti, naših sjećanja i programa, na svim onim uvjerenjima, strahovima, mišljenjima i presudama koje su pohranjene u našoj podsvijesti.

Ako mislite da imate moć slobodne volje, razmislite o tome još jednom. Istina je da ste uvjetovano biće, da dopuštate da vaša sjećanja i vaši programi odluče za vas. Ono što stvarno kontrolira vaše izbore su svi podaci prikupljeni u vašoj podsvijesti. I kao računalo napunjeno beskorisnim starim programima, vi ste izloženi na milost i nemilost vašeg neispravnog softvera.

Mislim da nemamo slobodnu volju!

Tu dolazi do izražaja moć slobodnog izbora. Možete slobodno odabrati da reagirate uvjetovani svojim starim sjećanjima što se ponavljaju ili “Otpustiti i dopustiti Bogu” i doći u Nultu Frekvenciju – Zero Frequency® gdje dopuštate lnspiraciji (koja dolazi samo od Boga ili svemira, više sile) da pronađe savršena rješenja i odgovore za vas.

Istina je da je sve uvijek savršeno. Ono što nazivate svojim problemima su savršena iskustva koja ste sami privukli sebi kako bi postali bolji i jači, budniji i svjesniji. Kada prihvatite da je sve savršeno, da niste sami, kada otpustite i date dopuštenje onom dijelu vas koji zna bolje, inspiracija će doći.

I upravo u tome je Istinska čarolija!

Otpuštanje može biti puno lakše nego što mislite. To se može učiniti jednostavno odbijanjem da se uključite i ponavljanjrm “hvala” ili “volim te” u vašem umu.

Stoga, kad god vas zadese nesretni događaji, jednostavno izaberite “hvala” ili “volim te”, znajući u svom srcu da je sve blagoslov.

Ovo je često još jedan način da kažete ili pokažete svojim nedaćama drugi obraz, obraz ljubavi.
Morate naučiti vidjeti iza vela iluzije, jer način na koji vi vidite svoj život i sve u njemu neizbježno je veoma ograničen. Nagrade dolaze kada ste spremni otpustiti. Tek kad otpustite, vidjet ćete veliku sliku.

Kada počnete vježbati i uđete u Nultoj Frekvenciji – Zero Frequency®, sve manje i manje ćete reagirati i uključivati se, imat ćete manje mišljenja, prosudbi, očekivanja i uvjerenja. Jedan od načina da otpustite je kazivanjem “hvala” ili “volim te”. Čišćenje je poput dugmeta za zaustavljanje na CD playeru. Možete odabrati da slušate CD koji stalno svira, razgovarati s njim, pokušati da ga uvjerite da se promijeni (uključiti se) ili jednostavno možete reći “hvala” ili “volim te” (pritisak na dugme za zaustavljanje), i otpustiti ga. Imajte na umu da možete pričati sve što želite, ali CD je stvarno nemoćan. Ne može ništa učiniti. Samo će nastaviti da i dalje svira, beskrajno okrećući se u kružnu, beznačajnu, petlju. Kada otpustite, dajete Bogu ili svemiru (dio vas koji zna bolje) dopuštenje za intervenciju i uklanjanje CD-a, a kad se to dogodi, vraćate se u prazninu, do apsolutne nulte, do stanja nesputanog Blaženstva gdje inspiracija slobodno teče i gdje se čarolija odvija bez napora!

Sada ste u toku, u Nultoj Frekvenciji -Zero Frequency® koji će vas staviti na pravo mjesto, u pravom trenutku s pravim ljudima.

Mabel Katz

Preveo: Marino Matevski

Definicije potkrijepljene iskustvom

Slikovni rezultat za hooponopono

Jedinstvena nit  koja  se provlači procesom osvještavanja,  otpuštanja i prepuštanja Izvoru  da  nas,  vodi predstavlja  uzvišeno stanje postojanja u sadašnjem  trenutku.
 .
Prakticirajući Ho’oponopono uranjamo u svijet  nas  samih gdje  se  kriju  odgovori  na  mnoga  pitanja, što za mene predstavlja  i mističnu  stranu  Ho’oponopona.
Mistika  je  vrlo često povezana s  nečim što  naš racio (um) ne može  razumjeti  niti  ga  naše   ruke  mogu  opipati,  ali  srce  ju  može  spoznati.
Mistika  je  dana  svakome  od   nas, a ne  samo  pojedincima koji  se  nazivaju  ili  ih je  netko  okrunio  nazivom mistika.
Ona ne  predstavlja  ništa  što je  nedohvatljivo  svim  ljudima.
.
Meditacijom osluškujemo  tu  divnu mističnu  stranu Ho’oponopona što je  i  čini  jedinstvenom,  unikatnom, poklonjenom od  strane  samog  Izvora.
Je  li to  proces  osvještavanja,  otpuštanja  i  prepuštanja  ili smo  se prepustili  i  tako  spoznali tu  divnu  tehniku otpuštanja ne treba biti  tema  naših razmišljanja  već  samo
“uskočiti” s povjerenjem  u balon Ho’oponopona.
.
Uvijek se kao osnovni princip navodi preuzimanje odgovornosti, što je  istina.
Definicije  su   vrlo jednostavne,  ali  je  li našem  raciju  to   shvatljivo i prihvatljivo?
Sa svakim Hvala mi preuzimamo odgovornost, te  nakon  nekog  vremena počinjemo je osjećati, ne tražeći  više racionalne  definicije prihvatljive  našem  umu.
 .
Kad  se  sad  razmišljam o značenju  odgovornosti, ne znam  što  bih  rekao osim  svega onoga  već  vidjenog,  s tom  razlikom  što  su sad  te  defincije  potkrijepljene ISKUSTVOM OSJECANJA ODGOVORNOSTI .
Upravo  u  tom  trenutku  odgovornost  postaje  stvarna, istinita i nadasve  oslobađajuća. Postaje ŽIVA,  time  razumljiva i prihvaćena i našem  umu.
.
Iz tog  razloga udahnimo  život  koji  nam  Ho’oponopono pruža  da bismo spoznali  i  oživjeli  ono što je  našem  umu neshvatljivo i neprihvatljivo, a predstavlja temelj našeg  postojanja, a to je  ODGOVORNOST!
.
-Dario Štulić
.

