Mabel Katz i Richard Sacks: Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

images

Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

Mabel Katz i Richard Sacks – 3. dio

M: Dobro, ponovno smo zajedno s Richardom. Mnogim ljudima su se svidjeli naši razgovori, Richarde, i tražili su još. Neki od vas su htjeli da stavim titlove, pa ću danas govoriti na engleskom i španjolskom jeziku. Richarde, prije snimanja sam ti rekla da moji ljudi vole priče o sjećanjima na prošle živote i takve stvari. Voljela bih da s nama podijeliš nešto od toga.

R: Naravno, hoću.

M: Rekao si da se sjećaš Isusovog vremena.

R: Istina, ne govorim o tome jer se ne želim nametati bilo čijem vjerovanju ili religiji, ali da, rođen sam s djelomičnim sjećanjem na nekoliko prošlih života. Jedan od njih je bio krajem razdoblja Esena prije  otprilike dvije tisuće godina. Sjećam se Isusa kao osobe.

M: Kada si se počeo prisjećati?

R: Nekoliko mjeseci nakon rođenja. Sve mi je bilo jasno do 2,5 godine života, ali onda sam postao ometen strujanjima straha koja su dolazila od drugih ljudi. Svjesnost o tome je uvijek postojala u pozadini mog uma iako sam gubio jasnoću. Počela se vraćati mnogo kasnije, oko 2009. godine, snažnije i s mnogo novih informacija. Uglavnom se to događalo tijekom spavanja. Više sebe ne doživljavam na isti način. Sve se promijenilo. Vratio sam se onome kakav sam bio ranije.

M: Reci nam, čega se sjećaš?

R: Sjećam se stvari koje je poučavao, s čime smo radili. Mnogo toga nije ušlo u službenu Bibliju jer su religijski autoriteti naknadno uredili stvari, promijenili ih, cenzurirali u velikom broju.

M: Možeš li nešto od toga podijeliti?

R: Da, mnogo. Vjerojatno više nego što imamo vremena.

M: Možda nešto što će nam pomoći u ovome što trenutno prolazimo. Nešto što bi nam pomoglo da smo znali za to.

R: Pa, to neće biti neka sitnica, nego će slijediti objašnjenja. Ali imamo malo vremena, zar ne? Sve što je imao reći, sve što je bio i što jeste, došlo je kroz ono što je rekao. Bio je primjer toga da kad nešto želiš podijeliti s ljudima, utjecaj rečenog dolazi iz onoga što jesi, iz vlastite svijesti. Efekt je drugačiji čak i kad su riječi iste. Bio je ono o čemu je govorio. Na primjer, ono što je poučavao o Bogu nije ono što čitate u Bibliji. Moram reći da ne pokušavam utjecati na bilo koga. Nisam autoritet za bilo što.

M: Ne, ne brini, mojim ljudima se ovo sviđa, ha ha. Ljudi trebaju poslušati i prihvatiti ono što njima odgovara, a ostalo mogu odbaciti.

R: Točno. Dakle, krajnji oblik Boga zapravo nema oblik. Nije svjetlo… Jako je teško objasniti riječima.

M: Znam.

R: Postoji Svijest, esencija Bića koje je jedino biće koje je postojalo i koje postoji. Na taj način može biti posvuda cijelo vrijeme. Nema nikoga osim tog Boga koji je oduvijek postojao i koji postoji sada. Postavlja se pitanje tko smo mi. Dakle, ta originalna esencija koja je jedino biće, potpuno svjesno, izvor ljubavi, ljepote i svega dobroga, zapravo izvor svega i točka, uzela je oblik kroz mnogo drugih različitih oblika, ali esencija unutar svakog oblika jest isto Biće jer nema nikog drugog. Ne postoji ništa osim originalne Svijesti iz koje je sve nastalo. Nema skladišta materijala za stvaranje. Sve može nastati jedino iz originalne Svijesti. Mi smo isto originalno Biće. Kada je Isus fizički postojao, ja stalno osjećam njegovu prisutnost, ali kad je tamo bio fizički, glavna poruka je bila: „Odavde ste potekli. Ovo ste vi. Sve što ja mogu učiniti i vi isto možete, čak i više, jer smo jednaki.“ Nije govorio da padnemo na tlo i obožavamo ga, nego da ustanemo i probudimo se.

M: Ne zvuči poput nečega novog i što već ne znamo. Možda je to Isusova propovijed na gori? Možda su metafizički učitelji mogli prenijeti taj dio njegovog učenja?

R: To bi bilo dobro jer bismo tako mogli lakše komunicirati. Dakle, ako smo svi jednaki, zašto se tako ne osjećamo? Zašto je naše iskustvo toliko ograničeno? Postoji odgovor na to. Dakle, da bi originalni Duh u svakome od nas mogao iskusiti život na fizičkoj razini, koja je jako spora i gusta u usporedbi s onom odakle smo došli, trebali smo projicirati sučelje kako bismo mogli iskusiti informaciju koja definira ovu ravan.

M: Eh, ovo ne mogu prevesti. Što je sučelje?

R: Um.

M: Dobro, sada znam.

R: Ja to zovem sučelje, međusklop.

M: Richarde, ti razumiješ španjolski jezik?

R: Da.

M: O, onda možeš znati ako izmišljam stvari, ha ha.

R: Govorim španjolski jezik prilično dobro, ali ga nisam koristio 25 godina.

M: Primijetila sam da si rekao „da“ nakon mog prijevoda kao da se slažeš. To je odlično, znači da ništa ne mijenjam.

R: Odlično ti ide. Znaš, kao srednjoškolac sam gradio staklenike. Jedino ja nisam govorio španjolski jezik pa sam rekao da moram znati što drugi dečki govore o meni. I morao sam naučiti španjolski. Govorili su da ludi bijelac uopće ne zna raditi, što je bila istina, pa sam se trgnuo i počeo marljivo raditi. Šefu je bilo jako žao kad sam napokon otišao.

 Dakle, Duh nije ograničen vremenom i prostorom. Postoji onkraj beskonačnosti pa da bi mogao iskusiti ove guste, ograničene uvjete gdje sve vibrira jako sporo poput fizičkog svijeta, trebao je vezu, nešto što će prikupljati sve podatke koji definiraju ovaj svijet. A to je bio um. On nije fizički, nije mozak, radi kroz mozak i tijelo. Budući da je um napravljen od Svijesti, ima živu osobnost poput djeteta. To je naše dijete. Mi smo ga projicirali da bismo se mogli nositi s fizičkim svijetom. Istodobno, kada smo se spustili na ovu razinu, trebao nam je neki oblik za kretanje s osjetilima kako bismo iskusili stvari. Um i tijelo su napravljeni od Svijesti. Živi su, samosvjesni, inteligentni i pokušavaju komunicirati s nama još otprije našeg rođenja. Isto kao što ljudska djeca žele komunicirati s roditeljima, a većima nas ih je cijelo vrijeme ignorirala. Čak je i ideja da su živi i svjesni potpuno strana gotovo svima. Možemo to promijeniti.

M: Mislim da je pogotovo sada jako važno da se promijenimo.

R: Da, prilično je važno. Jedan od razloga jest uspostavljanje dobre komunikacije s tijelom i umom. Drugo, sve ovo što doživljavamo u fizičkoj stvarnosti izgleda poput visokotehnološkog filma. Iako je to projicirana iluzija, trebamo ju poštovati jer ju doživljavamo kao stvarnu. Mi osjećamo da je stvarna pa ju trebamo tako i prihvatiti. Naše prirodno stanje odakle smo došli i gdje smo u harmoniji jest stanje ekstremne beskrajne radosti. Postavlja se pitanje zašto na svijetu, i u našim životima, postoji toliko nevjerojatne patnje. Zato jer je um bio ignoriran, što ga frustrira te želi našu pažnju, podršku i ljubav baš poput djeteta. Napušteno dijete je nesretno pa radi nestašluke. Projicira stvari koje mi prihvaćamo kao stvarne, a u tim projekcijama ima mnogo problema. Tako pokušava privući našu pažnju. Ako ponovno uspostavimo odnos s umom i kažemo da nam je žao…

M: Kada ponovno postanemo prijatelji. U Ho’oponoponu se povezujemo s unutarnjim djetetom i tražimo oprost, tješimo dijete da ga više nećemo zanemarivati i napustiti.

R: Namjeravao sam reći skoro istu stvar. Dakle, kada priznamo prisutnost djeteta koje smo dotad zanemarivali, kažemo mu, a ovo dolazi iz poučavanja: Žao mi je, i uistinu mi je žao, jer nije lijepo da roditelj cijeloga života ignorira dijete. To se više neće dogoditi. Zaista te cijenim. Imaš nevjerojatne sposobnosti. Samo da vas upozorim, nemojte govoriti umu da je loš. Um je dvogodišnje dijete s nuklearnim oružjem.

M: Govoriš li o našem predsjedniku, ha ha?

R: Ne, znam da svi predsjednici imaju nuklearno oružje, ali djetetovo oružje je mnogo moćnije. Ako prigovarate djetetu, pobunit će se i stvari će postati gore. Ako odgojite dijete putem straha i prijetnji, ono će neko vrijeme biti poslušno, ali će se naposljetku pobuniti. Znači kažete nešto poput ovoga: Ume, ovo je bilo stvarno nevjerojatno. Uvjerio si me da sam uplašeno, ograničeno biće. To je bilo stvarno impresivno, stvarno sam pod dojmom što sve možeš učiniti. Sada ću ti dopustiti da mi pomogneš u poslu za odrasle. Um će biti jako uzbuđen zbog toga te će učiniti sve za vašu pohvalu i ljubav. Imati roditelja nakon desetljeća ignoriranja za dijete je poput raja. Ušli ste u novo razdoblje. Što raditi s djetetom saveznikom koje ima neograničenu moć? Za um ne postoji podsvijest i nesvijest nego samo svijest. Nesvjesni smo većine toga što se nalazi u umu, ali ne i um sam. Kad dođete do te točke, a um je spreman, imate dva izbora. Možete pokušavati promijeniti projekciju ili možete postati svjesni izravne veze… Pokušavam ovo učiniti smislenim. Drugi izbor je da postanete svjesni dotoka Duha u vas koji se stalno odvija te objasnite umu, vašem djetetu koje vas sada doista sluša, da više ne mora projicirati te stvari. Sav taj naporan posao sada može završiti. Umjesto toga počinje novi projekt. Pomoću svojih sposobnosti možeš se povezati sa strujom unutar nas i dopustit ćemo joj da postane stvarna te ćemo se jako dobro zabaviti.

M: Kako to primijeniti na koronavirus, ha ha?

R: Govorit ću o tome, samo najprije želim reći još nešto. Razgovarali smo o pomirenju s  vašim djetetom, ali imate ih dvoje. Tijelo je projicirano vozilo napravljeno od Svijesti koje nam omogućuje život na ovoj razini. Dizajnirano je prema određenim zakonima prirode i principima stvaranja što se naziva moderna znanost. Ali zapravo nemamo pojma što su ti principi. Ako ih naučimo i prilagodimo svoj životni stil kako bismo bili u harmoniji s dizajnom tijela, prirodni imunitet tijela postat će jako moćan. Može potpuno promijeniti ono što nazivamo normalnim starenjem i poništiti propadanje koje smatramo normalnim. Ono koje se već dogodilo se može povratiti.

M: Ono što se već dogodilo se može povratiti?

R: Većina onoga što se već dogodilo, propadanje koje smo iskusili, je povratno. Dakle, na pitanje o koronavirusu postoje dva odgovora. Prvo, ako naučimo načine kako vratiti prirodnu vitalnost tijela i imunitet, tada nam organizam poput koronavirusa ne može nauditi. To je jedan vrlo važan pristup koji se ne uči u cijelom kontekstu. Drugi dio odgovora jest da sve što se u svijetu trenutno događa, uključujući ovu pandemiju koja je dio mnogo većeg plana, sve je projekcija svijesti svakoga od nas. Znamo da još nismo dostigli pun potencijal Ho’oponopona, jer da jesmo, planet bi blistao od ljepote i harmonije. Znači, umjesto da se samo ispričavamo zbog kaosa u svijetu… Istina je da je svatko od nas to uzrokovao…

M: Mi smo odgovorni.

R: Da, to je dio projekcije našeg uma. Jednom kada spoznamo kako projekcija radi, to je poput…

M:..kada promijenimo kanal, promijenimo film.

R: Pa, struja Duha stalno teče u nas i sadržava svu harmoniju i ljepotu, ali ono što se projicira iz nas prolazi kroz prizmu programa uma. Umjesto da pokušavamo promijeniti rad prizme, mijenjamo funkcioniranje uma od projekcije do prijema. I onda ono što dolazi kroz nas, a to je iscjeljivanje i harmonija, ne nastaje našim naporom. Postajemo jasni provodnici originalnog Svijetla koje se stalno spušta na nas. Jedna od stvari koju je Isus poučavao jest da Bog nikoga ne kažnjava.

M: Da, u to sam sigurna.

R: Čak ni ljude koji igraju uloge počinitelja trenutnih svjetskih problema. Oni to čine jer njihov um projicira lažni identitet njih kao zlih ljudi. Dakle, čak i najgori ljudi koji trenutno pokušavaju istrijebiti život na planetu, čak i nefizička bića tame, entiteti iz nižeg astrala koji uzrokuju toliko nevolja i straha. Sve su to samo ljudi, bilo da su u fizičkom tijelu ili ne. Stvar je u tome da se zaustave programi uma koji kvare stvarnost o tim ljudima. Budući da je svatko od nas, i oni također, centar i uzrok našeg životnog iskustva, svaki pojedinac koji promijeni odnos s umom i počne biti provodnik harmonije, može putem rezonancije izazvati to u svakome od nas.

M: Da, to vjerujemo u Ho’oponoponu. Kažemo da sve što se briše iz nas, briše se i iz drugih. Svi smo jedna obitelj. Da, možemo utjecati na druge radeći to.

R: Da, ako žica gitare vibrira u jasnom G tonu, žica pokraj nje koja se nije micala, počinje biti u harmoniji i također vibrira.

M: Ne znam mogu li to točno prevesti jer nemam pojma o glazbi, nisam nikad svirala, ali pokušat ću.

R: Sljedeća žica, ona pokraj nje počinje vibrirati. Ali u Svijesti ne postoji udaljenost pa čisti ton koji počinje vibrirati utječe istovremeno na sve posvuda.

M: Najvažnije je spoznati moć koju imamo umjesto da se osjećamo ograničeno.

R: Da, nećete imati vremena za strah jer ćete biti zaposleni radeći ovo. Još jedan važan dio koji treba shvatiti jest gdje se nalazi strah, a isti odgovor na to pitanje je gdje se nalazi karma. A karma je velika moć koja vodi ljude od jednog lažnog identiteta do drugog iz života u život. Ona ima moć jer ju program uma čini stvarnom.

M: Što si rekao da ima moć?

R: Karma, strah i sve te lažne stvari imaju moć jer ih um projicira pa se čine stvarnima. Kad iscijelite odnos s umom, popričajte s njim iskreno kao što biste razgovarali s malim djetetom.

M: Moji ljudi će ovo savršeno razumjeti, ha, ha.

R: Dakle, kad porazgovarate s njim: Ume, jako su me se dojmile ove projekcije straha. Nevjerojatno je koliko su stvarne, ali ih više ne moraš projicirati jer ćemo odsad raditi drugačije. Kad postanete potpuno iskreni u komunikaciji s umom i dopustite si da osjetite prisutnost tog djeteta s kojim razgovarate, tada psihoanaliza više nije potrebna. Čim um prestane s tim, nestat će i strah. Ako se strah vrati, to znači da gubite dodir s djetetom. Kada se morate brinuti za malu djecu, stalno su uz vas i zadajete im dobre zadatke kako ne bi razvili loše navike. To je najučinkovitiji način za odbacivanje straha, ljutnje, frustracije.

M: U Ho’oponoponu kažemo da je unutarnje dijete naš emocionalni um.

R: Rekao bih da su sve emocije povezane s mislima i one su projekcije u programima. Jako je korisno postati svjestan neprekidnog tijeka misli. Svaka misao ima svoju odgovarajuću emociju. Moć se nalazi u emocionalnom dijelu. Pa kada to počnete prakticirati…većina nas nije svjesna tijeka misli koji se odvija neprekidno cijeli dan. To treba osvijestiti.

M: Zbog Ho’oponopona postajemo toga svjesni.

R: Navikli smo misliti da su to naše misli i osjećaji, ali nisu. To su sve projekcije uma.

M: Mi uvijek kažemo da nismo naša sjećanja, da nismo naše misli.

