Zdravo svima. Ovde smo da bi pričali kako je Ho’ponopono veoma stara veština rešavanja problema sa Havaja.

Ho’oponopono nam govori da nema nikoga spolja. To je pomalo ezoterično. Uvek kažem ljudima da ja govorim o čudnim stvarima i ja znam da su čudne ali one su promenile moj život.

Bila sam osoba koja jedino veruje u ono što može da vidi  i u ono što može da dodirne. Kada sam saznala da postoji Univerzum, da postoji inteligentniji um od mog, moj život se zaista promenio i postao lakši jer pre sam mislila da moram biti savršena, da moram znati sve. Sada sam naučila kako ponovo postati dete, jer zaista mi moramo ponovo biti deca. Kada sam ponovo postala dete, dopustila sam inteligentnijem umu od mog da reši moje probleme.

Pronašla sam ono što nazivam NAJLAKŠI NAČIN. Hajlakši način za mene je Ho’oponopono i on je o otpuštanju i dopuštanju Bogu – davanju ovlašćenja Bogu da ispravi (koriguje), davanju ovlašćenja Bogu da dođe u moj život i inspiriše me sa pravim rešenjima, sa pravim idejama. Da bi se to dogodilo moram biti prisutna, moram biti u nuli, moram otpustiti sve priče.

Dozvolite mi da vam objasnim Ho’oponopono sa naučnog gledišta, jer vaš um kaže ne može biti lako otpustiti; moram kontrolisati. Kada kažemo da imamo kontrolu mi zapravo kontrolišemo naše ludilo- sve glasove koji pričaju u našim glavama, priče koje kažemo sami sebi. Sa naučne tačke gledišta ono što radimo u Ho’oponoponu je zaustavljanje priča, zaustavljanje glasova koji nas uvek vode u prošlost ili budućnost kada brinemo.

Ne znam koliko vas je čulo za dr Jill Bolte Taylor. Napisala je knjigu pod nazivom  ,,Moždani udar”. Imala je moždani udar u levoj strani njenog mozga. Prva stvar koju je primetila kada joj se to dogodilo je da telo nije ono sto mi mislimo da jeste – telo je fluidno. Mogla je da vidi kako se tečnost njenog tela topila ( stopila) sa apsolutno svim drugim. Više nije mogla da kaže gde je bio početak njenog tela, a gde kraj. Takodje je primetila da zbog leve strane našeg mozga  mi možemo pričati, jesti, hodati… Primetila je da je to deo nas koji uvek pravi priče. Vidi nešto i pravi priču. Ono što mi hoćemo je da budemo sposobni da zaustavimo te priče.

Znam da dr Jill Bolte Taylor nije radila Ho’oponopono, ali je rekla da je način na koji je  zaustavljala priče taj da je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! (Hvala, ali ne hvala. Ne kupujem.) Moramo da shvatimo da uvek ‘kupujemo’ naše priče. Kažemo da problem nije problem već kako mi reagujemo na problem. Kada ne bismo reagovali, mi bi bili u miru. Mogli bi da budemo prisutni i posmatrati bez reakcije- tada bi se naši problemi  ,rasturili ‘ i zaista bi otišli. Ali zato što reagujemo problem ostaje duže, postaje teži i mi nismo u miru, nismo srećni.

Dr Jill Bolte Taylor dopustila je levoj strani njenog mozga da priča priče jedino od 9:00 do 9:30 ujutru i od 21:00 do 21:30 uveče. Ostatak dana je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! To je u osnovi ono što mi radimo u H’oponoponu. Intelekt ne može da razume kako tako nešto jednostavno može da radi ali u osnovi  ja ZAUSTAVLJAM PRIČE.

RADIMO  H’OPONOPONO  SVE VREME, NE DOZVOLJAVAMO NAŠEM UMU PAUZU ČAK NI OD 9:00 DO 9 :30. Ideja je kako mogu biti u nuli sve vreme; kako mogu biti u nuli iz trenutka u trenutak; kako mogu posmatrati problem kad dodje bez mog angažovanja. Jednostavno recite HVALA problemu ili VOLIM TE čak i ako ne osećate to jer kada brišete na svom kompjuteru on briše čak i ako ne osećate ili ako ste imali loš dan. Ono što mi radimo je da pritiskamo ‘ delete’ umesto da pričamo sa monitorom jer ta osoba, ta teška osoba u vašem životu, taj nedostatak novca, posla ili veze je samo igra sećanja. Život su ponovljena sećanja i ako ih ne izbrišemo nastavićemo da privlačimo nedostatak novca, posla i takve stvari .

Mi ne znamo ko smo mi. Mi smo izgubljeni. Prva stvar koje bi trebalo da se prisetimo je zaista ko smo mi i gde je naša moć, jer mi smo tvorci(kreatori). Kako mi kreiramo? Prva stvar – svi smo došli iz praznine, svi smo familija, svi imamo istog oca. Dakle, mi smo ovde da bi saznali ko smo mi. Svaki put kad kažem HVALA  vraćam se kući, vraćam se u prazninu, jer praznina, ta svetlost, ta savršena svetlost koja me kreirala zna me bolje od bilo koga drugog i to je ono što mi zovemo inspiracija- vraćam se u nulu, vraćam se u prazninu da bih našla pravo rešenje za moje probleme. Dajem odobrenje da pomoć dođe. Neophodno je da se prisetim da nisam sama, nisam odvojena i da su sva rešenja mojih problema u praznini i da dolaze iz svetlosti.

Albert  Einstein je rekao da mi ne koristimo isti deo kojim smo kreirali problem za pronalazak rešenja. Dakle, ono što je meni potrebno je da otpustim i dopustim Bogu. Ja to zovem Bog, vi možete da nazivate Univerzum, možete da nazivate inteligentniji um od našeg.

