Zdravo svima. Ovde smo da bi pričali kako je Ho’ponopono veoma stara veština rešavanja problema sa Havaja.
Ho’oponopono nam govori da nema nikoga spolja. To je pomalo ezoterično. Uvek kažem ljudima da ja govorim o čudnim stvarima i ja znam da su čudne ali one su promenile moj život.
Bila sam osoba koja jedino veruje u ono što može da vidi i u ono što može da dodirne. Kada sam saznala da postoji Univerzum, da postoji inteligentniji um od mog, moj život se zaista promenio i postao lakši jer pre sam mislila da moram biti savršena, da moram znati sve. Sada sam naučila kako ponovo postati dete, jer zaista mi moramo ponovo biti deca. Kada sam ponovo postala dete, dopustila sam inteligentnijem umu od mog da reši moje probleme.
Pronašla sam ono što nazivam NAJLAKŠI NAČIN. Hajlakši način za mene je Ho’oponopono i on je o otpuštanju i dopuštanju Bogu – davanju ovlašćenja Bogu da ispravi (koriguje), davanju ovlašćenja Bogu da dođe u moj život i inspiriše me sa pravim rešenjima, sa pravim idejama. Da bi se to dogodilo moram biti prisutna, moram biti u nuli, moram otpustiti sve priče.
Dozvolite mi da vam objasnim Ho’oponopono sa naučnog gledišta, jer vaš um kaže ne može biti lako otpustiti; moram kontrolisati. Kada kažemo da imamo kontrolu mi zapravo kontrolišemo naše ludilo- sve glasove koji pričaju u našim glavama, priče koje kažemo sami sebi. Sa naučne tačke gledišta ono što radimo u Ho’oponoponu je zaustavljanje priča, zaustavljanje glasova koji nas uvek vode u prošlost ili budućnost kada brinemo.
Ne znam koliko vas je čulo za dr Jill Bolte Taylor. Napisala je knjigu pod nazivom ,,Moždani udar”. Imala je moždani udar u levoj strani njenog mozga. Prva stvar koju je primetila kada joj se to dogodilo je da telo nije ono sto mi mislimo da jeste – telo je fluidno. Mogla je da vidi kako se tečnost njenog tela topila ( stopila) sa apsolutno svim drugim. Više nije mogla da kaže gde je bio početak njenog tela, a gde kraj. Takodje je primetila da zbog leve strane našeg mozga mi možemo pričati, jesti, hodati… Primetila je da je to deo nas koji uvek pravi priče. Vidi nešto i pravi priču. Ono što mi hoćemo je da budemo sposobni da zaustavimo te priče.
Znam da dr Jill Bolte Taylor nije radila Ho’oponopono, ali je rekla da je način na koji je zaustavljala priče taj da je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! (Hvala, ali ne hvala. Ne kupujem.) Moramo da shvatimo da uvek ‘kupujemo’ naše priče. Kažemo da problem nije problem već kako mi reagujemo na problem. Kada ne bismo reagovali, mi bi bili u miru. Mogli bi da budemo prisutni i posmatrati bez reakcije- tada bi se naši problemi ,rasturili ‘ i zaista bi otišli. Ali zato što reagujemo problem ostaje duže, postaje teži i mi nismo u miru, nismo srećni.
Dr Jill Bolte Taylor dopustila je levoj strani njenog mozga da priča priče jedino od 9:00 do 9:30 ujutru i od 21:00 do 21:30 uveče. Ostatak dana je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! To je u osnovi ono što mi radimo u H’oponoponu. Intelekt ne može da razume kako tako nešto jednostavno može da radi ali u osnovi ja ZAUSTAVLJAM PRIČE.
RADIMO H’OPONOPONO SVE VREME, NE DOZVOLJAVAMO NAŠEM UMU PAUZU ČAK NI OD 9:00 DO 9 :30. Ideja je kako mogu biti u nuli sve vreme; kako mogu biti u nuli iz trenutka u trenutak; kako mogu posmatrati problem kad dodje bez mog angažovanja. Jednostavno recite HVALA problemu ili VOLIM TE čak i ako ne osećate to jer kada brišete na svom kompjuteru on briše čak i ako ne osećate ili ako ste imali loš dan. Ono što mi radimo je da pritiskamo ‘ delete’ umesto da pričamo sa monitorom jer ta osoba, ta teška osoba u vašem životu, taj nedostatak novca, posla ili veze je samo igra sećanja. Život su ponovljena sećanja i ako ih ne izbrišemo nastavićemo da privlačimo nedostatak novca, posla i takve stvari .
Mi ne znamo ko smo mi. Mi smo izgubljeni. Prva stvar koje bi trebalo da se prisetimo je zaista ko smo mi i gde je naša moć, jer mi smo tvorci(kreatori). Kako mi kreiramo? Prva stvar – svi smo došli iz praznine, svi smo familija, svi imamo istog oca. Dakle, mi smo ovde da bi saznali ko smo mi. Svaki put kad kažem HVALA vraćam se kući, vraćam se u prazninu, jer praznina, ta svetlost, ta savršena svetlost koja me kreirala zna me bolje od bilo koga drugog i to je ono što mi zovemo inspiracija- vraćam se u nulu, vraćam se u prazninu da bih našla pravo rešenje za moje probleme. Dajem odobrenje da pomoć dođe. Neophodno je da se prisetim da nisam sama, nisam odvojena i da su sva rešenja mojih problema u praznini i da dolaze iz svetlosti.
Albert Einstein je rekao da mi ne koristimo isti deo kojim smo kreirali problem za pronalazak rešenja. Dakle, ono što je meni potrebno je da otpustim i dopustim Bogu. Ja to zovem Bog, vi možete da nazivate Univerzum, možete da nazivate inteligentniji um od našeg.
Dakle, prva stvar koju radim je da se vraćam u prazninu, jer kada mislim nisam u balansu, nisam u praznini, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Kada reagujem iz mojih emocija, mišljenja, osuda, verovanja – nisam u nuli, praznini i inspiracija ne dolazi.
Zašto radim Ho’oponopono, zašto govorim HVALA?! Zašto pritiskam ‘delete’ umesto da pričam sa monitorom? Da bih izbrisala šta god da je u meni i da bih napravila prostor za inspiraciju. Želim da živim više u ‘ vau’ – kako se to dogodilo; želim da živim tamo gde znam da sam zaštićena i vođena.
Mi radimo na teži način, jer ne znamo ko smo. Dakle, mi kreiramo kroz naše misli. Ako privlačim sa mojim mislima iz uma ja sam sama, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Ako privlačim sa mojim emocijama, ako želim biti u pravu, želim da imam poslednju reč opet nisam u praznini, nisam u nuli, pomoć ne dolazi.
Zašto ne pronađemo lakši način? Zašto ne saznamo gde je naša moć jer čak i ako ne biram odnosno mislim da ne biram ja dopuštam mojim sećanjima da prave izbor za mene. Ideja je da ja želim da otpustim, želim da izaberem da otpustim i dam dozvolu mom umu da zaustavi priče i da dozvolim inspiraciji da dođe u moj život. To je ono što radimo u Ho’oponoponu. Zašto ne bismo izabrali da budemo srećni, slobodni, u miru?!
U osnovi živim tako što kontrolu dajem delu sebe koji ima sva rešenja. Potrebno je da shvatim da ja biram 24 h dnevno, da sam ja odgovorna. Možda mnogi od vas imaju problem sa 100 % odgovornošću i da nikoga nema spolja ali to nas OSLOBAĐA, to nam zaista daje slobodu, mir, sreću koju svi tražimo. Nema nikoga spolja ko bi mogao da radi nešto nama. Iz trenutka u trenutak ja biram da otpustim ili da ne otpustim. Mi sada možemo da izaberemo da budemo slobodni samo govoreći HVALA ili VOLIM TE – tako zaustavljamo priče.
Sve je savršeno – i tvoja majka, tvoj otac… Samo se vraćaju da ti pruže još jednu priliku da sebe oslobodiš.
Mi smo ovde da bi napravili ispravke. Ho’oponopono znači kako ispraviti grešku. Mi se ne sećamo, ali mi jesmo ovde da ispravimo. Privilegija je biti ovde; privilegija je dobiti priliku i opet biti ovde da bi sebe oslobodili.
Pozivam Vas da budete više u miru jer mir počinje sa mnom. Kada sam ja u miru, svet će biti u miru. Mir iznutra je svetski mir i mi to možemo napraviti. Mir zaista počinje sa nama jer kada smo mi ok i svi ostali su ok.
M: Dobro, ponovno smo zajedno s Richardom. Mnogim ljudima su se svidjeli naši razgovori, Richarde, i tražili su još. Neki od vas su htjeli da stavim titlove, pa ću danas govoriti na engleskom i španjolskom jeziku. Richarde, prije snimanja sam ti rekla da moji ljudi vole priče o sjećanjima na prošle živote i takve stvari. Voljela bih da s nama podijeliš nešto od toga.
R: Naravno, hoću.
M: Rekao si da se sjećaš Isusovog vremena.
R: Istina, ne govorim o tome jer se ne želim nametati bilo čijem vjerovanju ili religiji, ali da, rođen sam s djelomičnim sjećanjem na nekoliko prošlih života. Jedan od njih je bio krajem razdoblja Esena prije otprilike dvije tisuće godina. Sjećam se Isusa kao osobe.
M: Kada si se počeo prisjećati?
R: Nekoliko mjeseci nakon rođenja. Sve mi je bilo jasno do 2,5 godine života, ali onda sam postao ometen strujanjima straha koja su dolazila od drugih ljudi. Svjesnost o tome je uvijek postojala u pozadini mog uma iako sam gubio jasnoću. Počela se vraćati mnogo kasnije, oko 2009. godine, snažnije i s mnogo novih informacija. Uglavnom se to događalo tijekom spavanja. Više sebe ne doživljavam na isti način. Sve se promijenilo. Vratio sam se onome kakav sam bio ranije.
M: Reci nam, čega se sjećaš?
R: Sjećam se stvari koje je poučavao, s čime smo radili. Mnogo toga nije ušlo u službenu Bibliju jer su religijski autoriteti naknadno uredili stvari, promijenili ih, cenzurirali u velikom broju.
M: Možeš li nešto od toga podijeliti?
R: Da, mnogo. Vjerojatno više nego što imamo vremena.
M: Možda nešto što će nam pomoći u ovome što trenutno prolazimo. Nešto što bi nam pomoglo da smo znali za to.
R: Pa, to neće biti neka sitnica, nego će slijediti objašnjenja. Ali imamo malo vremena, zar ne? Sve što je imao reći, sve što je bio i što jeste, došlo je kroz ono što je rekao. Bio je primjer toga da kad nešto želiš podijeliti s ljudima, utjecaj rečenog dolazi iz onoga što jesi, iz vlastite svijesti. Efekt je drugačiji čak i kad su riječi iste. Bio je ono o čemu je govorio. Na primjer, ono što je poučavao o Bogu nije ono što čitate u Bibliji. Moram reći da ne pokušavam utjecati na bilo koga. Nisam autoritet za bilo što.
M: Ne, ne brini, mojim ljudima se ovo sviđa, ha ha. Ljudi trebaju poslušati i prihvatiti ono što njima odgovara, a ostalo mogu odbaciti.
R: Točno. Dakle, krajnji oblik Boga zapravo nema oblik. Nije svjetlo… Jako je teško objasniti riječima.
M: Znam.
R: Postoji Svijest, esencija Bića koje je jedino biće koje je postojalo i koje postoji. Na taj način može biti posvuda cijelo vrijeme. Nema nikoga osim tog Boga koji je oduvijek postojao i koji postoji sada. Postavlja se pitanje tko smo mi. Dakle, ta originalna esencija koja je jedino biće, potpuno svjesno, izvor ljubavi, ljepote i svega dobroga, zapravo izvor svega i točka, uzela je oblik kroz mnogo drugih različitih oblika, ali esencija unutar svakog oblika jest isto Biće jer nema nikog drugog. Ne postoji ništa osim originalne Svijesti iz koje je sve nastalo. Nema skladišta materijala za stvaranje. Sve može nastati jedino iz originalne Svijesti. Mi smo isto originalno Biće. Kada je Isus fizički postojao, ja stalno osjećam njegovu prisutnost, ali kad je tamo bio fizički, glavna poruka je bila: „Odavde ste potekli. Ovo ste vi. Sve što ja mogu učiniti i vi isto možete, čak i više, jer smo jednaki.“ Nije govorio da padnemo na tlo i obožavamo ga, nego da ustanemo i probudimo se.
M: Ne zvuči poput nečega novog i što već ne znamo. Možda je to Isusova propovijed na gori? Možda su metafizički učitelji mogli prenijeti taj dio njegovog učenja?
R: To bi bilo dobro jer bismo tako mogli lakše komunicirati. Dakle, ako smo svi jednaki, zašto se tako ne osjećamo? Zašto je naše iskustvo toliko ograničeno? Postoji odgovor na to. Dakle, da bi originalni Duh u svakome od nas mogao iskusiti život na fizičkoj razini, koja je jako spora i gusta u usporedbi s onom odakle smo došli, trebali smo projicirati sučelje kako bismo mogli iskusiti informaciju koja definira ovu ravan.
M: Eh, ovo ne mogu prevesti. Što je sučelje?
R: Um.
M: Dobro, sada znam.
R: Ja to zovem sučelje, međusklop.
M: Richarde, ti razumiješ španjolski jezik?
R: Da.
M: O, onda možeš znati ako izmišljam stvari, ha ha.