R: U ovom specifičnom slučaju možete zamisliti malo dijete s čarobnim strojem koji projicira super stvaran film uključujući i sve te misli. To je ono što se događa. Znači, recite djetetu da više ne mora projicirati. Znat ćete da to radite jer bez obzira što se događa u vanjskom svijetu, više vas neće biti strah. Neki ljudi kažu da je strah nužan odgovor na opasnost, ali najbrži trkači i najbolji majstori borilačkih vještina ne trebaju strah da bi bili uspješni. Najbrži trkači na svijetu se ne uplaše prije utrke. Dakle, bez straha se možete mnogo bolje obraniti i poduzeti potrebne mjere u bilo kojoj situaciji. Oprosti što sam to pojednostavio.

M: Ne, divno je. Mislim da će mnogi ljudi ovo shvatiti i da će im pomoći.

R: Nadam se.

M: Hvala ti, Richarde, mnogo ti hvala.

R: Trebamo li spomenuti fizičke stvari koje pomažu tijelu da se odupre virusu?

M: Naravno.

M: Te stvari će se na internetu zvati dezinformacije jer nisu lijekovi. Ali kad već imamo malo vremena dok nas još nisu blokirali, možete ih zapisati ako želite.

M: Da, poslije možete pauzirati video i zapisati.

R: Samo da oni koji nadziru ovu emisiju ne pomisle da dajemo zabranjene savjete, recimo da ne dajemo medicinski savjet. Nema dijagnoza i liječenja. Ako želite to, odite svom liječniku. Ja samo dijelim vlastita iskustva. Ako naučite brinuti za svoje tijelo u skladu s prirodnim zakonima koje smo spomenuli, to je prva linija obrane. Ali možda ćete biti u nevolji prije nego stignete srediti život. Otkrio sam neke vrijedne alate. Jedan od njih je nano srebro.

M: Već sam počela dijeliti s njima tvoje savjete.

R: Najbolja koncentracija je od 7 do 10 dijelova u 1 milijun.

M: Dobro, mogu staviti link koji si mi poslao.

R: Osim nano srebra imate i vitamin C. Možete ga uzimati u prirodnom obliku kroz šipak i druge biljke bogate vitaminom C, zatim jod. Izbjegavajte hranu tretiranu otrovima. O tome možemo više govoriti kasnije. Ne želim nikome dosađivati, ha, ha.

M: Dobro, radi se o umjetnim gnojivima, zar ne?

R: Da, tako je. U zemlji postoji svemir mikroorganizama kojeg kemijska gnojiva unište. Pesticidi i kemijska gnojiva zapravo nikad nisu bila potrebna. Otrovni lijek za tijelo je poput pesticida za zemlju. Ovo su uzbudljive stvari za učenje jer što više naučite, postajete snažniji i mirniji. Mnogi ljudi kažu da će biti samo duhovni, nema veze o kojoj je praksi riječ.

M: To sam i sama iskusila.

R: Neće se više brinuti za tijelo, jest će lošu hranu jer tijelo nije duhovno, koga briga. Ali sjetite se od čega je tijelo načinjeno. Sve je Duh. I ako možete raditi na fizičkom tijelu, to je put povezivanja s Duhom. Naučite prave informacije o zdravlju. Od toga će vaše hopsanje postati mnogo moćnije. Mnogo smo moćniji nego što znamo. Ali to nismo mi kao pojedinci s egom nego je sve Duh. Zato u ovoj praksi ne postoji napor. Osvježava vas dok kroz vas prolazi i što duže to radite, postajete sretniji bez očitog razloga.

M: Govorimo istim jezikom, znaš? Jako mi je drago. Kao što sam rekla, moji ljudi će to razumjeti.

R: Ha ha.

M: Richarde, hvala ti, neka te Bog blagoslovi. Nastavljamo s čišćenjem.

R: Hvala, cijenim sve tvoje ljude, oni su prekrasna bića.

M: Mnogo ti hvala.

 

Prevela: Jasenka Bizjak

Dr Hew Len: Pravi uzrok problema

Znam da ste već čuli ovu priču ali ja ću svakako početi sa sećanjima.

Ovde je vaš problem: Kada se problem pojavi u vašem umu, vaš um postaje zamagljen. Sva svetla se ugase u vašem umu. Tako ste vi proveli većinu vašeg života. Možete li to da zamislite? Ovo je način na koji smo proveli većinu naših života – u mraku. To se zove smrt.

Sve je u tebi, to nisi ti, to je sećanje koje ide protiv tebe i Boga. Možete da pričate o tome, možete da brbljate ili možete da postavljate pitanja ali ne možete da se oslobodite sećanja.

Kada ste vi u mraku, vi zadržavate sve u mraku. Možete li to da zamislite?! Ali, vi ćete izaći na svetlost  JEDNOSTAVNO RADEĆI ČIŠĆENJE!

Čišćenje je o POKAJANJU i OPRAŠTANJU, što znači ŽAO MI JE, MOLIM TE OPROSTI MI ZA TO SEĆANJE.
Koje secanje? Mi ne znamo koje je to sećanje, ali Bog u vama zna. Ali ako vi ne radite čišćenje, uvek ćete biti zaglavljeni u mraku.

Vi počinjete proces.  Pijete plavu solarnu vodu, koristite bilo koji alat čišćenja.  Onda se dešava nešto čudesno. To je magija Božanstva. Jedino ono može da preobrazi sećanje. VI  RADITE  VAŠE ČIŠĆENJE i tako DOPUŠTATE BOŽANSTVU U VAMA da radi PREOBRAŽAJ. Vraćate se u NULU, izbrisana je memorija koja je pobunjenička sila koja ide protiv Vas i Boga .

Kvantna fizika kaže NULA. Nula znači da nema ‘igranja’ sećanja. Ne više.

Buda je rekao PRAZNINA.

To je ono sto je Isus nazvao KRALJEVSTVO. To je čisto srce- to je tvoje stanje bića, to je tvoja srž bića.

BOŽANSTVO U VAMA VEĆ ZNA TAČNO ŠTA JE VAMA POTREBNO. Nije potrebno da imate bilo kakva očekivanja. ALI AKO NE ČISTITE, VI ĆETE ZAUVEK BITI U MRAKU. Pitanja vas zadržavaju u mraku. ČIŠĆENJE VAS IZVLAČI IZ MRAKA.

Zašto ste vi ovde? Samo zbog jedne svrhe- DA SE VRATITE U NULU, DA DODJETE KUCI (U TO ‘ČISTO’ STANJE ). To je vaša jedina svrha .

Sve dok se vraćate u to ‘čisto’ stanje, DOLAZI SVE ŠTO VAM JE POTREBNO.

To se u vašem umu jednostavno zove RAJ, a sećanja su pakao, patnja.

Prevela: Tamara Branković

Ne prepuštajte se strahu: Mabel Katz i Richard Sacks – 2. dio

universe-4573369_1920 (1)

 

M: Dobro, ono zbog čega smo danas zajedno je naša „stvarnost“ o virusu i o tome da se ljudi prepuštaju strahu. Voljela bih da to podijelimo, jer to je bila svrha ove emisije. Jako mi je važno da se ljudi ne boje i mislim da nam imaš reći nešto vrlo bitno, možda imaš neki savjet i voljela bih time završiti za gledatelje.

R: Dobro, ja često želim reći sve odjednom…

M: Ne, ne, možemo imati nastavak razgovora. Ali sada… Volim sve što smo podijelili i mislim da je to jako važno. To nas dovodi do ovoga što se trenutno događa. Još jednom ponavljam: vrlo je važno da se ne bojimo jer se tako povređujemo. Tako ne pomažemo, nego samo patimo.

R: Postoji nekoliko stvari o strahu. Prvo, on nije stvaran nego je program uma. Govorili smo o odnosu s umom. Ako taj odnos promijenimo i kažemo mu: Više ne moramo projicirati te lažne programe. Ako dođemo do određene razine iskrenosti, što zahtijeva praksu, kako bi postala stvarna za um i nas, možemo umu sugerirati: Ume, stvarno više ne moramo projicirati strah. Čini se kao ništa, ali zapravo ide u samu jezgru straha. Naučili smo da je strah koristan kako bismo pobjegli od sabljozubih tigrova. Sve te koristi su lažne. Najbrži trkači na svijetu se ne moraju uplašiti da bi me dostigli. To je potpuna laž. Prvo, strah uopće nema dobru svrhu. Čak ni strah od Boga, bacila i bakterija itd. Sve su to lažne ideje. Razumijevanje može biti jasno jedino ako nema straha koji ga zaklanja. Rješavanje straha je nužno za mijenjanje odnosa s umom, i ako to zaista radite, iznenadit će vas da straha nema bez obzira na to što se događa. Čak i ako vas lovi sabljozubi tigar pobjeći ćete i napraviti sve što može…

M: Sakriti se, ha ha.

R: ..ali nećete se bojati. Drugo, postoje pozitivne protumjere ovom virusu o kojima se ne govori. Na njima nitko ne zarađuje i javnost ih nije svjesna. Jedna od najvećih mjera jest nano srebro, ne koloidno srebro. Čestice koloidnog srebra su tako male da u vodi ne potonu na dno, ali nano srebro je manje i postoji nekoliko dobrih izvora. Ja ga osobno ne prodajem, ne pokušavam zaraditi. Zarađivanje nije zlo, samo želim da znate da to sada ne radim.

M: Ne, ne, to nije bila ideja ove emisije.

R: Srebro je jeftino, možete popiti bocu srebra i neće vam ništa biti. Dnevno vam treba samo nekoliko kapi. Sinoć smo radili smo prilog o tome u našoj radio emisiji. Vrlo je učinkovito, djeluje protiv ebole. Ovo ne smijem reći službeno i ne dajem medicinski savjet…

M: Ne, ovdje se ne bavimo liječenjem, ovo je moguća ideja za ljude koji su zabrinuti i ne znaju kako se zaštititi.

R: Dobro je dijeliti informacije.

M: Uvijek govorim ljudima, napravite ono što vama odgovara, bez obzira što ja kažem. Nemojte to raditi zato jer je tako rekla Mabel ili netko drugi.

R: Medicinski savjet je da odete svom liječniku, u to ne ulazimo.

M: Ne, mi čistimo dok vi to radite.

R: Oprostite ako sam nekome dao krivi dojam, govorim iz vlastitog iskustva.

M: Naravno.

R: Potvrđeno je da je nano srebro učinkovito protiv mnogih stvari i potpuno sigurno. Prema mome saznanju, nije bilo ničega iole negativnog. Druga stvar je jod, a skoro svatko od nas ima manjak joda u organizmu. Jod djeluje na svaku stanicu u tijelu, ne samo na štitnjaču. Postoje dobri izvori joda koje mogu ostaviti Mabel, pa bi mogla ispod staviti link.

M: Da, možemo ispod videa staviti link za ljude koji su zainteresirani. Ali, nisam čula drugi dio. Što si to preporučio kao drugu stvar?

R: Dobro, postoje tri stvari koje sam spomenuo, protumjere…

M: Nisam čula drugu stvar…

R: Prva je srebro..

M: Nano.

R: Da,  nano srebro, druga stvar je jod…

M: Jod, ah, dobro…

R: Treća stvar je vitamin D3. Dizajnirani smo tako da primamo mnogo sunčeve svjetlosti. Mi smo poput biljke, to je jako važno. Sunce nas ne ubija, nije štetno za nas. Trebamo ga, a ako nismo navikli, moramo se postupno izlagati. Sunce treba doći u naše oči i kožu, tako smo fizički stvoreni. Ako ga ne dobivamo dovoljno, a to znači skoro nitko od nas…Ako imate tamnu kožu, treba vam više sunca, jer boja kože nastaje od melanina, a to je filter za sunčevu svjetlost i energiju. Svi mi, bar koliko ja znam, smo davno potekli iz tropskih područja i u to vrijeme svi smo imali jako tamnu kožu. Neki ljudi su odselili u jako udaljena područja, a tijelo je pametno, pa je reklo da više ne treba toliko melanina. Tako su iz generacije u generaciju oči i koža postali svjetliji kako bi upili više sunčeve svjetlosti. Zbog melanina tamniji ljudi češće imaju određene bolesti što se obično ne zna. Ako imamo svjetliju kožu, trebamo više sunčeve svjetlosti i energije da bi mogla proći u tijelo. Tamna boja kože nam je služila kao zaštita u tropima, ali već tisućama godina tamo ne živimo. Dakle, vitamin D3. Kada nisam dobivao dovoljno sunčeve svjetlosti, ja osobno, ne govorim vam da nešto trebate raditi.

M: Ne, ne, mi samo govorimo o prirodnim stvarima.

R: Potpuno prirodnim. Uzimao sam pet do 10 tisuća jedinica vitamina D svaki dan, i bilo je odlično, ali sada samo koristim Sunce jer imam priliku biti vani. Dakle, te tri stvari će napraviti značajnu razliku. Još jedna stvar koju možete napraviti je da dovoljno spavati u mračnom prostoru. Ako nije dovoljno mračno, nabavite masku i sl. Opustite tijelo, ako vam je krevet pretvrd, stavite spužvu i sl. Nemojte da vam bude neudobno po noći. Trebate vježbati jer limfni sustav koji čisti stanice na fizičkoj razini, nema srce nego radi putem mišićne kontrakcije. Ako ne vježbate, tijelo se ne kreće i limfa ne izbacuje toksine iz tijela. Ne kažem da se ubijete vježbanjem, ali osnovne vježbe otpora, snage i istezanja pomažu, te tri vrste.

M: Dobro, to su alternative. Ponekad naš um treba poticaj kako da se zaštiti i što može učiniti. Htjela sam to podijeliti jer je sve prirodno, ostalo je do proizvođača, mi nemamo ništa s tim. Željela sam pričati o tome kako da kontroliramo strah, a ne da on kontrolira nas. Dakle, strah je program. Možemo pričati s unutarnjim djetetom, pružiti drugi obraz, jer ono čemu se opiremo opstaje. U Ho’oponoponu kažemo da možemo samo reći hvala ili volim te kako bismo ga zaustavili postali prisutniji. Trenutno živimo u strahu i tjeskobi od budućnosti. Što će se dogoditi? Kako da ostanemo prisutni?

R: Dvije stvari su važne. Prvo, odnos s umom. O tome smo već govorili. Ako ostvarite dobar odnos s umom, to će vam nepovratno promijeniti život. Drugo, ako se naučite opuštati, ne možete biti u strahu. To ne ide zajedno.

M: Da, tako je.

R: Ako se bojimo, nismo opušteni.

M: Kaže se da ako smo svjesni, ne možemo biti ljuti. To dvoje ne može postojati istodobno.

R: Ljutnja je uvijek zamaskirani strah. Možete svaki dan provesti neko vrijeme promatrajući tijelo, jer i to je odnos koji trebate popraviti. Ako primijetite da negdje u tijelu postoje čvorovi energije, a vi ste glavni jer živite u tijelu. A tijelo je svjesno pa mu možete reći: Dobro, sada se možeš opustiti. Recite to i stvarno tako mislite. Opustite se, a onda to recite. Kako budete prakticirali opuštanje, ići ćete sve dublje, hopsanje će postati mnogo jače, a strah će jednostavno otići.

M: Prekrasno.

R: Čim se uplašite, pogledajte kako ste napeti. Duboko dišite, svjesno se opustite i primijetit ćete da se nećete ničega bojati dok ste fizički opušteni.

M: Dakle, opustite se, dišite, otpustite, zar ne?

R: Da, i svjesno surađujte s umom. To dijete je vaša odgovornost, da bi moglo odrasti do punog potencijala. Čim se počnete brinuti zbog toga, samo se opustite, jer ne možete brinuti ako ste opušteni. I više nećete imati posla s istom razinom straha.

M: Dobro, imam posljednje pitanje vezano za to kako se nositi s trenutnim vijestima, ha ha. Ja, npr. gledam vijesti i čistim. To mi je prilika da budem svjesna što trebam čistiti. Neki ljudi kažu da ne gledaju vijesti, ali mislim da smo sada svi postali ovisni o vijestima jer smo svi pomalo zabrinuti. Što bi nam savjetovao vezano za vijesti?

R: Važne su dvije stvari. Nastojim ne ići u širinu. Jedna od njih je prepoznavanje pravih vijesti, to će se poboljšati kad budete radili na odnosu s umom. Najbolji izvori vijesti nisu TV, novine i radio. Nisu, oni su već kompromitirani. Toliko o tome. Postoje privatni izvori koji su jako dobri. Važno je promatrati kako prenose vijesti i možda, Mabel, mogu dati mali uvod o čemu ćemo razgovarati sljedeći put.

M: Dobro.