Dakle, prva stvar koju radim je da se vraćam u prazninu, jer kada mislim nisam u balansu, nisam u praznini, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Kada reagujem iz mojih emocija, mišljenja, osuda, verovanja – nisam u nuli, praznini i inspiracija ne dolazi.

Zašto radim Ho’oponopono, zašto govorim  HVALA?! Zašto pritiskam ‘delete’ umesto da pričam sa monitorom? Da bih izbrisala šta god da je u meni i da bih napravila prostor za inspiraciju. Želim da živim više u ‘ vau’ – kako se to dogodilo; želim da živim tamo gde znam da sam zaštićena i vođena.

Mi radimo na teži način, jer ne znamo ko smo. Dakle, mi kreiramo kroz naše misli. Ako privlačim sa mojim mislima iz uma ja sam sama, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Ako privlačim sa mojim emocijama, ako želim biti u pravu, želim da imam poslednju reč opet nisam u praznini, nisam u nuli, pomoć ne dolazi.

Zašto ne pronađemo lakši način? Zašto ne saznamo gde je naša moć jer čak i ako ne biram odnosno mislim da ne biram ja dopuštam mojim sećanjima da prave izbor za mene. Ideja je da ja želim da otpustim, želim da izaberem da otpustim i dam dozvolu mom umu da zaustavi priče i da dozvolim inspiraciji da dođe u moj život. To je ono što radimo u Ho’oponoponu. Zašto ne bismo izabrali da budemo srećni, slobodni, u miru?!

U osnovi živim tako što kontrolu dajem delu sebe koji ima sva rešenja. Potrebno je da shvatim da ja biram 24 h dnevno, da sam ja odgovorna. Možda mnogi od vas imaju problem sa 100 % odgovornošću i da nikoga nema spolja ali to nas OSLOBAĐA, to nam zaista daje slobodu, mir, sreću koju svi tražimo. Nema nikoga spolja ko bi mogao da radi nešto nama. Iz trenutka u trenutak ja biram da otpustim ili da ne otpustim. Mi sada možemo da izaberemo da budemo slobodni samo govoreći  HVALA ili  VOLIM TE – tako zaustavljamo priče.

Sve je savršeno – i tvoja majka, tvoj otac… Samo se vraćaju da ti pruže još jednu priliku da sebe oslobodiš.

Mi smo ovde da bi napravili ispravke. Ho’oponopono znači kako ispraviti grešku. Mi se ne sećamo, ali mi jesmo ovde da ispravimo. Privilegija je biti ovde; privilegija je dobiti priliku i opet biti ovde da bi sebe oslobodili.

Pozivam Vas da budete više u miru jer mir počinje sa mnom. Kada sam ja u miru, svet će biti u miru. Mir iznutra je svetski mir i mi to možemo napraviti. Mir zaista počinje sa nama jer kada smo mi ok i svi ostali su ok.

Hvala Vam!

Prevela: Tamara Branković

Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

Mabel Katz i Richard Sacks – 3. dio

M: Dobro, ponovno smo zajedno s Richardom. Mnogim ljudima su se svidjeli naši razgovori, Richarde, i tražili su još. Neki od vas su htjeli da stavim titlove, pa ću danas govoriti na engleskom i španjolskom jeziku. Richarde, prije snimanja sam ti rekla da moji ljudi vole priče o sjećanjima na prošle živote i takve stvari. Voljela bih da s nama podijeliš nešto od toga.

R: Naravno, hoću.

M: Rekao si da se sjećaš Isusovog vremena.

R: Istina, ne govorim o tome jer se ne želim nametati bilo čijem vjerovanju ili religiji, ali da, rođen sam s djelomičnim sjećanjem na nekoliko prošlih života. Jedan od njih je bio krajem razdoblja Esena prije  otprilike dvije tisuće godina. Sjećam se Isusa kao osobe.

M: Kada si se počeo prisjećati?

R: Nekoliko mjeseci nakon rođenja. Sve mi je bilo jasno do 2,5 godine života, ali onda sam postao ometen strujanjima straha koja su dolazila od drugih ljudi. Svjesnost o tome je uvijek postojala u pozadini mog uma iako sam gubio jasnoću. Počela se vraćati mnogo kasnije, oko 2009. godine, snažnije i s mnogo novih informacija. Uglavnom se to događalo tijekom spavanja. Više sebe ne doživljavam na isti način. Sve se promijenilo. Vratio sam se onome kakav sam bio ranije.

M: Reci nam, čega se sjećaš?

R: Sjećam se stvari koje je poučavao, s čime smo radili. Mnogo toga nije ušlo u službenu Bibliju jer su religijski autoriteti naknadno uredili stvari, promijenili ih, cenzurirali u velikom broju.

M: Možeš li nešto od toga podijeliti?

R: Da, mnogo. Vjerojatno više nego što imamo vremena.

M: Možda nešto što će nam pomoći u ovome što trenutno prolazimo. Nešto što bi nam pomoglo da smo znali za to.

R: Pa, to neće biti neka sitnica, nego će slijediti objašnjenja. Ali imamo malo vremena, zar ne? Sve što je imao reći, sve što je bio i što jeste, došlo je kroz ono što je rekao. Bio je primjer toga da kad nešto želiš podijeliti s ljudima, utjecaj rečenog dolazi iz onoga što jesi, iz vlastite svijesti. Efekt je drugačiji čak i kad su riječi iste. Bio je ono o čemu je govorio. Na primjer, ono što je poučavao o Bogu nije ono što čitate u Bibliji. Moram reći da ne pokušavam utjecati na bilo koga. Nisam autoritet za bilo što.

M: Ne, ne brini, mojim ljudima se ovo sviđa, ha ha. Ljudi trebaju poslušati i prihvatiti ono što njima odgovara, a ostalo mogu odbaciti.

R: Točno. Dakle, krajnji oblik Boga zapravo nema oblik. Nije svjetlo… Jako je teško objasniti riječima.