R: Govorim španjolski jezik prilično dobro, ali ga nisam koristio 25 godina.
M: Primijetila sam da si rekao „da“ nakon mog prijevoda kao da se slažeš. To je odlično, znači da ništa ne mijenjam.
R: Odlično ti ide. Znaš, kao srednjoškolac sam gradio staklenike. Jedino ja nisam govorio španjolski jezik pa sam rekao da moram znati što drugi dečki govore o meni. I morao sam naučiti španjolski. Govorili su da ludi bijelac uopće ne zna raditi, što je bila istina, pa sam se trgnuo i počeo marljivo raditi. Šefu je bilo jako žao kad sam napokon otišao.
Dakle, Duh nije ograničen vremenom i prostorom. Postoji onkraj beskonačnosti pa da bi mogao iskusiti ove guste, ograničene uvjete gdje sve vibrira jako sporo poput fizičkog svijeta, trebao je vezu, nešto što će prikupljati sve podatke koji definiraju ovaj svijet. A to je bio um. On nije fizički, nije mozak, radi kroz mozak i tijelo. Budući da je um napravljen od Svijesti, ima živu osobnost poput djeteta. To je naše dijete. Mi smo ga projicirali da bismo se mogli nositi s fizičkim svijetom. Istodobno, kada smo se spustili na ovu razinu, trebao nam je neki oblik za kretanje s osjetilima kako bismo iskusili stvari. Um i tijelo su napravljeni od Svijesti. Živi su, samosvjesni, inteligentni i pokušavaju komunicirati s nama još otprije našeg rođenja. Isto kao što ljudska djeca žele komunicirati s roditeljima, a većima nas ih je cijelo vrijeme ignorirala. Čak je i ideja da su živi i svjesni potpuno strana gotovo svima. Možemo to promijeniti.
M: Mislim da je pogotovo sada jako važno da se promijenimo.
R: Da, prilično je važno. Jedan od razloga jest uspostavljanje dobre komunikacije s tijelom i umom. Drugo, sve ovo što doživljavamo u fizičkoj stvarnosti izgleda poput visokotehnološkog filma. Iako je to projicirana iluzija, trebamo ju poštovati jer ju doživljavamo kao stvarnu. Mi osjećamo da je stvarna pa ju trebamo tako i prihvatiti. Naše prirodno stanje odakle smo došli i gdje smo u harmoniji jest stanje ekstremne beskrajne radosti. Postavlja se pitanje zašto na svijetu, i u našim životima, postoji toliko nevjerojatne patnje. Zato jer je um bio ignoriran, što ga frustrira te želi našu pažnju, podršku i ljubav baš poput djeteta. Napušteno dijete je nesretno pa radi nestašluke. Projicira stvari koje mi prihvaćamo kao stvarne, a u tim projekcijama ima mnogo problema. Tako pokušava privući našu pažnju. Ako ponovno uspostavimo odnos s umom i kažemo da nam je žao…
M: Kada ponovno postanemo prijatelji. U Ho’oponoponu se povezujemo s unutarnjim djetetom i tražimo oprost, tješimo dijete da ga više nećemo zanemarivati i napustiti.
R: Namjeravao sam reći skoro istu stvar. Dakle, kada priznamo prisutnost djeteta koje smo dotad zanemarivali, kažemo mu, a ovo dolazi iz poučavanja: Žao mi je, i uistinu mi je žao, jer nije lijepo da roditelj cijeloga života ignorira dijete. To se više neće dogoditi. Zaista te cijenim. Imaš nevjerojatne sposobnosti. Samo da vas upozorim, nemojte govoriti umu da je loš. Um je dvogodišnje dijete s nuklearnim oružjem.
M: Govoriš li o našem predsjedniku, ha ha?
R: Ne, znam da svi predsjednici imaju nuklearno oružje, ali djetetovo oružje je mnogo moćnije. Ako prigovarate djetetu, pobunit će se i stvari će postati gore. Ako odgojite dijete putem straha i prijetnji, ono će neko vrijeme biti poslušno, ali će se naposljetku pobuniti. Znači kažete nešto poput ovoga: Ume, ovo je bilo stvarno nevjerojatno. Uvjerio si me da sam uplašeno, ograničeno biće. To je bilo stvarno impresivno, stvarno sam pod dojmom što sve možeš učiniti. Sada ću ti dopustiti da mi pomogneš u poslu za odrasle. Um će biti jako uzbuđen zbog toga te će učiniti sve za vašu pohvalu i ljubav. Imati roditelja nakon desetljeća ignoriranja za dijete je poput raja. Ušli ste u novo razdoblje. Što raditi s djetetom saveznikom koje ima neograničenu moć? Za um ne postoji podsvijest i nesvijest nego samo svijest. Nesvjesni smo većine toga što se nalazi u umu, ali ne i um sam. Kad dođete do te točke, a um je spreman, imate dva izbora. Možete pokušavati promijeniti projekciju ili možete postati svjesni izravne veze… Pokušavam ovo učiniti smislenim. Drugi izbor je da postanete svjesni dotoka Duha u vas koji se stalno odvija te objasnite umu, vašem djetetu koje vas sada doista sluša, da više ne mora projicirati te stvari. Sav taj naporan posao sada može završiti. Umjesto toga počinje novi projekt.Pomoću svojih sposobnosti možeš se povezati sa strujom unutar nas i dopustit ćemo joj da postane stvarna te ćemo se jako dobro zabaviti.
M: Kako to primijeniti na koronavirus, ha ha?
R: Govorit ću o tome, samo najprije želim reći još nešto. Razgovarali smo o pomirenju s vašim djetetom, ali imate ih dvoje. Tijelo je projicirano vozilo napravljeno od Svijesti koje nam omogućuje život na ovoj razini. Dizajnirano je prema određenim zakonima prirode i principima stvaranja što se naziva moderna znanost. Ali zapravo nemamo pojma što su ti principi. Ako ih naučimo i prilagodimo svoj životni stil kako bismo bili u harmoniji s dizajnom tijela, prirodni imunitet tijela postat će jako moćan. Može potpuno promijeniti ono što nazivamo normalnim starenjem i poništiti propadanje koje smatramo normalnim. Ono koje se već dogodilo se može povratiti.
M: Ono što se već dogodilo se može povratiti?
R: Većina onoga što se već dogodilo, propadanje koje smo iskusili, je povratno. Dakle, na pitanje o koronavirusu postoje dva odgovora. Prvo, ako naučimo načine kako vratiti prirodnu vitalnost tijela i imunitet, tada nam organizam poput koronavirusa ne može nauditi. To je jedan vrlo važan pristup koji se ne uči u cijelom kontekstu. Drugi dio odgovora jest da sve što se u svijetu trenutno događa, uključujući ovu pandemiju koja je dio mnogo većeg plana, sve je projekcija svijesti svakoga od nas. Znamo da još nismo dostigli pun potencijal Ho’oponopona, jer da jesmo, planet bi blistao od ljepote i harmonije. Znači, umjesto da se samo ispričavamo zbog kaosa u svijetu… Istina je da je svatko od nas to uzrokovao…
M: Mi smo odgovorni.
R: Da, to je dio projekcije našeg uma. Jednom kada spoznamo kako projekcija radi, to je poput…
M:..kada promijenimo kanal, promijenimo film.
R: Pa, struja Duha stalno teče u nas i sadržava svu harmoniju i ljepotu, ali ono što se projicira iz nas prolazi kroz prizmu programa uma. Umjesto da pokušavamo promijeniti rad prizme, mijenjamo funkcioniranje uma od projekcije do prijema. I onda ono što dolazi kroz nas, a to je iscjeljivanje i harmonija, ne nastaje našim naporom. Postajemo jasni provodnici originalnog Svijetla koje se stalno spušta na nas. Jedna od stvari koju je Isus poučavao jest da Bog nikoga ne kažnjava.
M: Da, u to sam sigurna.
R: Čak ni ljude koji igraju uloge počinitelja trenutnih svjetskih problema. Oni to čine jer njihov um projicira lažni identitet njih kao zlih ljudi. Dakle, čak i najgori ljudi koji trenutno pokušavaju istrijebiti život na planetu, čak i nefizička bića tame, entiteti iz nižeg astrala koji uzrokuju toliko nevolja i straha. Sve su to samo ljudi, bilo da su u fizičkom tijelu ili ne. Stvar je u tome da se zaustave programi uma koji kvare stvarnost o tim ljudima. Budući da je svatko od nas, i oni također, centar i uzrok našeg životnog iskustva, svaki pojedinac koji promijeni odnos s umom i počne biti provodnik harmonije, može putem rezonancije izazvati to u svakome od nas.
M: Da, to vjerujemo u Ho’oponoponu. Kažemo da sve što se briše iz nas, briše se i iz drugih. Svi smo jedna obitelj. Da, možemo utjecati na druge radeći to.
R: Da, ako žica gitare vibrira u jasnom G tonu, žica pokraj nje koja se nije micala, počinje biti u harmoniji i također vibrira.
M: Ne znam mogu li to točno prevesti jer nemam pojma o glazbi, nisam nikad svirala, ali pokušat ću.
R: Sljedeća žica, ona pokraj nje počinje vibrirati. Ali u Svijesti ne postoji udaljenost pa čisti ton koji počinje vibrirati utječe istovremeno na sve posvuda.
M: Najvažnije je spoznati moć koju imamo umjesto da se osjećamo ograničeno.
R: Da, nećete imati vremena za strah jer ćete biti zaposleni radeći ovo. Još jedan važan dio koji treba shvatiti jest gdje se nalazi strah, a isti odgovor na to pitanje je gdje se nalazi karma. A karma je velika moć koja vodi ljude od jednog lažnog identiteta do drugog iz života u život. Ona ima moć jer ju program uma čini stvarnom.
M: Što si rekao da ima moć?
R: Karma, strah i sve te lažne stvari imaju moć jer ih um projicira pa se čine stvarnima. Kad iscijelite odnos s umom, popričajte s njim iskreno kao što biste razgovarali s malim djetetom.
M: Moji ljudi će ovo savršeno razumjeti, ha, ha.
R: Dakle, kad porazgovarate s njim: Ume, jako su me se dojmile ove projekcije straha. Nevjerojatno je koliko su stvarne, ali ih više ne moraš projicirati jer ćemo odsad raditi drugačije. Kad postanete potpuno iskreni u komunikaciji s umom i dopustite si da osjetite prisutnost tog djeteta s kojim razgovarate, tada psihoanaliza više nije potrebna. Čim um prestane s tim, nestat će i strah. Ako se strah vrati, to znači da gubite dodir s djetetom. Kada se morate brinuti za malu djecu, stalno su uz vas i zadajete im dobre zadatke kako ne bi razvili loše navike. To je najučinkovitiji način za odbacivanje straha, ljutnje, frustracije.
M: U Ho’oponoponu kažemo da je unutarnje dijete naš emocionalni um.
R: Rekao bih da su sve emocije povezane s mislima i one su projekcije u programima. Jako je korisno postati svjestan neprekidnog tijeka misli. Svaka misao ima svoju odgovarajuću emociju. Moć se nalazi u emocionalnom dijelu. Pa kada to počnete prakticirati…većina nas nije svjesna tijeka misli koji se odvija neprekidno cijeli dan. To treba osvijestiti.
M: Zbog Ho’oponopona postajemo toga svjesni.
R: Navikli smo misliti da su to naše misli i osjećaji, ali nisu. To su sve projekcije uma.
M: Mi uvijek kažemo da nismo naša sjećanja, da nismo naše misli.
R: U ovom specifičnom slučaju možete zamisliti malo dijete s čarobnim strojem koji projicira super stvaran film uključujući i sve te misli. To je ono što se događa. Znači, recite djetetu da više ne mora projicirati. Znat ćete da to radite jer bez obzira što se događa u vanjskom svijetu, više vas neće biti strah. Neki ljudi kažu da je strah nužan odgovor na opasnost, ali najbrži trkači i najbolji majstori borilačkih vještina ne trebaju strah da bi bili uspješni. Najbrži trkači na svijetu se ne uplaše prije utrke. Dakle, bez straha se možete mnogo bolje obraniti i poduzeti potrebne mjere u bilo kojoj situaciji. Oprosti što sam to pojednostavio.
M: Ne, divno je. Mislim da će mnogi ljudi ovo shvatiti i da će im pomoći.
R: Nadam se.
M: Hvala ti, Richarde, mnogo ti hvala.
R: Trebamo li spomenuti fizičke stvari koje pomažu tijelu da se odupre virusu?
M: Naravno.
M: Te stvari će se na internetu zvati dezinformacije jer nisu lijekovi. Ali kad već imamo malo vremena dok nas još nisu blokirali, možete ih zapisati ako želite.
M: Da, poslije možete pauzirati video i zapisati.
R: Samo da oni koji nadziru ovu emisiju ne pomisle da dajemo zabranjene savjete, recimo da ne dajemo medicinski savjet. Nema dijagnoza i liječenja. Ako želite to, odite svom liječniku. Ja samo dijelim vlastita iskustva. Ako naučite brinuti za svoje tijelo u skladu s prirodnim zakonima koje smo spomenuli, to je prva linija obrane. Ali možda ćete biti u nevolji prije nego stignete srediti život. Otkrio sam neke vrijedne alate. Jedan od njih je nano srebro.
M: Već sam počela dijeliti s njima tvoje savjete.
R: Najbolja koncentracija je od 7 do 10 dijelova u 1 milijun.
M: Dobro, mogu staviti link koji si mi poslao.
