Mabel Katz i Richard Sacks: Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

images

Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

Mabel Katz i Richard Sacks – 3. dio

M: Dobro, ponovno smo zajedno s Richardom. Mnogim ljudima su se svidjeli naši razgovori, Richarde, i tražili su još. Neki od vas su htjeli da stavim titlove, pa ću danas govoriti na engleskom i španjolskom jeziku. Richarde, prije snimanja sam ti rekla da moji ljudi vole priče o sjećanjima na prošle živote i takve stvari. Voljela bih da s nama podijeliš nešto od toga.

R: Naravno, hoću.

M: Rekao si da se sjećaš Isusovog vremena.

R: Istina, ne govorim o tome jer se ne želim nametati bilo čijem vjerovanju ili religiji, ali da, rođen sam s djelomičnim sjećanjem na nekoliko prošlih života. Jedan od njih je bio krajem razdoblja Esena prije  otprilike dvije tisuće godina. Sjećam se Isusa kao osobe.

M: Kada si se počeo prisjećati?

R: Nekoliko mjeseci nakon rođenja. Sve mi je bilo jasno do 2,5 godine života, ali onda sam postao ometen strujanjima straha koja su dolazila od drugih ljudi. Svjesnost o tome je uvijek postojala u pozadini mog uma iako sam gubio jasnoću. Počela se vraćati mnogo kasnije, oko 2009. godine, snažnije i s mnogo novih informacija. Uglavnom se to događalo tijekom spavanja. Više sebe ne doživljavam na isti način. Sve se promijenilo. Vratio sam se onome kakav sam bio ranije.

M: Reci nam, čega se sjećaš?

R: Sjećam se stvari koje je poučavao, s čime smo radili. Mnogo toga nije ušlo u službenu Bibliju jer su religijski autoriteti naknadno uredili stvari, promijenili ih, cenzurirali u velikom broju.

M: Možeš li nešto od toga podijeliti?

R: Da, mnogo. Vjerojatno više nego što imamo vremena.

M: Možda nešto što će nam pomoći u ovome što trenutno prolazimo. Nešto što bi nam pomoglo da smo znali za to.

R: Pa, to neće biti neka sitnica, nego će slijediti objašnjenja. Ali imamo malo vremena, zar ne? Sve što je imao reći, sve što je bio i što jeste, došlo je kroz ono što je rekao. Bio je primjer toga da kad nešto želiš podijeliti s ljudima, utjecaj rečenog dolazi iz onoga što jesi, iz vlastite svijesti. Efekt je drugačiji čak i kad su riječi iste. Bio je ono o čemu je govorio. Na primjer, ono što je poučavao o Bogu nije ono što čitate u Bibliji. Moram reći da ne pokušavam utjecati na bilo koga. Nisam autoritet za bilo što.

M: Ne, ne brini, mojim ljudima se ovo sviđa, ha ha. Ljudi trebaju poslušati i prihvatiti ono što njima odgovara, a ostalo mogu odbaciti.

R: Točno. Dakle, krajnji oblik Boga zapravo nema oblik. Nije svjetlo… Jako je teško objasniti riječima.

M: Znam.

R: Postoji Svijest, esencija Bića koje je jedino biće koje je postojalo i koje postoji. Na taj način može biti posvuda cijelo vrijeme. Nema nikoga osim tog Boga koji je oduvijek postojao i koji postoji sada. Postavlja se pitanje tko smo mi. Dakle, ta originalna esencija koja je jedino biće, potpuno svjesno, izvor ljubavi, ljepote i svega dobroga, zapravo izvor svega i točka, uzela je oblik kroz mnogo drugih različitih oblika, ali esencija unutar svakog oblika jest isto Biće jer nema nikog drugog. Ne postoji ništa osim originalne Svijesti iz koje je sve nastalo. Nema skladišta materijala za stvaranje. Sve može nastati jedino iz originalne Svijesti. Mi smo isto originalno Biće. Kada je Isus fizički postojao, ja stalno osjećam njegovu prisutnost, ali kad je tamo bio fizički, glavna poruka je bila: „Odavde ste potekli. Ovo ste vi. Sve što ja mogu učiniti i vi isto možete, čak i više, jer smo jednaki.“ Nije govorio da padnemo na tlo i obožavamo ga, nego da ustanemo i probudimo se.

M: Ne zvuči poput nečega novog i što već ne znamo. Možda je to Isusova propovijed na gori? Možda su metafizički učitelji mogli prenijeti taj dio njegovog učenja?

R: To bi bilo dobro jer bismo tako mogli lakše komunicirati. Dakle, ako smo svi jednaki, zašto se tako ne osjećamo? Zašto je naše iskustvo toliko ograničeno? Postoji odgovor na to. Dakle, da bi originalni Duh u svakome od nas mogao iskusiti život na fizičkoj razini, koja je jako spora i gusta u usporedbi s onom odakle smo došli, trebali smo projicirati sučelje kako bismo mogli iskusiti informaciju koja definira ovu ravan.

M: Eh, ovo ne mogu prevesti. Što je sučelje?

R: Um.

M: Dobro, sada znam.

R: Ja to zovem sučelje, međusklop.

M: Richarde, ti razumiješ španjolski jezik?

R: Da.

M: O, onda možeš znati ako izmišljam stvari, ha ha.

R: Govorim španjolski jezik prilično dobro, ali ga nisam koristio 25 godina.

M: Primijetila sam da si rekao „da“ nakon mog prijevoda kao da se slažeš. To je odlično, znači da ništa ne mijenjam.

R: Odlično ti ide. Znaš, kao srednjoškolac sam gradio staklenike. Jedino ja nisam govorio španjolski jezik pa sam rekao da moram znati što drugi dečki govore o meni. I morao sam naučiti španjolski. Govorili su da ludi bijelac uopće ne zna raditi, što je bila istina, pa sam se trgnuo i počeo marljivo raditi. Šefu je bilo jako žao kad sam napokon otišao.

 Dakle, Duh nije ograničen vremenom i prostorom. Postoji onkraj beskonačnosti pa da bi mogao iskusiti ove guste, ograničene uvjete gdje sve vibrira jako sporo poput fizičkog svijeta, trebao je vezu, nešto što će prikupljati sve podatke koji definiraju ovaj svijet. A to je bio um. On nije fizički, nije mozak, radi kroz mozak i tijelo. Budući da je um napravljen od Svijesti, ima živu osobnost poput djeteta. To je naše dijete. Mi smo ga projicirali da bismo se mogli nositi s fizičkim svijetom. Istodobno, kada smo se spustili na ovu razinu, trebao nam je neki oblik za kretanje s osjetilima kako bismo iskusili stvari. Um i tijelo su napravljeni od Svijesti. Živi su, samosvjesni, inteligentni i pokušavaju komunicirati s nama još otprije našeg rođenja. Isto kao što ljudska djeca žele komunicirati s roditeljima, a većima nas ih je cijelo vrijeme ignorirala. Čak je i ideja da su živi i svjesni potpuno strana gotovo svima. Možemo to promijeniti.

M: Mislim da je pogotovo sada jako važno da se promijenimo.

R: Da, prilično je važno. Jedan od razloga jest uspostavljanje dobre komunikacije s tijelom i umom. Drugo, sve ovo što doživljavamo u fizičkoj stvarnosti izgleda poput visokotehnološkog filma. Iako je to projicirana iluzija, trebamo ju poštovati jer ju doživljavamo kao stvarnu. Mi osjećamo da je stvarna pa ju trebamo tako i prihvatiti. Naše prirodno stanje odakle smo došli i gdje smo u harmoniji jest stanje ekstremne beskrajne radosti. Postavlja se pitanje zašto na svijetu, i u našim životima, postoji toliko nevjerojatne patnje. Zato jer je um bio ignoriran, što ga frustrira te želi našu pažnju, podršku i ljubav baš poput djeteta. Napušteno dijete je nesretno pa radi nestašluke. Projicira stvari koje mi prihvaćamo kao stvarne, a u tim projekcijama ima mnogo problema. Tako pokušava privući našu pažnju. Ako ponovno uspostavimo odnos s umom i kažemo da nam je žao…

M: Kada ponovno postanemo prijatelji. U Ho’oponoponu se povezujemo s unutarnjim djetetom i tražimo oprost, tješimo dijete da ga više nećemo zanemarivati i napustiti.

R: Namjeravao sam reći skoro istu stvar. Dakle, kada priznamo prisutnost djeteta koje smo dotad zanemarivali, kažemo mu, a ovo dolazi iz poučavanja: Žao mi je, i uistinu mi je žao, jer nije lijepo da roditelj cijeloga života ignorira dijete. To se više neće dogoditi. Zaista te cijenim. Imaš nevjerojatne sposobnosti. Samo da vas upozorim, nemojte govoriti umu da je loš. Um je dvogodišnje dijete s nuklearnim oružjem.

M: Govoriš li o našem predsjedniku, ha ha?

R: Ne, znam da svi predsjednici imaju nuklearno oružje, ali djetetovo oružje je mnogo moćnije. Ako prigovarate djetetu, pobunit će se i stvari će postati gore. Ako odgojite dijete putem straha i prijetnji, ono će neko vrijeme biti poslušno, ali će se naposljetku pobuniti. Znači kažete nešto poput ovoga: Ume, ovo je bilo stvarno nevjerojatno. Uvjerio si me da sam uplašeno, ograničeno biće. To je bilo stvarno impresivno, stvarno sam pod dojmom što sve možeš učiniti. Sada ću ti dopustiti da mi pomogneš u poslu za odrasle. Um će biti jako uzbuđen zbog toga te će učiniti sve za vašu pohvalu i ljubav. Imati roditelja nakon desetljeća ignoriranja za dijete je poput raja. Ušli ste u novo razdoblje. Što raditi s djetetom saveznikom koje ima neograničenu moć? Za um ne postoji podsvijest i nesvijest nego samo svijest. Nesvjesni smo većine toga što se nalazi u umu, ali ne i um sam. Kad dođete do te točke, a um je spreman, imate dva izbora. Možete pokušavati promijeniti projekciju ili možete postati svjesni izravne veze… Pokušavam ovo učiniti smislenim. Drugi izbor je da postanete svjesni dotoka Duha u vas koji se stalno odvija te objasnite umu, vašem djetetu koje vas sada doista sluša, da više ne mora projicirati te stvari. Sav taj naporan posao sada može završiti. Umjesto toga počinje novi projekt. Pomoću svojih sposobnosti možeš se povezati sa strujom unutar nas i dopustit ćemo joj da postane stvarna te ćemo se jako dobro zabaviti.

M: Kako to primijeniti na koronavirus, ha ha?

R: Govorit ću o tome, samo najprije želim reći još nešto. Razgovarali smo o pomirenju s  vašim djetetom, ali imate ih dvoje. Tijelo je projicirano vozilo napravljeno od Svijesti koje nam omogućuje život na ovoj razini. Dizajnirano je prema određenim zakonima prirode i principima stvaranja što se naziva moderna znanost. Ali zapravo nemamo pojma što su ti principi. Ako ih naučimo i prilagodimo svoj životni stil kako bismo bili u harmoniji s dizajnom tijela, prirodni imunitet tijela postat će jako moćan. Može potpuno promijeniti ono što nazivamo normalnim starenjem i poništiti propadanje koje smatramo normalnim. Ono koje se već dogodilo se može povratiti.