R: Ako želite moći koristiti dobre vijesti, a ne biti preplavljeni i van ravnoteže, postoje dvije sposobnosti uma koje treba razdvojiti. Zapravo se radi o pažnji, ne o umu. Prva je strateška analiza. Kada gledate neku vijest u novinama, pravu ili lažnu, vaš um analizira što to znači. To je poput vojne situacije. Imate snage koje se različito kreću i imaju različito oružje. Ako je zapovjednik dobar, ne slomi se nego radi stratešku analizu i kaže što će se raditi. Isto vrijedi i za život. Ovo se događa u poslu, ono se događa u vezi, a ovo se događa u vladi. To su sve strateški osviješteni problemi. I što ste svjesniji, učite prepoznati vijesti koje nisu kompromitirane. O tome možemo kasnije ako želiš. To je samo strategija, ne uznemiruje. Ono zbog čega postaje uznemirujuća je druga sposobnost koja je poput emocionalne cijevi za hranjenje. Možete ju zamisliti kao cijev usisavača koja izlazi iz sredine srca. Mi automatski koristimo sposobnost strateške analize zajedno sa sposobnošću emocionalnog hranjenja i fokusiramo ih na istu stvar. Ako želite biti strateški svjesni prijeteće situacije, a emocionalna cijev za hranjenje je isto tamo, upijat ćete negativnu energiju situacije koju analizirate i počet ćete se osjećati bolesno ili depresivno, ljuto ili uplašeno, sve ono što vam tjelesno šteti. Možete postiti što iscjeljuje mnoge stvari ako znate što radite. Za emocionalno hranjenje ne možete postiti jer uvijek nešto jede, unosi energiju onoga na što ste fokusirani. Moje rješenje za to je da svoj emocionalni centar povežete s najljepšom, najviše inspirativnom i poletnom stvari koju možete zamisliti. Što god to za vas bilo. Zamislite i osjećaj, ne samo sliku, zadržite to i prakticirajte zadržavanje, osim ako ne zamislite nešto još bolje. Ako to tako zadržite, onda koristite stratešku i analitičku sposobnost odvojeno, pa možete proučavati bilo koju vijest u svijetu, a neće vas uznemiriti. O tome možemo detaljnije kasnije.

M: Dobro, divno. Richarde, mnogo ti hvala na odličnim informacijama. Nadam se da će pomoći ljudima kako bi se zaštitili, tjelesno, emocionalno i duhovno. Zbog toga smo ovdje, da bismo pružili potporu ljudima da otpuste i imaju više povjerenja.

R: Tako je, ljudi imaju vlastitu snagu koja je neograničena.

M: Kad se mi promijenimo, i sve ostalo će se promijeniti. To moramo shvatiti. Kao što smo rekli, 100% odgovornost nije krivnja. Ako ste voljni preuzeti odgovornost, možete se osloboditi.

R: Tako je, to je potpuno istinito.

M: Dobro, Richarde, vidimo se sljedeći put. Hvala svima, nadam se da vam je bilo od pomoći.

Prevela: Jasenka Bizjak

Važnost otpuštanja straha u vremenima u kojima živimo: Mabel Katz i Richard Sacks

children-2857263_1920

Mabel Katz i Richard Sacks – 1. dio

M: Richarde, želim reći da smo se tek upoznali. Prije tjedan dana si me kontaktirao zbog važnosti Ho’oponopona u vremenima u kojima živimo. Sviđa mi se to što imaš za podijeliti s drugim ljudima, o strahu, oprostu, virusima i svemu. Mislim da je sada jako važno da ostanemo svjesni i ne prepustimo se strahu. Najprije bih voljela znati nešto o sljedećem. Spomenuo si da si rođen sa sjećanjima iz prošlih života i voljela bih čuti o tome.

R: Da, sjećam se malo da sam ranije nekoliko puta bio ovdje i svakako znam da nisam iz ove dimenzije, kao ni nitko od nas…

M: Naravno.

R: Sjećam se malo o onome između, prije nego sam došao ovaj put, kada nisam bio u fizičkom obliku. Sjećam se rođenja i smrti što je jako utjecalo na način kako promatram stvari.

M: Naravno, naravno…

R: Uopće me ne brine smrt, znam što ona jest, a to nije ono što su nam je rečeno. Smrt je samo promjena okoline i oblika. Ne želim uzdrmati ničija religijska uvjerenja. Nije mi želja nekoga uvjeravati u bilo što.

M: Ja se ne sjećam prošlih života, rođenja i smrti, ali sam došla do točke da se ne bojim smrti i to daje takvu slobodu. To je užitak života jer si prisutniji u sadašnjosti, inače stalno nastojiš izbjeći nešto, tj. smrt.

R: Potrebna je dublja opuštenost za jasnu osviještenost i unutarnji rad. Ako si napet, što svatko od nas jest na nekoj razini, imaš ograničenu percepciju.

M: Točno tako, nikad nisi prisutan.

R: Da, strah od smrti je samo primjer straha…

M: Da.

R:…i otkrio sam da se ničega ne treba bojati.

M: Prekrasno. Kada si spomenuo dublji osjećaj mira, to je kao kada sam pronašla svoj put Ho’oponopono i prestala ići svaki vikend na drugi seminar pokušavajući naći mir. Uvijek kažem ljudima da dijelim Ho’oponopono jer je to moj put, ali znam da postoje različiti putevi. Ideja je kad nađeš ono što ti odgovara, to ti daje mir, slobodu i neovisnost.

R: Tako je, mislim da svi, bez iznimke, imaju unutarnje vodstvo. Važno je to osvijestiti i opustiti se da bi se vodstvo moglo slušati. Nitko nije ovdje slučajno. Vodstvo će te odvesti tamo gdje trebaš biti.

M: Najvažnije je da svi imamo svrhu. Nedavno sam držala tele predavanje i ljudi uvijek pitaju: Koja je moja svrha? Odgovorim da je možda tvoja misija biti majka. Možda trebaš donijeti posebnu dušu  na svijet koja će donijeti mir. Možda je svrha jednostavno biti majka.

R: Da, i sa svim lekcijama koje idu s time, jer izvana odgajaš dijete, ali iznutra stalno dobivaš lekcije ako si otvorena prema njima.

M: Točno tako, sve je prilika za rast. Drago mi je što razgovaramo o smrti jer volim tu temu. Imala sam privilegiju, dar, blagoslov odlaska moje majke. Ona je prakticirala sve o čemu podučavam, nije se uopće bojala smrti, čak je tražila od ljudi da ne plaču. Govorila je da joj tako odmažu, zadržavaju je. Također je govorila da je završila posao na zemlji i da mora otići. Čak je i telefonirala ljudima da bi im rekla: Molim vas pustite me da odem, nemojte plakati za mnom.

R: Smrt je lakši dio, tada si gotov sa svime, oslobodiš se i stvari postanu bolje. Ali teži dio je kad si još uvijek ovdje, a to se zove biti živ, znaš. To je teže.

M: Znam, pitam ljude jesu li čuli za nekoga tko je imao iskustvo  bliske smrti i htio se vratiti natrag. Nitko se nije želio vratiti. Svi kažu: Pa, čuo sam glas da još nije moje vrijeme…ali onda počnu opisivati neopisivo, mjesto na koje su otišli. A mi ovdje čvrsto držimo sve što posjedujemo. Jedna od krasnih lekcija koju nas smrt uči jest da da odlazimo bez ičega. Samo sa iskustvima, i  nadajmo se, lakši da možemo ići na višu razini. Kad diplomiramo.

R: Zapravo odlaziš s onime što je jedino bilo istinski tvoje.

M: Točno,  odlazimo s čime smo i došli. Možeš li zamisliti da većinu vremena obraćamo pažnju na nevažne stvari i mislimo da smo zbog tih stvari ovdje? Da bismo bili uspješni, imali ne znam koliko novaca u banci, da bismo vozili određen automobil. Sve je to lijepo, ali jako je važna ravnoteža. Možeš imati dobar život, ali znajući da to nije to. Tako također postižeš mir.

R: Da, zapravo učimo uklopiti dvije razine u jednu. Što god naučimo iznutra, prenosimo to na aktivnosti i odnose, mijenjamo ih  i to nam pokazuje kakvi smo mi iznutra.

M: Uvijek kažem, potrebno je imati ravnotežu u svemu. Mi smo duhovna bića, hvala Bogu da smo se probudili i znamo da nismo ovo tijelo, ali sada smo ovdje i imamo tijelo  te moramo se brinuti za njega. Bit svega  je ravnoteža. Govoreći o ravnoteži, jedan od razloga zašto smo ovdje s Richardom, jest sve ovo što se događa u svijetu. Jako mi je važno da podržimo ljude u tome da se ne prepuštaju strahu, da se toliko ne angažiraju, da budu prisutni itd. Prije ovog susreta rekla sam Richardu da ne želim unositi nikakvu negativnost. Ovdje smo da nađemo i damo rješenja, mir…Richard mi je rekao nešto važno što ima veze s ravnotežom. Istina, ali moramo znati što se događa jer sada smo ovdje. Moramo znati što se događa makar da budemo budniji, svjesniji i da donosimo bolje izbore. Richarde, reci nam nešto o svojim otkrićima kako bismo imali kratak pregled tako da možemo biti pripravniji za znakove kako bolje odabirati.

R: Govoriš li čega moramo biti svjesni na fizičkoj razini?

M: Pa, doći ćemo i do fizičkog, ali mislim da si rekao kako proučavaš tamne sile da bih bolje razumio oprost i kako bi se zaštitio.

R: Da, osjetio sam da kad ću već biti ovdje neko kratko vrijeme, a to je životni vijek, bez obzira koliko trajao…kao što si rekla, svrha je prva stvar. Što ću raditi ovdje? U ovom trenutnom procesu nisam zabrinut za budućnost jer znam odakle dolazim. Sve mi je to u redu, ali htio sam činiti dobro dok sam ovdje da ljudi i drugi životni oblici na ovom planetu imaju neku korist. Želio sam pomoći svima koji prolaze teške trenutke te sam otkrio ako želiš pomoći ljudima, prvo se moraš pobrinuti za sebe. Moraš razviti vlastitu svjesnost. Prema mom mišljenju, neki od prvih… skrećem s teme na temu, znam, oprosti, želim reći mnogo toga…

M: U redu je.

R: Neki od prvih duhovnih asketa su mislili da je duh dobar, a tijelo loše. Oni ekstremni bi hodali okolo i bičevali se samo kako bi pokazali koliko su duhovno napredni i da znaju koliko je tijelo zlo. To nije ono što sam ja otkrio. Sve je odraz Duha, Boga, ili koje god ime koristite za mjesto odakle ste došli. Tijelo je nevjerojatno. Uopće nije zlo, nije loše.

M: Da, slažem se. Bog je smislio ljudsko tijelo, zar ne?

R: Da, tijelo nije pogreška. To je tvoje vozilo, tebe kao čistog duha i svijesti, jer to je ono što jesi, a ne um. Ovo su samo moja otkrića, ne govorim drugima da griješe.

M: Ne, Richarde, u redu je. Ja uvijek govorim da ne postoji nitko tko sigurno zna. Dijelim samo one stvari koje su meni u redu. Neće se svi složiti s tim.

R: Upravo tako. Sve je u redu. Ne tražim slaganje.

M: Ni meni to ne treba.

R: Otkrio sam da smo mi  jedinstvena svijest. Čak i dok smo ovdje. U našoj istinskoj biti nemamo oblik ni um. Došli smo iz nečega dok se još ništa nije manifestiralo. I sada smo ovdje usred ove relativno spore, guste vibracije koju nazivaju stvarni svijet. Čula si za to? Svuda je oko tebe.

M: Da.

R: I morali smo imati vozilo da bismo iskusili svijet jer čisti duh i materija se moraju nekako povezati. Vozilo koje je nastalo iz svijesti kao i sve ostalo. Ne postoji ništa što nije stvoreno iz originalne čiste svijesti. To se pomalo slaže s religijama koje kažu da je Bog sveprisutan, da je svuda. To je moguće jedino ako je Bog jedino biće koje stvarno postoji. Otkrio sam da je to istina. Tijelo je stvoreno od čiste svijesti koje vibrira na nižoj razini, ono je vozilo koje nam omogućuje iskustvo života. Nije samo inteligentno što su prvi otkrili kiropraktičari, točnije Daniel David Palmer 1895. godine. Kiropraktika i ostale prirodne terapije se temelje na tome da je tijelo inteligentno. Otkrio sam da tijelo nije samo inteligentno, nego je i svjesno, svjesno je sebe. Tijelo je samosvjesno biće što je prilično nevjerojatno.

M: Ja imam kiropraktičara koji priča s mojim tijelom i vidim kako mu tijelo odgovara, ha ha.

R: To se stvarno događa.

M: Svog kiropraktičara zapravo zovem čarobnjakom, ha ha.

R: I ja sam imao takvog učitelja, ranije u šezdesetima. No dobro, tijelo pokušava komunicirati s tobom putem svoje svijesti još otkako je začeto. Što se ne bi moglo dogoditi ako nisi bila tamo. Objasnit ću  jer ovo može zvučati čudno…

M: Meni nije čudno, ali ako želiš objasniti, samo izvoli.

R: To je omogućilo poredak DNK stanica, ali to je široka tema za koju bi trebalo najmanje deset emisija.

M: Naravno.

R: No bit je u tome da je tijelo od početka bilo odraz tvoje osnovne svjesnosti, kad su se stanice počele dijeliti. A DNK se poredao na točno određen način kako bi stvorio upravo onakvo tijelo kakvo ti je potrebno da bi mogla iskusiti sve što trebaš u ovom životu. Potpuno jedinstveno. Zato, ako se pažljivo zagledaš u oči novorođenčeta, možeš vidjeti da nije posve novo, tijelo jest novo, ali ne i osoba.

M: O, vau.

R: Ako ne slušamo vlastito tijelo, propuštamo veliki izvor informacija i znanja. Broj informacija koji možemo dobiti od tijela ako smo dovoljno pozorni, je gotovo neograničen. Zdravlje je važan element. I zato ne valja govoriti: Ja sam duhovan, ne treba mi zdravlje. Tijelo je stvoreno u skladu s prirodnim principima, kao što je dizajniran automobil i potrebno mu je gorivo. Ako u njega naliješ nešto što nije gorivo, neće raditi bez obzira u što vjeruješ. Postoji stanje koje možeš postići, npr. upravljati automobilom snagom volje, ali to će voditi pogreškama koje svakako neće pomoći.

M: Ja sam bila viša računovotkinja ovdje u SAD-u i kada sam otkrila duhovni svijet to je bilo nešto novo i više nisam obraćala pozornost na tijelo, ni na mnoge stvari, a jednog dana sam rekla: Što se to dogodilo? Shvatila sam, kao što smo već spomenuli, da je u svemu potrebna ravnoteža.

R: Moraš znati gdje se nalaziš i početi od toga.

M: Znatiželjna što misliš o novcu i svjesnosti iako to nije tema današnje emisije.

R: I ta tema ima nekoliko razina…

M: Mnogo ljudi ima novčane probleme pa me zanima što ti imaš za reći o tome.

R: Neću odgovoriti samo u nekoliko riječi, jer da bismo zaista razumjeli ovaj koncept, trebamo razumjeti zašto Ho’oponopono djeluje. Treba znati sljedeće. Tijelo je svjesno biće koje ima osobnost, ne samo svijest. Kod većine ljudi je na razini dvogodišnjeg djeteta. Ponavljam, ne radi se o uvjerenju, otkrio sam da zaista ima osobnost. Ako želiš imati dobar odnos s dvogodišnjim djetetom, trebaš komunicirati na toj razini, razumjeti njegovu psihologiju i što mu je zabavno. Djeca vole znati da imaju sigurnost, da ih roditelj voli i brine se za njih, a ne da ih pošalje igrati igrice da se može opijati. Tako se djeca ne odgajaju ispravno. Trebaš obraćati pozornost na njih,  znati što rade, ostati u kontaktu i voditi ih kako bi odrasli do svog potencijala. Takvi su tijelo i um također. Um je često krivo shvaćen. Slažem komadiće informacija, ne mislim predugo govoriti, ali ti komadići su važni i direktno odgovaraju na pitanja i vežu se na osnove Ho’oponopona.

M: Rekao si da je i um dvogodišnje dijete što nam daje potpuno drugačiju percepciju. Sa stajališta Ho’oponopona, um nije pogrešan, samo ne želimo da nas kontrolira. Tako da možemo doći iz dijela nas koji zna, unutarnje mudrosti koju svi imamo. Um treba doživljavati poput djeteta. To je potpuno novo objašnjenje uma i mnogim ljudima može biti lakše shvatljivo. Lakše je razgovarati s dvogodišnjakom nego s 40-ogodišnjakom, znaš, pokušati ga uvjeriti. To je potpuno drugačiji odnos.

R: Tako je.

M: Mislim da je takvim odnosom lakše upravljati.

R: Želim reći da imaš dvoje napuštene djece. Moraš biti dobar roditelj i svakome od njih reći: Žao mi je što sam vas čitavog života zanemarivao.