R: Osim nano srebra imate i vitamin C. Možete ga uzimati u prirodnom obliku kroz šipak i druge biljke bogate vitaminom C, zatim jod. Izbjegavajte hranu tretiranu otrovima. O tome možemo više govoriti kasnije. Ne želim nikome dosađivati, ha, ha.
M: Dobro, radi se o umjetnim gnojivima, zar ne?
R: Da, tako je. U zemlji postoji svemir mikroorganizama kojeg kemijska gnojiva unište. Pesticidi i kemijska gnojiva zapravo nikad nisu bila potrebna. Otrovni lijek za tijelo je poput pesticida za zemlju. Ovo su uzbudljive stvari za učenje jer što više naučite, postajete snažniji i mirniji. Mnogi ljudi kažu da će biti samo duhovni, nema veze o kojoj je praksi riječ.
M: To sam i sama iskusila.
R: Neće se više brinuti za tijelo, jest će lošu hranu jer tijelo nije duhovno, koga briga. Ali sjetite se od čega je tijelo načinjeno. Sve je Duh. I ako možete raditi na fizičkom tijelu, to je put povezivanja s Duhom. Naučite prave informacije o zdravlju. Od toga će vaše hopsanje postati mnogo moćnije. Mnogo smo moćniji nego što znamo. Ali to nismo mi kao pojedinci s egom nego je sve Duh. Zato u ovoj praksi ne postoji napor. Osvježava vas dok kroz vas prolazi i što duže to radite, postajete sretniji bez očitog razloga.
M: Govorimo istim jezikom, znaš? Jako mi je drago. Kao što sam rekla, moji ljudi će to razumjeti.
R: Ha ha.
M: Richarde, hvala ti, neka te Bog blagoslovi. Nastavljamo s čišćenjem.
R: Hvala, cijenim sve tvoje ljude, oni su prekrasna bića.
Znam da ste već čuli ovu priču ali ja ću svakako početi sa sećanjima.
Ovde je vaš problem: Kada se problem pojavi u vašem umu, vaš um postaje zamagljen. Sva svetla se ugase u vašem umu. Tako ste vi proveli većinu vašeg života. Možete li to da zamislite? Ovo je način na koji smo proveli većinu naših života – u mraku. To se zove smrt.
Sve je u tebi, to nisi ti, to je sećanje koje ide protiv tebe i Boga. Možete da pričate o tome, možete da brbljate ili možete da postavljate pitanja ali ne možete da se oslobodite sećanja.
Kada ste vi u mraku, vi zadržavate sve u mraku. Možete li to da zamislite?! Ali, vi ćete izaći na svetlost JEDNOSTAVNO RADEĆI ČIŠĆENJE!
Čišćenje je o POKAJANJU i OPRAŠTANJU, što znači ŽAO MI JE, MOLIM TE OPROSTI MI ZA TO SEĆANJE.
Koje secanje? Mi ne znamo koje je to sećanje, ali Bog u vama zna. Ali ako vi ne radite čišćenje, uvek ćete biti zaglavljeni u mraku.
Vi počinjete proces. Pijete plavu solarnu vodu, koristite bilo koji alat čišćenja. Onda se dešava nešto čudesno. To je magija Božanstva. Jedino ono može da preobrazi sećanje. VI RADITE VAŠE ČIŠĆENJE i tako DOPUŠTATE BOŽANSTVU U VAMA da radi PREOBRAŽAJ. Vraćate se u NULU, izbrisana je memorija koja je pobunjenička sila koja ide protiv Vas i Boga .
Kvantna fizika kaže NULA. Nula znači da nema ‘igranja’ sećanja. Ne više.
Buda je rekao PRAZNINA.
To je ono sto je Isus nazvao KRALJEVSTVO. To je čisto srce- to je tvoje stanje bića, to je tvoja srž bića.
BOŽANSTVO U VAMA VEĆ ZNA TAČNO ŠTA JE VAMA POTREBNO. Nije potrebno da imate bilo kakva očekivanja. ALI AKO NE ČISTITE, VI ĆETE ZAUVEK BITI U MRAKU. Pitanja vas zadržavaju u mraku. ČIŠĆENJE VAS IZVLAČI IZ MRAKA.
Zašto ste vi ovde? Samo zbog jedne svrhe- DA SE VRATITE U NULU, DA DODJETE KUCI (U TO ‘ČISTO’ STANJE ). To je vaša jedina svrha .
Sve dok se vraćate u to ‘čisto’ stanje, DOLAZI SVE ŠTO VAM JE POTREBNO.
To se u vašem umu jednostavno zove RAJ, a sećanja su pakao, patnja.
*Mabel, dobrodošla i dobro veče iz Hrvatske, Turske, Srbije, Bosne, Slovenije, ima nas diljem svijeta!
Prije svega, kako si ti, kako je tvoja obitelj?
-Ja sam dobro, a moja djeca sada zapravo žive skupa, prosto se dogodilo da se moj stariji sin preselio u novu kuću koju sada dijele, preselili su i ured, tako da sada rade od kuće, skupa su, dobro su, zovu me svaki dan, jer svi poštujemo karantin, tako da koristimo Facetime i drugo da budemo u kontaktu. Ali, dobro smo. I moram ti reći da osim putovanja u mom životu nema nikakvih promjena, to je život kakav ja vodim- ovdje, kod kuće, cijeli dan za kompjuterom.
*I moj, također.
-Dakle, za mene je ovaj karantin uobičajeni život, ništa se nije promijenilo.
*Da. Za mnoge ljude ovo nije tako uobičajeno i na žalost mnogi ljudi pate, ne samo zbog bolesti- to je možda najmanji problem u našem regionu za sada- već zbog nesigurnosti (neizvjesnosti), ne znamo što se dešava niti zašto se dešava. Sjećamo se da si na na nekoliko posljednjih seminara opozoravala na to što se sprema, toga se toliko često sjetim…
-Ali ni ja nisam mogla ovo da zamislim. Mogla sam zamislim cunamije, zemljotrese ali ne i karantin…
*Više, više nego …. Da…
– Dakle, najvažnije …. Moram da vam kazem da postoji plan „loših momaka“, to je zbilja bio plan i toga trebamo biti svjesni. Isto tako, trebamo biti svjesni da je virus stvaran, na ovoj ravni, ali napredni Učitelji i duhovni ljudi nam govore da on nije stvaran, nije stvaran. Ali mi smo se toliko napecali na to, toliko smo uplašeni da smo ga učinili stvarnim. Dakle, virus nije toliko smrtonosan ili toliko užasan, problem su naše misli, problem je što smo se toliko napecali na strah da ne vidimo blagoslove u pozadini, a govorit ćemo i o tome, a pored toga ovo je vrijeme kada se trebamo suočiti sa sobom i provesti vrijeme sa sobom, da pomogne da se suočimo sa onim što je važno u našem životu, ili stvari, nećemo biti isti nakon ovoga, a ono u što trebate biti sigurni jeste da postoji i „nakon ovoga“. Jer, ako se pecate… Jedna od poruka koje smo dobili od St.Germain jeste da ima jako mnogo ljudi koji žive u budućnosti i to je ono što ovo čini toliko opasnim, ljudi već vide kraj svijeta i to je problem. Pecate se, ne otpuštate, nemate povjerenja, osjećate da ste sami, da vas je Bog napustio što nije točno i mi ćemmo pobijediti u ovom ratu, ali će biti mnogo lakše ako se manje ljudi bude angažovalo/udubljivalo, ako manje ljudi bude vizueliziralo buduć… ružnu budućnost jer ćemo sigurno pobijediti, jedino što sada jesmo u ratu i nastaviće se dešavati mnogo toga, mnoge će stvari izaći na vidjelo, mnoge stvari koje su mnogo, mnogo godina bile skrivene će nam biti (raz)otkrivene …znate, na određeni smo način to znali, ali smo na neki način nastavljali sa svojim životima. Sve ovo što se sada kreira dešava se kako bi se spriječilo da te stvari iziđu na vidjelo. Znamo da je virus fabrikovan, smatra se da je napravljen u USA, a da ga Kina je kupila… ima jako mnogo toga, ovo je doista rat, ali posve drugačiji od onih na kakve smo navikli sa tenkovima, mecima i zrakoplovima, ovaj je kemijski. I, mi jesmo dio toga rata, ali trebamo imati povjerenja, ovdje trebamo Bogu pokazati da imamo povjerenja. A Ho’oponopono čišćenje je možda čak i mnogo važnije nego ikada tijekom prethodnih godina koje sam vam pričala, pokušavala vam prenijeti … Uvijek kažem da je ovo jako teško objasniti riječima, ali ne biste vjerovali što sve možemo učiniti čišćenjem. Tako da sada trebamo preispitati sebe koliko vjerujemo …. Ja sam imala iskustvo momka koji je Židov, Ortodoksni, mislim religiozan i on je trebao doći da radi u mojoj kući, govorim o… prije možda tri tjedna, kada nismo bili u karantinu, kada je ovo tek počinjalo, i on se nije pojavio jer je bio na ivici, mislio je da je ovo kraj svijeta, da se trebamo zabiti u kuće … čak mi je i pisao, kaže, „Ne shvataj ovo olako, Mabel, ovo je ’pravi zalihe’“ i slične stvari, i da vam iskreno kažem, ja sam mu odgovorila „Nemoj dolaziti“, ne želim brinuti s ovom osobom. Onda me prije tjedan dana zvao priljatelj i kaže „Jako sam depresivan“ i tako to, i ja sam mu rekla ako želiš možemo pričati, ali je on počeo da govori „Znaš li koliko je danas slučajeva u Los Angelesu?“ Rekla sam mu „Neću ulaziti u to. Prekinuti ću vezu.“ Rekla sam mu, on me na, zna što radim, i on je također ’duhovan’, ali rekla sa mu, „Neću ulaziti u to. Izvini.“ Rekla sam mu da si to ne mogu pruštiti, neću da se pecam na strah.
*Što je to što bi nama preporučila? Pogotovu što smo sada imali i zemljotres u Zagrebu i tom dijelu Hrvatske, mislim, usred smo karantina i onda i zemljotres i to najsnažniji u posljednjih više od stoljeća i pol. Razumijem da je za mnoge ljude teško čak da i razmišljaju o takvim stvarima, o duhovnom. Što bi bio tvoj savjet, kako to prevazići?
-Jedino što će ih spasiti jeste duhovno.
*OK
-OK, ja sam radila neke Live pozive na svom Facebooku i Instagramu i ono što se tamo pojavilo, nekoliko alata koje sam dala ljudima, a onda je nakon mog Livea St.Germain poslao poruku jenom od mojih učenika u kojoj je potvrdio, jedno je da trebamo sebe vakuumirati, znate kada kažete, mentalno, ’Ja sebe vakuumiram’, stavljeni ste, vakumirali ste sebe i imate zaštitu. U Ho’oponoponou uvijek kažemo da su čak i ’Hvala’ i ’Volim te’ zaštita, jer dopuštate Bogu da vas zaštiti. Ako brinete, niste zaštićeni, sami ste. U ovom trenutku trebamo biti u stanju to shvatiti, da uvijek biramo- pecam li se na strah i zamišljam budućnost, kraj svijeta, to ću onda i privući, a ako kažem „Vidi, trenutačno sam OK, živa sam, trenutačno sam zdrava, kažem hvala. Koristimo „vakuumiram se“, a kad sam bila na Avalonu, neko je imao glavobolju i dala sam joj „Zlatni prsten“, to nije prsten za prst, već zlatni prsten koji stavljamo na sebe i on je zaštita. Znala sam da je on zaštita od entiteta, od vanzemaljskih stvari, druge vrste energija, ali je St.Germain potvrdio da ga trebamo koristiti, a žena kojoj sam ga dala na putovanju na Avalonu je tu noć imala iskustvo i okazali su joj, zapravo rekli joj „Reci Mabel kako Zlatni prsten djeluje. U suštini, pokaži im da se, kada kažemo Zlatni prsten, spusti zlatni prsten u pokrije nas od glave do pete.“ I ove se stvari dešavaju, znam da zvuči glupo ili ludo ili, ne znam …. ali, kad izgovorimo ove stvari, one se doista i dešavaju. E, sad, tijekom tog svog iskustva, vidjela je i kako radi „Lepak za muve“, mi uvijek kažemo, „Lepak za muve“, koliko je to smiješno, ali ova stvar radi! Odvedena je u poseban grad u koji zapravo ne može svatko ući, i mogla je vidjeti kako su naprijed bila vrata, bila su vrata ali su izgledala kao mjehur i vidjela je da mnogo ljudi dolazi i pokušavaju uči, ali su udarali kao komarci u vjetrobran i padali. I zurila je u to jer je bilo smiješno za vidjeti, i oni su joj rekli „Djeluje isto kao „Lepak za muve““. Možete li da zamislite da možemo vidjeti kako ove stvari funkcioniraju, ili što se dešava tijekom seminara, hvala Bogu pa sada imamo ljude koji se ne plaše da će ih spaliti u ovom životu i oni ovo podijele sa nama. Ali, kada radimo ovetvari, one doista djeluju. Još jedna stvar koju je St.Germain potvrdio jeste Fleur de lis. Rekao je da ga sada moramo držati živim više nego ikada i rekao je da je toliko mnogo ljudi koji žive u budućnosti, vizualiziraju budućnost, da je naš zadatak, trebamo se obavezati da ćemo čistiti i za njih, jer su oni toliko uplašeni i toliko se upuštaju/angažiraju. Razumijem da postoje neke stvari, ali ću vam isto tako reći što kažu djeca, upraavo sam objavila nešto što je reklo dijete iz Columbie. On kaže, „Mabel, znaš, trebamo voljeti virus.“ Romi, nju znate, njena djeca su joj rekla da je virus toliko poludio jer smo mi poludjeli od njega, iz straha. Dakle, virus je poludio jer smo ga se mi toliko uplašili da virus ludi. Prije svega, trebamo Covidu 19 reći „Volim te“, a druga stvar koju su Romi rekla djeca jeste „Virus se želi istuširati“. Suludo, zar ne? A onda je počela padati kiša i djeca su rekla, „Sječaš li se šta sam ti rekao? Virus se tušira.“ (shower- pljusak, tuširanje, igra riječi u engleskom). Ovdje u Califirnia nikad nismo oimali toliko mnogo kiše, iz dana u dan, po cijele dane pada kiša, znam da ste vi u Europi navikli na kišu, mi ovdje nismo imali kišu u januaru i februaru, jedinim mjesecima kada bude bar malo kiše. Ovo je toliko neobično, toliko se toga dešava, ponavljam, imati povjerenje, stavljanje Fleur de lisa, vakuumiranje sebe, Zlatni prsten i što god vama dođe. Jer, znate, još jedna potvrda koju imamo jeste da su oni ovdje i pomažu nam. Oni su među nama, između nas, molim vas vjerujete da nismo sami ovdje. Ovaj rat ne vodimo sami, tu su bića koja nam pomažu u ovom ratu i pobijediti ćemo.