M: Ono što se već dogodilo se može povratiti?

R: Većina onoga što se već dogodilo, propadanje koje smo iskusili, je povratno. Dakle, na pitanje o koronavirusu postoje dva odgovora. Prvo, ako naučimo načine kako vratiti prirodnu vitalnost tijela i imunitet, tada nam organizam poput koronavirusa ne može nauditi. To je jedan vrlo važan pristup koji se ne uči u cijelom kontekstu. Drugi dio odgovora jest da sve što se u svijetu trenutno događa, uključujući ovu pandemiju koja je dio mnogo većeg plana, sve je projekcija svijesti svakoga od nas. Znamo da još nismo dostigli pun potencijal Ho’oponopona, jer da jesmo, planet bi blistao od ljepote i harmonije. Znači, umjesto da se samo ispričavamo zbog kaosa u svijetu… Istina je da je svatko od nas to uzrokovao…

M: Mi smo odgovorni.

R: Da, to je dio projekcije našeg uma. Jednom kada spoznamo kako projekcija radi, to je poput…

M:..kada promijenimo kanal, promijenimo film.

R: Pa, struja Duha stalno teče u nas i sadržava svu harmoniju i ljepotu, ali ono što se projicira iz nas prolazi kroz prizmu programa uma. Umjesto da pokušavamo promijeniti rad prizme, mijenjamo funkcioniranje uma od projekcije do prijema. I onda ono što dolazi kroz nas, a to je iscjeljivanje i harmonija, ne nastaje našim naporom. Postajemo jasni provodnici originalnog Svijetla koje se stalno spušta na nas. Jedna od stvari koju je Isus poučavao jest da Bog nikoga ne kažnjava.

M: Da, u to sam sigurna.

R: Čak ni ljude koji igraju uloge počinitelja trenutnih svjetskih problema. Oni to čine jer njihov um projicira lažni identitet njih kao zlih ljudi. Dakle, čak i najgori ljudi koji trenutno pokušavaju istrijebiti život na planetu, čak i nefizička bića tame, entiteti iz nižeg astrala koji uzrokuju toliko nevolja i straha. Sve su to samo ljudi, bilo da su u fizičkom tijelu ili ne. Stvar je u tome da se zaustave programi uma koji kvare stvarnost o tim ljudima. Budući da je svatko od nas, i oni također, centar i uzrok našeg životnog iskustva, svaki pojedinac koji promijeni odnos s umom i počne biti provodnik harmonije, može putem rezonancije izazvati to u svakome od nas.

M: Da, to vjerujemo u Ho’oponoponu. Kažemo da sve što se briše iz nas, briše se i iz drugih. Svi smo jedna obitelj. Da, možemo utjecati na druge radeći to.

R: Da, ako žica gitare vibrira u jasnom G tonu, žica pokraj nje koja se nije micala, počinje biti u harmoniji i također vibrira.

M: Ne znam mogu li to točno prevesti jer nemam pojma o glazbi, nisam nikad svirala, ali pokušat ću.

R: Sljedeća žica, ona pokraj nje počinje vibrirati. Ali u Svijesti ne postoji udaljenost pa čisti ton koji počinje vibrirati utječe istovremeno na sve posvuda.

M: Najvažnije je spoznati moć koju imamo umjesto da se osjećamo ograničeno.

R: Da, nećete imati vremena za strah jer ćete biti zaposleni radeći ovo. Još jedan važan dio koji treba shvatiti jest gdje se nalazi strah, a isti odgovor na to pitanje je gdje se nalazi karma. A karma je velika moć koja vodi ljude od jednog lažnog identiteta do drugog iz života u život. Ona ima moć jer ju program uma čini stvarnom.

M: Što si rekao da ima moć?

R: Karma, strah i sve te lažne stvari imaju moć jer ih um projicira pa se čine stvarnima. Kad iscijelite odnos s umom, popričajte s njim iskreno kao što biste razgovarali s malim djetetom.

M: Moji ljudi će ovo savršeno razumjeti, ha, ha.

R: Dakle, kad porazgovarate s njim: Ume, jako su me se dojmile ove projekcije straha. Nevjerojatno je koliko su stvarne, ali ih više ne moraš projicirati jer ćemo odsad raditi drugačije. Kad postanete potpuno iskreni u komunikaciji s umom i dopustite si da osjetite prisutnost tog djeteta s kojim razgovarate, tada psihoanaliza više nije potrebna. Čim um prestane s tim, nestat će i strah. Ako se strah vrati, to znači da gubite dodir s djetetom. Kada se morate brinuti za malu djecu, stalno su uz vas i zadajete im dobre zadatke kako ne bi razvili loše navike. To je najučinkovitiji način za odbacivanje straha, ljutnje, frustracije.

M: U Ho’oponoponu kažemo da je unutarnje dijete naš emocionalni um.

R: Rekao bih da su sve emocije povezane s mislima i one su projekcije u programima. Jako je korisno postati svjestan neprekidnog tijeka misli. Svaka misao ima svoju odgovarajuću emociju. Moć se nalazi u emocionalnom dijelu. Pa kada to počnete prakticirati…većina nas nije svjesna tijeka misli koji se odvija neprekidno cijeli dan. To treba osvijestiti.

M: Zbog Ho’oponopona postajemo toga svjesni.

R: Navikli smo misliti da su to naše misli i osjećaji, ali nisu. To su sve projekcije uma.

M: Mi uvijek kažemo da nismo naša sjećanja, da nismo naše misli.

R: U ovom specifičnom slučaju možete zamisliti malo dijete s čarobnim strojem koji projicira super stvaran film uključujući i sve te misli. To je ono što se događa. Znači, recite djetetu da više ne mora projicirati. Znat ćete da to radite jer bez obzira što se događa u vanjskom svijetu, više vas neće biti strah. Neki ljudi kažu da je strah nužan odgovor na opasnost, ali najbrži trkači i najbolji majstori borilačkih vještina ne trebaju strah da bi bili uspješni. Najbrži trkači na svijetu se ne uplaše prije utrke. Dakle, bez straha se možete mnogo bolje obraniti i poduzeti potrebne mjere u bilo kojoj situaciji. Oprosti što sam to pojednostavio.

M: Ne, divno je. Mislim da će mnogi ljudi ovo shvatiti i da će im pomoći.

R: Nadam se.

M: Hvala ti, Richarde, mnogo ti hvala.

R: Trebamo li spomenuti fizičke stvari koje pomažu tijelu da se odupre virusu?

M: Naravno.

M: Te stvari će se na internetu zvati dezinformacije jer nisu lijekovi. Ali kad već imamo malo vremena dok nas još nisu blokirali, možete ih zapisati ako želite.

M: Da, poslije možete pauzirati video i zapisati.

R: Samo da oni koji nadziru ovu emisiju ne pomisle da dajemo zabranjene savjete, recimo da ne dajemo medicinski savjet. Nema dijagnoza i liječenja. Ako želite to, odite svom liječniku. Ja samo dijelim vlastita iskustva. Ako naučite brinuti za svoje tijelo u skladu s prirodnim zakonima koje smo spomenuli, to je prva linija obrane. Ali možda ćete biti u nevolji prije nego stignete srediti život. Otkrio sam neke vrijedne alate. Jedan od njih je nano srebro.

M: Već sam počela dijeliti s njima tvoje savjete.

R: Najbolja koncentracija je od 7 do 10 dijelova u 1 milijun.

M: Dobro, mogu staviti link koji si mi poslao.

R: Osim nano srebra imate i vitamin C. Možete ga uzimati u prirodnom obliku kroz šipak i druge biljke bogate vitaminom C, zatim jod. Izbjegavajte hranu tretiranu otrovima. O tome možemo više govoriti kasnije. Ne želim nikome dosađivati, ha, ha.

M: Dobro, radi se o umjetnim gnojivima, zar ne?

R: Da, tako je. U zemlji postoji svemir mikroorganizama kojeg kemijska gnojiva unište. Pesticidi i kemijska gnojiva zapravo nikad nisu bila potrebna. Otrovni lijek za tijelo je poput pesticida za zemlju. Ovo su uzbudljive stvari za učenje jer što više naučite, postajete snažniji i mirniji. Mnogi ljudi kažu da će biti samo duhovni, nema veze o kojoj je praksi riječ.

M: To sam i sama iskusila.

R: Neće se više brinuti za tijelo, jest će lošu hranu jer tijelo nije duhovno, koga briga. Ali sjetite se od čega je tijelo načinjeno. Sve je Duh. I ako možete raditi na fizičkom tijelu, to je put povezivanja s Duhom. Naučite prave informacije o zdravlju. Od toga će vaše hopsanje postati mnogo moćnije. Mnogo smo moćniji nego što znamo. Ali to nismo mi kao pojedinci s egom nego je sve Duh. Zato u ovoj praksi ne postoji napor. Osvježava vas dok kroz vas prolazi i što duže to radite, postajete sretniji bez očitog razloga.

M: Govorimo istim jezikom, znaš? Jako mi je drago. Kao što sam rekla, moji ljudi će to razumjeti.

R: Ha ha.

M: Richarde, hvala ti, neka te Bog blagoslovi. Nastavljamo s čišćenjem.

R: Hvala, cijenim sve tvoje ljude, oni su prekrasna bića.

M: Mnogo ti hvala.

 

Prevela: Jasenka Bizjak

Ne prepuštajte se strahu: Mabel Katz i Richard Sacks – 2. dio

universe-4573369_1920 (1)

 

M: Dobro, ono zbog čega smo danas zajedno je naša „stvarnost“ o virusu i o tome da se ljudi prepuštaju strahu. Voljela bih da to podijelimo, jer to je bila svrha ove emisije. Jako mi je važno da se ljudi ne boje i mislim da nam imaš reći nešto vrlo bitno, možda imaš neki savjet i voljela bih time završiti za gledatelje.

R: Dobro, ja često želim reći sve odjednom…

M: Ne, ne, možemo imati nastavak razgovora. Ali sada… Volim sve što smo podijelili i mislim da je to jako važno. To nas dovodi do ovoga što se trenutno događa. Još jednom ponavljam: vrlo je važno da se ne bojimo jer se tako povređujemo. Tako ne pomažemo, nego samo patimo.

R: Postoji nekoliko stvari o strahu. Prvo, on nije stvaran nego je program uma. Govorili smo o odnosu s umom. Ako taj odnos promijenimo i kažemo mu: Više ne moramo projicirati te lažne programe. Ako dođemo do određene razine iskrenosti, što zahtijeva praksu, kako bi postala stvarna za um i nas, možemo umu sugerirati: Ume, stvarno više ne moramo projicirati strah. Čini se kao ništa, ali zapravo ide u samu jezgru straha. Naučili smo da je strah koristan kako bismo pobjegli od sabljozubih tigrova. Sve te koristi su lažne. Najbrži trkači na svijetu se ne moraju uplašiti da bi me dostigli. To je potpuna laž. Prvo, strah uopće nema dobru svrhu. Čak ni strah od Boga, bacila i bakterija itd. Sve su to lažne ideje. Razumijevanje može biti jasno jedino ako nema straha koji ga zaklanja. Rješavanje straha je nužno za mijenjanje odnosa s umom, i ako to zaista radite, iznenadit će vas da straha nema bez obzira na to što se događa. Čak i ako vas lovi sabljozubi tigar pobjeći ćete i napraviti sve što može…

M: Sakriti se, ha ha.