Uvek smo vođeni čak i kada toga nismo svesni

Kad nam ide dobro, prija nam. Kad stvari krenu loše, očajni smo.
U prvom slučaju, po automatizmu, naslađujemo se tobože našim ličnim uspehom, podižući sebi reiting. Rastemo dok nas drugi hvale i veličaju.
U drugom slučaju upadamo u stanje apatije i krivice prema sebi ili okolini. Analiziramo preduge teorije, šta se desilo, kako, i šta preduzeti.
Bla,bla,bla………………………………………

U oba slučaja, to su naši programi koji nas pomeraju iz središta sfere, iz centra suštinskog razunevanja istine, a da toga nismo ni svesni.
Daju nam sliku, lažnog okruženja i nas samih.
Kao iz priče sa kuvanom žabom. Skuva se a da nije ni svesna okolnosti koje  su je tu dovele i gde je izlaz.
Izloženi smo tim pozitivnim ili negativnim programima koji nas poseduju svakodnevno
iz dana, u nedelje…. godinu. Nema šanse da bilo šta povežemo. Obično kada prebrzo idemo u pravcu sopstvenog razvoja, slabije obraćamo pažnju na usputne detalje. Kasnije kao u slagalici nedostaju nam naizgled sitni komadi i slika nije kompletna. Tada nastaje za svakog od nas zbrka. Gde se zavući i pronaći deo celine. Do juče moćni i važni, a već sutra skrhani i očajni.
To nam samo govori da se stepenice ne preskaču i da moramo biti vođeni iz samog
izvora. Kad se zastane bolje se vidi. Tu nam  Ho oponopono mnogo pomaže, čisti sumnje, predrasude, ispravlja pogrešan i  postavlja nas na pravi put. Nebitno je šta smo uradili do tada. Čistimo i sve se  ispravlja onako kako treba i kada treba.

U ovo današnje vreme svi su obuzeti pozitivnim razmišljanjem i kao da je pogrešno ako si tužan i neraspoložen. Na silu se iscrpljuju i neprirodno premeštaju u  stanje, kao nazovimo sreće. Na našoj planeti još uvek se dosta toga uči kroz bol i  patnju. Prema tome, ako zelite dalje, ne strahujte, prepustite se. Moramo proći  određene situacije koje nam nisu jasne, ali to nije ni bitno. Naš je razvoj jedino bitan.

Ići napred. Nekada kao da nam svi okrenu leđa, i Bog se umiri… vakum tišina očaj… čak i tada smo voljeni i postoji ogroman razlog zašto je to tako. To je test jer ne zaboravite tu smo da se prisećamo i učimo, ali bez prepisivanja. Diplome dobijaju oni koji odluče da se menjaju bez obzira na okolnosti i prilike. Najbolji studenti ne postavljaju pitanja, znaju da ih inspiracija  vodi. Moramo proći kroz naša namenjena iskustva.

HO’ nam je u tom slučaju kaotopla roditeljska ruka koja nas štiti. Kao u detinjstvu kada se uplašimo komšijskog psa, a majka nas uzme za ruku,i mi se tada malo zaklonimo iza nje.
Kada prođemo, to za nas jezivo čudovište /ali prođemo/ kaže nam: ‘Vidiš da i nije bilo tako strašno’. I nije. Mi sami moramo proći zadato.

Tu je Ho’ koji nas dovodi do vrata iza kojih se nalazi Inspiracija. Bivamo podržani
bez obzira u kom pravcu odlučimo da ćemo nastaviti. I kako to jeste, nema slepih
staza uvek smo na autoputu našeg razvoja.

Imamo pomoć u svakom momentu, ceo univerzum nas posmatra i raduje se našim
pomacima ka uspehu. Zato krenimo bez otpora.Vi i ja znamo da nikad nismo sami.
Niti ćemo ikada biti. Otpustite sve nedoumice, pitanja, podpitanja, konfuziju u glavi i prepustite se životu.

Hvala, Hvala, Hvala

Vladimir Tamindzic

FB grupa Ho’oponopono HVALA TI