*Sad kad si spomenula djecu, tjekom svih ovih katastrofa, sjećaš li se našeg Viktora sa seminara u Zagrebu? …. on ti je rekao…
-Da… gledali smo … Moguće je da ćemo objaviti ovog tjedna, jer smo tražili različite stvari i mislim da je on čak govorio o blagosiljanju vode ili tako nešto. To ćemo objaviti.
*On razgovara sa vulkanima. Mislim, ko zna koliko ljudi ili djece …
-Trebali bismo ga kontaktirati.
*Da, da, hoćemo, hvala ti što si me podsjetila. To je veoma važno. Mi čak ni ne znamo koliko ljudi radi jako važne stvari za nas.
-Upravo tako. To je također veoma važno, da mi kao roditelji ne prenesemo ovaj strah na djecu. Da im pokažemo da imamo povjerenja, da otpuštamo, da znamo da smo zaštićeni, jer to je ono čemu ih učimo. Ako se ona (djeca) plaše, to je samo zato što se mi plašimo, jer se ona uopšte ne plaše, uopšte. To nije zato što su rekli da su djeca pod manjim rizikom, jer smo imali prvo rađanje djeteta sa Corona virusom, beba, sad imamo i mladih ljudi koji se razboljevaju, nije baš da se razboljevaju samo stari ljudi ili nešto poput toga.
*Mabel, sad nešto drugo. Ovo će doista utjecacti na nas, osobito u ovom našem regionu, gdje se ljudi bore, financijski, već dugo vremena. Mnogi ljudi ostaju bez posla, i to će trajati, posljedice svega ovoga će potrajati, tako da, imaš li neki savjet, neku utjehu za ljude koji će se suočiti sa ovim ozbiljnim izazovima, mislim egzistencijalnim?
-I to također ima veze sa povjerenjem, djeluje kao da sam ovo vježbala, povezano je sa onim da ćemo biti zbrinuti, da Bog već zna naše… i stvari će se pojaviti. Sad, svijet se mijenja i svijet više nikada neće biti isti, mi nećemo biti isti. Jedna od stvari, ovo je jedno od onih razdoblja kada trebamo biti inovativniji, trebamo biti kreativniji, trebamo otvoriti um. Prošli smo neke drugačije situacije, roboti… mislim, zamijenjeni smo robotima, neki su ljudi ostali bez posla i ja razumijem da postoje neke stvari za koje… sada mislite „Nema šanse, za ovo moram izaći, za ovo moram putovati, za ovo …“ i počneš se privikavati. Na primjer, moram vam reći, moram vam reći na svom primjeru, a onda možemo pričati konkretnije. Trebala sam ići u Mexico, i planirala sam ići u Mexico, jer sam rekla „Ja ne otkazujem , osim ako mi neko ne otkaže“. Mogla sam otići, već sam upola bila spakovana, u ponedjeljak, pozvali su me organizatori, i ni su također bili u stilu „Idemo, uradit ćemo to“, bili su uvjereni da ćemo to uraditi, ali ljudi sa događaja, u ovom slučaju je trebalo da bude u bolnici, u amfiteatru, i rekli su da je Vlada rekla ne grupe veće od odrijeđenog broja ljudi, a mi smo bili preko tog broja i ja sam rekla, „OK, neću ići, jer ako saznam da ne mogu održati događaj, koja je poanta da se ja izlažem, da idem na aerodrom, a onda povratak u US, ako bi i mogla da se vratim, jer u to vrijeme nismo znali, definitivno bih bila u karantinu, stavljena u karantin. Dakle, odlučili smo da ne idemo, ali ja ne dozvoljavam ljudima da kažu da smo otkazali. Jer potpuno je drugačije. Ne znam tko je rekao „Otkaži“, ja sam rekla „Ne otkazujemo, odlažemo“, ovo je odlaganje stvari, standby, mi smo na standby i ovo zbilja može brzo proći, ljudi, o nama ovisi, ovo može nestati s lica Zemlje, ali mi pogoršavamo. Na primjer, u Kini je sada život normalan i oni više nemaju novih slučajeva. Dakle, prestanite razmiišljati da je ovo kraj svijeta i da se nećemo izvući iz ovoga. Ali, ako nastsvimo izlaziti vani, ne poštivati…, trebamo biti svjesni da se nešto doista dešava i da trebamo ostati u kućama, jer širom svijeta vidimo da ljude koji to rade, poštivaju, a neki drugi su na plaži, na odmoru. Neki su ljudi neodgovorni, a i mi snosimo posljedice. Tako da, ja mislim da ako mi uradimo svoj dio, ako osobito ako ostanemo u kući, možda ćemo imati više vremena da meditiramo, da čistimo, da budemo sami sa sobom, da gledamo dobre video snimke, ne vijesti i stvari poput toga, ovo može brzo proći. Znaš (znate) da je Romi dijelila knjigu koju joj je njen otac poslao iz Perua, 1981. godine Dean …
*Da, da …..
-On govori o Wuhanu, on govori o 2020. godini, on govori o pandemiji, ali on također kaže „Odlazi jednako brzo kao što je i došao“. Dakle, ljudi, možemo se vratiti „u normalu“ za možda mjesec do dva najviše, ali ako mi ne uradimo svoj dio, „Hajde ostanimo kod kuće godinu dana“ . Sve ovisi o nama. Ali, da, prije neki dan sam nekome govorila, „Sjećaš li se VHSa, iznajmljivali smo filmove, a meni je rečeno da je Netflix otišao razgovaratii sa Blockbusterima, to je bio lanac video klubova odakle smo iznajmljivali filmove, a Netflix je otišao sa ovom krajnje revolucionarnom idejom, a Blockbuster odgovara kako nema šanse, i Blockbuster je propao. Trebamo otvoriti um, jer, nije da bi se ovo moglo dogoditi, a da u pozadini ne postoji drugi plan, za svakog od nas. I ako smo ovdje, postoji nešto što trebamo uraditi. Tako da trebamo otvoriti um, ne možemo ostati u onom formatu „Ja ovo radim?, „Za ovo znam kako se radi“, „Ovako to ja radim“…čak ni kada sve ovo prođe.
*Viktor je ovdje, pozdravlja
-Hej, Viktore
*Lijepo je što si s nama.
-Je li čuo što smo pričali o njemu ili nam se tek pridružio?
*Sigurna sam da je bio s nama od početka, ali se javio kad je čuo da pričaš o njemu.
-Pitaj ga želi li podijeliti nešto s nama?
*Viktore, ako želiš nešto podijeliti s nama napiši, a onda ćemo, ne znam, napraviti emisiju s tobom. Imamo mnogo pitanja ….
-I onda prevedite na engleski
*Da, da, zašto da ne, možemo to uraditi, sa zadovoljstvom. Imamo mnogo pitanja. Jedna žena kaže da sada, više nego ikada, osjeća Ho’oponopono, njegovu živu/ životnu energiju. Pita je li to moguće
-Osjeća što? O Ho’oponoponou?
*Kaže da sada osjeća toliko žive/životne energije Ho’oponoponoa
-Da, da, on je , …. kako da kažem, ažuriran. Dobijamo novu verziju Ho’oponoponoa, aktualizovana je ili koja god da je riječ na engleskom. Ali, ja mislim da je, definitivo, znaš, pišu mi, ljudi koji čuju dobijaju poruke, kažu „Sve što čujem jeste ’Ljudi čistite, ljudi čistite …’“, a na Avalonu smo našli , ne znam jesam li ti to rekla, našli smo, gore na Toru, u Glastonbury, Mike je pronašao gumicu za brisanje na kojoj je pisalo C20… Bilo je, mislim, vrijeme baš i nije bilo lijepo, bilo je blatnjavo, maglovito, padala je kiša, a on je našao ovu belu, neuprljanu, gumicu za brisanje. Ko će pogledati, ko će… mislim /pogled kao ka džepovima/, mislim, „Ups, moja gumica. Ponijeo sam gumicu za risanje u Glastonbury.“ I pritom, kaže C20, a nas je, tog dana, gore bilo 20, točno, 20 nas je bilo tamo, dvoje su ostali dolje. Neko mi je pisao prije nekoliko dana i napisao, „Sjećaš li se gumice z abrisanje koju je Mike našao? Nju sada moramo koristiti, to su nam pokušavali reći. 2020, mislim, vas 20-oro , vi trebate čistiti. Mislim, jeste ovo godina čišćenja i ja imam osjećaj da je Ho’oponopono sada takav dar, mislim, uvijek je bio, ali sada kada imamo potvrdu, mislim, ono što je St.Germain rekao i bilo je bilo toliko divno, …nadam se da ćeš podijeliti video koji smo postavili, ali ono što je rekao, „Bog je put, a Ho’oponopono je njegov alat“, što je meni bilo toliko … dirljivo.
*Jeste, jeste …. zbilja jeste. Znaš li, što kažu oliko će sve ove katastrofe trajati, virus i zemljotresi i požari…
-Može se brzo završiti, jer, Kina je primjer i budemo li slijedili ono što je Kina uradila, ali čak i u USA, karantin, predugo su čekali. Mmislim, Kina nam je primjer, nema novih slučajeva u Kini i u Kini je u 95% život normalan. Ali, ovisi o nama, hoćemi li uraditi svoj dio i hoćemo li čistiti. Čišćenje je sada od suštinskog značaja. Što odlumo, kako postupamo, što mislimo, mislim, kako razmišljamo, sve je jako, jako važno. Mislim, ovo je vrijeme da preuzmemo odgovornost za to da smo toliko moćni da ovo uskoro možemo okončati. Ali, to je do nas, što ćemo uraditi… Ali, stvar je u tome da će se stvari dešavati i blizu smo i Bog će pobijedi.
*Mabel, što je s ljudima….mislim, ti si dala svoj primjer, ali što ako neko ne može spustiti slušalicu ili nešto drugo i onda smo okruženi ljudima koji su uplašeni i koji su …
-Imamo ljude koji rade u bolnicama i koji su sada već iscrpljeni od rada u bolnici, ali kao i uvijek, ja držiim Božiju ruku, dopuštam, puštam Boga ispred sebe ’Hajde ti prvi’, tražim zaštitu, pored svega fizičkog… Jedna od stvari za koje vam moram reći da je ja radim, jer ponavljam, ja znam da ovo nije stvarno, ali istovremeno i jeste stvarno, mi smo ga načinili stvarnim, ja radim na svom imunom sustavu, ne shvatam ovo olako. Uzimam … razgovarala sam sa Richardom Sacksom, kontaktirao me jer je želio saznati više o Ho’oponoponou, jer kaže da ima osjećaj da nam Ho’oponopono zbilja može pomoći da prođemo kroz sve ovo, tako da sam ja njemu dala informacije, i on je meni dao neke stvarne informacije, jer on je istraživač, on se bavi istraživanjima već godinama, sada o ovome pogotovu, i on je bio prvi koji mi je rekao, on me osvijestio da je virus napravljen, da je ovo plan i ostalo. Već su imali plan da nas stave u izolaciju, da naprave ovu socijalnu distancu, ali opet, ovo bi u konačnici moglo biti vrlo pozitivno za nas. Objavila sam prije neki dan video sa svim blagodatima, sa svim sjajnim stvarima koje se dešavaju zbog ovoga, kao da nam je planeta vikala ’Molim vas prestanite, molim vas nemojte’, ali mi nismo slušali. Ne znam jeste li čuli, u Italiji, u Veneciji, voda je čista i sada imaju ribe. Ja nisam bila tamo, ali su mi pričali da je voda tamo smrdela. On, na primjer, preporuča nano srebro, ja ga uzimam, preporuča jod, mogu poslije poslati linkove ako hoćete, vitamin C, mislim, ljudi, ovo je virus koji smo pretvorili, mislim napecali smo se, ali je virus. Tako da, ako je naš imuni sustav snažan, možemo imati virus, ali nam neće ništa uraditi. Da, možemo mi obavijestiti Boga, „Zaštićen sam, vakuumirao sam se“. Ne, ja ću uraditi fizički dio, staram se o sebi, vitamin C, vitamin D3. Kažu da ako imate mogućnost da boravite vani, na suncu, budite na suncu, u suprotnom mnogo, mnogo vitamina D3 stvarno trebamo… S druge strane, ovo je sjajna prilika da se počnemo starati o sebi, da stavimo sebe na prvo mjesto, ako mi nismo OK niko neće biti OK, tako da doista trebamo voditi računa o sebi fizički. Još jedna od stvari koja ja osobno radim, tjeram sebe na to, doslovno to stavljam u kalendar, jeste da hodam, jer moji časovi Pilatesa su obustavljeni, najmanje što trebam uraditi jeste da svaki dan izađem da prošećem. Tako da se definitivno trebamo starati o sebi. To nam pomaže i da …. Na primjer, više se povezujem s prirodom, dodirujem, sada osjećam da sam povezanija i sjetite se da kada dodirnete cvijeće ili biljke i kažete ’Ledeno plava’, one vam pruže tretman i ja osjećam da dobijam te tretmane dok hodam i dodirujem. Mogo je toga što možemo raditi da se fizički postaramo za sebe i to definitivno trebamo raditi. Osobito ako smo u strahu, onda smo još prijemčiviji. Potvrđeno je da ako se plašite pčele, pčela može osjetiti vaš strah i vas će ubosti, jer ste vi uplašeni. Mi privlačimo te stvari. Ako se plašite virusa, prijemčiviji ste nego ako virusu kažete ’Volim te’. Jer je i on uplašem jednako kao i mi.