R: ..ali nećete se bojati. Drugo, postoje pozitivne protumjere ovom virusu o kojima se ne govori. Na njima nitko ne zarađuje i javnost ih nije svjesna. Jedna od najvećih mjera jest nano srebro, ne koloidno srebro. Čestice koloidnog srebra su tako male da u vodi ne potonu na dno, ali nano srebro je manje i postoji nekoliko dobrih izvora. Ja ga osobno ne prodajem, ne pokušavam zaraditi. Zarađivanje nije zlo, samo želim da znate da to sada ne radim.

M: Ne, ne, to nije bila ideja ove emisije.

R: Srebro je jeftino, možete popiti bocu srebra i neće vam ništa biti. Dnevno vam treba samo nekoliko kapi. Sinoć smo radili smo prilog o tome u našoj radio emisiji. Vrlo je učinkovito, djeluje protiv ebole. Ovo ne smijem reći službeno i ne dajem medicinski savjet…

M: Ne, ovdje se ne bavimo liječenjem, ovo je moguća ideja za ljude koji su zabrinuti i ne znaju kako se zaštititi.

R: Dobro je dijeliti informacije.

M: Uvijek govorim ljudima, napravite ono što vama odgovara, bez obzira što ja kažem. Nemojte to raditi zato jer je tako rekla Mabel ili netko drugi.

R: Medicinski savjet je da odete svom liječniku, u to ne ulazimo.

M: Ne, mi čistimo dok vi to radite.

R: Oprostite ako sam nekome dao krivi dojam, govorim iz vlastitog iskustva.

M: Naravno.

R: Potvrđeno je da je nano srebro učinkovito protiv mnogih stvari i potpuno sigurno. Prema mome saznanju, nije bilo ničega iole negativnog. Druga stvar je jod, a skoro svatko od nas ima manjak joda u organizmu. Jod djeluje na svaku stanicu u tijelu, ne samo na štitnjaču. Postoje dobri izvori joda koje mogu ostaviti Mabel, pa bi mogla ispod staviti link.

M: Da, možemo ispod videa staviti link za ljude koji su zainteresirani. Ali, nisam čula drugi dio. Što si to preporučio kao drugu stvar?

R: Dobro, postoje tri stvari koje sam spomenuo, protumjere…

M: Nisam čula drugu stvar…

R: Prva je srebro..

M: Nano.

R: Da,  nano srebro, druga stvar je jod…

M: Jod, ah, dobro…

R: Treća stvar je vitamin D3. Dizajnirani smo tako da primamo mnogo sunčeve svjetlosti. Mi smo poput biljke, to je jako važno. Sunce nas ne ubija, nije štetno za nas. Trebamo ga, a ako nismo navikli, moramo se postupno izlagati. Sunce treba doći u naše oči i kožu, tako smo fizički stvoreni. Ako ga ne dobivamo dovoljno, a to znači skoro nitko od nas…Ako imate tamnu kožu, treba vam više sunca, jer boja kože nastaje od melanina, a to je filter za sunčevu svjetlost i energiju. Svi mi, bar koliko ja znam, smo davno potekli iz tropskih područja i u to vrijeme svi smo imali jako tamnu kožu. Neki ljudi su odselili u jako udaljena područja, a tijelo je pametno, pa je reklo da više ne treba toliko melanina. Tako su iz generacije u generaciju oči i koža postali svjetliji kako bi upili više sunčeve svjetlosti. Zbog melanina tamniji ljudi češće imaju određene bolesti što se obično ne zna. Ako imamo svjetliju kožu, trebamo više sunčeve svjetlosti i energije da bi mogla proći u tijelo. Tamna boja kože nam je služila kao zaštita u tropima, ali već tisućama godina tamo ne živimo. Dakle, vitamin D3. Kada nisam dobivao dovoljno sunčeve svjetlosti, ja osobno, ne govorim vam da nešto trebate raditi.

M: Ne, ne, mi samo govorimo o prirodnim stvarima.

R: Potpuno prirodnim. Uzimao sam pet do 10 tisuća jedinica vitamina D svaki dan, i bilo je odlično, ali sada samo koristim Sunce jer imam priliku biti vani. Dakle, te tri stvari će napraviti značajnu razliku. Još jedna stvar koju možete napraviti je da dovoljno spavati u mračnom prostoru. Ako nije dovoljno mračno, nabavite masku i sl. Opustite tijelo, ako vam je krevet pretvrd, stavite spužvu i sl. Nemojte da vam bude neudobno po noći. Trebate vježbati jer limfni sustav koji čisti stanice na fizičkoj razini, nema srce nego radi putem mišićne kontrakcije. Ako ne vježbate, tijelo se ne kreće i limfa ne izbacuje toksine iz tijela. Ne kažem da se ubijete vježbanjem, ali osnovne vježbe otpora, snage i istezanja pomažu, te tri vrste.

M: Dobro, to su alternative. Ponekad naš um treba poticaj kako da se zaštiti i što može učiniti. Htjela sam to podijeliti jer je sve prirodno, ostalo je do proizvođača, mi nemamo ništa s tim. Željela sam pričati o tome kako da kontroliramo strah, a ne da on kontrolira nas. Dakle, strah je program. Možemo pričati s unutarnjim djetetom, pružiti drugi obraz, jer ono čemu se opiremo opstaje. U Ho’oponoponu kažemo da možemo samo reći hvala ili volim te kako bismo ga zaustavili postali prisutniji. Trenutno živimo u strahu i tjeskobi od budućnosti. Što će se dogoditi? Kako da ostanemo prisutni?

R: Dvije stvari su važne. Prvo, odnos s umom. O tome smo već govorili. Ako ostvarite dobar odnos s umom, to će vam nepovratno promijeniti život. Drugo, ako se naučite opuštati, ne možete biti u strahu. To ne ide zajedno.

M: Da, tako je.

R: Ako se bojimo, nismo opušteni.

M: Kaže se da ako smo svjesni, ne možemo biti ljuti. To dvoje ne može postojati istodobno.

R: Ljutnja je uvijek zamaskirani strah. Možete svaki dan provesti neko vrijeme promatrajući tijelo, jer i to je odnos koji trebate popraviti. Ako primijetite da negdje u tijelu postoje čvorovi energije, a vi ste glavni jer živite u tijelu. A tijelo je svjesno pa mu možete reći: Dobro, sada se možeš opustiti. Recite to i stvarno tako mislite. Opustite se, a onda to recite. Kako budete prakticirali opuštanje, ići ćete sve dublje, hopsanje će postati mnogo jače, a strah će jednostavno otići.

M: Prekrasno.

R: Čim se uplašite, pogledajte kako ste napeti. Duboko dišite, svjesno se opustite i primijetit ćete da se nećete ničega bojati dok ste fizički opušteni.

M: Dakle, opustite se, dišite, otpustite, zar ne?

R: Da, i svjesno surađujte s umom. To dijete je vaša odgovornost, da bi moglo odrasti do punog potencijala. Čim se počnete brinuti zbog toga, samo se opustite, jer ne možete brinuti ako ste opušteni. I više nećete imati posla s istom razinom straha.

M: Dobro, imam posljednje pitanje vezano za to kako se nositi s trenutnim vijestima, ha ha. Ja, npr. gledam vijesti i čistim. To mi je prilika da budem svjesna što trebam čistiti. Neki ljudi kažu da ne gledaju vijesti, ali mislim da smo sada svi postali ovisni o vijestima jer smo svi pomalo zabrinuti. Što bi nam savjetovao vezano za vijesti?

R: Važne su dvije stvari. Nastojim ne ići u širinu. Jedna od njih je prepoznavanje pravih vijesti, to će se poboljšati kad budete radili na odnosu s umom. Najbolji izvori vijesti nisu TV, novine i radio. Nisu, oni su već kompromitirani. Toliko o tome. Postoje privatni izvori koji su jako dobri. Važno je promatrati kako prenose vijesti i možda, Mabel, mogu dati mali uvod o čemu ćemo razgovarati sljedeći put.

M: Dobro.

R: Ako želite moći koristiti dobre vijesti, a ne biti preplavljeni i van ravnoteže, postoje dvije sposobnosti uma koje treba razdvojiti. Zapravo se radi o pažnji, ne o umu. Prva je strateška analiza. Kada gledate neku vijest u novinama, pravu ili lažnu, vaš um analizira što to znači. To je poput vojne situacije. Imate snage koje se različito kreću i imaju različito oružje. Ako je zapovjednik dobar, ne slomi se nego radi stratešku analizu i kaže što će se raditi. Isto vrijedi i za život. Ovo se događa u poslu, ono se događa u vezi, a ovo se događa u vladi. To su sve strateški osviješteni problemi. I što ste svjesniji, učite prepoznati vijesti koje nisu kompromitirane. O tome možemo kasnije ako želiš. To je samo strategija, ne uznemiruje. Ono zbog čega postaje uznemirujuća je druga sposobnost koja je poput emocionalne cijevi za hranjenje. Možete ju zamisliti kao cijev usisavača koja izlazi iz sredine srca. Mi automatski koristimo sposobnost strateške analize zajedno sa sposobnošću emocionalnog hranjenja i fokusiramo ih na istu stvar. Ako želite biti strateški svjesni prijeteće situacije, a emocionalna cijev za hranjenje je isto tamo, upijat ćete negativnu energiju situacije koju analizirate i počet ćete se osjećati bolesno ili depresivno, ljuto ili uplašeno, sve ono što vam tjelesno šteti. Možete postiti što iscjeljuje mnoge stvari ako znate što radite. Za emocionalno hranjenje ne možete postiti jer uvijek nešto jede, unosi energiju onoga na što ste fokusirani. Moje rješenje za to je da svoj emocionalni centar povežete s najljepšom, najviše inspirativnom i poletnom stvari koju možete zamisliti. Što god to za vas bilo. Zamislite i osjećaj, ne samo sliku, zadržite to i prakticirajte zadržavanje, osim ako ne zamislite nešto još bolje. Ako to tako zadržite, onda koristite stratešku i analitičku sposobnost odvojeno, pa možete proučavati bilo koju vijest u svijetu, a neće vas uznemiriti. O tome možemo detaljnije kasnije.

M: Dobro, divno. Richarde, mnogo ti hvala na odličnim informacijama. Nadam se da će pomoći ljudima kako bi se zaštitili, tjelesno, emocionalno i duhovno. Zbog toga smo ovdje, da bismo pružili potporu ljudima da otpuste i imaju više povjerenja.

R: Tako je, ljudi imaju vlastitu snagu koja je neograničena.