M: Znam.

R: Postoji Svijest, esencija Bića koje je jedino biće koje je postojalo i koje postoji. Na taj način može biti posvuda cijelo vrijeme. Nema nikoga osim tog Boga koji je oduvijek postojao i koji postoji sada. Postavlja se pitanje tko smo mi. Dakle, ta originalna esencija koja je jedino biće, potpuno svjesno, izvor ljubavi, ljepote i svega dobroga, zapravo izvor svega i točka, uzela je oblik kroz mnogo drugih različitih oblika, ali esencija unutar svakog oblika jest isto Biće jer nema nikog drugog. Ne postoji ništa osim originalne Svijesti iz koje je sve nastalo. Nema skladišta materijala za stvaranje. Sve može nastati jedino iz originalne Svijesti. Mi smo isto originalno Biće. Kada je Isus fizički postojao, ja stalno osjećam njegovu prisutnost, ali kad je tamo bio fizički, glavna poruka je bila: „Odavde ste potekli. Ovo ste vi. Sve što ja mogu učiniti i vi isto možete, čak i više, jer smo jednaki.“ Nije govorio da padnemo na tlo i obožavamo ga, nego da ustanemo i probudimo se.

M: Ne zvuči poput nečega novog i što već ne znamo. Možda je to Isusova propovijed na gori? Možda su metafizički učitelji mogli prenijeti taj dio njegovog učenja?

R: To bi bilo dobro jer bismo tako mogli lakše komunicirati. Dakle, ako smo svi jednaki, zašto se tako ne osjećamo? Zašto je naše iskustvo toliko ograničeno? Postoji odgovor na to. Dakle, da bi originalni Duh u svakome od nas mogao iskusiti život na fizičkoj razini, koja je jako spora i gusta u usporedbi s onom odakle smo došli, trebali smo projicirati sučelje kako bismo mogli iskusiti informaciju koja definira ovu ravan.

M: Eh, ovo ne mogu prevesti. Što je sučelje?

R: Um.

M: Dobro, sada znam.

R: Ja to zovem sučelje, međusklop.

M: Richarde, ti razumiješ španjolski jezik?

R: Da.

M: O, onda možeš znati ako izmišljam stvari, ha ha.

R: Govorim španjolski jezik prilično dobro, ali ga nisam koristio 25 godina.

M: Primijetila sam da si rekao „da“ nakon mog prijevoda kao da se slažeš. To je odlično, znači da ništa ne mijenjam.

R: Odlično ti ide. Znaš, kao srednjoškolac sam gradio staklenike. Jedino ja nisam govorio španjolski jezik pa sam rekao da moram znati što drugi dečki govore o meni. I morao sam naučiti španjolski. Govorili su da ludi bijelac uopće ne zna raditi, što je bila istina, pa sam se trgnuo i počeo marljivo raditi. Šefu je bilo jako žao kad sam napokon otišao.

 Dakle, Duh nije ograničen vremenom i prostorom. Postoji onkraj beskonačnosti pa da bi mogao iskusiti ove guste, ograničene uvjete gdje sve vibrira jako sporo poput fizičkog svijeta, trebao je vezu, nešto što će prikupljati sve podatke koji definiraju ovaj svijet. A to je bio um. On nije fizički, nije mozak, radi kroz mozak i tijelo. Budući da je um napravljen od Svijesti, ima živu osobnost poput djeteta. To je naše dijete. Mi smo ga projicirali da bismo se mogli nositi s fizičkim svijetom. Istodobno, kada smo se spustili na ovu razinu, trebao nam je neki oblik za kretanje s osjetilima kako bismo iskusili stvari. Um i tijelo su napravljeni od Svijesti. Živi su, samosvjesni, inteligentni i pokušavaju komunicirati s nama još otprije našeg rođenja. Isto kao što ljudska djeca žele komunicirati s roditeljima, a većima nas ih je cijelo vrijeme ignorirala. Čak je i ideja da su živi i svjesni potpuno strana gotovo svima. Možemo to promijeniti.

M: Mislim da je pogotovo sada jako važno da se promijenimo.

R: Da, prilično je važno. Jedan od razloga jest uspostavljanje dobre komunikacije s tijelom i umom. Drugo, sve ovo što doživljavamo u fizičkoj stvarnosti izgleda poput visokotehnološkog filma. Iako je to projicirana iluzija, trebamo ju poštovati jer ju doživljavamo kao stvarnu. Mi osjećamo da je stvarna pa ju trebamo tako i prihvatiti. Naše prirodno stanje odakle smo došli i gdje smo u harmoniji jest stanje ekstremne beskrajne radosti. Postavlja se pitanje zašto na svijetu, i u našim životima, postoji toliko nevjerojatne patnje. Zato jer je um bio ignoriran, što ga frustrira te želi našu pažnju, podršku i ljubav baš poput djeteta. Napušteno dijete je nesretno pa radi nestašluke. Projicira stvari koje mi prihvaćamo kao stvarne, a u tim projekcijama ima mnogo problema. Tako pokušava privući našu pažnju. Ako ponovno uspostavimo odnos s umom i kažemo da nam je žao…

M: Kada ponovno postanemo prijatelji. U Ho’oponoponu se povezujemo s unutarnjim djetetom i tražimo oprost, tješimo dijete da ga više nećemo zanemarivati i napustiti.

R: Namjeravao sam reći skoro istu stvar. Dakle, kada priznamo prisutnost djeteta koje smo dotad zanemarivali, kažemo mu, a ovo dolazi iz poučavanja: Žao mi je, i uistinu mi je žao, jer nije lijepo da roditelj cijeloga života ignorira dijete. To se više neće dogoditi. Zaista te cijenim. Imaš nevjerojatne sposobnosti. Samo da vas upozorim, nemojte govoriti umu da je loš. Um je dvogodišnje dijete s nuklearnim oružjem.