*Mi koristimo mnogo, pretpostavljam da većina koristi, mnogo plave solarne vode za ….
-Da, plava solarna voda, za piće….
*Za piće, za prskanje
-Možete prati ruke…. mislim, trebate slijedite sve, ali trebate se baviti i duhovnim radom, duhovno je jednako važno, ako ne i važnije.
*Nadajmo se da će ovo podići svijest svih ljudi… Dobro, imali smo nekoliko pitanja, ali si ti na njih već odgovorila. Joca ima pitanje, kaže „Je li moguće da nam univerzum šalje poruku da svijet mora usporiti kako bi se majka zemlja očistila od zagađenja?“
-Pa to se dešava, automatski. Automatski se dešava, nema auta na autocestama, mislim, mnogo toga i ja mislim da je to pozitivno. Mislim da kad se sve ovo dogodilo… Prije svega, hvala Bogu ljudi sada rade video zapise i druge stvari i informiraju nas svim onim stvarima koje se već mijenjaju i koliko pozitivno to može biti. Mislim da je najvažnije da radimo na tom strahu od samoće, da znate da nikad niste sami, ne plašite se, naći ćete …. Imate li vi u Hrvatskoj ili u Turskoj istu priču sa toalet papirom? Koliko su samo ludi bili Australijanci….
*Imali smo, bilo je ljudi koji su pravili zalihe, ali naše su prodavnice uvijek pune, nema nestašice toalet papira.
-A, ne, ovdje je sve prazno, ali moram vam reći što se meni dogodilo, ne znam da li vi ….. o mom životu, ali ja nisam znala za tu priču sa toalet papirom, ali sam odmah primijetila, prije nego je i počelo ludilo. Jedan sam dan otila u super market i primijetila da je polica prazna, znala sam da ako želim sredstvo za dezinfkeciju, ili masku ili nešto već, i prošla sam, pogledala i rekla, mislim da ovdje stoji toalet papir i vidim toalet papir da stoji tamo i započela sam razgovor sa sobom i rekla, „Neću se napecati, neću se napecati na to ludilo“ pomislila sam, jer ako ga kupim govorim sebi da neću imati dovoljno, ajde da pravimo zalihe, o, ne, ovo je kraj svijeta, treba mi toalet papir… I nisam ga kupila. Dva dana kasnije, trebala sam otići kupiti nešto, pomislila sam, bolje da to uradim tada prije nego nastane još veće ludilo. Ali, već je bilo potpuno ludo, niej bilo mjesta za parkiranje, nije se imalo gdje parkirati; kad sma ušla u super market, nije bilo kolica, a redovi su bilo od početka- od kasa- do kraja prodavnice. Koliko je to ludo. A onda sam počela slušati o toalet papiru, širom svijeta, ljudi su počeli praviti mimove o tome, pokazivali jedni drugima kako ga čuvaju u sefovima u kućama, ali toalet papir …. Netko mi je napisao da je ono što se dogodilo sa toalet papirom da je prva osoba koja je dobila poruku dobila poruku u vezi sa čišćenjem, ali ju je pogrešno protumačila i pogrešno prenijela i to se pretvorilo u pandemiju sa toalet papirom. I neki su me ljudi pitali kako sam se mogla smijati, a ja sam rekla da je to toliko suludo da se moraš smijati. Moram vam također reći kako ja ovo doživljavam, prije svega za mene su treninzi, trenutačno imam jako mnogo treninga zakazanih, ništa ne otkazujem, ali kad se približi … moram vam reći sa Meksikom sam imala online trening u subotu i nitko nije tražio povraćaj novca, ovo što smo uradili je bio kao bonus, a predavanje smo odložili i maćemo ga čim budemo mogli. Upravo sam objavila putovanje na Machu Picchu i neki su me ljudi pitali je li to šala. Je li to šala? Mislim, granice su zatvorene, imamo pandemiju, a ti pitaš „Hoćete li sa mnom na Maccu Picchu?“ S druge strane, imam već troje ljudi koji su već platili. Dakle, sve zavisi … Razumijete što mislim…. Prije svega, ne otkazujem ništa, jer ako vam kažem da otkazujem, pecam se na cijelu ovu priču da je ovo kraj svijeta, a to si ne mogu priuštiti, ja nisam ovdje da se upuštam/angažujem oko ovoga. Ovo s dešava i ja idem dan po dan
*Da, korak po korak
-Pritom, trebam biti u stanju da mislim da ću do juna moži otići na Machu Picchu, a ako ne budem, vidjet ćemo što ćemo
*Sjajno.
-Mislim, ja uporno pitam trebam li otkazati ili nešto, ali ne dobijam ništa o otkazivnaju ili da trebam prestati raditi tako da ….
*Život teče dalje
-Da
*Imamo pitanje od naše Ane, iz Beograda, ona kaže „Kada sam u bolnici na poslu često mi se pojavljuje alat Hawai i kad čistim sa njim smena protekne mirno da li je to u redu? Inače čistim više sa hvala ti, volim te.“
-Divno! Što god da ti dođe, bit će tvoj alat. Ja bih definitivno, … ako ti se sada javi Zlatni prsten, vakuumiraj se, definitivno uvijek „Bože, vodi me“, „Bože, čuvaj me“ i slično. Ali, što god da se javi, biti će savršeno za vas. To nas ponovno uvjerava da riječi… Drago mi je čuti da primjećujete tu razliku i to je ono što nam ljudi obično kažu. Ljudi koji rade u bolnicama, uobičajeno, čak ne ni tijekom pandemiije, da su smjene mnogo lakše, sa manje hitnih slučajeva i slično.
*Da, upravo tako, upravo tako. Dakle, kada govorimo o njima, imaš li neki poseban savjet za njih, ljude koji su izloženi?
– Ne, ne, samo da rade s Bogom. Mislim da se osjećaju preplavljenima zato što misle da to rade. Ali, kao i uvijek, ako znaš da si tu samo da čistiš, skinut ćeš jako veliki teret sa ramena, a tu si samo da bi čistio. Definitivno djeluješ, radiš, vidiš ono što je pred tobom, uradiš što imaš, ali uvijek držeći Boga za ruku, uvijek s Bogom.
*Što je sa onim, ljudi kažu da je ovo što see dešava Božija kazna ili nešto zastrašujuće …
-Ne. Mislim da je to još jedna prilika da se čisti, mnogo će stvari proizaći iz toga. I onda još jedan tunel. Ali, ne brinite, jer ćemo vidjeti svjetlost. Bog ne kažnjava. Ali, stvaramo posljedice svojim djelovanjem i ovo je možda jedan način da sebe spriječimo u činjenju nekih stvari. Ali, ja ne mislim…. Izvorni plan nije bio to, mislim da je to dobra posljedica, blagoslov je što se ovo zapravo dogodilo.
*Dakle, samo treba ….
-Prikazivali su svinje kako se igraju na ulici u Italiji, sa svojim bebama, preuzimaju
*Da, zapravo, kada bi se ljudi mogli opustiti i imati povjerenja, ovo bi zbilja bio dobar period, jer sada je vrijeme da imamo vremena. Stalno se žalimo da nemamo vremena …
-Još jedna stvar za koju sam također shvatila da nam mnogo pomaže jeste disanje, neki od nas prakticiramo HA disanje, ali znate što, smao disanje, napuhavanjem trbuha, onog koji stalno nastojimo sakriti, vas trenutačno opušta, vidjet ćete da vam se ramena spuštaju i povezujete se sa tišim/mrnijim dijelom sebe, a koji je uvijek tu, i možete doprijeti do njega u bilo kom trenutku. Mislim da je tišina jako bitna u ovom momentu. Čak i ako trebamo sjesti sa svojim strahom i suočiti se s njim, ili brigom. Ne pokušavajte mu pružati otpor, „Ne trebam osjećati strah“… Možda se plašim, možda brinem. Ako gledate vijesti, čistite, nemojte gledati samo da biste brinuli i zurili u televizor, nego osvijestite, „Nastavljamo s čišćenjem“.
*Mabel, mnogo, mnogo ti hvala, ovo nam zbilja mnogo znači, bližimo se kraju, nitko nema pitanja … Suzana kaže da su Sarajevom šetali konji, centrom Sarajeva
-Vau! Kažem vam, mi smo preuzeli od njih … zemlju… Možda kažu „Povraćamo našu zemlju“
*Definitivno jeste… Dakle, ….
-Mnogo toga dobrog će doći jer smo kod kuće … znate, po prvi puta svi u svijetu radimo istu stvar, sjedimo u kućama. Mislim da će donijeti mnogo blagoslova. Otvorite um, ne prepuštajte se strahu, razmišljanju o tome što ćete sada raditi jer sada ne možete ići na posao… Ovdje u USA Vlada preduzima jako dobre mjere i pomaže, ne znam kako je u drugim zemljama, ali ne želim da paničite, jer ono što vam je potrebno Bog to radi, ne Vlada,dakle (pomoć) može doći sa različitih strana sa kojih niste ni očekivali. Dakle, otvorite um, sada je vrijeme da otvorite um, jer čak i kad ovo prođe više neće biti isto, tako da trebate biti spremni, trebat ćete se prilagoditi. Ljudi će imati vremena da se presaberu. Reći će, „Išli smo ovim putem, ali sada ćemo krenuti ovim“ i možda ćete se i sami naći u sasvim drugačijoj situaciji… mislim, ako ovisite o odlukama drugih ljudi, shvaćate li što želim reći, jer ljudi će početi primjećivati da postoje i drugačiji načini življenja, vođenja posla… Ali, nema šanse da za svakoga od nas neće postojati mjesto, ili mogućnosti ili prilike i slično. Već imamo jako mnogo promjena u društvu, u tehnologiji i svi smo se prilagođavali tome. Ovo je još jedno veliko prilagođavanje
*Da ….
-Molim vas, imajte povjerenja, molim vas imajte povjerenja.
*Da, da. Ovdje imamo jednu sretnu okolnost, a to je da imamo dobru zdravstvenu zaštitu.
-Divno.
*U našem regionu, tko god da se razboli ima zdravstvenu zaštitu, nije da trebamo platiti ili nešto, tako da hvala Bogu na tome.
-To je sjajno.
*To je jako važno. I imamo jedno pitanje „Što je sa svim žrtvama virusa?“
-Ono što trebamo uraditi jeste pomoći im da odu u svjetlost i čistimo … zapravo, hvala ti na tome. Jedna od poruka koje smo dobijali jeste da je naš posao da tim dušama pomognemo da odu kući, tako da će njima naše čišćenje zbilja pomoći. To je jedina stvar… ako se oni vraćaju kućii, ne brinite. Možd su i volonteri dio plana da nam pokaže ono što vam uvijek govorim, tragedija nije tragedija, ali samo ako se mi konačno probudimo i mislim da će mnogo … Ovo je buđenje, ovo je ogromno buđenje za veliki broj ljudi. Druga stvar, imamo toliko bića koja nam pomažu, ali isto tako ljudi sada viđaju više dupina, više kitova… Divno. To su duše čak i sa drugih planeta koje nam dolaze pomoći. Zato molim vas ne brinite, jer imamo pomoć, pomoć je tu. Molim vas, nemojte se upuštati, pokušajte održati mir u umu, podjetite sebe razgovorima poput ovog, knjigama, audio zapisima, video zapisima, gledajte ono što gledate i gledajte ono što čujete, mislim ono što slušate. Molim vas, dobro se starajte o sebi i fizički.
*Da, to je veoma važno. Dobro. Mabel, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, mnogo ti hvala
-Volim vas, volim vas ljudi i vidjet ćemo se na jesen.
M: Dobro, ono zbog čega smo danas zajedno je naša „stvarnost“ o virusu i o tome da se ljudi prepuštaju strahu. Voljela bih da to podijelimo, jer to je bila svrha ove emisije. Jako mi je važno da se ljudi ne boje i mislim da nam imaš reći nešto vrlo bitno, možda imaš neki savjet i voljela bih time završiti za gledatelje.