M: Kad se mi promijenimo, i sve ostalo će se promijeniti. To moramo shvatiti. Kao što smo rekli, 100% odgovornost nije krivnja. Ako ste voljni preuzeti odgovornost, možete se osloboditi.

R: Tako je, to je potpuno istinito.

M: Dobro, Richarde, vidimo se sljedeći put. Hvala svima, nadam se da vam je bilo od pomoći.

Prevela: Jasenka Bizjak

Nikada nije onako kako mislite da jeste – Mabel Katz

religion-4685039_1920

Morate biti spremni da budete drugačiji, spremni na drugačiji rad svesti.

Bićete kritikovani, narod će govoriti o vama. Staviće vas u drugačiju kutiju ali vi želite da budete u drugačijoj kutiji.

Ako vidite da svi idu jednim putem, a samo jedan je krenuo drugim, idite za njim. Taj put je pravi.

Mi smo naučili da pratimo ljude, da pripadamo grupama. Bilo nam je potrebno da budemo prihvaćeni od strane drugih. Ali mi nismo srećni.

Desetogodišnja devojčica u Srbiji pitala me je : ‘Mabel, da li mi možemo da pričamo sa životinjama’? Pogledala sam je i pitala: ‘Zašto to mene pitaš? Rekla sam joj: ‘Možes li ti da pričaš sa životinjama’? Ona je rekla – ‘Da.’ Pa zašto onda pitaš mene?!

Mi ne verujemo sebi samima. Tražimo potvrdu od drugih misleći da drugi znaju bolje od nas.

Rekla sam devojčici: ‘Molim te, nikada se ne menjaj jer ti si možda jedina koja mćze da prića sa životinjama. Mi ne možemo, ali ti si u pravu, mi ostali grešimo.’

Kada shvatimo da je neophodno da naučimo da je sve sto smo učili pogrešno, da su sve samo nasa sećanja i da moramo da pustimo sebe da se reprogramiramo, da budemo više otvoreni prihvatati ljude. Zaista, mir počinje sa svakim od nas i ako smo mi u miru, svako će biti u miru.

Da li ste primetili da onih dana kada se probudite srećni izgleda kao da sve funkcioniše dobro i da su svi srećni? Ali onih dana kada se ujutu nešto dogodilo ili vi niste srećni izgleda kao da su svi spavali loše .

Veoma važna stvar je da sam shvatila da mi je 100 % odgovornost dala slobodu. Prvi put u životu osetila sam se slobodnom jer pomislila sam ja sam to kreirala, ja to i mogu da promenim. Mogu da otpustim strah, brigu, misli koje mi stvaraju ružnu sliku budućnosti – kako ću da platim kiriju od sad? Ne znam, ali verujte mi, ako otpustite, novac će doći radeći ono što volite, verujući u sebe. Da, možete da radite ono što volite i napravite pare i da živite veoma dobar život. Vi to možete da uradite čak i ako nemate ‘zvanje, titulu’.

Jedina obaveza prema našoj deci je da postanemo srećni roditelji. To je sve. Ne moramo im dati savet, ne moramo ih vaspitavati. Mi samo moramo biti srećni roditelji.

Sve o čemu vam govorim je lako uraditi. Znam da je različito od onoga sto ste praktikovali  i zato zvuči kao da je teško ali je mnogo lakše nego što mislite.

U početku HO’OPONOPONO je bio takav da je cela familija morala da bude zajedno u istom trenutku na istom mestu. Postojao je krug i predsedavajući. Ja bih zamolila za oproštaj njega, on bi zamolio za oproštaj mene. Čak i nismo znali zašto smo pitali za oproštaj ali sve dok smo osećali da otpuštamo, osećali smo se slobodni.

U Ho’oponoponu mi radimo sa našom reakcijom na problem. Ne radimo na tome da nemamo probleme, jer to je život. Naučili smo to iz našeg napretka, to nas pravi jačim, čini nas boljim ljudima. Znači, radim sa reakcijom na moje probleme. Kada prakticiram ovo, ne postavljam ciljeve. Ne kažem Bogu sta da mi donese i kada. Samo verujem! Poverenje je veoma važno. Moram da verujem da kada kazem HVALA da neko zaista preuzima brigu o mojim problemima i da ja zaista ne moram da brinem. Ja samo živim u sadašnjosti i dopuštam Bogu da mi pomogne.

Šta god da se izbriše iz mene, briše se i iz moje rodbine i predaka. Ljudi se pojavljuju u mom životu kako bi mi dali jos jednu šansu. Svi smo mi ranije bili zajedno. Mi dolazimo zajedno jer imamo zajednička sećanja i to je to. Sve sto bi trebalo da uradimo je izvini, za šta god da je u meni.

Mnogo puta na mojim treninzima rekla sam ljudima: Ne znam šta sam ti uradila u prošlom životu ali izvini. Nadam se da u ovom radim malo bolje. U Kolumbiji neko mi je napisao email nedelju dana kasnije i rekla mi je: Znaš Mabel, kada si to rekla, imala sam viziju. Svi smo bili u veoma krvavom ratu, svi sa mačevima .

Tako da zaista MI NIKADA NE ZNAMO, ZAISTA NIKADA NE ZNAMO. Kada mislite, kada analizirate, kada pokušavate da shvatite vi trošite svoje vreme jer INTELEKT NIKADA NE ZNA! Nikada nije ono sto vi mislite da jeste, jer ne možete da objasnite sećanja.

Kada sam učila sa svojim učiteljem Hew Lenom on je poceo da prima alate kao sto su hvala, volim te, prekidač za svetlo. Da li ste primetili da bez obzira ko je upalio svetlo, ono sija za sve – nema diskriminacije.

Dakle, kada kazete HVALA ili VOLIM TE vi palite svetlo za vas, to nije sebično ali kada radite to pomazete svima. Kao sto sam rekla ranije Bog kaže samo im reci da kažu hvala, ja znam šta to znači.

Kada kažete HVALA  vi ne morate to da mislite, ne morate da osećate, ne morate da mislite o problemu. Čak suprotno, ono sto vi hoćete je da budete u praznini iz trenutka u trenutak da bi mogli biti vođeni, inspirisani, da dođu prava rešenja za vas problem.

  • ‘IT’S  NEVER WHAT YOU THINK IT IS ‘  –  Video -Mabel Katz, ITC Conference Czech Republic

Prevela: Tamara Branković

 

Važnost otpuštanja straha u vremenima u kojima živimo: Mabel Katz i Richard Sacks

children-2857263_1920

Mabel Katz i Richard Sacks – 1. dio

M: Richarde, želim reći da smo se tek upoznali. Prije tjedan dana si me kontaktirao zbog važnosti Ho’oponopona u vremenima u kojima živimo. Sviđa mi se to što imaš za podijeliti s drugim ljudima, o strahu, oprostu, virusima i svemu. Mislim da je sada jako važno da ostanemo svjesni i ne prepustimo se strahu. Najprije bih voljela znati nešto o sljedećem. Spomenuo si da si rođen sa sjećanjima iz prošlih života i voljela bih čuti o tome.

R: Da, sjećam se malo da sam ranije nekoliko puta bio ovdje i svakako znam da nisam iz ove dimenzije, kao ni nitko od nas…

M: Naravno.

R: Sjećam se malo o onome između, prije nego sam došao ovaj put, kada nisam bio u fizičkom obliku. Sjećam se rođenja i smrti što je jako utjecalo na način kako promatram stvari.

M: Naravno, naravno…

R: Uopće me ne brine smrt, znam što ona jest, a to nije ono što su nam je rečeno. Smrt je samo promjena okoline i oblika. Ne želim uzdrmati ničija religijska uvjerenja. Nije mi želja nekoga uvjeravati u bilo što.

M: Ja se ne sjećam prošlih života, rođenja i smrti, ali sam došla do točke da se ne bojim smrti i to daje takvu slobodu. To je užitak života jer si prisutniji u sadašnjosti, inače stalno nastojiš izbjeći nešto, tj. smrt.

R: Potrebna je dublja opuštenost za jasnu osviještenost i unutarnji rad. Ako si napet, što svatko od nas jest na nekoj razini, imaš ograničenu percepciju.

M: Točno tako, nikad nisi prisutan.

R: Da, strah od smrti je samo primjer straha…

M: Da.

R:…i otkrio sam da se ničega ne treba bojati.

M: Prekrasno. Kada si spomenuo dublji osjećaj mira, to je kao kada sam pronašla svoj put Ho’oponopono i prestala ići svaki vikend na drugi seminar pokušavajući naći mir. Uvijek kažem ljudima da dijelim Ho’oponopono jer je to moj put, ali znam da postoje različiti putevi. Ideja je kad nađeš ono što ti odgovara, to ti daje mir, slobodu i neovisnost.

R: Tako je, mislim da svi, bez iznimke, imaju unutarnje vodstvo. Važno je to osvijestiti i opustiti se da bi se vodstvo moglo slušati. Nitko nije ovdje slučajno. Vodstvo će te odvesti tamo gdje trebaš biti.

M: Najvažnije je da svi imamo svrhu. Nedavno sam držala tele predavanje i ljudi uvijek pitaju: Koja je moja svrha? Odgovorim da je možda tvoja misija biti majka. Možda trebaš donijeti posebnu dušu  na svijet koja će donijeti mir. Možda je svrha jednostavno biti majka.

R: Da, i sa svim lekcijama koje idu s time, jer izvana odgajaš dijete, ali iznutra stalno dobivaš lekcije ako si otvorena prema njima.

M: Točno tako, sve je prilika za rast. Drago mi je što razgovaramo o smrti jer volim tu temu. Imala sam privilegiju, dar, blagoslov odlaska moje majke. Ona je prakticirala sve o čemu podučavam, nije se uopće bojala smrti, čak je tražila od ljudi da ne plaču. Govorila je da joj tako odmažu, zadržavaju je. Također je govorila da je završila posao na zemlji i da mora otići. Čak je i telefonirala ljudima da bi im rekla: Molim vas pustite me da odem, nemojte plakati za mnom.

R: Smrt je lakši dio, tada si gotov sa svime, oslobodiš se i stvari postanu bolje. Ali teži dio je kad si još uvijek ovdje, a to se zove biti živ, znaš. To je teže.

M: Znam, pitam ljude jesu li čuli za nekoga tko je imao iskustvo  bliske smrti i htio se vratiti natrag. Nitko se nije želio vratiti. Svi kažu: Pa, čuo sam glas da još nije moje vrijeme…ali onda počnu opisivati neopisivo, mjesto na koje su otišli. A mi ovdje čvrsto držimo sve što posjedujemo. Jedna od krasnih lekcija koju nas smrt uči jest da da odlazimo bez ičega. Samo sa iskustvima, i  nadajmo se, lakši da možemo ići na višu razini. Kad diplomiramo.

R: Zapravo odlaziš s onime što je jedino bilo istinski tvoje.

M: Točno,  odlazimo s čime smo i došli. Možeš li zamisliti da većinu vremena obraćamo pažnju na nevažne stvari i mislimo da smo zbog tih stvari ovdje? Da bismo bili uspješni, imali ne znam koliko novaca u banci, da bismo vozili određen automobil. Sve je to lijepo, ali jako je važna ravnoteža. Možeš imati dobar život, ali znajući da to nije to. Tako također postižeš mir.