M: Govoriš li o našem predsjedniku, ha ha?

R: Ne, znam da svi predsjednici imaju nuklearno oružje, ali djetetovo oružje je mnogo moćnije. Ako prigovarate djetetu, pobunit će se i stvari će postati gore. Ako odgojite dijete putem straha i prijetnji, ono će neko vrijeme biti poslušno, ali će se naposljetku pobuniti. Znači kažete nešto poput ovoga: Ume, ovo je bilo stvarno nevjerojatno. Uvjerio si me da sam uplašeno, ograničeno biće. To je bilo stvarno impresivno, stvarno sam pod dojmom što sve možeš učiniti. Sada ću ti dopustiti da mi pomogneš u poslu za odrasle. Um će biti jako uzbuđen zbog toga te će učiniti sve za vašu pohvalu i ljubav. Imati roditelja nakon desetljeća ignoriranja za dijete je poput raja. Ušli ste u novo razdoblje. Što raditi s djetetom saveznikom koje ima neograničenu moć? Za um ne postoji podsvijest i nesvijest nego samo svijest. Nesvjesni smo većine toga što se nalazi u umu, ali ne i um sam. Kad dođete do te točke, a um je spreman, imate dva izbora. Možete pokušavati promijeniti projekciju ili možete postati svjesni izravne veze… Pokušavam ovo učiniti smislenim. Drugi izbor je da postanete svjesni dotoka Duha u vas koji se stalno odvija te objasnite umu, vašem djetetu koje vas sada doista sluša, da više ne mora projicirati te stvari. Sav taj naporan posao sada može završiti. Umjesto toga počinje novi projekt. Pomoću svojih sposobnosti možeš se povezati sa strujom unutar nas i dopustit ćemo joj da postane stvarna te ćemo se jako dobro zabaviti.

M: Kako to primijeniti na koronavirus, ha ha?

R: Govorit ću o tome, samo najprije želim reći još nešto. Razgovarali smo o pomirenju s  vašim djetetom, ali imate ih dvoje. Tijelo je projicirano vozilo napravljeno od Svijesti koje nam omogućuje život na ovoj razini. Dizajnirano je prema određenim zakonima prirode i principima stvaranja što se naziva moderna znanost. Ali zapravo nemamo pojma što su ti principi. Ako ih naučimo i prilagodimo svoj životni stil kako bismo bili u harmoniji s dizajnom tijela, prirodni imunitet tijela postat će jako moćan. Može potpuno promijeniti ono što nazivamo normalnim starenjem i poništiti propadanje koje smatramo normalnim. Ono koje se već dogodilo se može povratiti.

M: Ono što se već dogodilo se može povratiti?

R: Većina onoga što se već dogodilo, propadanje koje smo iskusili, je povratno. Dakle, na pitanje o koronavirusu postoje dva odgovora. Prvo, ako naučimo načine kako vratiti prirodnu vitalnost tijela i imunitet, tada nam organizam poput koronavirusa ne može nauditi. To je jedan vrlo važan pristup koji se ne uči u cijelom kontekstu. Drugi dio odgovora jest da sve što se u svijetu trenutno događa, uključujući ovu pandemiju koja je dio mnogo većeg plana, sve je projekcija svijesti svakoga od nas. Znamo da još nismo dostigli pun potencijal Ho’oponopona, jer da jesmo, planet bi blistao od ljepote i harmonije. Znači, umjesto da se samo ispričavamo zbog kaosa u svijetu… Istina je da je svatko od nas to uzrokovao…

M: Mi smo odgovorni.

R: Da, to je dio projekcije našeg uma. Jednom kada spoznamo kako projekcija radi, to je poput…

M:..kada promijenimo kanal, promijenimo film.

R: Pa, struja Duha stalno teče u nas i sadržava svu harmoniju i ljepotu, ali ono što se projicira iz nas prolazi kroz prizmu programa uma. Umjesto da pokušavamo promijeniti rad prizme, mijenjamo funkcioniranje uma od projekcije do prijema. I onda ono što dolazi kroz nas, a to je iscjeljivanje i harmonija, ne nastaje našim naporom. Postajemo jasni provodnici originalnog Svijetla koje se stalno spušta na nas. Jedna od stvari koju je Isus poučavao jest da Bog nikoga ne kažnjava.

M: Da, u to sam sigurna.

R: Čak ni ljude koji igraju uloge počinitelja trenutnih svjetskih problema. Oni to čine jer njihov um projicira lažni identitet njih kao zlih ljudi. Dakle, čak i najgori ljudi koji trenutno pokušavaju istrijebiti život na planetu, čak i nefizička bića tame, entiteti iz nižeg astrala koji uzrokuju toliko nevolja i straha. Sve su to samo ljudi, bilo da su u fizičkom tijelu ili ne. Stvar je u tome da se zaustave programi uma koji kvare stvarnost o tim ljudima. Budući da je svatko od nas, i oni također, centar i uzrok našeg životnog iskustva, svaki pojedinac koji promijeni odnos s umom i počne biti provodnik harmonije, može putem rezonancije izazvati to u svakome od nas.

M: Da, to vjerujemo u Ho’oponoponu. Kažemo da sve što se briše iz nas, briše se i iz drugih. Svi smo jedna obitelj. Da, možemo utjecati na druge radeći to.

R: Da, ako žica gitare vibrira u jasnom G tonu, žica pokraj nje koja se nije micala, počinje biti u harmoniji i također vibrira.

M: Ne znam mogu li to točno prevesti jer nemam pojma o glazbi, nisam nikad svirala, ali pokušat ću.

R: Sljedeća žica, ona pokraj nje počinje vibrirati. Ali u Svijesti ne postoji udaljenost pa čisti ton koji počinje vibrirati utječe istovremeno na sve posvuda.