M: Dodat ću, ne znam hoćeš li se složiti s tim, ali rekla bih da imamo troje djece. Podsvjesni um je s nama u svim životima i ima sve podatke, dakle sa stajališta Ho’oponopona je također napušteno dijete. Lakše je shvatiti da imamo posla s djecom. Mislim, ljubavlju možeš sve iscijeliti. Sve što djetetu treba jest ljubav.

R: Ljubav je stvoritelj…

M: Priznanje, prihvaćanje, divljenje, poštovanje…

R: Ljubav je sinonim za svjesnost, to se nekako pobrkalo, ali ljubav je uvijek bila prisutna. Razlog zašto vidim dvoje djece, a ne troje je taj što um uključuje sve informacije, ne samo o fizičkom svijetu, nego i o višim razinama. Slažem se, s nama je u svim životima, ima sve informacije i sjećanja. To je smiješna kombinacija jer mala, dvogodišnja osobnost posjeduje ogromno skladište informacija. No otkrio sam da je sposobna odrasti u nevjerojatno biće puno potencijala, ali to nismo mi.  Um drugačije gleda na podsvijest, nego što mi gledamo. Nama je podsvijest samosvjesno biće koje je potpuno svjesno svih informacija. Ali um ju tako ne doživljava, nego samo mi jer još nismo ostvarili punu vezu s njom.

M: Tako je.

R: Sve je povezano, dio kojeg mi vidimo i ogroman dio od 99 % koji je nesvjestan.

M: Čak i Kabala kaže da imamo samo 1 % svjesnosti. Dakle, da se vratimo na novac…

R: Neću to zaboraviti.

M: Onda dobro, pustit ću te da odgovaraš. Meni je to važno jer se isto radi o prisutnosti i ravnoteži. Smatram da novac ima svijest, Bog se također nalazi u novcu. Novac je jedan od pogrešnih programa koje imamo.

R: Dobro, sada dolazimo do toga zašto Ho’oponopono djeluje u fizičkom svijetu. Sve je svjesnost. Riječi su nedostatne da opišemo o čemu govorimo.

M: Naravno, razumijem, ali pokušavamo objasniti riječima.

R: To je poput impresionističke slike gdje slikari nisu crtali fotografske slike, nego su određenim bojama slikali oblike, a kada gledamo takvu sliku, um sve poveže zajedno, npr. kao kod slavnih francuskih impresionista. Tako koristimo engleske riječi ili bilo kojeg drugog jezika. Pokušavamo slikati dovoljno sugestija tako da možemo prenijeti osjećaj da bi svatko tko ovo sluša shvatio što mislimo. Ideja da sve dolazi iz svijesti znači da sve oko nas što izgleda čvrsto, jest takvo samo zato što mi to tako doživljavamo putem osjetila. Osjetila su prilagođena dijelu elektromagnetskog spektra koji nazivamo vidljiva svjetlost. Oblike ne čini samo svjetlost. Kada dodirneš nešto čvrsto, frekvencija koja iz toga vibrira je ista kao i ona u tvom fizičkom tijelu. Zato to osjećaš kao čvrsti otpor. Mnogima od nas kada smo bili djeca su dani modeli atoma s kuglicama i štapićima povezanih na različite načine i u različitim bojama. Ne znam jesi li to vidjela.

M: Mislim da  imam ideju o čemu govoriš.

R: To je set smeđih štapića koji ulaze u rupe u kuglicama i od njih možeš svašta oblikovati. Dakle, u osnovnoj školi su nam dali model atoma. Vanjske kugle su predstavljale elektrone, a u sredini su bili protoni i neutroni s jezgrom. Ovakav način prikazivanja atoma je pogrešan. Ako želiš vidjeti pravi prikaz, trebaš otići u Sikstinsku kapelu u Italiji gdje je na stropu Michelangelova slika. Ako od sredine stropa povučeš nit do pola puta do poda, na kraj niti staviš zrno riže i zamisliš da je to jezgra. Zatim imaš nekoliko zrnaca prašine koji idu okolo s vanjske strane sobe koji predstavljaju elektrone. To je pravi prikaz atoma. Kada to vidiš kao atom, a ne onaj mali model, većina je tzv. prazan prostor, navodno prazan, ali nema subatomske čestice već je prazan. Subatomske čestice poput elektrona pojavljuju se i nestaju, dakle ni one nisu čvrste. Tijelo i fizička stvarnost su napravljene od tih stvari i jedva da postoje ovdje, samo ih mi doživljavamo kao čvrste. Kada se počneš baviti  kvantnom fizikom, počneš s razumijevanjem da istraživač, a to si ti, te ovaj veliki eksperiment, što je tvoj život, utječu na ishod eksperimenta. To je bio veliki napredak u razumijevanju. Ako pođemo dublje, istraživač kontrolira eksperiment, on ga je stvorio i misli da postoji izvana. To uključuje ne samo novac nego i sve ostalo u fizičkom okruženju, tijelo koje si projicirala, pa čak i um koji nije fizički nego je također projekcija svijesti. Um nije mozak, nije intelekt. Um je svjesno biće koje ima pristup svim tim stvarima. Kad se radi o svakodnevnom životu i novcu, shvatiš da je to projekcija svijesti koja je projicirana kroz um. Um je poput malog djeteta kojeg je roditelj napustio, a to smo mi, jer nismo znali za njega.

M: Naravno.

R: Uzrujano je jer djeca ne vole biti napuštena. Ne osjećaju se dobro, boje se, ljute se, ne znaju što da rade. Pokušava dobiti našu pažnju duže od ovog života, jer kao što si rekla, um može nadživjeti tijelo. Um nije mogao dobiti pažnju, pa što je napravio umjesto toga? Ovo je važno za tvoje pitanje. Ima sposobnost projiciranja slika poput filmova u 3D i više dimenzija koji izgledaju posve stvarni. Um to radi cijelog našeg života, a mi ne samo da smo to prihvatili kao stvarnost, kao sliku našeg svijeta, nego i  kao sliku tko smo mi. Sve je lažno, sve je projekcija.

M: Mi smo poput lažne vijesti, ha ha.

R: Slično tome, to je stvarna projekcija, ali nije stvarni život. Kao kada u kinu vidiš platno  misliš da je to stvarno, da se stvarno događa i vidiš sebe kao glavnog glumca pa kažeš: Čekaj, ovo želim promijeniti, hoću više novaca i raditi stvari drugačije, želim biti drugi lik, pa otrčiš do platna i pokušaš maknuti slike, ali nema nikakvog efekta.

M: O, da, mi uvijek kažemo da treba otići do projektora.

R: Pokušavam reći da je projektor um, to dvogodišnje dijete. Možeš zamisliti um kao dijete koje sa sobom nosi čarobnu igračku, a to je multidimenzionalni projektor. Umu je to utješna nagrada, kontrolira naš život jer projicira našu stvarnost. Nije to želio činiti, ali nije mogao dobiti našu ljubav, uvažavanje i brigu, pa mu je jedino to preostalo. To se može promijeniti…

M: Tako da se mi mijenjamo…

R:..tako da mijenjamo odnos s djetetom, zapravo s oboje, ali u ovom slučaju s umom. Sjeti se da jedna od četiri fraze u Ho’oponoponu  Žao mi je. Mi umu zaista dugujemo ispriku jer smo ga ignorirali misleći da je nekakvo intelektualno sredstvo. To je biće poput djeteta i ako to uspijemo shvatiti…sjeti se da u našem projiciranom svijetu možemo razgovarati sa svima koje vidimo.

M: Želim dodati da u Ho’oponoponu Žao mi je, molim te oprosti mi znači da postanemo ponizni i preuzmemo 100% odgovornosti. Odgovornost dolazi prije Žao mi je, oprosti mi. Kažemo: Žao mi je zbog bilo čega što je u meni. Zapravo postajemo poput male djece pred Bogom, jer Bog je jedini koji može transmutirati.

R: Bog je zapravo jedino biće koje postoji.

M: Točno, znači to je ideja Ho’oponopona, preuzimanje 100% odgovornosti i definitivno Žao mi je. Na seminarima radimo proces povezivanja s unutarnjim djetetom u kojem tražimo oprost od djeteta zbog toga što smo ga napustili.

R: Upravo o tome govorim.

M: Da, to je prilika za povezivanje i ispričavamo se djetetu što se osjećalo napušteno ili zanemareno. Također se zahvaljujemo djetetu na svemu što radi za nas.

R: Točno tako, dio s Hvala ti je isto jako važan, sve lijepo pristaje zajedno, jer kada želiš iscijeliti odnos s napadnutim djetetom, ne tučeš ga, to neće donijeti dobar rezultat. Nesvjesni roditelji kontroliraju svoju djecu putem straha. Pokušavaju ih zastrašiti pa kažu: Ako to ne napraviš, bit ćeš stvarno u nevolji. Čak i ako dijete posluša, tražit će načine da vrati tom roditelju. To nije ono što dugoročno želimo.

M: Doktor Ihaleakala je uvijek govorio da je unutarnje dijete naš najbolji partner. Ako želimo promijeniti što privlačimo, manifestiramo u životu, trebamo raditi s unutarnjim djetetom.

R: Unutarnje dijete je poput dvogodišnjaka s nuklearnim oružjem, ne želimo mu pristupiti na krivi način. To je moćno, moćno biće, pogledaj što projicira. Sve što smo mislili, pretvorilo se u stvarni život. Kada smo ponizni…

M: To je jako važno.

R:..to nije lažno.

M: Nismo znali bolje.

R: Tako je, jako nam je žao jer nismo znali bolje. Ne okrivljujemo se, nego kažem da nam je žao. No dobra stvar je da će odsad biti mnogo bolje. Umjesto da špotamo um što nas je stavio u teške situacije, kažemo: Pa, umu, ovo je jako impresivno. Uvjerio si me da sam netko tko uopće nisam.

M:  Da sam ograničena žrtva.

R: Da, to je bilo impresivno, napravio si odličan posao, nije bilo zabavno, ali impresioniran sam tvojim sposobnostima, ali sada ćemo imati zabavan zajednički život. Malo dijete se želi zabavljati, nije ga briga za složene filozofije, samo ga zanima koliko će igra biti zabavna. Hoće li biti zabavnije nego ono što je radio bez nas. Mi sada trebamo umu ponuditi odnos koji će ga oduševiti, odnos roditelja koji ga prihvaća, cijeni i voli.

M: Prekrasno. Dobro, koja su tvoja otkrića? Zanimaju me otkrića o Ho’oponoponu. Uvijek sam znala da u tome nešto ima, zato sam to i odabrala. Ali sada je svijet kompliciraniji ili izgleda tako. Dok idemo kroz tunel kako bismo ugledali svjetlo. Nimalo ne sumnjam u važnost Ho’oponopona u našim životima. To najprije, jer prvo se mi moramo iscijeliti i biti dobro. Ali kako možemo pomoći svijetu kroz Ho’oponopono?

R: U redu, skoro smo došli do tog koraka, samo nadograđujem slijed.

M: Oh, dobro.

R: Jednom kad se odnos s umom iscijeli, tako da smo dovoljno ozbiljani i iskreni kako bi nam um mogao  povjerovati, jer um ne možemo prevariti lažima.

M: O, ne, jer je poput djeteta. Uvijek kažem da djeci ne možemo lagati, mi samo mislimo da možemo.

R: Kad pričamo s umom ili s drugim ljudima, riječi su poput vala. Ono što zapravo prenosimo su osjećaj i frekvencija, koji ulaze u naše riječi i daju im sadržaj. Na taj način možeš nekoga pozdraviti s energijom od koje će se osjećati užasno, ili ga možeš pozdraviti tako će biti presretan i inspiriran zbog energije koju smo prenijeli. Jako je važno biti svjestan toga u svim oblicima komunikacije jer ne pričamo samo riječima.

M: Slažem se.

R: Isto je i što se tiče razgovora s umom. Trebamo reći sve dobro o njemu, o njegovim impresivnim sposobnostima zatim kažemo: Odsad ću biti s tobom, više neću biti roditelj koji te zanemaruje. Imam neke stvari oko kojih bi mi mogao pomoći. To su igre za odrasle koje su mnogo zabavnije od bilo čega što si dosad radio. Bit je da više ne moraš projicirati lažne stvarnosti. Odlično si to odradio, ali sada se opusti i radi nešto posve drugačije. Ako zamislimo radio teleskopski satelit koji traži zvijezde, koji je usmjeren prema tlu i projicira stvari na tlo. Umjesto toga će postati prijemnik, okreće se prema gore, simbolički govoreći, prema Duhu, Bogu, Izvoru ili kako god to želiš imenovati. Duh je projicirao strujanje koja ima svijest i direktno je povezano sa svime cijelo vrijeme, inače ne bi bili ovdje. To je poput ronioca iz crtića o Popaju, koji ima metalnu kacigu i cijev koja vodi do broda. To je stvarno, jedino je u drugoj dimenziji. Spušta se sve do fizičke razine, do ove niske razine svjesnosti. Davalo nam je kisik, što je svijest, otkako smo otišli. Još je uvijek tamo samo mi nismo obraćali pozornost. Dakle, to strujanje, koje je daleko više od bilo koje čarolije, to je sve, to je naša bit.  Sada, funkcija uma je, umjesto da projicira lažne stvarnosti, da  se okreće se prema nadolazećem strujanju i uči ga primati. I radeći to, strujanje se širi.

M: Zapravo, to radimo u Ho’oponoponu kako bismo mogli primiti više inspiracije u životu, kako bismo mogli djelovati iz inspiracije, kako bismo dobili dopuštenje da govorimo iz inspiracije, kako bi brisanje stvorilo prazan prostor za dolazak nove informacije.

R: Da, ne moramo stvoriti inspiraciju i shvatiti što je ona…već je potpuna.

M: Naravno, i ne moramo shvatiti prošlost. Ljudi žive u prošlosti pokušavajući ju analizirati, žele znati ili traže nekoga koga će okriviti.

R: Psihoanaliza nikada ne završava.

M: Sada možemo slobodno živjeti i uživati..

R: Sve stvari iz prošlosti, traume i slično su otisnute u programe uma koji se projiciraju. Jednom kada um prestane projicirati programe, analiza više nije potrebna. Kada se program ugasi, detalji o njemu više nisu važni. Umjesto toga primamo inspiraciju koja uključuje sve što je potrebno, čak i one dijelove koje još ne znamo.

M: Da.

R: Sve je jako jednostavno. Kako se to slaže s Ho’oponoponom? Jednom kada um promijeni fokus, moć koja ulazi u Ho’oponopono je drugačija. Sada se vidimo na drugačiji način. Mi smo duh i znamo da je um naše dijete, um nismo mi Znamo i da je tijelo naše dijete, također nije mi. Mi bismo trebali biti roditelj, a ako nismo načinjeni od uma, čak ni od energije ili fizičke tvari, što je ostalo? Mi smo svijest.

M: Tako ponovno postajemo promatrač, zar ne?

R: Da, čim smo promatrač i za to postoje određeni alati…npr. um je projicirao mantre, neprekidnu struju misli od kojih svaka ima svoju emociju. To smo prihvaćali kao stvarnost. Ako se dovoljno odmaknemo i promatramo tijek misli, čim ga gledamo, mi više nismo to. To potpuno mijenja našu perspektivu.

M: Da, definitivno.

R: Ali onda kada imamo neku situaciju ili osobu prema kojoj želimo usmjeriti Ho’oponopono, dolazimo kao svijest bez granica. Kad pogledamo četiri fraze, Žao mi je znači da nam je žao što smo projicirali takvu situaciju kroz um, a to je bila samo slika. U tom smislu, a to je jedan od izazova Ho’oponopona, ako pogledamo negativne stvari, bilo u odnosu ili u svijetu, neke od njih se čine kao da nisu naša krivnja, npr. druga osoba to radi. Npr. ja sam iskren i pokušavam hopsati, a druga osoba to radi, pogledaj ju samo…

M: Da, naravno.

R: Imamo naviku okrivljavati ljude i okolnosti. Razlog zašto to nije istina, a to mi je pomoglo s izazovom u Ho’oponoponu, je taj da je naša cijela projekcija, što je opet povezano s kvantnom fizikom…Cijela naša projekcija kroz um, koji čeka našu pažnju, uključuje postupke svih ostalih. To je istinito za sve. Ono što dobijemo jest slika nevjerojatne međupovezanosti i sinkroniciteta između različitih projektora, jer sjeti se da je svaka osoba jedini projektor svoje cijele stvarnosti. Ta osoba je projektor za svoj svemir, zatim ova, ti i ja također. Kako to da nisu u sukobu? Jer je sve međusobno isprepleteno u nevjerojatnoj složenosti.

M: Da to je nevjerojatan televizijski šou.