R: Da, zapravo učimo uklopiti dvije razine u jednu. Što god naučimo iznutra, prenosimo to na aktivnosti i odnose, mijenjamo ih  i to nam pokazuje kakvi smo mi iznutra.

M: Uvijek kažem, potrebno je imati ravnotežu u svemu. Mi smo duhovna bića, hvala Bogu da smo se probudili i znamo da nismo ovo tijelo, ali sada smo ovdje i imamo tijelo  te moramo se brinuti za njega. Bit svega  je ravnoteža. Govoreći o ravnoteži, jedan od razloga zašto smo ovdje s Richardom, jest sve ovo što se događa u svijetu. Jako mi je važno da podržimo ljude u tome da se ne prepuštaju strahu, da se toliko ne angažiraju, da budu prisutni itd. Prije ovog susreta rekla sam Richardu da ne želim unositi nikakvu negativnost. Ovdje smo da nađemo i damo rješenja, mir…Richard mi je rekao nešto važno što ima veze s ravnotežom. Istina, ali moramo znati što se događa jer sada smo ovdje. Moramo znati što se događa makar da budemo budniji, svjesniji i da donosimo bolje izbore. Richarde, reci nam nešto o svojim otkrićima kako bismo imali kratak pregled tako da možemo biti pripravniji za znakove kako bolje odabirati.

R: Govoriš li čega moramo biti svjesni na fizičkoj razini?

M: Pa, doći ćemo i do fizičkog, ali mislim da si rekao kako proučavaš tamne sile da bih bolje razumio oprost i kako bi se zaštitio.

R: Da, osjetio sam da kad ću već biti ovdje neko kratko vrijeme, a to je životni vijek, bez obzira koliko trajao…kao što si rekla, svrha je prva stvar. Što ću raditi ovdje? U ovom trenutnom procesu nisam zabrinut za budućnost jer znam odakle dolazim. Sve mi je to u redu, ali htio sam činiti dobro dok sam ovdje da ljudi i drugi životni oblici na ovom planetu imaju neku korist. Želio sam pomoći svima koji prolaze teške trenutke te sam otkrio ako želiš pomoći ljudima, prvo se moraš pobrinuti za sebe. Moraš razviti vlastitu svjesnost. Prema mom mišljenju, neki od prvih… skrećem s teme na temu, znam, oprosti, želim reći mnogo toga…

M: U redu je.

R: Neki od prvih duhovnih asketa su mislili da je duh dobar, a tijelo loše. Oni ekstremni bi hodali okolo i bičevali se samo kako bi pokazali koliko su duhovno napredni i da znaju koliko je tijelo zlo. To nije ono što sam ja otkrio. Sve je odraz Duha, Boga, ili koje god ime koristite za mjesto odakle ste došli. Tijelo je nevjerojatno. Uopće nije zlo, nije loše.

M: Da, slažem se. Bog je smislio ljudsko tijelo, zar ne?

R: Da, tijelo nije pogreška. To je tvoje vozilo, tebe kao čistog duha i svijesti, jer to je ono što jesi, a ne um. Ovo su samo moja otkrića, ne govorim drugima da griješe.

M: Ne, Richarde, u redu je. Ja uvijek govorim da ne postoji nitko tko sigurno zna. Dijelim samo one stvari koje su meni u redu. Neće se svi složiti s tim.

R: Upravo tako. Sve je u redu. Ne tražim slaganje.

M: Ni meni to ne treba.

R: Otkrio sam da smo mi  jedinstvena svijest. Čak i dok smo ovdje. U našoj istinskoj biti nemamo oblik ni um. Došli smo iz nečega dok se još ništa nije manifestiralo. I sada smo ovdje usred ove relativno spore, guste vibracije koju nazivaju stvarni svijet. Čula si za to? Svuda je oko tebe.

M: Da.

R: I morali smo imati vozilo da bismo iskusili svijet jer čisti duh i materija se moraju nekako povezati. Vozilo koje je nastalo iz svijesti kao i sve ostalo. Ne postoji ništa što nije stvoreno iz originalne čiste svijesti. To se pomalo slaže s religijama koje kažu da je Bog sveprisutan, da je svuda. To je moguće jedino ako je Bog jedino biće koje stvarno postoji. Otkrio sam da je to istina. Tijelo je stvoreno od čiste svijesti koje vibrira na nižoj razini, ono je vozilo koje nam omogućuje iskustvo života. Nije samo inteligentno što su prvi otkrili kiropraktičari, točnije Daniel David Palmer 1895. godine. Kiropraktika i ostale prirodne terapije se temelje na tome da je tijelo inteligentno. Otkrio sam da tijelo nije samo inteligentno, nego je i svjesno, svjesno je sebe. Tijelo je samosvjesno biće što je prilično nevjerojatno.

M: Ja imam kiropraktičara koji priča s mojim tijelom i vidim kako mu tijelo odgovara, ha ha.

R: To se stvarno događa.

M: Svog kiropraktičara zapravo zovem čarobnjakom, ha ha.

R: I ja sam imao takvog učitelja, ranije u šezdesetima. No dobro, tijelo pokušava komunicirati s tobom putem svoje svijesti još otkako je začeto. Što se ne bi moglo dogoditi ako nisi bila tamo. Objasnit ću  jer ovo može zvučati čudno…

M: Meni nije čudno, ali ako želiš objasniti, samo izvoli.

R: To je omogućilo poredak DNK stanica, ali to je široka tema za koju bi trebalo najmanje deset emisija.

M: Naravno.

R: No bit je u tome da je tijelo od početka bilo odraz tvoje osnovne svjesnosti, kad su se stanice počele dijeliti. A DNK se poredao na točno određen način kako bi stvorio upravo onakvo tijelo kakvo ti je potrebno da bi mogla iskusiti sve što trebaš u ovom životu. Potpuno jedinstveno. Zato, ako se pažljivo zagledaš u oči novorođenčeta, možeš vidjeti da nije posve novo, tijelo jest novo, ali ne i osoba.

M: O, vau.

R: Ako ne slušamo vlastito tijelo, propuštamo veliki izvor informacija i znanja. Broj informacija koji možemo dobiti od tijela ako smo dovoljno pozorni, je gotovo neograničen. Zdravlje je važan element. I zato ne valja govoriti: Ja sam duhovan, ne treba mi zdravlje. Tijelo je stvoreno u skladu s prirodnim principima, kao što je dizajniran automobil i potrebno mu je gorivo. Ako u njega naliješ nešto što nije gorivo, neće raditi bez obzira u što vjeruješ. Postoji stanje koje možeš postići, npr. upravljati automobilom snagom volje, ali to će voditi pogreškama koje svakako neće pomoći.

M: Ja sam bila viša računovotkinja ovdje u SAD-u i kada sam otkrila duhovni svijet to je bilo nešto novo i više nisam obraćala pozornost na tijelo, ni na mnoge stvari, a jednog dana sam rekla: Što se to dogodilo? Shvatila sam, kao što smo već spomenuli, da je u svemu potrebna ravnoteža.

R: Moraš znati gdje se nalaziš i početi od toga.

M: Znatiželjna što misliš o novcu i svjesnosti iako to nije tema današnje emisije.

R: I ta tema ima nekoliko razina…

M: Mnogo ljudi ima novčane probleme pa me zanima što ti imaš za reći o tome.

R: Neću odgovoriti samo u nekoliko riječi, jer da bismo zaista razumjeli ovaj koncept, trebamo razumjeti zašto Ho’oponopono djeluje. Treba znati sljedeće. Tijelo je svjesno biće koje ima osobnost, ne samo svijest. Kod većine ljudi je na razini dvogodišnjeg djeteta. Ponavljam, ne radi se o uvjerenju, otkrio sam da zaista ima osobnost. Ako želiš imati dobar odnos s dvogodišnjim djetetom, trebaš komunicirati na toj razini, razumjeti njegovu psihologiju i što mu je zabavno. Djeca vole znati da imaju sigurnost, da ih roditelj voli i brine se za njih, a ne da ih pošalje igrati igrice da se može opijati. Tako se djeca ne odgajaju ispravno. Trebaš obraćati pozornost na njih,  znati što rade, ostati u kontaktu i voditi ih kako bi odrasli do svog potencijala. Takvi su tijelo i um također. Um je često krivo shvaćen. Slažem komadiće informacija, ne mislim predugo govoriti, ali ti komadići su važni i direktno odgovaraju na pitanja i vežu se na osnove Ho’oponopona.

M: Rekao si da je i um dvogodišnje dijete što nam daje potpuno drugačiju percepciju. Sa stajališta Ho’oponopona, um nije pogrešan, samo ne želimo da nas kontrolira. Tako da možemo doći iz dijela nas koji zna, unutarnje mudrosti koju svi imamo. Um treba doživljavati poput djeteta. To je potpuno novo objašnjenje uma i mnogim ljudima može biti lakše shvatljivo. Lakše je razgovarati s dvogodišnjakom nego s 40-ogodišnjakom, znaš, pokušati ga uvjeriti. To je potpuno drugačiji odnos.

R: Tako je.

M: Mislim da je takvim odnosom lakše upravljati.

R: Želim reći da imaš dvoje napuštene djece. Moraš biti dobar roditelj i svakome od njih reći: Žao mi je što sam vas čitavog života zanemarivao.

M: Dodat ću, ne znam hoćeš li se složiti s tim, ali rekla bih da imamo troje djece. Podsvjesni um je s nama u svim životima i ima sve podatke, dakle sa stajališta Ho’oponopona je također napušteno dijete. Lakše je shvatiti da imamo posla s djecom. Mislim, ljubavlju možeš sve iscijeliti. Sve što djetetu treba jest ljubav.

R: Ljubav je stvoritelj…

M: Priznanje, prihvaćanje, divljenje, poštovanje…

R: Ljubav je sinonim za svjesnost, to se nekako pobrkalo, ali ljubav je uvijek bila prisutna. Razlog zašto vidim dvoje djece, a ne troje je taj što um uključuje sve informacije, ne samo o fizičkom svijetu, nego i o višim razinama. Slažem se, s nama je u svim životima, ima sve informacije i sjećanja. To je smiješna kombinacija jer mala, dvogodišnja osobnost posjeduje ogromno skladište informacija. No otkrio sam da je sposobna odrasti u nevjerojatno biće puno potencijala, ali to nismo mi.  Um drugačije gleda na podsvijest, nego što mi gledamo. Nama je podsvijest samosvjesno biće koje je potpuno svjesno svih informacija. Ali um ju tako ne doživljava, nego samo mi jer još nismo ostvarili punu vezu s njom.

M: Tako je.

R: Sve je povezano, dio kojeg mi vidimo i ogroman dio od 99 % koji je nesvjestan.

M: Čak i Kabala kaže da imamo samo 1 % svjesnosti. Dakle, da se vratimo na novac…

R: Neću to zaboraviti.

M: Onda dobro, pustit ću te da odgovaraš. Meni je to važno jer se isto radi o prisutnosti i ravnoteži. Smatram da novac ima svijest, Bog se također nalazi u novcu. Novac je jedan od pogrešnih programa koje imamo.