M: Najvažnije je spoznati moć koju imamo umjesto da se osjećamo ograničeno.

R: Da, nećete imati vremena za strah jer ćete biti zaposleni radeći ovo. Još jedan važan dio koji treba shvatiti jest gdje se nalazi strah, a isti odgovor na to pitanje je gdje se nalazi karma. A karma je velika moć koja vodi ljude od jednog lažnog identiteta do drugog iz života u život. Ona ima moć jer ju program uma čini stvarnom.

M: Što si rekao da ima moć?

R: Karma, strah i sve te lažne stvari imaju moć jer ih um projicira pa se čine stvarnima. Kad iscijelite odnos s umom, popričajte s njim iskreno kao što biste razgovarali s malim djetetom.

M: Moji ljudi će ovo savršeno razumjeti, ha, ha.

R: Dakle, kad porazgovarate s njim: Ume, jako su me se dojmile ove projekcije straha. Nevjerojatno je koliko su stvarne, ali ih više ne moraš projicirati jer ćemo odsad raditi drugačije. Kad postanete potpuno iskreni u komunikaciji s umom i dopustite si da osjetite prisutnost tog djeteta s kojim razgovarate, tada psihoanaliza više nije potrebna. Čim um prestane s tim, nestat će i strah. Ako se strah vrati, to znači da gubite dodir s djetetom. Kada se morate brinuti za malu djecu, stalno su uz vas i zadajete im dobre zadatke kako ne bi razvili loše navike. To je najučinkovitiji način za odbacivanje straha, ljutnje, frustracije.

M: U Ho’oponoponu kažemo da je unutarnje dijete naš emocionalni um.

R: Rekao bih da su sve emocije povezane s mislima i one su projekcije u programima. Jako je korisno postati svjestan neprekidnog tijeka misli. Svaka misao ima svoju odgovarajuću emociju. Moć se nalazi u emocionalnom dijelu. Pa kada to počnete prakticirati…većina nas nije svjesna tijeka misli koji se odvija neprekidno cijeli dan. To treba osvijestiti.

M: Zbog Ho’oponopona postajemo toga svjesni.

R: Navikli smo misliti da su to naše misli i osjećaji, ali nisu. To su sve projekcije uma.

M: Mi uvijek kažemo da nismo naša sjećanja, da nismo naše misli.

R: U ovom specifičnom slučaju možete zamisliti malo dijete s čarobnim strojem koji projicira super stvaran film uključujući i sve te misli. To je ono što se događa. Znači, recite djetetu da više ne mora projicirati. Znat ćete da to radite jer bez obzira što se događa u vanjskom svijetu, više vas neće biti strah. Neki ljudi kažu da je strah nužan odgovor na opasnost, ali najbrži trkači i najbolji majstori borilačkih vještina ne trebaju strah da bi bili uspješni. Najbrži trkači na svijetu se ne uplaše prije utrke. Dakle, bez straha se možete mnogo bolje obraniti i poduzeti potrebne mjere u bilo kojoj situaciji. Oprosti što sam to pojednostavio.

M: Ne, divno je. Mislim da će mnogi ljudi ovo shvatiti i da će im pomoći.

R: Nadam se.

M: Hvala ti, Richarde, mnogo ti hvala.

R: Trebamo li spomenuti fizičke stvari koje pomažu tijelu da se odupre virusu?

M: Naravno.

M: Te stvari će se na internetu zvati dezinformacije jer nisu lijekovi. Ali kad već imamo malo vremena dok nas još nisu blokirali, možete ih zapisati ako želite.

M: Da, poslije možete pauzirati video i zapisati.

R: Samo da oni koji nadziru ovu emisiju ne pomisle da dajemo zabranjene savjete, recimo da ne dajemo medicinski savjet. Nema dijagnoza i liječenja. Ako želite to, odite svom liječniku. Ja samo dijelim vlastita iskustva. Ako naučite brinuti za svoje tijelo u skladu s prirodnim zakonima koje smo spomenuli, to je prva linija obrane. Ali možda ćete biti u nevolji prije nego stignete srediti život. Otkrio sam neke vrijedne alate. Jedan od njih je nano srebro.

M: Već sam počela dijeliti s njima tvoje savjete.

R: Najbolja koncentracija je od 7 do 10 dijelova u 1 milijun.

M: Dobro, mogu staviti link koji si mi poslao.

R: Osim nano srebra imate i vitamin C. Možete ga uzimati u prirodnom obliku kroz šipak i druge biljke bogate vitaminom C, zatim jod. Izbjegavajte hranu tretiranu otrovima. O tome možemo više govoriti kasnije. Ne želim nikome dosađivati, ha, ha.

M: Dobro, radi se o umjetnim gnojivima, zar ne?

R: Da, tako je. U zemlji postoji svemir mikroorganizama kojeg kemijska gnojiva unište. Pesticidi i kemijska gnojiva zapravo nikad nisu bila potrebna. Otrovni lijek za tijelo je poput pesticida za zemlju. Ovo su uzbudljive stvari za učenje jer što više naučite, postajete snažniji i mirniji. Mnogi ljudi kažu da će biti samo duhovni, nema veze o kojoj je praksi riječ.

M: To sam i sama iskusila.

R: Neće se više brinuti za tijelo, jest će lošu hranu jer tijelo nije duhovno, koga briga. Ali sjetite se od čega je tijelo načinjeno. Sve je Duh. I ako možete raditi na fizičkom tijelu, to je put povezivanja s Duhom. Naučite prave informacije o zdravlju. Od toga će vaše hopsanje postati mnogo moćnije. Mnogo smo moćniji nego što znamo. Ali to nismo mi kao pojedinci s egom nego je sve Duh. Zato u ovoj praksi ne postoji napor. Osvježava vas dok kroz vas prolazi i što duže to radite, postajete sretniji bez očitog razloga.