R: Moramo doći do točke kad znamo da smo mi to napravili, ali nismo zbog toga loši.

M: Tako je, ovdje ne govorimo o krivnji, nego o odgovornosti.

R: Vrlo su različite. Razlog zbog smo odgovorni, nije samo u tvrdnji Dobro, ja sam odgovoran, nego zato što i jesmo odgovorni. Zato što je naš um projicirao cijelu ovu stvarnost.

M: Kad smo svjesni, želiš biti i odgovorni jer to je put ka slobodi. Način kako se osloboditi.

R: Tako je. I u početku kažemo da to ne želimo jer to znači da smo i krivi. Ne, nema osude. Pravda je jako veliki nesporazum. Pravda vjeruje da ljudi moraju biti kažnjeni za svoje pogreške, loši ljudi moraju jako patiti.

M: To su programi, kao što si rekao. Ljudi se povrjeđuju, jer je tijelo bilo loše.

R: Da, ljudi ne razumiju koliko smo duboko svi povezani. Dubina u kojoj smo svi povezani ne odnosi se samo na to da smo svi jedna obitelj, što i jesmo, nego i na to da smo svi mi jedno biće na različitim razinama. To ne znači da nemamo vlastitu osobnost, jedinstvenost. I dalje to imamo, ali ispod svega toga je jedno biće koje postoji u svima. Dakle, kako gledamo druge ljude, tako gledamo sebe i obrnuto. Ako se osuđujemo, nema šanse da možemo nekoga voljeti. Bit će zamršenih uvjeta, jer ne možemo se drugačije odnositi prema ljudima od onoga kako se odnosimo prema sebi. Osuđivanje sebe nije vrlina.

M: Npr. željeti nekoga da nas voli, ako ne volimo sebe i ne prihvaćamo se.

R: Tako je, ali ako dođemo u dodir sa sobom, osoba s kojom želimo biti u vezi će nas pronaći. A ostali odnosi će se poboljšati ili promijeniti. Ljudi koji nisu spremni odnositi se prema nama na drugačijoj razini, će jednostavno nestati ili će biti u poslu negdje drugdje.

M: Dobro.

Prevela: Jasenka Bizjak

Mabel Katz: Moje obilje

mabel

 

Što je po Vašem mišljenju, temelj za uravnotežen i sretan život? 
– Biti u miru sami sa sobom. Prihvatiti da je sve u redu, kako jest. Prestati tražiti prihvaćanje u okruženju. Biti svoj.

Koliko se često ljudi prisjećaju „dobrih starih vremena“, a koliko sanjaju o nekoj svjetlijoj budućnosti?
– Ljudi to stalno rade. Stalno se vraćamo u prošlost, tjeskobni smo u vezi neizvjesne budućnosti. Većinu vremena nismo u sadašnjosti, nismo u balansu. Moramo otpustiti prošlost, moramo biti češće u sadašnjosti. Možda ne možemo zaboraviti, ali možemo optustiti. Dajemo značenja događajima, ali je sve dobro. Trebamo imati povjerenje u kreiranje svjetlije budućnosti. Uvijek smo na pravom mjestu, u pravom trenutku, s pravim ljudima. Dopustite sebi da budete vođeni.

mk

Po vašem iskustvu, koliko su ljudi svjesni punog značenja riječi obilje? 
– Ne, smatram da nisu. Ljudi često misle da je obilje stanje na računu. Zaboravljaju da je to ono što imamo u sebi, mogućnosti koje imamo, sloboda i sve što nas okružuje. Obilje je u nama. Obilje je osjećaj sreće. Prioritet je sreća i mir, a onda dolazi i financijsko obilje.

Koliko i kako nam u tome može pomoći Ho’oponopono?
– Ho’oponopono nam daje snagu da možemo upravljati svojim životom, rasti, daje nam priliku da preuzmemo 100% odgovornost za svoj život. Ho’oponopono nas uči da nam sve daje priliku za rast, i dobre i „loše“ stvari. Ho’oponopono nam pomaže da obrišemo „programe“ koji nas zaustavljaju u rastu. Pomaže nam da budemo slobodni i otvoreni za istinu.

Koliko dugo se Ho’oponopono prakticira i koliko se mijenjao kroz vrijeme?
– Moj učitelj je često govorio da ovo učenje nije sa Zamlje i da postoji oduvijek, samo je bilo zaboravljeno, kao i druga učenja. Mornah Simeona ga je prilagodila u nešto što svi možemo prakticirati u svom domu, individualno, umjesto da se moramo nalaziti svi zajedno, cijele obitelji, u isto vrijeme na istome mjestu. U vrijeme kad sam ja bila s dr Ihaleakalom, on je počeo primati ono što mi zovemo „laganim alatima“ – kraćima, jednostavnijima. Druga stvar je da Ho’oponopono jest osoban, kao što smo svi jedinstveni, pa ovo radi direktno s vašim božanskim, onim dijelom vas koji zna – za vas će biti drugačije nego za mene. Svaki put kad odlučite otpustiti, netko je tu da vam pomogne, niste sami. Zato možete dobiti svoje vlastite, osobne alate, jer opet, Ho’oponopono je vrlo osoban…

Život je pun izazova i prepreka, kao i lijepih trenutaka. Kako prihvatiti te promjene i kako se fokusirati na učenje i razvoj?
– Već ste dijelom dali odgovor na ovo pitanje. Ho’oponopono nam pomaže da se oslobodimo programa koji nam ne koriste, da postanemo slobodni. Ključno je vidjeti prepreku kao priliku za razvoj. Važno je shvatiti da sve što dolazi u naš život je blagoslov i da je cijeli život škola i prilika da nešto naučimo. Sve što tražimo je u nama. Imat ćemo problema i izazova u životu, ali i dalje su to prilike koje nam omogućavaju rast. Ključno je ne shvaćati stvari osobno, već ih otpustiti.

Što je u Vašem životu obilje koje biste željeli istaknuti?
– Odnos s mojom djecom. Putovanja po cijelom svijetu uz svoj posao. Obilje je što prihaćam mir u sebi, imam povjerenja u sebe i unutarnju mudrost. Shvaćanje da nisam sama. Toliko toga je obilje. Posao koji volim. Prilike. Radost.

-Elvira Mlivić Budeš

HO’OPONOPONO – TEHNIKA KOJA ĆE RIJEŠITI SVE VAŠE PROBLEME

Prestanite brinuti uz najjednostavniju tehnniku na svijetu i postanite sretni i ispunjeni

Spadate li među osobe koje imaju probleme, stres vam je svakodnevni pratilac, brinete o financijskoj situaciji, osjećate neke zdravstvene probleme, nikako da nađete sreću u ljubavi? Postoji tehnika koja će vam pomoći riješiti se svih tih briga i problema –ho’oponopono.

Ho’oponopono je drevna havajska tehnika rješavanja problema i to  preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti. Koristi se u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata.  Tri osnovna pravila su preuzmi 100% odgovornosti za sve, čisti i otpuštaj inema očekivanja. Ho’oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj. To sve možete postići korištenjem četiri misli:“Žao mi je”,  “Oprosti mi” , “Volim te”, “Hvala ti”. Tehnika je jako učinkovita i kad je radite po pravilima, rezultati vrlo brzo dolaze, a jedna od prvih stvari koje primjetite jest da prestanete brinuti.

Ho’oponopono se prakticira u Hrvatskoj oko 5 godina. Grupa je krenula od jedne osobe, a sada ima oko 13000 članova. Uskoro u Hrvatskoj i Srbiji gostuje svjetski  poznata učiteljica ho’oponoponoa, Mabel Katz, a mi smo razgovarali s njom o ovoj jednostavnoj tehnici koja vodi prema sreći i ispunjenju.

„Moj duhovni put započeo je prije 20 godina kad sam shvatila da sam tražila sreću na krivim mjestima. Bila sam stalno usredotočena na materijalne stvari i mislila sam da će me one usrećiti. Moj najstariji sin je počeo  pričati samnom onako kako sam ja pričala s njim – nervozno, uznemireno, ljuto, i to me probudilo. Tada sam odlučila početi svoju potragu. Probala sam razne stvari, metode, tehnike, no naišla sam na mnogo drame. Morao je postojati jednostavniji način.  Tako sam našla ho’oponopono“, opisuje Mabel Katz.

ALTERNATIVA-INFORMACIJE---HOOPONOPONO (2)Kako je ho’oponopono utjecao na vaš život?
“Mislim da ne bih bila živa da nisam počela raditi ho’oponopono. Jer ono što radimo sebi brigama, pokušavanjem mijenjanja ljudi oko nas, željom da budemo stalno u pravu nije dobro za nas i naše zdravlje. Pomoću ho’oponopona sam naučila reći „Ne znam“.  Shvatila sam da ništa ne znam, pa je lakše. Ponovno se pretvaraš u dijete. Otpustiš, vjeruješ i promatraš. Još uvijek poduzimamo neke radnje (ne znači da više ništa ne morate raditi), ali vodi vas inspiracija, a to je drugačije.”

Što je ho’oponopono?
“Ho’oponopono je drevna tehnika rješavanja problema. Ho’oponopono kaže da su svi problemi, bez obzira kakvi su, samo sjećanja koja se ponovo odigravaju, poput CD-a koji se vrti. Ho’oponopono vam pomaže zaustaviti CD. Kad zaustavimo CD player, Bog ili Svemir ili Isus ili netko drugi,  dođe i može maknuti CD  jer smo mu dali dozvolu. Ho’oponopono  vam pomaže „zaustaviti CD“ kako biste primili pomoć,  i da to ne trebate raditi sami i da vam pokaže da se CD može obrisati. Kad se oslobodi prostor na CD-u, tada tek možete snimiti nešto novo.
Ho’oponopono mogu prakticirati svi. Djeci je čak i jednostavnije nego nama. Njima samo kažete da trebaju reći „Hvala“ i oni to čine bez problema.”

Koliko vremena treba da se savlada ova tehnika?
“Neki je nauče preko interneta ili knjiga, drugi već nakon jednog seminara. Meni  je trebalo oko 200 seminara  da shvatim kako to djejuje. Ljudi mogu shvatiti ideju, ali ne možete reći da vam treba jer se radi o reprogramiranju.  Moram opet i iznova čuti ovu informaciju jer mogu nešto novo otkriti, čuti. Tehnika je vrlo jednostavna, ali nije lako je stalno raditi, čak ni nakon ovoliko godina koliko se ja time bavim.”

Koji su osnovni alati ho’oponopona?
“Ho’oponopono se sastoji od misli koje smo naveli. “Žao mi je.  Molim te oprosti mi za sve ono što se nalazi u meni što je stvorilo ovu sitaciju.” Tako preuzimamo 100%-tnu odgovornost, ali bez osjećaja krivnje. Znači  nismo krivi, odgovorni smo za CD koji sviramo. Nemojte poistovjećivati odgovornost i krivnju. U ho’oponoponu prihvaćamo posljedice – sve što primamo u životu je posljedica nečeg što se dogodilo prije. Ako mi se nešto pojavi u životu, trebam to očistiti. Znači ako vi imate problem, kažem „Žao mi je zbog onog što je u meni zbog čega ona ima problem“, preuzimam odgovornost. No ne moram svaki put govoriti „Žao mi je, preuzimam odgovornost za ono što se dogodilo, oprosti mi“, već mogu samo reći „Hvala!“. I kad nešto radim ,a umorna sam,  umjesto da mi glasić u glavi govori da bih mogla otići u sobu prileći, cijelo vrijeme ponavljam „Hvala, hvala, hvala…“. Na taj način mogu biti prisutna, a ono što radim dolazi iz inspiracije. U osnovi umjesto da govorim „Žao mi je“,  „Oprosti mi“, „Hvala ti“ i „Volim te“, te četiri misli koje su došle Joe Vitaleu putem inspiracije,  skraćujemo ih samo u „Hvala“ ili „Volim te“, funkcionira sve što vam omogućuje da otpustite, da se vratite u sadašnji trenutak i shvatite da je sve što privlačite u svoj život savršeno jer vam je to prilika da otpustite problem, „zaustavite CD“. Mijenjate svoj život iz trenutka u trenutak – svaki put kad kažete „Hvala“ ili „Volim te“ vaš se život mijenja jer sve je posljedica odluka koje donosite, vaših izbora, odlučite li šutjeti o nečem ili raspravljati.”

Možemo li ozdraviti svijet ho’oponoponom?
“Vjerujem da ne samo da ga možemo ozdraviti, već možemo donijeti mir cijeloj Zemlji. Kad radite ho’oponopono uistinu slušate drugu osobu. U suprotnom nismo prisutni u cijelosti u razgovoru, želimo biti u pravu, želimo da naša riječ bude zadnja. Kad bismo uistinu slušali jedno drugo, shvatili bi da govorimo o istoj stvari, samo je nazivamo drugačije, ali svi zapravo tražimo isto.  Ovdje smo da bismo očistili i sjećanja naših predaka i rođaka.  Sve to možemo očistiit.

Stalno se spominje kriza – možemo li i nju riješiti?
“Kažu da je najtamniji dio noći upravo pred svitanje.  Najbolje tek dolazi. Mi se moramo suočiti s mrakom, s onim što se događa. To moramo proći kako bismo vidjeli svjetlost, a bolje je da to otpustimo nego da se sukobljavamo  kako bismo prije vidjeli svjetlost.

Jesen je vrijeme čišćenja, a ho’oponopono je oblik čišćenja iznutra.
“Tako je –  to je unutarnje čišćenje uz koje vam se sve izvana mijenja. Na taj način možete popraviti sve u životu, uključujući zdravlje, posao, ljubav… Zdravlje je također sjećanje. Možda od vaših predaka.  Kad kažete u mojoj obitelji svi imaju dijabetes. Vi to možete zaustaviti, možete „obrisati taj CD“, a možda ćete ga čak zaustaviti i za sljedeću generaciju.  Obećajemo da možete biti smireni, čak i ako već imate dijabetes.  Možda će vam trebati manje inzulina, moći ćete voditi normalniji život. Bit ćete smireni, bez obzira što se događa. Ne možemo vam obećati da će dijabetes nestati. Vi morate otpustiti i dati dozvolu vašem dijelu koje zna što je ispravno za vas. I dalje vas može boljeti, i dalje možete biti bolesni, ali bit ćete mirni. A kad ste smireni, to je kao da ste pritisnuli „STOP“ na CD playeru  tako da vam inspiracija uđe u život i da ne morate o ničemu brinuti. Uz ho’oponopono postanete fleksibilniji, otvarate um i shvaćate da ništa ne znate. 

Najvažniji dio koji se događa na seminaru je čišćenje.  Shvatila sam ne tako davno da zapravo ne dolazim podučavati ho’oponopono. Dolazim čistiti i svatko tko dođe na seminar osjeća koristi od mojeg čišćenja, a ne od podučavanja. Svakome ostane nešto drugo nakon seminara, ali najviše koristi imaju od čišćenja.”

Kako ho’oponopono djeluje na odnose u našem životu?
“Neke veze se raspadnu nakon ho’oponopono jer je za tu osobu najbolje da se ta veza raspadne. Ako je za nas najbolje da se mi rastanemo, mi ćemo se rastati. Neke su se veze popravile. Dešava se ono što je najbolje za nas. To se na odnosima vrlo brzo očituje. Ho’oponopono je kako biti na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Ali da bi se to dogodilo moraš počistiti smeće koje si gomilao u svom životu. Događaju vam se stvari koje nam se ne čine najljepše u tom trenutku, na kraju vidite da je to dio procesa čišćenja da biste stigli tamo gdje će se otvoriti put za nešto dobro za vas. Sve ono što se događa, dobro ili loše, kažem „hvala“. Kad počneš dobivati dokaze, stvarno znaš da je to tako. Smiren si i znaš da je ovo najbolje za tebe”, kaže Karmen Jerković, Ho’oponopono Hrvatska.

“Osjećam da nema muškarca na svijetu koji bi nas usrećio. Ne postoji, još nije stvoren takav. Jedna  od stvari koju me naučio ho’oponopono je da možemo biti sami i biti sretni i mirni. Mislim da je to vrlo bitno prije nego li započnemo vezu, da znamo da nam nije potrebna veza kako bismo bili sretni, ali je želimo. Da želimo partnera koji će biti uz nas u životu, ali isto tako da znamo da je savršena veza ona koja će vam dati priliku da očistite, da preuzmete odgovornost i kažete “Žao mi je, oprosti mi molim te za ono što je u meni”. Nije bit da nađemo savršenu vezu sa savršenim muškarcem. Vrlo je važno da mi žene naučimo biti same i shvatimo da nam nije potreban muškarac – da, želimo muškarca u životu, ali on nam nije nužan u životu, ne treba nam kako bismo bile kompletne.