R: Dobro, sada dolazimo do toga zašto Ho’oponopono djeluje u fizičkom svijetu. Sve je svjesnost. Riječi su nedostatne da opišemo o čemu govorimo.

M: Naravno, razumijem, ali pokušavamo objasniti riječima.

R: To je poput impresionističke slike gdje slikari nisu crtali fotografske slike, nego su određenim bojama slikali oblike, a kada gledamo takvu sliku, um sve poveže zajedno, npr. kao kod slavnih francuskih impresionista. Tako koristimo engleske riječi ili bilo kojeg drugog jezika. Pokušavamo slikati dovoljno sugestija tako da možemo prenijeti osjećaj da bi svatko tko ovo sluša shvatio što mislimo. Ideja da sve dolazi iz svijesti znači da sve oko nas što izgleda čvrsto, jest takvo samo zato što mi to tako doživljavamo putem osjetila. Osjetila su prilagođena dijelu elektromagnetskog spektra koji nazivamo vidljiva svjetlost. Oblike ne čini samo svjetlost. Kada dodirneš nešto čvrsto, frekvencija koja iz toga vibrira je ista kao i ona u tvom fizičkom tijelu. Zato to osjećaš kao čvrsti otpor. Mnogima od nas kada smo bili djeca su dani modeli atoma s kuglicama i štapićima povezanih na različite načine i u različitim bojama. Ne znam jesi li to vidjela.

M: Mislim da  imam ideju o čemu govoriš.

R: To je set smeđih štapića koji ulaze u rupe u kuglicama i od njih možeš svašta oblikovati. Dakle, u osnovnoj školi su nam dali model atoma. Vanjske kugle su predstavljale elektrone, a u sredini su bili protoni i neutroni s jezgrom. Ovakav način prikazivanja atoma je pogrešan. Ako želiš vidjeti pravi prikaz, trebaš otići u Sikstinsku kapelu u Italiji gdje je na stropu Michelangelova slika. Ako od sredine stropa povučeš nit do pola puta do poda, na kraj niti staviš zrno riže i zamisliš da je to jezgra. Zatim imaš nekoliko zrnaca prašine koji idu okolo s vanjske strane sobe koji predstavljaju elektrone. To je pravi prikaz atoma. Kada to vidiš kao atom, a ne onaj mali model, većina je tzv. prazan prostor, navodno prazan, ali nema subatomske čestice već je prazan. Subatomske čestice poput elektrona pojavljuju se i nestaju, dakle ni one nisu čvrste. Tijelo i fizička stvarnost su napravljene od tih stvari i jedva da postoje ovdje, samo ih mi doživljavamo kao čvrste. Kada se počneš baviti  kvantnom fizikom, počneš s razumijevanjem da istraživač, a to si ti, te ovaj veliki eksperiment, što je tvoj život, utječu na ishod eksperimenta. To je bio veliki napredak u razumijevanju. Ako pođemo dublje, istraživač kontrolira eksperiment, on ga je stvorio i misli da postoji izvana. To uključuje ne samo novac nego i sve ostalo u fizičkom okruženju, tijelo koje si projicirala, pa čak i um koji nije fizički nego je također projekcija svijesti. Um nije mozak, nije intelekt. Um je svjesno biće koje ima pristup svim tim stvarima. Kad se radi o svakodnevnom životu i novcu, shvatiš da je to projekcija svijesti koja je projicirana kroz um. Um je poput malog djeteta kojeg je roditelj napustio, a to smo mi, jer nismo znali za njega.

M: Naravno.

R: Uzrujano je jer djeca ne vole biti napuštena. Ne osjećaju se dobro, boje se, ljute se, ne znaju što da rade. Pokušava dobiti našu pažnju duže od ovog života, jer kao što si rekla, um može nadživjeti tijelo. Um nije mogao dobiti pažnju, pa što je napravio umjesto toga? Ovo je važno za tvoje pitanje. Ima sposobnost projiciranja slika poput filmova u 3D i više dimenzija koji izgledaju posve stvarni. Um to radi cijelog našeg života, a mi ne samo da smo to prihvatili kao stvarnost, kao sliku našeg svijeta, nego i  kao sliku tko smo mi. Sve je lažno, sve je projekcija.

M: Mi smo poput lažne vijesti, ha ha.

R: Slično tome, to je stvarna projekcija, ali nije stvarni život. Kao kada u kinu vidiš platno  misliš da je to stvarno, da se stvarno događa i vidiš sebe kao glavnog glumca pa kažeš: Čekaj, ovo želim promijeniti, hoću više novaca i raditi stvari drugačije, želim biti drugi lik, pa otrčiš do platna i pokušaš maknuti slike, ali nema nikakvog efekta.

M: O, da, mi uvijek kažemo da treba otići do projektora.

R: Pokušavam reći da je projektor um, to dvogodišnje dijete. Možeš zamisliti um kao dijete koje sa sobom nosi čarobnu igračku, a to je multidimenzionalni projektor. Umu je to utješna nagrada, kontrolira naš život jer projicira našu stvarnost. Nije to želio činiti, ali nije mogao dobiti našu ljubav, uvažavanje i brigu, pa mu je jedino to preostalo. To se može promijeniti…

M: Tako da se mi mijenjamo…

R:..tako da mijenjamo odnos s djetetom, zapravo s oboje, ali u ovom slučaju s umom. Sjeti se da jedna od četiri fraze u Ho’oponoponu  Žao mi je. Mi umu zaista dugujemo ispriku jer smo ga ignorirali misleći da je nekakvo intelektualno sredstvo. To je biće poput djeteta i ako to uspijemo shvatiti…sjeti se da u našem projiciranom svijetu možemo razgovarati sa svima koje vidimo.

M: Želim dodati da u Ho’oponoponu Žao mi je, molim te oprosti mi znači da postanemo ponizni i preuzmemo 100% odgovornosti. Odgovornost dolazi prije Žao mi je, oprosti mi. Kažemo: Žao mi je zbog bilo čega što je u meni. Zapravo postajemo poput male djece pred Bogom, jer Bog je jedini koji može transmutirati.

R: Bog je zapravo jedino biće koje postoji.

M: Točno, znači to je ideja Ho’oponopona, preuzimanje 100% odgovornosti i definitivno Žao mi je. Na seminarima radimo proces povezivanja s unutarnjim djetetom u kojem tražimo oprost od djeteta zbog toga što smo ga napustili.

R: Upravo o tome govorim.

M: Da, to je prilika za povezivanje i ispričavamo se djetetu što se osjećalo napušteno ili zanemareno. Također se zahvaljujemo djetetu na svemu što radi za nas.

R: Točno tako, dio s Hvala ti je isto jako važan, sve lijepo pristaje zajedno, jer kada želiš iscijeliti odnos s napadnutim djetetom, ne tučeš ga, to neće donijeti dobar rezultat. Nesvjesni roditelji kontroliraju svoju djecu putem straha. Pokušavaju ih zastrašiti pa kažu: Ako to ne napraviš, bit ćeš stvarno u nevolji. Čak i ako dijete posluša, tražit će načine da vrati tom roditelju. To nije ono što dugoročno želimo.

M: Doktor Ihaleakala je uvijek govorio da je unutarnje dijete naš najbolji partner. Ako želimo promijeniti što privlačimo, manifestiramo u životu, trebamo raditi s unutarnjim djetetom.

R: Unutarnje dijete je poput dvogodišnjaka s nuklearnim oružjem, ne želimo mu pristupiti na krivi način. To je moćno, moćno biće, pogledaj što projicira. Sve što smo mislili, pretvorilo se u stvarni život. Kada smo ponizni…

M: To je jako važno.

R:..to nije lažno.

M: Nismo znali bolje.

R: Tako je, jako nam je žao jer nismo znali bolje. Ne okrivljujemo se, nego kažem da nam je žao. No dobra stvar je da će odsad biti mnogo bolje. Umjesto da špotamo um što nas je stavio u teške situacije, kažemo: Pa, umu, ovo je jako impresivno. Uvjerio si me da sam netko tko uopće nisam.

M:  Da sam ograničena žrtva.

R: Da, to je bilo impresivno, napravio si odličan posao, nije bilo zabavno, ali impresioniran sam tvojim sposobnostima, ali sada ćemo imati zabavan zajednički život. Malo dijete se želi zabavljati, nije ga briga za složene filozofije, samo ga zanima koliko će igra biti zabavna. Hoće li biti zabavnije nego ono što je radio bez nas. Mi sada trebamo umu ponuditi odnos koji će ga oduševiti, odnos roditelja koji ga prihvaća, cijeni i voli.

M: Prekrasno. Dobro, koja su tvoja otkrića? Zanimaju me otkrića o Ho’oponoponu. Uvijek sam znala da u tome nešto ima, zato sam to i odabrala. Ali sada je svijet kompliciraniji ili izgleda tako. Dok idemo kroz tunel kako bismo ugledali svjetlo. Nimalo ne sumnjam u važnost Ho’oponopona u našim životima. To najprije, jer prvo se mi moramo iscijeliti i biti dobro. Ali kako možemo pomoći svijetu kroz Ho’oponopono?

R: U redu, skoro smo došli do tog koraka, samo nadograđujem slijed.

M: Oh, dobro.

R: Jednom kad se odnos s umom iscijeli, tako da smo dovoljno ozbiljani i iskreni kako bi nam um mogao  povjerovati, jer um ne možemo prevariti lažima.

M: O, ne, jer je poput djeteta. Uvijek kažem da djeci ne možemo lagati, mi samo mislimo da možemo.

R: Kad pričamo s umom ili s drugim ljudima, riječi su poput vala. Ono što zapravo prenosimo su osjećaj i frekvencija, koji ulaze u naše riječi i daju im sadržaj. Na taj način možeš nekoga pozdraviti s energijom od koje će se osjećati užasno, ili ga možeš pozdraviti tako će biti presretan i inspiriran zbog energije koju smo prenijeli. Jako je važno biti svjestan toga u svim oblicima komunikacije jer ne pričamo samo riječima.

M: Slažem se.

R: Isto je i što se tiče razgovora s umom. Trebamo reći sve dobro o njemu, o njegovim impresivnim sposobnostima zatim kažemo: Odsad ću biti s tobom, više neću biti roditelj koji te zanemaruje. Imam neke stvari oko kojih bi mi mogao pomoći. To su igre za odrasle koje su mnogo zabavnije od bilo čega što si dosad radio. Bit je da više ne moraš projicirati lažne stvarnosti. Odlično si to odradio, ali sada se opusti i radi nešto posve drugačije. Ako zamislimo radio teleskopski satelit koji traži zvijezde, koji je usmjeren prema tlu i projicira stvari na tlo. Umjesto toga će postati prijemnik, okreće se prema gore, simbolički govoreći, prema Duhu, Bogu, Izvoru ili kako god to želiš imenovati. Duh je projicirao strujanje koja ima svijest i direktno je povezano sa svime cijelo vrijeme, inače ne bi bili ovdje. To je poput ronioca iz crtića o Popaju, koji ima metalnu kacigu i cijev koja vodi do broda. To je stvarno, jedino je u drugoj dimenziji. Spušta se sve do fizičke razine, do ove niske razine svjesnosti. Davalo nam je kisik, što je svijest, otkako smo otišli. Još je uvijek tamo samo mi nismo obraćali pozornost. Dakle, to strujanje, koje je daleko više od bilo koje čarolije, to je sve, to je naša bit.  Sada, funkcija uma je, umjesto da projicira lažne stvarnosti, da  se okreće se prema nadolazećem strujanju i uči ga primati. I radeći to, strujanje se širi.