M: Govorimo istim jezikom, znaš? Jako mi je drago. Kao što sam rekla, moji ljudi će to razumjeti.

R: Ha ha.

M: Richarde, hvala ti, neka te Bog blagoslovi. Nastavljamo s čišćenjem.

R: Hvala, cijenim sve tvoje ljude, oni su prekrasna bića.

M: Mnogo ti hvala.

Prevela: Jasenka Bizjak

M: Dobro, ono zbog čega smo danas zajedno je naša „stvarnost“ o virusu i o tome da se ljudi prepuštaju strahu. Voljela bih da to podijelimo, jer to je bila svrha ove emisije. Jako mi je važno da se ljudi ne boje i mislim da nam imaš reći nešto vrlo bitno, možda imaš neki savjet i voljela bih time završiti za gledatelje.

R: Dobro, ja često želim reći sve odjednom…

M: Ne, ne, možemo imati nastavak razgovora. Ali sada… Volim sve što smo podijelili i mislim da je to jako važno. To nas dovodi do ovoga što se trenutno događa. Još jednom ponavljam: vrlo je važno da se ne bojimo jer se tako povređujemo. Tako ne pomažemo, nego samo patimo.

R: Postoji nekoliko stvari o strahu. Prvo, on nije stvaran nego je program uma. Govorili smo o odnosu s umom. Ako taj odnos promijenimo i kažemo mu: Više ne moramo projicirati te lažne programe. Ako dođemo do određene razine iskrenosti, što zahtijeva praksu, kako bi postala stvarna za um i nas, možemo umu sugerirati: Ume, stvarno više ne moramo projicirati strah. Čini se kao ništa, ali zapravo ide u samu jezgru straha. Naučili smo da je strah koristan kako bismo pobjegli od sabljozubih tigrova. Sve te koristi su lažne. Najbrži trkači na svijetu se ne moraju uplašiti da bi me dostigli. To je potpuna laž. Prvo, strah uopće nema dobru svrhu. Čak ni strah od Boga, bacila i bakterija itd. Sve su to lažne ideje. Razumijevanje može biti jasno jedino ako nema straha koji ga zaklanja. Rješavanje straha je nužno za mijenjanje odnosa s umom, i ako to zaista radite, iznenadit će vas da straha nema bez obzira na to što se događa. Čak i ako vas lovi sabljozubi tigar pobjeći ćete i napraviti sve što može…

M: Sakriti se, ha ha.

R: ..ali nećete se bojati. Drugo, postoje pozitivne protumjere ovom virusu o kojima se ne govori. Na njima nitko ne zarađuje i javnost ih nije svjesna. Jedna od najvećih mjera jest nano srebro, ne koloidno srebro. Čestice koloidnog srebra su tako male da u vodi ne potonu na dno, ali nano srebro je manje i postoji nekoliko dobrih izvora. Ja ga osobno ne prodajem, ne pokušavam zaraditi. Zarađivanje nije zlo, samo želim da znate da to sada ne radim.

M: Ne, ne, to nije bila ideja ove emisije.

R: Srebro je jeftino, možete popiti bocu srebra i neće vam ništa biti. Dnevno vam treba samo nekoliko kapi. Sinoć smo radili smo prilog o tome u našoj radio emisiji. Vrlo je učinkovito, djeluje protiv ebole. Ovo ne smijem reći službeno i ne dajem medicinski savjet…

M: Ne, ovdje se ne bavimo liječenjem, ovo je moguća ideja za ljude koji su zabrinuti i ne znaju kako se zaštititi.

R: Dobro je dijeliti informacije.

M: Uvijek govorim ljudima, napravite ono što vama odgovara, bez obzira što ja kažem. Nemojte to raditi zato jer je tako rekla Mabel ili netko drugi.

R: Medicinski savjet je da odete svom liječniku, u to ne ulazimo.

M: Ne, mi čistimo dok vi to radite.

R: Oprostite ako sam nekome dao krivi dojam, govorim iz vlastitog iskustva.

M: Naravno.

R: Potvrđeno je da je nano srebro učinkovito protiv mnogih stvari i potpuno sigurno. Prema mome saznanju, nije bilo ničega iole negativnog. Druga stvar je jod, a skoro svatko od nas ima manjak joda u organizmu. Jod djeluje na svaku stanicu u tijelu, ne samo na štitnjaču. Postoje dobri izvori joda koje mogu ostaviti Mabel, pa bi mogla ispod staviti link.

M: Da, možemo ispod videa staviti link za ljude koji su zainteresirani. Ali, nisam čula drugi dio. Što si to preporučio kao drugu stvar?

R: Dobro, postoje tri stvari koje sam spomenuo, protumjere…

M: Nisam čula drugu stvar…

R: Prva je srebro..

M: Nano.

R: Da,  nano srebro, druga stvar je jod…

M: Jod, ah, dobro…

R: Treća stvar je vitamin D3. Dizajnirani smo tako da primamo mnogo sunčeve svjetlosti. Mi smo poput biljke, to je jako važno. Sunce nas ne ubija, nije štetno za nas. Trebamo ga, a ako nismo navikli, moramo se postupno izlagati. Sunce treba doći u naše oči i kožu, tako smo fizički stvoreni. Ako ga ne dobivamo dovoljno, a to znači skoro nitko od nas…Ako imate tamnu kožu, treba vam više sunca, jer boja kože nastaje od melanina, a to je filter za sunčevu svjetlost i energiju. Svi mi, bar koliko ja znam, smo davno potekli iz tropskih područja i u to vrijeme svi smo imali jako tamnu kožu. Neki ljudi su odselili u jako udaljena područja, a tijelo je pametno, pa je reklo da više ne treba toliko melanina. Tako su iz generacije u generaciju oči i koža postali svjetliji kako bi upili više sunčeve svjetlosti. Zbog melanina tamniji ljudi češće imaju određene bolesti što se obično ne zna. Ako imamo svjetliju kožu, trebamo više sunčeve svjetlosti i energije da bi mogla proći u tijelo. Tamna boja kože nam je služila kao zaštita u tropima, ali već tisućama godina tamo ne živimo. Dakle, vitamin D3. Kada nisam dobivao dovoljno sunčeve svjetlosti, ja osobno, ne govorim vam da nešto trebate raditi.