Ho’oponopono vas može navesti da prekinute vezu s pogrešnom osobom, ali nema potrebe za patnjom. No, također vas može navesti da popravite vezu. Ho’oponopono će vam pomoći da budete smireni  u vezi,  ali i ako prolazite kroz razvod, pa i ako ste sami. To je ljepota  ho’oponopona – jer se radi o vama i znanje da ne trebate ništa izvan sebe. Ne možete naći sreću izvan sebe. Nećete je naći u novoj kući, u novcu, na poslu, pa čak ni u vezi – nikad je nećete naći izvan sebe. Ho’oponopono vam pomaže da otkrijete tko ste zapravo i da vam dovede savršene osobe i stvari u život”, objašnjava Mabel.

Mabel Katz koja će držati seminar 03.-04.11.2018. u hotelu Antunović i 10.-11.11. u Beogradu. Svi koji žele prisustvovati seminaru javite se Karmen Jerković na

e-mail: centar.izvrsnosti@gmail.com

Foto: © Maridav – Fotolia.com
©Žena.hr

Mabel Katz: Ho’oponopono tehniku mi je poslao Univerzum

“Imala sam sve što može da se zamisli i u materijalnom i u statusnom smislu, ali sam ipak iznutra osećala prazninu, nezadovoljstvo i bes”, kaže Mabel Kac. Bez ikakve zadrške i sumnje prepustila se veri u dobro i ispunjenje je došlo samo.

Neopisivo lak život

Na intervju sa Mabel Kac sam došla prilično neraspoložena, ispunjena nekakvim nemirom, sa strepnjom i sumnjom da ću ikada uspeti da promenim neke svoje zastarele ograničavajuće programe. Susret sa Mabel Kac, ženom nepokolebljive vere, došao mi je kao injekcija pozitivne energije, potrebna doza entuzijazma i dokaz da promena može da se napravi uz jednu jednostavnu, ali čvrstu odluku. Preokret koji se desio Mabel, može da se desi svakome od nas.

Mabel Kac je rođena u Argentini gde je provela prvu polovinu svog života. Tamo se i udala, završila fakultet, stekla dve diplome, obe iz oblasti računovodstva. Kada se početkom osamdesetih preselila u Los Anđeles, specijalizovala se za poreske poslove. U obećanu zemlju je otišla na nagovor svog tadašnjeg supruga koji je smatrao da kao doktor ima mnogo bolju perspektivu u Americi. Na samom početku američkog sna, ništa nije bilo kao što su očekivali. Trebalo joj je dosta vremena da se navikne na kulturu i običaje koji se u velikoj meri razlikuju od argentinskih, ali joj je ipak prijalo da živi u sredini gde se njen rad ceni i vrednuje. Ispostavilo se da ju je u Americi čekao život o kom ranije nije imala nikakvu predstavu, život o kakvom nije mogla ni da sanja. Kao učenica poznatog ho’oponopono učitelja Hju Lena (Hew Len), Mabel danas putuje po svetu upoznajući ljude sa ovom čudesnom i pre svega jednostavnom tehnikom koja je promenila ne samo njen, već i živote miliona ljudi.

Šta vas je navelo da počnete da radite na sebi i kako ste došli do ho’oponopono tehnike?

“Do ove tehnike me je dovela potreba za ličnim razvojem. Bila sam u potrazi za nečim što će mi pomoći da budem srećna, jer sam u trenutku kada sam kročila na taj put bila prilično nesrećna. Uprkos racionalnoj spoznaji da imam sve što mi je potrebno za sreću, iznutra se nisam tako osećala. Tražila sam jednostavan način da izmenim svoje unutrašnje stanje. Znala sam da postoji mnogo metoda u kojima se podrazumeva da osoba prolazi kroz ozbiljne unutrašnje drame, i bila sam sigurna da ne želim takvu vrstu preispitivanja i kopanja po samoj sebi koja bi me uvela u neko još teže emotivno stanje.

Nisam želela nikakve analize tipa “mama mi je učinila ovo, tata mi je učinio ono, pa se ja zato sad osećam nezadovoljno i neispunjeno”. Znala sam da mora da postoji nešto o čemu ne moram mnogo da učim, niti da sve razumem, već da samo treba da osetim suštinu – da se na lak način podesim na dobre vibracije. Moja zamisao je bila da sve iz prošlosti što mi više nije od koristi otpustim jednom zauvek bez mnogo muke. Ideja da moram da preuzmem stopostotnu odgovornost i da jednostavno otpustim sadržaje koji su me opterećivali bila mi je bliska i zato sam odabrala baš ho’oponopono. Rekla sam sebi “Da, postoji lak način i ja ću ga naći.” Kada sam to čvrsto rešila, kada sam donela tu odluku, Univerzum mi je poslao ho’oponopono.”

Pomenuli ste da ste bili nesrećni, volela bih da čujem nešto više o tome. Šta je bio vaš problem, šta je ono što je u vama izazivalo nemir?

“Ne bih znala da vam kažem u čemu je bio moj problem. Nisam se bavila analiziranjem, mislim da sam samo bila rođena besna. Kao mala sam stalno bila ljuta, nezadovoljna, uvek sam imala osećaj da mi nešto nedostaje, da mi treba više svega da bih bila srećna. Kasnije sam shvatila da sam sve vreme zapravo bila ljuta na Boga. Osećala sam se kao da me je Bog napustio, da sam ovde sama. Na jednom seminaru koji sam pohađala sam radila danas veoma poznatu tehniku preporađanja. Kroz taj proces sam došla do spoznaje da nisam ni želela da se rodim i da živim.”

Koliko dugo je trajao taj osećaj da ne želite da živite?

“Sve do trenutka dok nisam odlučila da se promenim na lak način. Tada sam mislila da sreća leži u materijalnim stvarima. Bili smo situirani, imala sam dve univerzitetske diplome, radila sam kao računovođa, imala sam dva predivna sina i supruga, ali sve to mi nije bilo dovoljno. Ako sam imala lepu kuću, vrlo brzo bih postala nezadovoljna i želela bih drugu, svetliju i veću. Stalno sam želela još, još, još… Novac, auto, kuću… Imala sam sve što može da se zamisli i u materijalnom i u statusnom smislu, ali sam ipak iznutra osećala prazninu, nezadovoljstvo i bes. Nisam verovala ni u šta što nisam mogla da vidim ili dodirnem. Bog za mene nije postojao.”

Kako ste počeli da verujete? Šta se u vama desilo pa je došlo do tog velikog zokreta da postanete duboki vernik i neko ko svojom verom inspiriše i druge da pronađu Boga u sebi?

“Velika promena u mom životu je nastupila onog trenutka kad sam pogledala unutar sebe, kad sam postala spremna da preuzmem odgovornost za to kako se osećam i kad sam odlučila da se menjam. Shvatila sam da mi je promena potrebna nakon što sam se prepoznala u ponašanju svog sina. Bio je besan i obraćao mi se ljutitim tonom. On je bio moje ogledalo, isto tako sam se ja ponašala prema njemu u to doba. Probudila sam se tek 1995. godine, kada je moj stariji sin imao 12 godina. Do tad sam bila zatvorena, vrlo ograničenih shvatanja, nisam razumela da je život mnogo više od onoga što vidimo i osećamo svojim čulima.”

Neopisivo lak život 2

Buđenje počinje prihvatanjem odgovornosti

Prvi korak koji je Mabel napravila nakon što ju je konflikt sa sinom probudio, jeste da ode na časove joge. Jednom prilikom zadatak je bio da se vizualizira da je neka jaka želja ostvarena.

S obzirom na to da je Mabel imala problematičan odnos sa starijim sinom, zbog čega je jako patila, zamislila je kako se njih dvoje divno slažu, otvoreno razgovaraju i imaju skladan i blizak odnos. Istog dana, dok ga je vozila iz škole, on ju je zamolio da zajedno provedu popodne, što se pre toga nikada nije desilo.

Zapanjena i oduševljena Mabel je ostala sa sinom i tada su po prvi put otvoreno razgovarali, ne samo o njihovom odnosu već i mnogim drugim ozbiljnim pitanjima koja su njega zanimala. Njena vizualizacija se ostvarila u roku od nekoliko sati, i zapitala se da li je moguće da smo mi ljudi toliko moćni da u tako kratkom roku, uz pomoć vizualizacije praćene čvrstom verom, možemo da rešimo dugogodišnji problem.

Nakon tog iskustva, rešila je da se oslobodi dugo nataloženog gneva i otišla je na seminar za oslobađanje od ljutnje. Usledilo je njeno upoznavanje sa psihologijom, ali i metafizikom čije principe je konačno bila spremna da prihvati. Ubrzo nakon toga “naletela” je na ho’oponopono tehniku i u trenutku je shvatila da je to ono što je tražila.

S obzirom na to da je kao računovođa imala puno svojih zaposlenih i da je veliki deo njenog posla podrazumevao i organizaciju, ponudila je svom ho’oponopono učitelju dr Hju Lenu da mu organizuje radionice i predavanja kako bi ova tehnika postala dostupna i poznata što većem broju ljudi. Tako je organizovala predavanja u Kaliforniji i u Argentini, a svog učitelja je pratila na svim destinacijama u kojima je gostovao. Kroz ta predavanja je učila i uživala je da bude u blizini tog mudrog čoveka. I dalje joj nije padalo na pamet da postane predavač, već je na sve te radionice išla isključivo radi svog ličnog razvoja.

Sasvim spontano je pomalo počela da mu asistira u predavanjima, i tako je, iako to nije planirala, to postao njen novi poziv, ili bolje reći životna misija. Tek kada je Ihaleakala (havajsko ime dr Lena) odlučio da se povuče, Mabel je počela da radi samostalno i vremenom je kreirala sopstvena, praktičnija i zabavnija ho’oponopono predavanja. Cilj joj je bio da na sebi svojstven način motiviše ljude da prihvate nov stil razmišljanja i da se otvore za fantastične promene, koje je zahvaljujući ovoj jednostavnoj tehnici i sama napravila. Svoj entuzijazam je sa lakoćom prenosila na polaznike i našla je najbolji način da ezoterične teme približi i onim polaznicima koji su više intelektualni tipovi.

Od Don Miguel Luiza, tvorca “4 sporazuma sa samim sobom” naučila je jednu od najvažnijih lekcija. Na jednom njegovom predavanju na kome je prisustvovala, on je rekao “Kada počnete da verujete sebi, u vama počinje da raste nešto što je rečima neobjašnjivo.” Za Mabel je to bila Božja energija koju je pronašla u sebi.

Bez ikakve zadrške i sumnje prepustila se veri i u dobro. Pustila je da joj se dobre stvari dešavaju, da dolaze k njoj, umesto da ih ona sama traži. U njoj je cvetao izvor ljubavi koji je privlačio baš ono što je njenoj duši bilo najpotrebnije. “Ne učim druge da počnu da veruju u Boga. Učim ih da počnu da veruju u sebe, jer se tada ceo naš život menja na čudesan način.”

Da li je moguće da je to toliko lako?

“Jeste, to je baš tako lako! Sada shvatam da je do svakog zaokreta u mom životu došlo nakon što sam u sebi donela neku odluku. I to ne bilo kakvu odluku, već odluku koja je u potpunom saglasju sa mojom izvornom prirodom, sa mojim stvarnim potrebama. Moramo da se povežemo sa dubljim delovima sebe, jer zaista u sebi imamo sve što nam je potrebno. Sreća je dostupna svima, a ne samo pojedinima. Slušajte, ja nemam diplomu iz ovoga. Sve moje diplome su iz oblasti ekonomije, ali ja ovo radim iz srca i zato mi dobro ide. Iako nikada nisam pohađala kurs pisanja umem da pišem knjige za koje su mi mnogi rekli da su im promenile život. Zato umem da držim motivacione govore, iako nisam išla na obuku za javni nastup. Držala sam se principa “Feel the fear and do it anyway”, otvorila sam se i sa samom sobom izgradila odnos pun poverenja. Za ostalo se pobrinuo Univerzum.”

Kako za vas funkcioniše ho’oponopono?

“U ho’oponoponu mi ne radimo vizualizacije, već dajemo dozvolu Bogu da nam da ono što je za nas najbolje i najsavršenije. Bog uvek za nas ima najbolje rešenje, koje često ne možemo ni da zamislimo. Mi ograničavamo sami sebe, živimo po tuđim uverenjima, i često kada postavljamo ciljeve ne verujemo da su oni ostvarivi. Ali ako pustimo Božju ruku da nas vodi, onda stižemo na ono mesto koje je za nas savršeno.”

Neopisivo lak život 3

Tehnike koje nude laka i brza rešenja

Mabel ima sinove od 32 i 27 godina, sa kojima sada ima odnos pun uzajamnog poverenja i podrške, a Mabel ga opisuje kao nešto što je “out of this world”. Ali nije uvek bilo tako. Nakon razvoda, deca su ostala sa tatom, iako su tada imali samo 8 i 11 godina. To je bila odluka njihovog oca, koju je Mabel prihvatila, i mada joj je tada bilo jako teško, sada smatra da je to bila Božja volja.

“Kada smo se dogovorili da deca ostanu kod mog bivšeg supruga, osećala sam se jako loše. Ali nisam dozvolila negativnim emocijama da me slome, već sam odmah počela da govorim “hvala, hvala, hvala”. I zaista, tako što je uzeo decu, moj bivši muž mi je pomogao. Otvorila mi se mogućnost da se bavim svojom misijom, za koju ne bih imala vremena i snage da sam ostala kod kuće. Verovala sam i da to nije najbolje rešenje samo za mene, već i za moju decu. Znala sam da će se Bog postarati da moja deca budu srećna i da izrastu u divne ljude. Tako je i bilo, a ja nemam nikakve zasluge u tome. Dopustila sam da ih Bog inspiriše i vodi, i sve je ispalo najbolje moguće.”

Moram da priznam da mi se tehnike koje nude laka i brza rešenja nikada nisu dopadale, ali upoznavši Mabel, moj stav se u velikoj meri promenio. Preda mnom je bila osoba koja je spokojna, zadovoljna, izbalansirana, koja vibrira blagošću i dobrotom. Iz nje se širi božanska energija, ne zato što o njoj toliko priča, već zato što joj je dopustila da se kroz nju manifestuje. Čini mi se da ne dozvoljava da se nad njom ni na trenutak nadvije oblačak sumnje u sebe ili u dobar ishod predstojećih događaja.

Tokom razgovora je izgovorila i dobro poznate afirmativne rečenice “Let it go, and let in God”, “Go with the flow”, “Feel the fear and do it anyway”, ali za razliku od nekih drugih učitelja koje sam čula da govore isto, kod Mabel sam osetila da to zaista funkcioniše i da to jesu principi u koje toliko veruje, da ne postoji šansa da za nju ne rade. Mabel je navela i druge da sagledaju veličanstvenost svog bića, kao i veličanstvenost samog života.

Manja Perić Mitić
Lovesensa.rs

Drevna havajska umetnost rešavanja problema: Ho’oponopono, hvala i volim te

preuzmiOvo je tehnika gde ne treba da se mučimo analizama, traumama, traženjima uzroka. Jednostavno ponavljamo hvala, hvala, hvala…

Iza Karmen Jerković, moje sagovornice, na obod klupe na kojoj smo sedele sleteo je golub i osluškivao naš razgovor lagano šetajući. To nije ništa čudno, ako ne uzmete u obzir da sam samo sat-dva ranije, prilazeći redakciji, razmišljala kako bi bilo lepo da fotografišemo Karmen na trgu, okruženu golubovima koji lete i lepršaju krilima.

Ta slika slobode, uspona od gradskog betona, mnoštvo ptica koje deluju haotično a ipak svaka leti savršenim ritmom podsetila me je na naše misli, kako nas nekada okružuju, nekada vežu za tlo, a samo od nas zavisi da li ćemo im dati znak da se vinu u visine i da se osetimo lagano. Da sa njima letimo…

Nismo tog jutra našle trg iz mojih misli, ali smo pronašle mnogo tema za razgovor i jednoglasno smo se složile da su iskrenost i ljubav danas jedini pravi načini za isceljenje. Međutim, nekada je veoma teško osetiti takvu vrstu radosti u svom biću tako jako da ona počne da vibrira i proširi se na drugog, trećeg, ili na čitav krug bliskih ljudi.

“Ja sam uvek bila racionalna osoba”, počinje svoju priču Karmen, nežno plavih očiju i tihim glasom, a da ipak uspeva da nadjača buku automobila. Ovako mami slušaoca da se udubi, da zaista primi ono što Karmen želi da kaže. “Međutim, u jednom trenutku života sve se srušilo. Do ruku mi je došla knjiga Joa Vitalea “Nulte granice” i od tada počinje moj preobražaj uz Ho’oponopono tehniku.”