M: Zapravo, to radimo u Ho’oponoponu kako bismo mogli primiti više inspiracije u životu, kako bismo mogli djelovati iz inspiracije, kako bismo dobili dopuštenje da govorimo iz inspiracije, kako bi brisanje stvorilo prazan prostor za dolazak nove informacije.

R: Da, ne moramo stvoriti inspiraciju i shvatiti što je ona…već je potpuna.

M: Naravno, i ne moramo shvatiti prošlost. Ljudi žive u prošlosti pokušavajući ju analizirati, žele znati ili traže nekoga koga će okriviti.

R: Psihoanaliza nikada ne završava.

M: Sada možemo slobodno živjeti i uživati..

R: Sve stvari iz prošlosti, traume i slično su otisnute u programe uma koji se projiciraju. Jednom kada um prestane projicirati programe, analiza više nije potrebna. Kada se program ugasi, detalji o njemu više nisu važni. Umjesto toga primamo inspiraciju koja uključuje sve što je potrebno, čak i one dijelove koje još ne znamo.

M: Da.

R: Sve je jako jednostavno. Kako se to slaže s Ho’oponoponom? Jednom kada um promijeni fokus, moć koja ulazi u Ho’oponopono je drugačija. Sada se vidimo na drugačiji način. Mi smo duh i znamo da je um naše dijete, um nismo mi Znamo i da je tijelo naše dijete, također nije mi. Mi bismo trebali biti roditelj, a ako nismo načinjeni od uma, čak ni od energije ili fizičke tvari, što je ostalo? Mi smo svijest.

M: Tako ponovno postajemo promatrač, zar ne?

R: Da, čim smo promatrač i za to postoje određeni alati…npr. um je projicirao mantre, neprekidnu struju misli od kojih svaka ima svoju emociju. To smo prihvaćali kao stvarnost. Ako se dovoljno odmaknemo i promatramo tijek misli, čim ga gledamo, mi više nismo to. To potpuno mijenja našu perspektivu.

M: Da, definitivno.

R: Ali onda kada imamo neku situaciju ili osobu prema kojoj želimo usmjeriti Ho’oponopono, dolazimo kao svijest bez granica. Kad pogledamo četiri fraze, Žao mi je znači da nam je žao što smo projicirali takvu situaciju kroz um, a to je bila samo slika. U tom smislu, a to je jedan od izazova Ho’oponopona, ako pogledamo negativne stvari, bilo u odnosu ili u svijetu, neke od njih se čine kao da nisu naša krivnja, npr. druga osoba to radi. Npr. ja sam iskren i pokušavam hopsati, a druga osoba to radi, pogledaj ju samo…

M: Da, naravno.

R: Imamo naviku okrivljavati ljude i okolnosti. Razlog zašto to nije istina, a to mi je pomoglo s izazovom u Ho’oponoponu, je taj da je naša cijela projekcija, što je opet povezano s kvantnom fizikom…Cijela naša projekcija kroz um, koji čeka našu pažnju, uključuje postupke svih ostalih. To je istinito za sve. Ono što dobijemo jest slika nevjerojatne međupovezanosti i sinkroniciteta između različitih projektora, jer sjeti se da je svaka osoba jedini projektor svoje cijele stvarnosti. Ta osoba je projektor za svoj svemir, zatim ova, ti i ja također. Kako to da nisu u sukobu? Jer je sve međusobno isprepleteno u nevjerojatnoj složenosti.

M: Da to je nevjerojatan televizijski šou.

R: Moramo doći do točke kad znamo da smo mi to napravili, ali nismo zbog toga loši.

M: Tako je, ovdje ne govorimo o krivnji, nego o odgovornosti.

R: Vrlo su različite. Razlog zbog smo odgovorni, nije samo u tvrdnji Dobro, ja sam odgovoran, nego zato što i jesmo odgovorni. Zato što je naš um projicirao cijelu ovu stvarnost.

M: Kad smo svjesni, želiš biti i odgovorni jer to je put ka slobodi. Način kako se osloboditi.

R: Tako je. I u početku kažemo da to ne želimo jer to znači da smo i krivi. Ne, nema osude. Pravda je jako veliki nesporazum. Pravda vjeruje da ljudi moraju biti kažnjeni za svoje pogreške, loši ljudi moraju jako patiti.

M: To su programi, kao što si rekao. Ljudi se povrjeđuju, jer je tijelo bilo loše.

R: Da, ljudi ne razumiju koliko smo duboko svi povezani. Dubina u kojoj smo svi povezani ne odnosi se samo na to da smo svi jedna obitelj, što i jesmo, nego i na to da smo svi mi jedno biće na različitim razinama. To ne znači da nemamo vlastitu osobnost, jedinstvenost. I dalje to imamo, ali ispod svega toga je jedno biće koje postoji u svima. Dakle, kako gledamo druge ljude, tako gledamo sebe i obrnuto. Ako se osuđujemo, nema šanse da možemo nekoga voljeti. Bit će zamršenih uvjeta, jer ne možemo se drugačije odnositi prema ljudima od onoga kako se odnosimo prema sebi. Osuđivanje sebe nije vrlina.

M: Npr. željeti nekoga da nas voli, ako ne volimo sebe i ne prihvaćamo se.

R: Tako je, ali ako dođemo u dodir sa sobom, osoba s kojom želimo biti u vezi će nas pronaći. A ostali odnosi će se poboljšati ili promijeniti. Ljudi koji nisu spremni odnositi se prema nama na drugačijoj razini, će jednostavno nestati ili će biti u poslu negdje drugdje.

M: Dobro.

Prevela: Jasenka Bizjak

Isceljenje tela

a

Naše telo je dom u kom stanuje naša duša.

Ako telo pati – pati i duša i obrnuto.

Većina ljudi, većina nas, stalno traži i nalazi zamerke svom telu, ne voli ili čak mrzi njegove pojedine delove, ili svoje telo u celini. U osnovi toga stoje “pravila” koje je nametnulo površno društvo, kako bi nešto/neko trebao izgledati. I to nas bombarduje sa svih strana, preko svih medija, na svkom koraku.

Tako se mi počnemo porediti sa tim “standardima”, i to u najvećoj meri na svoju štetu. Zato su standardi i postavljeni, jer se u njih uklapa minimalan broj ljudi, a za sve ostale – pa tu su razne “spasonosne” sprave, aparati, preparati, itd. itd…koji će od nas preko noći napraviti čudo!
I mi onda živimo i iščekivanju tog čuda, koje nikako da se desi.

Ono što našem telu zaista treba, to je naša pažnja, naša zahvalnost i ljubav.

Počela sam obraćati pažnju na svoje telo, na jedan sasvim drugačiji način, koji je u savršenom skladu sa HO: kada mi se “javi” neki organ, neki deo tela, to prihvatam kao signal da je njemu potrebna moja pažnja i ljubav, da on pati zbog nečega što je u meni, u mojim sećanjima i programima. Ako mogu neposredno pogledati taj deo, gledam ga i kažem mu: – ti si savršen baš takav kakav jesi, hvala ti za sve što si učinio i što činiš za mene, volim te. A dovoljno je reči “hvala” i “volim te”. Kada se radi o unutrašnjim organima, možemo ih zamisliti, ili staviti pred sebe mapu unutrašnjih organa (lako se nađe na netu), gledamo u organ i u mislima ili naglas mu se obratimo sa ljubavlju i zahvalnošću.

To sam nedavno osvestila, jer nema tog dela mog tela i nema tog organa koji mi se nije javio, koji nije zavapio za pažnjim, pomoći. I nije to od juče, to traje i traje, i svi su oni sve glasniji, vuku me za rukav, a šta sam ja do sada radila – odvela bih ih kod lekara, i prepustila isključivo njima da brinu onečemu što je, i što treba da je prvenstveno moja briga. Lekari su nam potrebni, ali je isto toliko potrebno i da mi učinimo svoj deo u procesu isceljenja. Pored stalnog čišćenja, volim te, hvala ti, počela sam pričati sa svojim telom, sa svim njegovim delovima i svaki ponaosob pohvaliti što tako savršeno funkcioniše, izražavati mu ljubav i zahvalnost za sve što čini za mene.

Prvi rezultati su preko svih mojih očekivanja, mada u ovom slučaju mislim da ih možda i nije bilo, jer nisam znala šta treba da očekujem. A ko ih je i bilo – čistim sa njima.

Volim te

Hvala ti

  • Dušica Popović

7 slova u 2 riječi

inner-child-1063296_960_720

Jako je važno da stalno govorimo deci “VOLIM TE”. Uvek, svaki dan…jer onda ni kritika, ni kazna, niti bilo koji drugi osećaj ne nosi teret krivice. Ljubav istinski popravlja sve što zaboli…i fizički i duševno, a bez VOLIM TE mogu da zabole i pohvale, jer ne veruješ u njih. Reći volim te uvek je najvažnija stvar, jer to je poverenje… kako god bude, ali onom ko ti govori da te voli veruješ i kad te grdi i kad te hvali.

Inspirisana sam da ovo napišem nedavnim odlaskom mojih roditelja(za nepune tri godine otišli su obadvoje), prvo majka pa otac. S majkom je to nekako postojalo, to VOLIM TE je lebdelo i u razumevanju, poklanjanju, pomoći, pogledu, brizi…dok s ocem je odnos bio složeniji i teži (na kraju je došlo do oprosta i do Volim te). I ne znam kako bi to sve bilo da mi Bog nije na put stavio HO, hvala, hvala, hvala HO što me je pronašo.
Od kad znam za sebe, znam samo koliko sam bila škrta na toj reči. Mislila sam da je neko (ja) mora zaslužiti, ali nikakvo čudo odrasla sam da to nisam ni čula. Kako sam rasla, mislila sam da VOLIM TE samo izgovaraju zaljubljeni, da su to isključivo ljubavne reči… dok nisam postala majka, volela sam drugačije i od te ljubavi me sve bolelo (strah, briga… za budućnost), ali i dalje je nisam izgovarala ili jako retko.