R: Dobro, ja često želim reći sve odjednom…
M: Ne, ne, možemo imati nastavak razgovora. Ali sada… Volim sve što smo podijelili i mislim da je to jako važno. To nas dovodi do ovoga što se trenutno događa. Još jednom ponavljam: vrlo je važno da se ne bojimo jer se tako povređujemo. Tako ne pomažemo, nego samo patimo.
R: Postoji nekoliko stvari o strahu. Prvo, on nije stvaran nego je program uma. Govorili smo o odnosu s umom. Ako taj odnos promijenimo i kažemo mu: Više ne moramo projicirati te lažne programe. Ako dođemo do određene razine iskrenosti, što zahtijeva praksu, kako bi postala stvarna za um i nas, možemo umu sugerirati: Ume, stvarno više ne moramo projicirati strah. Čini se kao ništa, ali zapravo ide u samu jezgru straha. Naučili smo da je strah koristan kako bismo pobjegli od sabljozubih tigrova. Sve te koristi su lažne. Najbrži trkači na svijetu se ne moraju uplašiti da bi me dostigli. To je potpuna laž. Prvo, strah uopće nema dobru svrhu. Čak ni strah od Boga, bacila i bakterija itd. Sve su to lažne ideje. Razumijevanje može biti jasno jedino ako nema straha koji ga zaklanja. Rješavanje straha je nužno za mijenjanje odnosa s umom, i ako to zaista radite, iznenadit će vas da straha nema bez obzira na to što se događa. Čak i ako vas lovi sabljozubi tigar pobjeći ćete i napraviti sve što može…
M: Sakriti se, ha ha.
R: ..ali nećete se bojati. Drugo, postoje pozitivne protumjere ovom virusu o kojima se ne govori. Na njima nitko ne zarađuje i javnost ih nije svjesna. Jedna od najvećih mjera jest nano srebro, ne koloidno srebro. Čestice koloidnog srebra su tako male da u vodi ne potonu na dno, ali nano srebro je manje i postoji nekoliko dobrih izvora. Ja ga osobno ne prodajem, ne pokušavam zaraditi. Zarađivanje nije zlo, samo želim da znate da to sada ne radim.
M: Ne, ne, to nije bila ideja ove emisije.
R: Srebro je jeftino, možete popiti bocu srebra i neće vam ništa biti. Dnevno vam treba samo nekoliko kapi. Sinoć smo radili smo prilog o tome u našoj radio emisiji. Vrlo je učinkovito, djeluje protiv ebole. Ovo ne smijem reći službeno i ne dajem medicinski savjet…
M: Ne, ovdje se ne bavimo liječenjem, ovo je moguća ideja za ljude koji su zabrinuti i ne znaju kako se zaštititi.
R: Dobro je dijeliti informacije.
M: Uvijek govorim ljudima, napravite ono što vama odgovara, bez obzira što ja kažem. Nemojte to raditi zato jer je tako rekla Mabel ili netko drugi.
R: Medicinski savjet je da odete svom liječniku, u to ne ulazimo.
M: Ne, mi čistimo dok vi to radite.
R: Oprostite ako sam nekome dao krivi dojam, govorim iz vlastitog iskustva.
M: Naravno.
R: Potvrđeno je da je nano srebro učinkovito protiv mnogih stvari i potpuno sigurno. Prema mome saznanju, nije bilo ničega iole negativnog. Druga stvar je jod, a skoro svatko od nas ima manjak joda u organizmu. Jod djeluje na svaku stanicu u tijelu, ne samo na štitnjaču. Postoje dobri izvori joda koje mogu ostaviti Mabel, pa bi mogla ispod staviti link.
M: Da, možemo ispod videa staviti link za ljude koji su zainteresirani. Ali, nisam čula drugi dio. Što si to preporučio kao drugu stvar?
R: Dobro, postoje tri stvari koje sam spomenuo, protumjere…
M: Nisam čula drugu stvar…
R: Prva je srebro..
M: Nano.
R: Da, nano srebro, druga stvar je jod…
M: Jod, ah, dobro…
R: Treća stvar je vitamin D3. Dizajnirani smo tako da primamo mnogo sunčeve svjetlosti. Mi smo poput biljke, to je jako važno. Sunce nas ne ubija, nije štetno za nas. Trebamo ga, a ako nismo navikli, moramo se postupno izlagati. Sunce treba doći u naše oči i kožu, tako smo fizički stvoreni. Ako ga ne dobivamo dovoljno, a to znači skoro nitko od nas…Ako imate tamnu kožu, treba vam više sunca, jer boja kože nastaje od melanina, a to je filter za sunčevu svjetlost i energiju. Svi mi, bar koliko ja znam, smo davno potekli iz tropskih područja i u to vrijeme svi smo imali jako tamnu kožu. Neki ljudi su odselili u jako udaljena područja, a tijelo je pametno, pa je reklo da više ne treba toliko melanina. Tako su iz generacije u generaciju oči i koža postali svjetliji kako bi upili više sunčeve svjetlosti. Zbog melanina tamniji ljudi češće imaju određene bolesti što se obično ne zna. Ako imamo svjetliju kožu, trebamo više sunčeve svjetlosti i energije da bi mogla proći u tijelo. Tamna boja kože nam je služila kao zaštita u tropima, ali već tisućama godina tamo ne živimo. Dakle, vitamin D3. Kada nisam dobivao dovoljno sunčeve svjetlosti, ja osobno, ne govorim vam da nešto trebate raditi.
M: Ne, ne, mi samo govorimo o prirodnim stvarima.
R: Potpuno prirodnim. Uzimao sam pet do 10 tisuća jedinica vitamina D svaki dan, i bilo je odlično, ali sada samo koristim Sunce jer imam priliku biti vani. Dakle, te tri stvari će napraviti značajnu razliku. Još jedna stvar koju možete napraviti je da dovoljno spavati u mračnom prostoru. Ako nije dovoljno mračno, nabavite masku i sl. Opustite tijelo, ako vam je krevet pretvrd, stavite spužvu i sl. Nemojte da vam bude neudobno po noći. Trebate vježbati jer limfni sustav koji čisti stanice na fizičkoj razini, nema srce nego radi putem mišićne kontrakcije. Ako ne vježbate, tijelo se ne kreće i limfa ne izbacuje toksine iz tijela. Ne kažem da se ubijete vježbanjem, ali osnovne vježbe otpora, snage i istezanja pomažu, te tri vrste.
M: Dobro, to su alternative. Ponekad naš um treba poticaj kako da se zaštiti i što može učiniti. Htjela sam to podijeliti jer je sve prirodno, ostalo je do proizvođača, mi nemamo ništa s tim. Željela sam pričati o tome kako da kontroliramo strah, a ne da on kontrolira nas. Dakle, strah je program. Možemo pričati s unutarnjim djetetom, pružiti drugi obraz, jer ono čemu se opiremo opstaje. U Ho’oponoponu kažemo da možemo samo reći hvala ili volim te kako bismo ga zaustavili postali prisutniji. Trenutno živimo u strahu i tjeskobi od budućnosti. Što će se dogoditi? Kako da ostanemo prisutni?
R: Dvije stvari su važne. Prvo, odnos s umom. O tome smo već govorili. Ako ostvarite dobar odnos s umom, to će vam nepovratno promijeniti život. Drugo, ako se naučite opuštati, ne možete biti u strahu. To ne ide zajedno.
M: Da, tako je.
R: Ako se bojimo, nismo opušteni.
M: Kaže se da ako smo svjesni, ne možemo biti ljuti. To dvoje ne može postojati istodobno.
R: Ljutnja je uvijek zamaskirani strah. Možete svaki dan provesti neko vrijeme promatrajući tijelo, jer i to je odnos koji trebate popraviti. Ako primijetite da negdje u tijelu postoje čvorovi energije, a vi ste glavni jer živite u tijelu. A tijelo je svjesno pa mu možete reći: Dobro, sada se možeš opustiti. Recite to i stvarno tako mislite. Opustite se, a onda to recite. Kako budete prakticirali opuštanje, ići ćete sve dublje, hopsanje će postati mnogo jače, a strah će jednostavno otići.
M: Prekrasno.
R: Čim se uplašite, pogledajte kako ste napeti. Duboko dišite, svjesno se opustite i primijetit ćete da se nećete ničega bojati dok ste fizički opušteni.
M: Dakle, opustite se, dišite, otpustite, zar ne?
R: Da, i svjesno surađujte s umom. To dijete je vaša odgovornost, da bi moglo odrasti do punog potencijala. Čim se počnete brinuti zbog toga, samo se opustite, jer ne možete brinuti ako ste opušteni. I više nećete imati posla s istom razinom straha.
M: Dobro, imam posljednje pitanje vezano za to kako se nositi s trenutnim vijestima, ha ha. Ja, npr. gledam vijesti i čistim. To mi je prilika da budem svjesna što trebam čistiti. Neki ljudi kažu da ne gledaju vijesti, ali mislim da smo sada svi postali ovisni o vijestima jer smo svi pomalo zabrinuti. Što bi nam savjetovao vezano za vijesti?
R: Važne su dvije stvari. Nastojim ne ići u širinu. Jedna od njih je prepoznavanje pravih vijesti, to će se poboljšati kad budete radili na odnosu s umom. Najbolji izvori vijesti nisu TV, novine i radio. Nisu, oni su već kompromitirani. Toliko o tome. Postoje privatni izvori koji su jako dobri. Važno je promatrati kako prenose vijesti i možda, Mabel, mogu dati mali uvod o čemu ćemo razgovarati sljedeći put.
M: Dobro.
R: Ako želite moći koristiti dobre vijesti, a ne biti preplavljeni i van ravnoteže, postoje dvije sposobnosti uma koje treba razdvojiti. Zapravo se radi o pažnji, ne o umu. Prva je strateška analiza. Kada gledate neku vijest u novinama, pravu ili lažnu, vaš um analizira što to znači. To je poput vojne situacije. Imate snage koje se različito kreću i imaju različito oružje. Ako je zapovjednik dobar, ne slomi se nego radi stratešku analizu i kaže što će se raditi. Isto vrijedi i za život. Ovo se događa u poslu, ono se događa u vezi, a ovo se događa u vladi. To su sve strateški osviješteni problemi. I što ste svjesniji, učite prepoznati vijesti koje nisu kompromitirane. O tome možemo kasnije ako želiš. To je samo strategija, ne uznemiruje. Ono zbog čega postaje uznemirujuća je druga sposobnost koja je poput emocionalne cijevi za hranjenje. Možete ju zamisliti kao cijev usisavača koja izlazi iz sredine srca. Mi automatski koristimo sposobnost strateške analize zajedno sa sposobnošću emocionalnog hranjenja i fokusiramo ih na istu stvar. Ako želite biti strateški svjesni prijeteće situacije, a emocionalna cijev za hranjenje je isto tamo, upijat ćete negativnu energiju situacije koju analizirate i počet ćete se osjećati bolesno ili depresivno, ljuto ili uplašeno, sve ono što vam tjelesno šteti. Možete postiti što iscjeljuje mnoge stvari ako znate što radite. Za emocionalno hranjenje ne možete postiti jer uvijek nešto jede, unosi energiju onoga na što ste fokusirani. Moje rješenje za to je da svoj emocionalni centar povežete s najljepšom, najviše inspirativnom i poletnom stvari koju možete zamisliti. Što god to za vas bilo. Zamislite i osjećaj, ne samo sliku, zadržite to i prakticirajte zadržavanje, osim ako ne zamislite nešto još bolje. Ako to tako zadržite, onda koristite stratešku i analitičku sposobnost odvojeno, pa možete proučavati bilo koju vijest u svijetu, a neće vas uznemiriti. O tome možemo detaljnije kasnije.
M: Dobro, divno. Richarde, mnogo ti hvala na odličnim informacijama. Nadam se da će pomoći ljudima kako bi se zaštitili, tjelesno, emocionalno i duhovno. Zbog toga smo ovdje, da bismo pružili potporu ljudima da otpuste i imaju više povjerenja.
R: Tako je, ljudi imaju vlastitu snagu koja je neograničena.
M: Kad se mi promijenimo, i sve ostalo će se promijeniti. To moramo shvatiti. Kao što smo rekli, 100% odgovornost nije krivnja. Ako ste voljni preuzeti odgovornost, možete se osloboditi.
R: Tako je, to je potpuno istinito.
M: Dobro, Richarde, vidimo se sljedeći put. Hvala svima, nadam se da vam je bilo od pomoći.
M: Richarde, želim reći da smo se tek upoznali. Prije tjedan dana si me kontaktirao zbog važnosti Ho’oponopona u vremenima u kojima živimo. Sviđa mi se to što imaš za podijeliti s drugim ljudima, o strahu, oprostu, virusima i svemu. Mislim da je sada jako važno da ostanemo svjesni i ne prepustimo se strahu. Najprije bih voljela znati nešto o sljedećem. Spomenuo si da si rođen sa sjećanjima iz prošlih života i voljela bih čuti o tome.
R: Da, sjećam se malo da sam ranije nekoliko puta bio ovdje i svakako znam da nisam iz ove dimenzije, kao ni nitko od nas…
M: Naravno.
R: Sjećam se malo o onome između, prije nego sam došao ovaj put, kada nisam bio u fizičkom obliku. Sjećam se rođenja i smrti što je jako utjecalo na način kako promatram stvari.
M: Naravno, naravno…
R: Uopće me ne brine smrt, znam što ona jest, a to nije ono što su nam je rečeno. Smrt je samo promjena okoline i oblika. Ne želim uzdrmati ničija religijska uvjerenja. Nije mi želja nekoga uvjeravati u bilo što.