Od onih “vidljivih” stvari koje su se praktikovanjem drevne havajske tehnike dogodile, Karmen se preudala i nakon braka u kome je izgubila svoju ličnost pronašla je supruga kakvog bi poželela svakome, nestala je nesanica koja ju je pratila od detinjstva, sam od sebe je nestao medicinski neizlečiv herpes u oku, rešile su se i finansije – “stvorio” se odličan stan, i okružuju je neverovatne ličnosti – a sve dolazi bez napora. Ali Karmen je dobila i nešto mnogo više… Mir i poverenje u životni proces.

Sreća stanuje u čistoj ljubavi oslobođenoj ega…

“Tada, kad je na prvi pogled nestaja­l­o sve što je činilo moj život, došao je Ho’oponopono”, kaže Karmen. “Uhvatila sam se za njega kao za slamku i od samog početka počela s praktikovanjem tačno onako kako i koliko treba. Ni mir ni poverenje nisu došli preko noći. Bila sam jako “realistična” osoba, logična i trebalo mi je vremena da uvidim da se u kratkom vremenu dogodio suviše veliki broj slučajnosti da bi to mogle biti samo slučajnosti.

Upravo taj mir za koji me pitate je bio najfascinantniji od svega. Nikad, baš nikad u čitavom svom životu nisam osetila toliko duboki, istinski mir kao taj koji je došao s Ho’oponoponom. Prirodno, kako su počele da se rešavaju stvari u mom životu, a neke na zaista najneverovatnije načine, došlo je i poverenje. Počela sam da otpuštam, da otkrivam lepotu prepuštanja, da imam poverenje u vođstvo.

Iskreno, tek tada sam saznala što znači uživati u životu. Počela sam zaista da živim, sve ono pre je bila tek imitacija života. Tobajas Lars je veoma lepo rekao: “Potraga za Bogom ne može da čeka. Sve ostalo može.” Paradoks je da kad to shvatimo, ništa više ne čeka, sve dolazi, sve ono najbolje za nas, ono što se sami ne bismo setili da poželimo.” Ho’oponopono još zovu najlakšim načinom, i postoje tri jednostavna koraka za praktikovanje, kako savetuje Karmen Jerković.

1. Prvi je preuzimanje 100 odsto odgovornosti za sve što nam se događa u životu.

Može izgledati zastrašujuća pomisao da ste odgovorni za sve, ali odgovornost nije krivica. Jednostavno – sve što je u našoj realnosti je tu jer već postoji u nama. Sve su zapravo sećanja, podaci koji se ponavljaju, i dolaze ponovo i ponovo, kako bi nam dali priliku da ih očistimo, obrišemo. Odgovornost je oslobađajuća, jer nam daje mogućnost da menjamo sve što nas muči, što nije dobro.

2. Drugi korak je stalno čišćenje.

Čišćenje u Ho’oponoponu znači ponavljanje nekih od alata kojih ima jako mnogo a najčešće se spominju “Hvala” i “Volim te”. Potrebno je stalno, iz trenutka u trenutak, ponavljati “Hvala” i/ili “Volim te”. U početku je to, naravno, nemoguće jer um sabotira našu novu aktivnost, ali treba biti strpljiv – nakon nekog vremena to postane automatizam.

3. Treće, ne manje važno, jeste nemati očekivanja.

Da bismo istraja­li u čišćenju, naravno da je potrebno imati bar malo poverenja, ali ne i očekivanja. Očekivanja znače da očekujemo da će se problemi rešiti na tačno zamišljen način, za koji mi mislimo da je najbolji, i u nekom određenom periodu. “Bog nije sluga i mi mu ne dajemo naredbe, smernice niti rokove. Jednostavno, radimo svoj deo, čistimo, a Bog, koji zna što je najbolje za nas, upravo nam to i daje”, kaže Karmen.

Živimo život ispunjen očekivanjima i željom za kontrolom. A onda u jednom trenutku shvatimo da nam je neophodna promena kako bismo ga sačuvali i odbranili. Kada ste Vi čuli poziv za buđenje?

Verovatno sam čula bezbroj poziva tokom života, ali nisam obraćala pažnju. Bezbroj znakova, ali sam ih ignorisala. Bila sam uverena da znam, da sam ja ta koja drži konce u rukama, donosi ispravne odluke, nalazi rešenja. To je trajalo godinama, ali onda se odjednom srušilo doslovno sve. Nikakva razmišljanja, logika, razum, znanja više nisu bila od pomoći. Na težak način sam shvatila da nemam baš nikakvu kontrolu, imala sam samo iluziju kontrole. To na prvi pogled može izgledati zastrašujuće, ali je zapravo oslobađajuće.

Dobra vest je da ne treba da bude tako teško i bolno, ne treba da bude praćeno raznim gubicima. To dolazi nakon godina i godina negiranja sebe, zapostavljanja sebe i svoje duhovnosti, pogrešnih prioriteta, navika i uverenja. Ako dopustimo sebi da se posvetimo sebi, da otkrijemo ko smo, tada poziv na buđenje može biti najlepša muzika. Svi koji čitaju vaš časopis čuli su taj poziv, ne drže ga u rukama slučajno. Pitanje je samo hoće li ga poslušati. Kao i uvek, izbor je isključivo na nama.

Koje najveće promene je Vama donela Ho’oponopono tehnika i zašto biste je izdvojili od ostalih?

Upravo ovo o čemu smo govorile – mir i poverenje. Opet moram da naglasim, kad govorim o miru, onda to nije mir kakav sam ikada pre imala u životu. Ovaj mir je sasvim drugačiji i čućete da većina praktikanata Ho’oponopona govori upravo o tome. Poverenje znači da više nema strahova. Budućnost nije nešto neizvesno, sa bezbroj prepreka, zamki, problema. Sve više živimo u sadašnjem trenutku. Znamo da će sve biti dobro, opušteni smo, radujemo se svakom danu, kažemo “Hvala” svemu što dolazi i svemu što odlazi. Znamo da se događa ono najbolje za nas.

Mi ne znamo šta je to, ali postoji deo nas koji zna najbolje, i mi napokon, po prvi put životu, sarađujemo sa tim delom. Najbolje partnerstvo na svetu! Danas ima mnogo tehnika. Hvala tehnologiji, informacije idu veoma brzo, u sve delove sveta. Nekad je teško izabrati šta je za vas jer se toliko toga nudi. Ja sam odabrala Ho’oponopono (ili je on odabrao mene?), jer je to najlakši način. Radite isključivo na sebi i u sebi, a gledate kako se menja svet oko vas. Na vaše oči rešavaju se svi problemi – zdravlje, finansije, odnosi, nema razlike, Ho’oponopono deluje na sve. A vi samo čistite (čišćenje = praktikovanje Ho’oponopono).

Kako biste najlakše objasnili šta podrazumeva “najlakši način”?

Ne postoji ništa lakše od saradnje s Bogom. Sa svakim “Hvala”, kao da smo pritisnuli taster za brisanje – očistili su se neki programi. Vreme ne postoji i sa svakim našim “Hvala”, mi ne čistimo samo ono što nas muči ovog trenutka, nego čistimo i prošlost, svoje prošle živote i pretke, kao i budućnost, svoj život, i potomke. Ne znamo šta se čisti, niti je potrebno da znamo. Srećom, ovo je tehnika gde ne treba da se mučimo analizama, traumama, traženjima uzroka. Jednostavno ponavljamo hvala, hvala, hvala… Imamo običaj da kažemo: “Let go and let God”. Otpusti i pusti Boga. Kad kažem Bog, onda mislim na Ljubav, Više sopstvo, Nadsvest, Univerzum, Izvor, Stvoritelja…

Kako sada gledate na život i životne izazove?

Još uvek se zapetljavam u programe. Još uvek um pokušava da uhvati kontrolu. Još uvek se i naljutim, rastužim, prosuđujem i osuđujem. Naravno, u mnogo, mnogo manjoj meri nego ranije, ali imam još posla sama sa sobom. Polako počinjem da osećam ono što znam u teoriji – tako sve više doživljavam probleme kao prilike za čišćenje – oni jednostavno dolaze da bi nam dali još jednu priliku da ih očistimo. Ako to ne učinimo, vratiće se ponovo, nama ili našim potomcima. Problemi ne dolaze da bi nam zagorčavali život, nego da nam daju priliku da ih otpustimo, jednom zauvek. Nije li to savršeno? Lepa stvar je što brinem sve manje, sve sam svesnija te Ljubavi koja me vodi i usmerava.

Od tehnike Ho’oponopono ljudi očekuju samo najlepše, ali se često dešava da se dogode velike promene u lošijem smeru kada počnu da se primenjuju tehnike. Kako to objašnjavate?

Kad počnemo s čišćenjem, često se pojave i oni programi koji nisu bili “aktue­lni”, ali su bili tu, negde potisnuti. Tada često dolazi do zbunjenosti zašto se to događa. Potrebno je znati da ono što nam dolazi, dolazi u mnogo blažem obliku nego što bi bilo da ne čistimo. Tu je poverenje važno. Kada stvari naizgled idu na gore, treba izdržati, i čistiti još jače. Bićete nagrađeni za poverenje.

Život nam često nudi ono što nam je potrebno, a ne ono što želimo. Međutim, veliki je izazov odreći se želja, odvojiti se od ega i verovati da će sve biti dobro, ma koliko loše izgledalo. Kako nam u tome može pomoći Ho’oponopono tehnika?

Čišćenjem se brišu i programi strah­a. Postajemo sve svesniji sebe i svojih stvarnih potreba. Ne potreba ega, nego potreba duše…

Kad duša peva, ego ćuti

…Čiste se stara uverenja, obrasci, čisti se sve nepotrebno što smo pokupili usput, ili dobili u nasleđe, ili smo to uzeli zdravo za gotovo, misleći da smo to mi.

Ako pitate ljude koji su na duhovnom putu zašto smo ovde, skoro svi će reći stvari poput: zbog ljubavi, učenja, sticanja iskustva, povratka Bogu, i slično.

Ali ako ih pitate šta žele, odjednom je tu gomila stvari – stan, novac, automobil, jahta, savršen partner, status…

Primećujete li? Ono što nam treba tražimo izvan nas. Kada čistimo, naša duša peva. A kad duša peva, ego ćuti.

Sve što nam kasnije dolazi, dolazi od Boga. I tada u naš život počnu da dolaze fantastične stvari, osobe, situacije, mi smo i zahvalni i ponizni.

Kako su na Vas uticali susreti sa Mabel Kac, jer Vi već neko vreme organizujete seminare sa njom u regionu?

Mabel me stalno oduševljava. Izrazito je skromna, nezahtevna, duhovita, brižna. Zahvalna sam joj što dolazi kod nas, što se odlučila na takav život, koji nije lagan. Stalno je na putu, s kontinenta na kontinent, a nikad se nije požalila, čak niti usput rekla da je umorna. Ona je od onih žena koje prosto sijaju. Prelepa iznutra i spolja.

Kako polaznici na seminarima reaguju na tehniku? Koja su im najčešća pitanja?

Seminar je potpuno spiritualno iskustvo. Na seminar idemo da bismo dobili informacije, objašnjenja, ali to je manje važno. Najvažnije je čišćenje koje se odvija, a za koje bi nam inače bile potrebne godine ili čak životi. Velike koristi imamo od čišćenja učitelja. Čiste se preci. Niko na seminar ne dođe slučajno i uvek su reakcije izuzetne. Meni je najdraže kad već u ponedeljak počinu da stižu mejlovi ili zvone telefoni i polaznici oduševljeno pričaju šta im se razrešilo dok su bili na seminaru ili kad su došli kući.

Kako se stari programi čiste pomoću ove tehnike?

Mi to ne znamo. Čišćenje je kao sporazum između nas i Boga – mi čistimo, a Bog briše. Šta, kako, kada, koliko – ne znamo. Nikad ne možemo znati, mi ne znamo širu sliku. Kada počinje proces čišćenja, to deluje na svakog – najpre na nas, a onda i na sve ostale. To je veoma veliki posao i niko to ne može osim Boga. Važno je da mi otpuštamo, jer se na taj način otvaramo za sve ono što nam dolazi, a što je upravo ono što nama treba.

Gde to većina ljudi najčešće odustane kada počne da primenjuje tehniku? Da li ste imali iskustvo da odustaju?

Da, naravno. Najčešće je stvar u očekivanjima. Počne sa čišćenjem i očekuje da bi odmah, najkasnije do sutra, sve u životu trebalo da se razreši baš na onaj način kako su zamislili. Pri tom često ljudi nisu spremni da preuzmu odgovornost, a ni da stalno čiste. Ne može se nekoliko minuta dnevno ponavljati “Hvala”, i onda prigovarati da tehnika ne funkcioniše. To je još jedno izbegavanje odgovornosti.

Jedna od tajni ove tehnike je prihvatiti odgovornost a ne krivicu. Koja je razlika između ta dva?

U Ho’oponoponu, neophodno je preuzeti odgovornost. Odgovornost, a ne krivicu. Krivica od nas pravi žrtve. “Vreme žrtvovanja je prošlo,” kaže Mabel. Krivica nas čini nemoćnim, odgovornost moćnim. Krivica čini da odustajemo, odgovornost da otpuštamo. Krivica nas paralizuje, odgovornost aktivira. Krivica nas čini ogorčenim, gnevnim, rezigniranim, a odgovornost radosnim, nežnim, smirenim. Kad ne bismo bili odgovorni, ne bismo ni mogli da se menjamo. Upravo nam odgovornost daje moć da menjamo svoj život i ono što nam u životu nije lako, lepo i u skladu s nama samima.

Da li je za Vas život sada izazov, ushićenje ili san koji živite?

Za mene je život dar. Zahvalna sam na nje­m­u i blagoslovima kojima obiluje. Jedan od njih je i susret i poznanstvo s Vama i prilika da čitaocima Sensa magazina predstavim Ho’oponopono, drevnu havajsku umetnost rešavanja problema. Vama i Vašim čitaocima želim mir iznad svakog poimanja.

Kako zahvalnost može promeniti vaš život…

“Znaš li šta znači golub?”, pitala nas je prijateljica koja je sa nama tog prepodneva delila iskustva praktikovanja ove tehnike. “Golub je simbol anđela.” U tom trenutku je poleteo i odleteo. “Hvala ti, volim te”, pomislila sam…

“Na seminarima se dobije još alata, ali “Hvala” i “Volim te” su sasvim dovoljni. Postoje alati koji čiste stalno, sami za sebe. Najpoznatiji su “Plava solarna voda” – voda koju smo držali petnaestak minuta na suncu, u plavoj staklenoj boci. Izuzetnog je ukusa, možemo je koristiti i za piće, kuvanje, pranje, zalivanje cveća, ljubimce. Još jedan fantastičan alat je čaša s vodom, koja čisti 24 sata na dan.

Naravno, uvek su nužna tri koraka tehnike Ho’oponopono”, savetuje Karmen Jerković, koja već godinama po regionu pruža logističku podršku Mabel Kac i učestvuje u organizaciji njenih seminara.

Sledeći seminari sa Mabel Kac će se održati 19.-20. novembra 2016. godine u Zagrebu, a 26.-27. novembra u Beogradu, sve informacije možete dobiti putem mejla centar.izvrsnosti@gmail.com.

– Jasmina stojanović

http://www.lovesensa.rs/clanci/holisticke-terapije/drevna-havajska-umetnost-resavanja-problema-ho-oponopono-hvala-i-volim-te

Besplatan lijek za zdravlje i mladost

images

Postoji jednostavan, jeftin i svima dostupan lijek za pomlađivanje.

I svi ga uvijek nosite sa sobom.

Riječ je o zahvalnosti, dubokoj i iskrenoj emociji koja pomaže vašem mozgu, srcu i cijelom organizmu.

Istraživanje koje su proveli znanstveniciInstituta HeartMath (IHM), jednog od vodećih instituta koje proučava psihologiju emocija, dokazalo je da istinski osjećaj zahvalnosti na organizam djeluje kao nepresušni lijek.

Dar koji se umnaža

Svaki put kada ste zahvalni, kada iskreno pohvalite tuđa dostignuća i kada općenito pozitivno razmišljate, ritam vašeg srca i mozga se sinkronizira, stvarajući stanje koje znanstvenici nazivajukoherencijom.

Koherencija se zapravo može izmjeriti pomoću sofisticirane opreme koja pokazuje točnu interakciju između srca, mozga i živčanog sustava.

Istraživanje je pokazalo da zahvalnost povećava proizvodnju hormona DHEA, koji se još naziva i “hormonom mladosti” jer sprječava starenje.

Zahvaljujući zahvalnosti jasnije razmišljate. Mozak kvalitetnije obrađuje informacije i povećava svoje kapacitete.

Rad srca se normalizira, razina stresa se smanjuje, a pozitivno razmišljanje briše tragove stresa, ljutnje i frustracije.