M: Ne, ne, mi samo govorimo o prirodnim stvarima.

R: Potpuno prirodnim. Uzimao sam pet do 10 tisuća jedinica vitamina D svaki dan, i bilo je odlično, ali sada samo koristim Sunce jer imam priliku biti vani. Dakle, te tri stvari će napraviti značajnu razliku. Još jedna stvar koju možete napraviti je da dovoljno spavati u mračnom prostoru. Ako nije dovoljno mračno, nabavite masku i sl. Opustite tijelo, ako vam je krevet pretvrd, stavite spužvu i sl. Nemojte da vam bude neudobno po noći. Trebate vježbati jer limfni sustav koji čisti stanice na fizičkoj razini, nema srce nego radi putem mišićne kontrakcije. Ako ne vježbate, tijelo se ne kreće i limfa ne izbacuje toksine iz tijela. Ne kažem da se ubijete vježbanjem, ali osnovne vježbe otpora, snage i istezanja pomažu, te tri vrste.

M: Dobro, to su alternative. Ponekad naš um treba poticaj kako da se zaštiti i što može učiniti. Htjela sam to podijeliti jer je sve prirodno, ostalo je do proizvođača, mi nemamo ništa s tim. Željela sam pričati o tome kako da kontroliramo strah, a ne da on kontrolira nas. Dakle, strah je program. Možemo pričati s unutarnjim djetetom, pružiti drugi obraz, jer ono čemu se opiremo opstaje. U Ho’oponoponu kažemo da možemo samo reći hvala ili volim te kako bismo ga zaustavili postali prisutniji. Trenutno živimo u strahu i tjeskobi od budućnosti. Što će se dogoditi? Kako da ostanemo prisutni?

R: Dvije stvari su važne. Prvo, odnos s umom. O tome smo već govorili. Ako ostvarite dobar odnos s umom, to će vam nepovratno promijeniti život. Drugo, ako se naučite opuštati, ne možete biti u strahu. To ne ide zajedno.

M: Da, tako je.

R: Ako se bojimo, nismo opušteni.

M: Kaže se da ako smo svjesni, ne možemo biti ljuti. To dvoje ne može postojati istodobno.

R: Ljutnja je uvijek zamaskirani strah. Možete svaki dan provesti neko vrijeme promatrajući tijelo, jer i to je odnos koji trebate popraviti. Ako primijetite da negdje u tijelu postoje čvorovi energije, a vi ste glavni jer živite u tijelu. A tijelo je svjesno pa mu možete reći: Dobro, sada se možeš opustiti. Recite to i stvarno tako mislite. Opustite se, a onda to recite. Kako budete prakticirali opuštanje, ići ćete sve dublje, hopsanje će postati mnogo jače, a strah će jednostavno otići.

M: Prekrasno.

R: Čim se uplašite, pogledajte kako ste napeti. Duboko dišite, svjesno se opustite i primijetit ćete da se nećete ničega bojati dok ste fizički opušteni.

M: Dakle, opustite se, dišite, otpustite, zar ne?

R: Da, i svjesno surađujte s umom. To dijete je vaša odgovornost, da bi moglo odrasti do punog potencijala. Čim se počnete brinuti zbog toga, samo se opustite, jer ne možete brinuti ako ste opušteni. I više nećete imati posla s istom razinom straha.

M: Dobro, imam posljednje pitanje vezano za to kako se nositi s trenutnim vijestima, ha ha. Ja, npr. gledam vijesti i čistim. To mi je prilika da budem svjesna što trebam čistiti. Neki ljudi kažu da ne gledaju vijesti, ali mislim da smo sada svi postali ovisni o vijestima jer smo svi pomalo zabrinuti. Što bi nam savjetovao vezano za vijesti?

R: Važne su dvije stvari. Nastojim ne ići u širinu. Jedna od njih je prepoznavanje pravih vijesti, to će se poboljšati kad budete radili na odnosu s umom. Najbolji izvori vijesti nisu TV, novine i radio. Nisu, oni su već kompromitirani. Toliko o tome. Postoje privatni izvori koji su jako dobri. Važno je promatrati kako prenose vijesti i možda, Mabel, mogu dati mali uvod o čemu ćemo razgovarati sljedeći put.

M: Dobro.

R: Ako želite moći koristiti dobre vijesti, a ne biti preplavljeni i van ravnoteže, postoje dvije sposobnosti uma koje treba razdvojiti. Zapravo se radi o pažnji, ne o umu. Prva je strateška analiza. Kada gledate neku vijest u novinama, pravu ili lažnu, vaš um analizira što to znači. To je poput vojne situacije. Imate snage koje se različito kreću i imaju različito oružje. Ako je zapovjednik dobar, ne slomi se nego radi stratešku analizu i kaže što će se raditi. Isto vrijedi i za život. Ovo se događa u poslu, ono se događa u vezi, a ovo se događa u vladi. To su sve strateški osviješteni problemi. I što ste svjesniji, učite prepoznati vijesti koje nisu kompromitirane. O tome možemo kasnije ako želiš. To je samo strategija, ne uznemiruje. Ono zbog čega postaje uznemirujuća je druga sposobnost koja je poput emocionalne cijevi za hranjenje. Možete ju zamisliti kao cijev usisavača koja izlazi iz sredine srca. Mi automatski koristimo sposobnost strateške analize zajedno sa sposobnošću emocionalnog hranjenja i fokusiramo ih na istu stvar. Ako želite biti strateški svjesni prijeteće situacije, a emocionalna cijev za hranjenje je isto tamo, upijat ćete negativnu energiju situacije koju analizirate i počet ćete se osjećati bolesno ili depresivno, ljuto ili uplašeno, sve ono što vam tjelesno šteti. Možete postiti što iscjeljuje mnoge stvari ako znate što radite. Za emocionalno hranjenje ne možete postiti jer uvijek nešto jede, unosi energiju onoga na što ste fokusirani. Moje rješenje za to je da svoj emocionalni centar povežete s najljepšom, najviše inspirativnom i poletnom stvari koju možete zamisliti. Što god to za vas bilo. Zamislite i osjećaj, ne samo sliku, zadržite to i prakticirajte zadržavanje, osim ako ne zamislite nešto još bolje. Ako to tako zadržite, onda koristite stratešku i analitičku sposobnost odvojeno, pa možete proučavati bilo koju vijest u svijetu, a neće vas uznemiriti. O tome možemo detaljnije kasnije.