M: Ja se ne sjećam prošlih života, rođenja i smrti, ali sam došla do točke da se ne bojim smrti i to daje takvu slobodu. To je užitak života jer si prisutniji u sadašnjosti, inače stalno nastojiš izbjeći nešto, tj. smrt.
R: Potrebna je dublja opuštenost za jasnu osviještenost i unutarnji rad. Ako si napet, što svatko od nas jest na nekoj razini, imaš ograničenu percepciju.
M: Točno tako, nikad nisi prisutan.
R: Da, strah od smrti je samo primjer straha…
M: Da.
R:…i otkrio sam da se ničega ne treba bojati.
M: Prekrasno. Kada si spomenuo dublji osjećaj mira, to je kao kada sam pronašla svoj put Ho’oponopono i prestala ići svaki vikend na drugi seminar pokušavajući naći mir. Uvijek kažem ljudima da dijelim Ho’oponopono jer je to moj put, ali znam da postoje različiti putevi. Ideja je kad nađeš ono što ti odgovara, to ti daje mir, slobodu i neovisnost.
R: Tako je, mislim da svi, bez iznimke, imaju unutarnje vodstvo. Važno je to osvijestiti i opustiti se da bi se vodstvo moglo slušati. Nitko nije ovdje slučajno. Vodstvo će te odvesti tamo gdje trebaš biti.
M: Najvažnije je da svi imamo svrhu. Nedavno sam držala tele predavanje i ljudi uvijek pitaju: Koja je moja svrha? Odgovorim da je možda tvoja misija biti majka. Možda trebaš donijeti posebnu dušu na svijet koja će donijeti mir. Možda je svrha jednostavno biti majka.
R: Da, i sa svim lekcijama koje idu s time, jer izvana odgajaš dijete, ali iznutra stalno dobivaš lekcije ako si otvorena prema njima.
M: Točno tako, sve je prilika za rast. Drago mi je što razgovaramo o smrti jer volim tu temu. Imala sam privilegiju, dar, blagoslov odlaska moje majke. Ona je prakticirala sve o čemu podučavam, nije se uopće bojala smrti, čak je tražila od ljudi da ne plaču. Govorila je da joj tako odmažu, zadržavaju je. Također je govorila da je završila posao na zemlji i da mora otići. Čak je i telefonirala ljudima da bi im rekla: Molim vas pustite me da odem, nemojte plakati za mnom.
R: Smrt je lakši dio, tada si gotov sa svime, oslobodiš se i stvari postanu bolje. Ali teži dio je kad si još uvijek ovdje, a to se zove biti živ, znaš. To je teže.
M: Znam, pitam ljude jesu li čuli za nekoga tko je imao iskustvo bliske smrti i htio se vratiti natrag. Nitko se nije želio vratiti. Svi kažu: Pa, čuo sam glas da još nije moje vrijeme…ali onda počnu opisivati neopisivo, mjesto na koje su otišli. A mi ovdje čvrsto držimo sve što posjedujemo. Jedna od krasnih lekcija koju nas smrt uči jest da da odlazimo bez ičega. Samo sa iskustvima, i nadajmo se, lakši da možemo ići na višu razini. Kad diplomiramo.
R: Zapravo odlaziš s onime što je jedino bilo istinski tvoje.
M: Točno, odlazimo s čime smo i došli. Možeš li zamisliti da većinu vremena obraćamo pažnju na nevažne stvari i mislimo da smo zbog tih stvari ovdje? Da bismo bili uspješni, imali ne znam koliko novaca u banci, da bismo vozili određen automobil. Sve je to lijepo, ali jako je važna ravnoteža. Možeš imati dobar život, ali znajući da to nije to. Tako također postižeš mir.
R: Da, zapravo učimo uklopiti dvije razine u jednu. Što god naučimo iznutra, prenosimo to na aktivnosti i odnose, mijenjamo ih i to nam pokazuje kakvi smo mi iznutra.
M: Uvijek kažem, potrebno je imati ravnotežu u svemu. Mi smo duhovna bića, hvala Bogu da smo se probudili i znamo da nismo ovo tijelo, ali sada smo ovdje i imamo tijelo te moramo se brinuti za njega. Bit svega je ravnoteža. Govoreći o ravnoteži, jedan od razloga zašto smo ovdje s Richardom, jest sve ovo što se događa u svijetu. Jako mi je važno da podržimo ljude u tome da se ne prepuštaju strahu, da se toliko ne angažiraju, da budu prisutni itd. Prije ovog susreta rekla sam Richardu da ne želim unositi nikakvu negativnost. Ovdje smo da nađemo i damo rješenja, mir…Richard mi je rekao nešto važno što ima veze s ravnotežom. Istina, ali moramo znati što se događa jer sada smo ovdje. Moramo znati što se događa makar da budemo budniji, svjesniji i da donosimo bolje izbore. Richarde, reci nam nešto o svojim otkrićima kako bismo imali kratak pregled tako da možemo biti pripravniji za znakove kako bolje odabirati.
R: Govoriš li čega moramo biti svjesni na fizičkoj razini?
M: Pa, doći ćemo i do fizičkog, ali mislim da si rekao kako proučavaš tamne sile da bih bolje razumio oprost i kako bi se zaštitio.
R: Da, osjetio sam da kad ću već biti ovdje neko kratko vrijeme, a to je životni vijek, bez obzira koliko trajao…kao što si rekla, svrha je prva stvar. Što ću raditi ovdje? U ovom trenutnom procesu nisam zabrinut za budućnost jer znam odakle dolazim. Sve mi je to u redu, ali htio sam činiti dobro dok sam ovdje da ljudi i drugi životni oblici na ovom planetu imaju neku korist. Želio sam pomoći svima koji prolaze teške trenutke te sam otkrio ako želiš pomoći ljudima, prvo se moraš pobrinuti za sebe. Moraš razviti vlastitu svjesnost. Prema mom mišljenju, neki od prvih… skrećem s teme na temu, znam, oprosti, želim reći mnogo toga…
M: U redu je.
R: Neki od prvih duhovnih asketa su mislili da je duh dobar, a tijelo loše. Oni ekstremni bi hodali okolo i bičevali se samo kako bi pokazali koliko su duhovno napredni i da znaju koliko je tijelo zlo. To nije ono što sam ja otkrio. Sve je odraz Duha, Boga, ili koje god ime koristite za mjesto odakle ste došli. Tijelo je nevjerojatno. Uopće nije zlo, nije loše.
M: Da, slažem se. Bog je smislio ljudsko tijelo, zar ne?
R: Da, tijelo nije pogreška. To je tvoje vozilo, tebe kao čistog duha i svijesti, jer to je ono što jesi, a ne um. Ovo su samo moja otkrića, ne govorim drugima da griješe.
M: Ne, Richarde, u redu je. Ja uvijek govorim da ne postoji nitko tko sigurno zna. Dijelim samo one stvari koje su meni u redu. Neće se svi složiti s tim.
R: Upravo tako. Sve je u redu. Ne tražim slaganje.
M: Ni meni to ne treba.
R: Otkrio sam da smo mi jedinstvena svijest. Čak i dok smo ovdje. U našoj istinskoj biti nemamo oblik ni um. Došli smo iz nečega dok se još ništa nije manifestiralo. I sada smo ovdje usred ove relativno spore, guste vibracije koju nazivaju stvarni svijet. Čula si za to? Svuda je oko tebe.
M: Da.
R: I morali smo imati vozilo da bismo iskusili svijet jer čisti duh i materija se moraju nekako povezati. Vozilo koje je nastalo iz svijesti kao i sve ostalo. Ne postoji ništa što nije stvoreno iz originalne čiste svijesti. To se pomalo slaže s religijama koje kažu da je Bog sveprisutan, da je svuda. To je moguće jedino ako je Bog jedino biće koje stvarno postoji. Otkrio sam da je to istina. Tijelo je stvoreno od čiste svijesti koje vibrira na nižoj razini, ono je vozilo koje nam omogućuje iskustvo života. Nije samo inteligentno što su prvi otkrili kiropraktičari, točnije Daniel David Palmer 1895. godine. Kiropraktika i ostale prirodne terapije se temelje na tome da je tijelo inteligentno. Otkrio sam da tijelo nije samo inteligentno, nego je i svjesno, svjesno je sebe. Tijelo je samosvjesno biće što je prilično nevjerojatno.
M: Ja imam kiropraktičara koji priča s mojim tijelom i vidim kako mu tijelo odgovara, ha ha.
R: To se stvarno događa.
M: Svog kiropraktičara zapravo zovem čarobnjakom, ha ha.
R: I ja sam imao takvog učitelja, ranije u šezdesetima. No dobro, tijelo pokušava komunicirati s tobom putem svoje svijesti još otkako je začeto. Što se ne bi moglo dogoditi ako nisi bila tamo. Objasnit ću jer ovo može zvučati čudno…
M: Meni nije čudno, ali ako želiš objasniti, samo izvoli.
R: To je omogućilo poredak DNK stanica, ali to je široka tema za koju bi trebalo najmanje deset emisija.
M: Naravno.
R: No bit je u tome da je tijelo od početka bilo odraz tvoje osnovne svjesnosti, kad su se stanice počele dijeliti. A DNK se poredao na točno određen način kako bi stvorio upravo onakvo tijelo kakvo ti je potrebno da bi mogla iskusiti sve što trebaš u ovom životu. Potpuno jedinstveno. Zato, ako se pažljivo zagledaš u oči novorođenčeta, možeš vidjeti da nije posve novo, tijelo jest novo, ali ne i osoba.
M: O, vau.
R: Ako ne slušamo vlastito tijelo, propuštamo veliki izvor informacija i znanja. Broj informacija koji možemo dobiti od tijela ako smo dovoljno pozorni, je gotovo neograničen. Zdravlje je važan element. I zato ne valja govoriti: Ja sam duhovan, ne treba mi zdravlje. Tijelo je stvoreno u skladu s prirodnim principima, kao što je dizajniran automobil i potrebno mu je gorivo. Ako u njega naliješ nešto što nije gorivo, neće raditi bez obzira u što vjeruješ. Postoji stanje koje možeš postići, npr. upravljati automobilom snagom volje, ali to će voditi pogreškama koje svakako neće pomoći.
M: Ja sam bila viša računovotkinja ovdje u SAD-u i kada sam otkrila duhovni svijet to je bilo nešto novo i više nisam obraćala pozornost na tijelo, ni na mnoge stvari, a jednog dana sam rekla: Što se to dogodilo? Shvatila sam, kao što smo već spomenuli, da je u svemu potrebna ravnoteža.
R: Moraš znati gdje se nalaziš i početi od toga.
M: Znatiželjna što misliš o novcu i svjesnosti iako to nije tema današnje emisije.
R: I ta tema ima nekoliko razina…
M: Mnogo ljudi ima novčane probleme pa me zanima što ti imaš za reći o tome.
R: Neću odgovoriti samo u nekoliko riječi, jer da bismo zaista razumjeli ovaj koncept, trebamo razumjeti zašto Ho’oponopono djeluje. Treba znati sljedeće. Tijelo je svjesno biće koje ima osobnost, ne samo svijest. Kod većine ljudi je na razini dvogodišnjeg djeteta. Ponavljam, ne radi se o uvjerenju, otkrio sam da zaista ima osobnost. Ako želiš imati dobar odnos s dvogodišnjim djetetom, trebaš komunicirati na toj razini, razumjeti njegovu psihologiju i što mu je zabavno. Djeca vole znati da imaju sigurnost, da ih roditelj voli i brine se za njih, a ne da ih pošalje igrati igrice da se može opijati. Tako se djeca ne odgajaju ispravno. Trebaš obraćati pozornost na njih, znati što rade, ostati u kontaktu i voditi ih kako bi odrasli do svog potencijala. Takvi su tijelo i um također. Um je često krivo shvaćen. Slažem komadiće informacija, ne mislim predugo govoriti, ali ti komadići su važni i direktno odgovaraju na pitanja i vežu se na osnove Ho’oponopona.
M: Rekao si da je i um dvogodišnje dijete što nam daje potpuno drugačiju percepciju. Sa stajališta Ho’oponopona, um nije pogrešan, samo ne želimo da nas kontrolira. Tako da možemo doći iz dijela nas koji zna, unutarnje mudrosti koju svi imamo. Um treba doživljavati poput djeteta. To je potpuno novo objašnjenje uma i mnogim ljudima može biti lakše shvatljivo. Lakše je razgovarati s dvogodišnjakom nego s 40-ogodišnjakom, znaš, pokušati ga uvjeriti. To je potpuno drugačiji odnos.
R: Tako je.
M: Mislim da je takvim odnosom lakše upravljati.
R: Želim reći da imaš dvoje napuštene djece. Moraš biti dobar roditelj i svakome od njih reći: Žao mi je što sam vas čitavog života zanemarivao.
M: Dodat ću, ne znam hoćeš li se složiti s tim, ali rekla bih da imamo troje djece. Podsvjesni um je s nama u svim životima i ima sve podatke, dakle sa stajališta Ho’oponopona je također napušteno dijete. Lakše je shvatiti da imamo posla s djecom. Mislim, ljubavlju možeš sve iscijeliti. Sve što djetetu treba jest ljubav.