Sad od kako hopsam, stalno mom sinu (odraslom momku) govorim da ga volim, u porukama obavezno… u početku stidljivo, ali sad sam se oslobodila… Gospode 7 slova u 2 reči…VOLIM TE, pola svog života je nisam bila osvestila…To je ključ, i u unutrašnjem detetu… sad kad je mogu reći sebi, detetu mogu i svim ljudima oko sebe…Važno ju je ponavljati stalno, to nam i Neno Ljubić kaže… i ta jedna reč je dovoljna da vrati poverenje sebi, a kroz sebe i svemu oko tebe… 


Biti voljen od nekog bezuslovno će nas sigurno terati da budemo sve bolji i bolji, najbolja verzija sebe, a naša deca su tu da nas nauče da ljubav ne treba da boli, da je ljubav sve… Oni nama i daju samo ljubav, a mi od straha za budućnost (tako smo naučeni,programi) to preokrenemo i pokvarimo…čistiti…čistiti….čistiti
VOLIM VAS

-Svetlana İlic

Zapetljana čistim

a

Mabel Katz /dio intervjua Radio Suncu/
*Ako sam ja 100% odgovorna za ono što se dogodilo, onda ja to mogu i promijeniti…Shvatila sam da imam moć za promijeniti stvari, jer ako ja promijenim nešto, onda se sve mijenja…Shvatila sam da je svrha svih nas da čistimo, da popravimo, da poboljšamo…I sve što trebam dolazi bez puno napora. I shvatila sam da sve što trebam napraviti je samo reći Hvala i to je to. Ali, um će vam reći, ne! To je prelako. Moramo naći nešto gdje možemo patiti, to je prejednostavno, moramo raditi, misliti. Mi smo jako komplicirani. Kompliciramo. A Bog je jednostavan. I da, imam puno toga za čistiti i tu sam da bi očistila to i mort ću raditi proces čišćenja do zadnjeg daha. Ako sam ovdje to je zato što ima stvari koje treba očistiti. Ali, na tom putu mogu uživati u životu, nisam ovdje da patim, nego da dobijem ono što mi treba. To je fenomenalan rad.*

Naravno.
Ja, na početku.
Pa zakompliciram.
I sve je osim jednostavno.
A moglo bi biti.
Sve je u meni.
I sve su sjećanja.
Ja sam ta koja je rekla,dosta!
I evo me…
Pred planinom smeća.
Prilikom za čišćenje.
Čistim.
Hvala Volim te
Ipak, inetelekt se javlja.
Još uvijek.
On blebeće.
Ja, čistim.
Umorim se.
Upitam se.
Radim li dobro, dovoljno…?
Pa se opet zapetljam.
Tako zapetljana čistim.
Hvala Volim te

*To je isto vrsta programa i kad dođete do toga isto kažite hvala i produžite dalje i ne vjerujte više ničemu nego, vjerujte sami sebi i idite dalje.
I morate znati da svaki put kad kažete Hvala nešto se dogodi bez obzira na to da li vi to vidite ili osjećate.* Mabel Katz, o intelektu, intervju Radio Sunce

Kad sam zapetljana.
I ne samo tada.
Ali, onda, naročito.
Čistiti čistiti čistiti
Gledati gledati gledati
Slušati slušati slušati
Stalno.
I opet.
Jer, intelekt nikad ne spava.
On blebeće iz sjećanja.
Programa.
Straha.
Čistiti čistiti čistiti
Hvala Volim te
Moja zapetljanost.
Dobija odgovor.
U emisiji puno puta slušanoj.
Čisti.
I idi dalje

Jadranka Gregorinčić

Najteže je nemati očekivanja

let god

Čak i kada mislimo da ih nemamo, ona su itekako prisutna, zaklonjena senkom očekivanja da ih nemamo.
Zato je toliko teško otpustiti, prepreka je sama želja da otpustimo.

Ovde ne sme biti samozavaravanja, moramo biti krajnje iskreni prema sebi i odbaciti sladunjave, omamljujuće obmane da smo otpustili, prepoznati potrebu za uljuljkivanjem da je cilj postignut. Iluzija ne daje rezultate, ali je ljudski podleći joj s vremena na vreme, svi smo umorni, želimo predah, makar on značio beg od stvarnosti. Ta mi smo samo ljudi…

Ali, tu je HO, mi smo ga prihvatili upravo zato što nam nepogrešivo ukazuje koliko smo i šta otpustili, samo trebamo biti stalno budni i širom otvorenih očiju, jer nas u trenu nepažnje razbije o iluziju da jesmo, stavljajući nas opet i opet u istu situaciju koja provocira isti program u nama, a mi smo bili tako površno zadovoljni da ga više nema, da smo ga otpustili. To je kao da smo uronili u bajku, nestvarnu priču sa happy end-om, i prigrlili je, svesno negirajući ono što stoji iza nje, negirajući realnost.

Zato je HO praksa za ceo život, bez preispitivanja (a pogotovo tvrdnje), da li je nešto otpušteno i izbrisano ili nije. To radi um, koji voli analize i voli potvrde da je sam razrešio probleme, voli aplauz, a to je sve kratkog daha. To je najveća zamka.
Šta nam je činiti? Šta mi je činiti?

Najbolja rečenica koju sam čula na seminaru u Beogradu ove godine, koja mi je najviše zazvonila je ona koju je Mabel rekla: “Otpusti i veruj, tako se postepeno izgrađuje novi “mišić”” To sam prepoznala i prihvatila kao alat: otpuštam i verujem, otpuštam i verujem…To mi je postao celodnevni trening, izgrađujem novi “mišić”.

Ne analizirajmo, ne preispitujmo stalno, svakodnevno šta se promenilo, da li se promenilo, jer na taj način pomaka nema, to je verglanje uvek istog.

Kada se istinski nešto promeni, kada nešto otpustimo i dopustimo da bude izbrisano iz nas, znaćemo to nepogrešivo.
Uslov je da budemo stalno budni, pažljivi, da nam to ne promakne.

To pre svega govorim sebi, to mi je više nego potrebno.

HO kaže da nam život donosi situacije i ljude, kako bi nam ukazali na programe u nama, kako bismo čistili s tim, kako bismo otpustili. Prepustimo se tim znacima pored puta, da nam nepogrešivo i prepoznatljivo pokažu gde smo u svemu tome. Naše je da radimo svoj deo, da čistimo.

Hvala ti, volim te.

-Dušica Popović

Odgovornost, otpuštanje, mir……

neno

Ho’oponopono

Svi mi koji tragamo za svetlošću u ovoj tami, krećemo se od osnovaca ka studentima a neki bogami završe i kao pravi majstori. Padamo, dižemo se, tugujemo pa se onda smejemo, malo se pravimo važni a nekad bi se i svađali i tako sve u krug.

ALTERNATIVA-INFORMACIJE---HOOPONOPONO (2)Dosta toga postoji i kao cilj koji smo postavili sebi pre nego što smo dovde stigli. A po neke stvari moramo i da izbalansiramo iz prošlih vremena. Zato nećemo i ne možeo ovde sada svi biti bogati, srećnii zdravi. Različita iskušenja smo odabrali i postavili ispred sebe koja će nas očvrsnuti i učvrstiti u putu podizanja svesti. To su stvari za koje se uglavnom vezujemo i smatramo ih za uspeh, a u stvari najbitnija je transformacija svesti.

Zato smo tu. Prolazimo kroz razne periode usavršavanja kao u talasima koji su posloženi za naš napredak. Postoje dani, meseci kada nam ne ide ništa od ruke šta god da preduzmemo. Kao da nas je neko urekao, a onda se sve otvori i stvari krenu na bolje. Bitno je znati da mi te procese ne možeo kontrolisati, važna je naša reakcija i poruka koju možemo izvući iz tog niza događaja. Što više čistio, postajemo senzibilniji dobijao odgovore i shvatamo pravila igre. Dopuštamo da nas Inspiracija vodi tako što umanjujemo unutrašnji razgovor, osude sebe i drugih i neprestano rasuđivanje tipa šta bi bilo kad bi……


Neko više ima uspeha na startu neko malo kasnije, a neko protutnji pored nas kao brzi voz. Sve to zavisi od blokada koje stvaramo. Kada otkrijemo taj dugo sriveni teret on izleti iz nas kao bomba i napravi nam haos od života. Potrebno je vreme da saniramo posledice ali taj teret smo otpustili i on nas više neće mučiti. Možda se javi kao refleksija, simulacija ali to više nije to. Razlog za to što neki ljudi idu brže od nas /bare nam se tako čini/ je to što im se sve smučilo i prestaju da se bore i da daju otpor svojim izazovima. Jednostavno došli su do tačke kada im ishod više nije bitan. A neki su u startu otvoreniji i imaju apsolutno poverenje u Tvorca i znaju da se sve događa za njihovo najviše dobro.

Čini nam se da imamo znanja da možemo sve sami. Međuti ovo novo znanje koje se rađa je nešto sasvim novo i zato moramo biti otoreni da ga primimo i prepoznamo i prihvatimo kada prođe pored nas. Dr. Len kaže da je Ho, znanje koje smo dobili sa zvezda, iz kosmosa i baš zato budimo svesni nove ere svesti koja se rađa upravo tu pred nama. 

Vladimir Tamindzic

Ho’oponopono – neizmjerna snaga čišćenja

a

Ljudi dragi!

Snaga čišćenja je neizmjerna! Čistite, čistite i čistite….. Svaki trenutak svjesnim umom birajte HVALA i ne odustajte….. Bez sumnje ćete znati kada se čišćenje odvija automatski, bez sumnje ćete znati kada ste razvili dobar radni odnos s Unutrašnjim Djetetom, bez sumnje ćete osjetiti da se vaš život mijenja i postaje lakši…. A o dubokom, trajnom unutrašnjem miru ne mogu pričati onima koji to nisu osjetili

ALTERNATIVA-INFORMACIJE---HOOPONOPONO (2)Dakle, zašto vam ponavljam ovo što svi vi koji čistite već znate? Zato što sam slijedom životnih situacija dobila priliku za jasan uvid gdje bi sada bio moj život da nisam birala čišćenje i naravno, vidim gdje sam sada. Da sam se prepustila utjecaju dubokih podsvjesnih programa vjerojatno bi sada bila u potpunom mraku ili barem u slijepoj ulici. Ovako se sada osjećam kao da sam na novom početku! Nakon 8 godina čišćenja i 8 seminara, često mi se činilo da se moj život ne miče s mjesta, a u nekim trenucima da stvari postaju još gore. Počistila bih neke dijelove programa, javili bi se novi. Puno razloga da me uhvati malodušnost i da pomislim kako je Ho’oponopono uzaludan. Zapravo su se događale mnoge lijepe stvari kao posljedica čišćenja, ali sam stalno osjećala da to nije sve i da slika nije potpuna. I onda sam u sasvim neočekivanom trenutku postala potpuno svjesna koliko sam čišćenjem promijenila tijek svog života. Jednostavno sam počela plakati od ushićenja, zahvalnosti i dubokog strahopoštovanja prema toj jednostavnoj i „najlakšoj“ tehnici koju sam susrela. Da ne bude zabune, ništa se posebno nije dogodilo (poput dobitka na lotu ili čudesnog iscjeljenja) ali sam potpuno jasno shvatila od koliko sam patnje i problema bila pošteđena jer čistim!

Uglavnom, pojma nemamo što se čisti i stvarno nismo svjesni najdubljih uvjerenja koja upravljaju našim životima. Ali kad se takva uvjerenja otpuste osjeti se ogromna razlika koja stvarno mijenja tijek života!

Volim vas sve! Vidimo se na seminaru!

 

Vesna Cirak Čubrić