M: Dobro, divno. Richarde, mnogo ti hvala na odličnim informacijama. Nadam se da će pomoći ljudima kako bi se zaštitili, tjelesno, emocionalno i duhovno. Zbog toga smo ovdje, da bismo pružili potporu ljudima da otpuste i imaju više povjerenja.

R: Tako je, ljudi imaju vlastitu snagu koja je neograničena.

M: Kad se mi promijenimo, i sve ostalo će se promijeniti. To moramo shvatiti. Kao što smo rekli, 100% odgovornost nije krivnja. Ako ste voljni preuzeti odgovornost, možete se osloboditi.

R: Tako je, to je potpuno istinito.

M: Dobro, Richarde, vidimo se sljedeći put. Hvala svima, nadam se da vam je bilo od pomoći.

Prevela: Jasenka Bizjak

Što je po Vašem mišljenju, temelj za uravnotežen i sretan život? 
– Biti u miru sami sa sobom. Prihvatiti da je sve u redu, kako jest. Prestati tražiti prihvaćanje u okruženju. Biti svoj.

Koliko se često ljudi prisjećaju „dobrih starih vremena“, a koliko sanjaju o nekoj svjetlijoj budućnosti?
– Ljudi to stalno rade. Stalno se vraćamo u prošlost, tjeskobni smo u vezi neizvjesne budućnosti. Većinu vremena nismo u sadašnjosti, nismo u balansu. Moramo otpustiti prošlost, moramo biti češće u sadašnjosti. Možda ne možemo zaboraviti, ali možemo optustiti. Dajemo značenja događajima, ali je sve dobro. Trebamo imati povjerenje u kreiranje svjetlije budućnosti. Uvijek smo na pravom mjestu, u pravom trenutku, s pravim ljudima. Dopustite sebi da budete vođeni.

Po vašem iskustvu, koliko su ljudi svjesni punog značenja riječi obilje? 
– Ne, smatram da nisu. Ljudi često misle da je obilje stanje na računu. Zaboravljaju da je to ono što imamo u sebi, mogućnosti koje imamo, sloboda i sve što nas okružuje. Obilje je u nama. Obilje je osjećaj sreće. Prioritet je sreća i mir, a onda dolazi i financijsko obilje.

Koliko i kako nam u tome može pomoći Ho’oponopono?
– Ho’oponopono nam daje snagu da možemo upravljati svojim životom, rasti, daje nam priliku da preuzmemo 100% odgovornost za svoj život. Ho’oponopono nas uči da nam sve daje priliku za rast, i dobre i „loše“ stvari. Ho’oponopono nam pomaže da obrišemo „programe“ koji nas zaustavljaju u rastu. Pomaže nam da budemo slobodni i otvoreni za istinu.

Koliko dugo se Ho’oponopono prakticira i koliko se mijenjao kroz vrijeme?
– Moj učitelj je često govorio da ovo učenje nije sa Zamlje i da postoji oduvijek, samo je bilo zaboravljeno, kao i druga učenja. Mornah Simeona ga je prilagodila u nešto što svi možemo prakticirati u svom domu, individualno, umjesto da se moramo nalaziti svi zajedno, cijele obitelji, u isto vrijeme na istome mjestu. U vrijeme kad sam ja bila s dr Ihaleakalom, on je počeo primati ono što mi zovemo „laganim alatima“ – kraćima, jednostavnijima. Druga stvar je da Ho’oponopono jest osoban, kao što smo svi jedinstveni, pa ovo radi direktno s vašim božanskim, onim dijelom vas koji zna – za vas će biti drugačije nego za mene. Svaki put kad odlučite otpustiti, netko je tu da vam pomogne, niste sami. Zato možete dobiti svoje vlastite, osobne alate, jer opet, Ho’oponopono je vrlo osoban…

Život je pun izazova i prepreka, kao i lijepih trenutaka. Kako prihvatiti te promjene i kako se fokusirati na učenje i razvoj?
– Već ste dijelom dali odgovor na ovo pitanje. Ho’oponopono nam pomaže da se oslobodimo programa koji nam ne koriste, da postanemo slobodni. Ključno je vidjeti prepreku kao priliku za razvoj. Važno je shvatiti da sve što dolazi u naš život je blagoslov i da je cijeli život škola i prilika da nešto naučimo. Sve što tražimo je u nama. Imat ćemo problema i izazova u životu, ali i dalje su to prilike koje nam omogućavaju rast. Ključno je ne shvaćati stvari osobno, već ih otpustiti.

Što je u Vašem životu obilje koje biste željeli istaknuti?
– Odnos s mojom djecom. Putovanja po cijelom svijetu uz svoj posao. Obilje je što prihaćam mir u sebi, imam povjerenja u sebe i unutarnju mudrost. Shvaćanje da nisam sama. Toliko toga je obilje. Posao koji volim. Prilike. Radost.

-Elvira Mlivić Budeš