Zahvalnost je dar koji se umnaža – ako je često osjećate, ona će privući i druge pozitivne emocije, pokazalo je istraživanje University of Miami and University od California.

Tako ćete poboljšati i svoj imunitet – kada osjećate zahvalnost, u tijelu se povećava razina antitijela koji su glavni zaštitnici tijela od virusa, loših bakterija i drugih patogena.

Stoga budite zahvalni svakog dana, svatko može pronaći bar jedan razlog zbog kojeg može biti zahvalan.

Uzvratit će vam ne samo drugi već i vaš organizam, na najbolji mogući način.

images (1)

Preuzeto s: alternativa za vas

“Ćaskanje” s Mabel Katz

sHO’OPONOPONO S MABEL KATZ- BUDIMPEŠTA, MAĐARSKA

Tekst intervjua VNTV u emisiji „Ćaskanje“,  gošća je Mabel Katz.

V: – Dobro nam došla.

M: – Hvala, raduje me što sam ovdje.

V:  Na tradiononalnim tv programima kad ljudi ĉuju rijeĉ Ho’oponopono, pomisle da će na programu biti nešto zabavno, ali na VNTV-u kad ĉuju tu rijeĉ, odmah obrate pažnju jer znaju da će biti nešto ĉudesno, nešto o ĉemu su već ĉuli, a žele i saznati više o tome.
Ali, za one koji nikad nisu ĉuli za HO, da li biste mogli u nekoliko reĉenica opisati ideju Ho’oponopona?

M: HO je drevno havajsko umijeće rješavanja problema. Govori kako nema nikog vani da nam nešto ĉini, nego da smo sami 100% odgovorni za sve što nam se događa te, ako nam bilo što ne odgovara u životu, to možemo promijeniti. Jedino što je „ĉudno“ u HO je njegovo ime. Zato što je to vrlo jednostavna tehnika, vrijedi i pomaže svakom, i magiĉna je.

V: Budući da znamo da nema sluĉajnosti u životu, zanima nas kako ste vi došli do HO, u kojoj životnoj fazi i segmentu ste ga poĉeli primjenjivati. Zašto ste ga, prema vašem mišljenju poĉeli primjenjivati baš u to određeno vrijeme.

M: Vrlo interesantno pitanje, do sad mi ga nitko nije postavio (u kojoj fazi mog života). U „krizi srednjih godina“ kako to netko naziva – a ja kažem: ako je to kriza, onda ja u njoj uživam! Zapoĉela sam svoja istraživanja jer sam bila vrlo ljuta i nesretna osoba. Moj stariji sin mi se jednog dana poĉeo obraćati istim tonom i ljutnjom kako sam ja to ĉinila njemu, što me je trgnulo i tada sam shvatila da trebam nešto uĉiniti. Zato sam
zapoĉela istraživanja, ĉinila sam mnoge stvari kao i svi ostali, ali znala sam da u svemu tome ima dosta drame jer su ljudi obiĉno u svojim priĉama krivili nekog drugog (svoje oĉeve, majke…), a ja sam pomislila kako mora postojati puno lakši i brži naĉin. Tako sam se našla u HO.

V: Budući da sve ovo što ste do sada rekli može opisivati bilo ĉiji život u našem okruženju jer, kao što znamo, mi vidimo samo svoj odraz u svemu što je oko nas, kad vidimo nešto što nam se ĉini loše u nekom drugom, to je uvijek poziv za buđenje nama samima. A kad ste spomenuli dijete, pomislio sam i na Unutrašnje dijete o kojem HO govori pa vas molim da i o tome nešto kažete.

M: Unutarnje dijete je naša podsvijest gdje se sve događa. Nije problem u fiziĉkom kao što mislimo, ako zaista želimo nešto iscijeliti ili riješiti to moramo uĉiniti na bazi podsvijesti. I to Dijete u nama koje pazi na naše tijelo (jer mi dišemo bez da o tome mislimo), treba pažnju. Moramo raditi i s njim i nauĉiti ga da ĉistiti za nas.

V: U HO ponavaljanjem jednostavnih reĉenica (mantri) možemo doći u kontakt s Unutarnjim djetetom. Možete li nam to malo pojasniti?

M: Malo ću još objasniti HO. Imate dvije mogućnosti u životu: možete raspravljati o svojim problemima i opirati im se, željeti biti u pravu ili ih možete otpustiti. Kad otpustite, problem više ne funkcionira. Ništa više ne može! U HO imamo vrlo jednostavnu tehniku. Ĉuveni „Hvala ti i Volim te“. Dakle kad nam se nešto pojavi kad kažem Hvala ti i Volim te, ja to otpuštam.Tako se problem rješava, ako to ne ĉinim, problemi se množe. Što više ĉistim, više i otpuštam. Unutarnje dijete to može ĉiniti umjesto mene kad i zaboravim, jer nas ono promatra kao i naša djeca. Kad ono vidi da smo odluĉni i voljni otpustiti, ono će nam pomoći i ĉistiti umjesto nas. Kad otpuštamo, dajemo dozvolu onom dijelu Sebe koji zna o ĉemu se radi i ima rješenja da ih i riješi. Inaĉe će naša uvjerenja, prosudbe i razmišljanja nastaviti pokušavati naći rješenje.

V: Vidimo da stare žene idu u crkvu, mole Boga, govore da ga vole, a ĉesto kad izađu iz te iste crkve, i vide da im je netko, recimo uzeo bicikl, poĉnu proklinjati ružnim kletvama i odjednom zaboravljaju na svete rijeĉi. Da li HO reĉenice mogu biti uĉinkovite i ako niste skoncentrirani dok ih izgovarate. Može li ih izgovarati bilo tko, a da one i dalje djeluju pa ĉak i ako ih izgovaraju kriminalci?

M.: I ja ĉesto ne mogu pomoći sama sebi pa reagiram kao drugi. Ĉinim sama najbolje što mogu. S HO nećemo tražiti nešto određeno kao kad odemo u crkvu gdje molimo za ovo ili ono. U HO s Hvala ti i Volim te dajemo probleme Bogu koji jedini može sve riješiti, zna sve odgovore i što je dobro za nas. Možda zato, dok govorim Hvala ti i Volim te i kad vam netko uzme bicikl, znaĉi da je to za nešto bilo savršeno. Možda ćete dobiti dva bicikla ili ĉak auto! Zato što sam otpustila, a nisam se opirala. Želim razjasniti što radimo kad u HO kažemo „Hvala ti i Volim te“:

Kad kažem Hvala ti i Volim te preuzimam 100% odgovornost. Kažem Žao mi je i molim te oprosti mi za sve što se događa u meni, (koji se to program vrti u meni) radi ĉega doživljavam problem (netko mi je uzeo bicikl). Dakle neki je progam u meni radi ĉega sam doživjela da mi uzmu bicikl. Ništa se ne događa sluĉajno. Svemir je savršen! Ako pod pritiskom mogu promatrati bez angažiranosti, bit ću u mogućnosti i shvatiti da je to u stvari bio blagoslov, a ne nesreća. HO kaže da smo ovdje da bismo ispravljali, popravljali, to je naša svrha radi koje smo ovdje. Možda sam ostala bez bicikla u svrhu odrađivanja nekog svog duga, nekog starog koji sam zaboravila, možda da bih dobila priliku zatvoriti neka vrata kako bi ih netko drugi imao priliku otvoriti (kao novi auto) – ja to ne znam.

V:- Mislim da je ovo što ste rekli velika lekcija za naš duhovni ego iz koje trebamo uĉiti, pogotovo glede Boga. Obiĉno mislimo da je Bog spremniji ispunjavati želje i molitve dobrih ljudi koji mole, nego kriminalcima, ali, kao što ste rekli, trebamo se podsjetiti da smo Bogu svi mi jednaki. To me potaklo na još jedno pitanje vezano uz Boga u HO.

M: Prvo, Bog nikog ne diskriminira. Voli nas onakve kakvi smo i što god da radimo, daje nam slobodu izbora, daje mogućnosti savršene za nas. No daje nam mogućnost slobodnog izbora. I kaže: možeš ĉiniti kako hoćeš ili možeš doći k meni i ja ću ti pomoći. A mi i dalje mislimo da sami možemo i znamo sve. Intelekt to ne može, Bog može. Zato je HO naĉin davanja dozvole Bogu da riješi naše (financijske, zdravstvene) probleme.
Bog je dio nas, zna nas bolje od bilo koga i može riješiti sve naše probleme, samo ako mu damo dozvolu. Zato je HO naĉin prepuštanja da Bog riješi naše probleme. Ja prije nisam vjerovala u Boga. Govorila sam ljudima: HO djeluje iako niste vjernik. Sad znam da, kad poĉenete prakticirati, poĉinjete i vjerovati. I sama sam postala takva. Što sam više radila HO, sve više sam i vjerovala u Boga. Našla sam ga u sebi. Znala sam da postoji dio mene koji sve zna i zato sam mu davala dozvolu. Kad ne razmišljam dajem dozvolu (prepuštam) i kad ne reagiram emocijama dajem dozvolu (prepuštam).

V: Za naše gledatelje: razgovaramo s M. Katz o HO i vjerujem da, ako ste shvatili da možete riješti svoje probleme tako da ih predate Bogu i zamolite za pomoć, već time ste puno postigli.

Ĉini se da, što svijet više napreduje iz dana u dan, sve je više ljudi koji odustaju od vjere, gube nadu, skloni su samoubojstvima. Što vi mislite što bi ljudi trebali uĉiniti da bi se to promijenilo? Što mislite da je uzrok da se ljudi sve više udaljavaju od prirode i Boga, a istovremeno sve više se
slijepo vežu uz materijalno?

M: Mi ne znamo tko smo. Izgubljeni smo i tražimo na krivim mjestima. Ja sam također bila takva. Mislila sam da će me materijalne stvari uĉiniti sretnom. No nije tako. I kad sam imala sve, opet sam bila nesretna. Shvatila sam da u tome ne leži sreća. Tajna koju sam otkrila je da svi imamo moć mijenjati svoj život i da ne ovisimo ni o kome ili iĉemu izvan nas samih. Nitko i ništa ne usrećuje izvana, sreću moramo potražiti u sebi.

Prestanimo se žaliti, optuživati druge, poĉnimo raditi na sebi, prihvatimo se takvi kakvi jesmo. Mi smo savršeni baš takavi kakvi jesmo. Uživajmo u onom što imamo, ne mislimo na ono što nam nedostaje. Svi su odgovori u duhovnosti. Bio to HO ili bilo što drugo. Prestanite tražiti na drugim mjestima. Sve je u nama i poĉnite vjerovati u sebe. Kad sam sa svojim uĉiteljem bila u Japanu, netko me pitao zašto svoje poslovne seminare nisam nazivala „duhovnim“ ili „ho’oponopono“. Odgovorila sam da me u Americi nitko ne bi angažirao kad bi poslovne seminare nazivala „duhovnim“. Odgovor je bio: „Mi u Japanu vas ne bismo angažirali ako to ne bi imalo veze s
duhovnošću. U Japanu znamo da je duhovnost osnova svakog uspješnog posla.“ Mislim da je duhovnost osnova svakog uspješnog odnosa, života, zajednice, obitelji. Vrlo je važna! Duhovnost nije religija! Mi svi dolazimo iz Duha.

V: Mislim da se u današnjem društvu pojam duhovnosti podrazumijeva kao iskustvo bezuvjetne ljubavi. Ovo što ste rekli me podsjetilo na nešto vezano uz religiju. Toĉnije kad su drevni kršćani bili izdani i baĉeni lavovima jer je postojao strah da se kršćanstvo ne proširi svijetom. Vjerujem da se danas također mnogi boje da će, ako se duhovnost proširi, izgubiti moć dana bogu novca. To se vidi po ljudima koji dođu živjeti u grad,
shrvani poslom gube smisao života umjesto da ga poboljšaju ili se vrate, ostaju zasljepljeni lažnim sjajem i tehnologijom. I novcem. Tu se gubi duhovnost.

M. Kad sam se ja poĉela baviti spritualnošću, meni se u stvari financijska situacija pogoršala. Postoji shvaćanje da ako si produhovljen, ne trebaš novac! Tada sam si rekla: ako sam duhovna, nisam glupa! Volim novac. Novac je potreban. I dalje živim jako dobrim životom. I u novcu je Bog. Ali ga se ne smije zloupotrebljavati. Ne treba se tehnologija zloupotrebaljavti. Možda nije život u gradu za svakog. Treba znati biti u pravo vrijeme na pravom mjestu s pravim ljudima. Trebaš biti otvoren za sve opcije. To i ja pokušavam. Ne postavljam si ciljeve, ni cilj koliko novca koji trebam zaraditi. To prepuštam Bogu. Shvatila sam da ga ni ne trebam toliko koliko sam mislila ranije. Bitna je ravnoteža u svemu što radiš. Možeš biti produhovljen i voditi svoje poslove, plaćati obaveze, ali bez opterećenja. Pusti Inspiraciji da ĉini svoje. Ako ne dozvoliš programima da ti govore što bi trebao raditi i gdje biti, Inspiracija će te voditi da budeš na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Osho kaže: „Kad vidiš zmiju, hoćeš li odskoĉiti ili razmisliti“? Dok razmisliš hoćeš li ćeš odskoĉiti, zmija te je već ugrizla! To je Inspiracija. Djeluješ bez razmišljanja. Kad ne ideš prema onom što je ispravno ili loše ili bi trebalo. Ĉiniš jer osjećaš da je to dobro (iako može izgledati nelogiĉno). Samo vjeruješ i djeluješ.

V: Vjerujem da je intuicija vrlo bitna u životu. Velike su se promjene i izumi iznijeli iz Intuicije. Mađari kažu: upotreba duhovnosti nije problem, zloupoteba jest. Vjerujem da dobro znam vrijednost novca, ali da se trebamo pitati trebamo li ga upotrijebiti za korisnu
stvar ili za mogućnost stvaranja još veće koliĉine novca. Npr. ovaj studio je trebao puno novca da bi radio, ali mislimo da je taj novac korisno potrošen jer širimo dobre i korisne novosti svojim gledateljima ili trebamo raditi samo da bi se zaradio još veći novac.

M: Vaša su pitanja zaista interesantna. Misao o novcu je program po kojem mislimo da moramo raditi za novac. Ili da je novac teško zaraditi. Ili da moraš raditi posao koji ne voliš, radi novca. Ili da ne možeš raditi ono što voliš jer nećeš dovoljno zaraditi. To nije tako. Trebamo se drugaĉije postaviti. Nije bit u radu za novac, nego u radu onog što voliš. Naravno da je novac potreba, ali u tome nema niĉeg lošeg. Novac nam treba da
bismo nekom pomogli ili uĉinili neku promjenu. A tad novac dolazi. Odustanimo od onog što smo nauĉili o novcu. Naravno da je novac potreba, ali u tome nema niĉeg lošeg. On dolazi, ali ne onda kad mi mislimo da treba, nego kad ga trebamo. S druge strane, ne
mogu svi biti bogati, ali ne treba nitko ni oskudijevati. No, mi smo takvi da nam uvijek treba više.

V:. Dobio sam mnogo pitanja za vas. No, važnije mi je bilo upoznati osobu koja donosi HO u Mađarsku jer tako se stvara i kredibilitet samog HO. Sad kad sam vas upoznao, s punim povjerenjem svima preporuĉujem da se poĉnu baviti Ho’oponoponom. I završno pitanje: na kraju svakog intervjua pitamo gosta što bi poruĉio Mađarima. Što biste vi rekli? Biste li što mijenjali u našem ponašanju ili stavu?

M: Putujući svijetom zakljuĉila sam da smo svi mi jedna velika obitelj. Svi prolazimo iste izazove i tražimo isto: mir, slobodu i sreću. Poruĉila bih svima: budite otvoreni! Vjerujte da život može biti lak, da kažete: „ne znam“, da možete ponovo biti djeca i skromni, shvatiti da, iako smo visokoobrazovani, ne znamo ništa. Ako ste voljni zaista otpustiti i shvatiti što vam se događa u životu, bit ćete iznenađeni. Postat ćete preporođeni. Budite sretni, radite što volite, postavite sebe na prvo mjesto, to nije sebiĉnost! Ako vama nije dobro, neće biti nikom. Ako ja nisam u miru, neće biti nitko! Budite sretni i u miru.
Vjerujte, budite svoji!

V.: Sve što ste rekli vraća me na misao kako smo svi jedna obitelj, zahvalan sam vam što ste to rekli i za naš mađarski narod. Uvjeravam vas da ću i ja biti na vašem seminaru. Hvala vam.

M.:-hvala vama na prilici!

– S ljubavlju prevela: Ksenija Križaj

 

 pratıte nas