R: Ljubav je stvoritelj…
M: Priznanje, prihvaćanje, divljenje, poštovanje…
R: Ljubav je sinonim za svjesnost, to se nekako pobrkalo, ali ljubav je uvijek bila prisutna. Razlog zašto vidim dvoje djece, a ne troje je taj što um uključuje sve informacije, ne samo o fizičkom svijetu, nego i o višim razinama. Slažem se, s nama je u svim životima, ima sve informacije i sjećanja. To je smiješna kombinacija jer mala, dvogodišnja osobnost posjeduje ogromno skladište informacija. No otkrio sam da je sposobna odrasti u nevjerojatno biće puno potencijala, ali to nismo mi. Um drugačije gleda na podsvijest, nego što mi gledamo. Nama je podsvijest samosvjesno biće koje je potpuno svjesno svih informacija. Ali um ju tako ne doživljava, nego samo mi jer još nismo ostvarili punu vezu s njom.
M: Tako je.
R: Sve je povezano, dio kojeg mi vidimo i ogroman dio od 99 % koji je nesvjestan.
M: Čak i Kabala kaže da imamo samo 1 % svjesnosti. Dakle, da se vratimo na novac…
R: Neću to zaboraviti.
M: Onda dobro, pustit ću te da odgovaraš. Meni je to važno jer se isto radi o prisutnosti i ravnoteži. Smatram da novac ima svijest, Bog se također nalazi u novcu. Novac je jedan od pogrešnih programa koje imamo.
R: Dobro, sada dolazimo do toga zašto Ho’oponopono djeluje u fizičkom svijetu. Sve je svjesnost. Riječi su nedostatne da opišemo o čemu govorimo.
M: Naravno, razumijem, ali pokušavamo objasniti riječima.
R: To je poput impresionističke slike gdje slikari nisu crtali fotografske slike, nego su određenim bojama slikali oblike, a kada gledamo takvu sliku, um sve poveže zajedno, npr. kao kod slavnih francuskih impresionista. Tako koristimo engleske riječi ili bilo kojeg drugog jezika. Pokušavamo slikati dovoljno sugestija tako da možemo prenijeti osjećaj da bi svatko tko ovo sluša shvatio što mislimo. Ideja da sve dolazi iz svijesti znači da sve oko nas što izgleda čvrsto, jest takvo samo zato što mi to tako doživljavamo putem osjetila. Osjetila su prilagođena dijelu elektromagnetskog spektra koji nazivamo vidljiva svjetlost. Oblike ne čini samo svjetlost. Kada dodirneš nešto čvrsto, frekvencija koja iz toga vibrira je ista kao i ona u tvom fizičkom tijelu. Zato to osjećaš kao čvrsti otpor. Mnogima od nas kada smo bili djeca su dani modeli atoma s kuglicama i štapićima povezanih na različite načine i u različitim bojama. Ne znam jesi li to vidjela.
M: Mislim da imam ideju o čemu govoriš.
R: To je set smeđih štapića koji ulaze u rupe u kuglicama i od njih možeš svašta oblikovati. Dakle, u osnovnoj školi su nam dali model atoma. Vanjske kugle su predstavljale elektrone, a u sredini su bili protoni i neutroni s jezgrom. Ovakav način prikazivanja atoma je pogrešan. Ako želiš vidjeti pravi prikaz, trebaš otići u Sikstinsku kapelu u Italiji gdje je na stropu Michelangelova slika. Ako od sredine stropa povučeš nit do pola puta do poda, na kraj niti staviš zrno riže i zamisliš da je to jezgra. Zatim imaš nekoliko zrnaca prašine koji idu okolo s vanjske strane sobe koji predstavljaju elektrone. To je pravi prikaz atoma. Kada to vidiš kao atom, a ne onaj mali model, većina je tzv. prazan prostor, navodno prazan, ali nema subatomske čestice već je prazan. Subatomske čestice poput elektrona pojavljuju se i nestaju, dakle ni one nisu čvrste. Tijelo i fizička stvarnost su napravljene od tih stvari i jedva da postoje ovdje, samo ih mi doživljavamo kao čvrste. Kada se počneš baviti kvantnom fizikom, počneš s razumijevanjem da istraživač, a to si ti, te ovaj veliki eksperiment, što je tvoj život, utječu na ishod eksperimenta. To je bio veliki napredak u razumijevanju. Ako pođemo dublje, istraživač kontrolira eksperiment, on ga je stvorio i misli da postoji izvana. To uključuje ne samo novac nego i sve ostalo u fizičkom okruženju, tijelo koje si projicirala, pa čak i um koji nije fizički nego je također projekcija svijesti. Um nije mozak, nije intelekt. Um je svjesno biće koje ima pristup svim tim stvarima. Kad se radi o svakodnevnom životu i novcu, shvatiš da je to projekcija svijesti koja je projicirana kroz um. Um je poput malog djeteta kojeg je roditelj napustio, a to smo mi, jer nismo znali za njega.
M: Naravno.
R: Uzrujano je jer djeca ne vole biti napuštena. Ne osjećaju se dobro, boje se, ljute se, ne znaju što da rade. Pokušava dobiti našu pažnju duže od ovog života, jer kao što si rekla, um može nadživjeti tijelo. Um nije mogao dobiti pažnju, pa što je napravio umjesto toga? Ovo je važno za tvoje pitanje. Ima sposobnost projiciranja slika poput filmova u 3D i više dimenzija koji izgledaju posve stvarni. Um to radi cijelog našeg života, a mi ne samo da smo to prihvatili kao stvarnost, kao sliku našeg svijeta, nego i kao sliku tko smo mi. Sve je lažno, sve je projekcija.
M: Mi smo poput lažne vijesti, ha ha.
R: Slično tome, to je stvarna projekcija, ali nije stvarni život. Kao kada u kinu vidiš platno misliš da je to stvarno, da se stvarno događa i vidiš sebe kao glavnog glumca pa kažeš: Čekaj, ovo želim promijeniti, hoću više novaca i raditi stvari drugačije, želim biti drugi lik, pa otrčiš do platna i pokušaš maknuti slike, ali nema nikakvog efekta.
M: O, da, mi uvijek kažemo da treba otići do projektora.
R: Pokušavam reći da je projektor um, to dvogodišnje dijete. Možeš zamisliti um kao dijete koje sa sobom nosi čarobnu igračku, a to je multidimenzionalni projektor. Umu je to utješna nagrada, kontrolira naš život jer projicira našu stvarnost. Nije to želio činiti, ali nije mogao dobiti našu ljubav, uvažavanje i brigu, pa mu je jedino to preostalo. To se može promijeniti…
M: Tako da se mi mijenjamo…
R:..tako da mijenjamo odnos s djetetom, zapravo s oboje, ali u ovom slučaju s umom. Sjeti se da jedna od četiri fraze u Ho’oponoponu Žao mi je. Mi umu zaista dugujemo ispriku jer smo ga ignorirali misleći da je nekakvo intelektualno sredstvo. To je biće poput djeteta i ako to uspijemo shvatiti…sjeti se da u našem projiciranom svijetu možemo razgovarati sa svima koje vidimo.
M: Želim dodati da u Ho’oponoponu Žao mi je, molim te oprosti mi znači da postanemo ponizni i preuzmemo 100% odgovornosti. Odgovornost dolazi prije Žao mi je, oprosti mi. Kažemo: Žao mi je zbog bilo čega što je u meni. Zapravo postajemo poput male djece pred Bogom, jer Bog je jedini koji može transmutirati.
R: Bog je zapravo jedino biće koje postoji.
M: Točno, znači to je ideja Ho’oponopona, preuzimanje 100% odgovornosti i definitivno Žao mi je. Na seminarima radimo proces povezivanja s unutarnjim djetetom u kojem tražimo oprost od djeteta zbog toga što smo ga napustili.
R: Upravo o tome govorim.
M: Da, to je prilika za povezivanje i ispričavamo se djetetu što se osjećalo napušteno ili zanemareno. Također se zahvaljujemo djetetu na svemu što radi za nas.
R: Točno tako, dio s Hvala ti je isto jako važan, sve lijepo pristaje zajedno, jer kada želiš iscijeliti odnos s napadnutim djetetom, ne tučeš ga, to neće donijeti dobar rezultat. Nesvjesni roditelji kontroliraju svoju djecu putem straha. Pokušavaju ih zastrašiti pa kažu: Ako to ne napraviš, bit ćeš stvarno u nevolji. Čak i ako dijete posluša, tražit će načine da vrati tom roditelju. To nije ono što dugoročno želimo.
M: Doktor Ihaleakala je uvijek govorio da je unutarnje dijete naš najbolji partner. Ako želimo promijeniti što privlačimo, manifestiramo u životu, trebamo raditi s unutarnjim djetetom.
R: Unutarnje dijete je poput dvogodišnjaka s nuklearnim oružjem, ne želimo mu pristupiti na krivi način. To je moćno, moćno biće, pogledaj što projicira. Sve što smo mislili, pretvorilo se u stvarni život. Kada smo ponizni…
M: To je jako važno.
R:..to nije lažno.
M: Nismo znali bolje.
R: Tako je, jako nam je žao jer nismo znali bolje. Ne okrivljujemo se, nego kažem da nam je žao. No dobra stvar je da će odsad biti mnogo bolje. Umjesto da špotamo um što nas je stavio u teške situacije, kažemo: Pa, umu, ovo je jako impresivno. Uvjerio si me da sam netko tko uopće nisam.
M: Da sam ograničena žrtva.
R: Da, to je bilo impresivno, napravio si odličan posao, nije bilo zabavno, ali impresioniran sam tvojim sposobnostima, ali sada ćemo imati zabavan zajednički život. Malo dijete se želi zabavljati, nije ga briga za složene filozofije, samo ga zanima koliko će igra biti zabavna. Hoće li biti zabavnije nego ono što je radio bez nas. Mi sada trebamo umu ponuditi odnos koji će ga oduševiti, odnos roditelja koji ga prihvaća, cijeni i voli.
M: Prekrasno. Dobro, koja su tvoja otkrića? Zanimaju me otkrića o Ho’oponoponu. Uvijek sam znala da u tome nešto ima, zato sam to i odabrala. Ali sada je svijet kompliciraniji ili izgleda tako. Dok idemo kroz tunel kako bismo ugledali svjetlo. Nimalo ne sumnjam u važnost Ho’oponopona u našim životima. To najprije, jer prvo se mi moramo iscijeliti i biti dobro. Ali kako možemo pomoći svijetu kroz Ho’oponopono?
R: U redu, skoro smo došli do tog koraka, samo nadograđujem slijed.
M: Oh, dobro.
R: Jednom kad se odnos s umom iscijeli, tako da smo dovoljno ozbiljani i iskreni kako bi nam um mogao povjerovati, jer um ne možemo prevariti lažima.
M: O, ne, jer je poput djeteta. Uvijek kažem da djeci ne možemo lagati, mi samo mislimo da možemo.
R: Kad pričamo s umom ili s drugim ljudima, riječi su poput vala. Ono što zapravo prenosimo su osjećaj i frekvencija, koji ulaze u naše riječi i daju im sadržaj. Na taj način možeš nekoga pozdraviti s energijom od koje će se osjećati užasno, ili ga možeš pozdraviti tako će biti presretan i inspiriran zbog energije koju smo prenijeli. Jako je važno biti svjestan toga u svim oblicima komunikacije jer ne pričamo samo riječima.
M: Slažem se.
R: Isto je i što se tiče razgovora s umom. Trebamo reći sve dobro o njemu, o njegovim impresivnim sposobnostima zatim kažemo: Odsad ću biti s tobom, više neću biti roditelj koji te zanemaruje. Imam neke stvari oko kojih bi mi mogao pomoći. To su igre za odrasle koje su mnogo zabavnije od bilo čega što si dosad radio. Bit je da više ne moraš projicirati lažne stvarnosti. Odlično si to odradio, ali sada se opusti i radi nešto posve drugačije. Ako zamislimo radio teleskopski satelit koji traži zvijezde, koji je usmjeren prema tlu i projicira stvari na tlo. Umjesto toga će postati prijemnik, okreće se prema gore, simbolički govoreći, prema Duhu, Bogu, Izvoru ili kako god to želiš imenovati. Duh je projicirao strujanje koja ima svijest i direktno je povezano sa svime cijelo vrijeme, inače ne bi bili ovdje. To je poput ronioca iz crtića o Popaju, koji ima metalnu kacigu i cijev koja vodi do broda. To je stvarno, jedino je u drugoj dimenziji. Spušta se sve do fizičke razine, do ove niske razine svjesnosti. Davalo nam je kisik, što je svijest, otkako smo otišli. Još je uvijek tamo samo mi nismo obraćali pozornost. Dakle, to strujanje, koje je daleko više od bilo koje čarolije, to je sve, to je naša bit. Sada, funkcija uma je, umjesto da projicira lažne stvarnosti, da se okreće se prema nadolazećem strujanju i uči ga primati. I radeći to, strujanje se širi.
M: Zapravo, to radimo u Ho’oponoponu kako bismo mogli primiti više inspiracije u životu, kako bismo mogli djelovati iz inspiracije, kako bismo dobili dopuštenje da govorimo iz inspiracije, kako bi brisanje stvorilo prazan prostor za dolazak nove informacije.
R: Da, ne moramo stvoriti inspiraciju i shvatiti što je ona…već je potpuna.
M: Naravno, i ne moramo shvatiti prošlost. Ljudi žive u prošlosti pokušavajući ju analizirati, žele znati ili traže nekoga koga će okriviti.
R: Psihoanaliza nikada ne završava.
M: Sada možemo slobodno živjeti i uživati..
R: Sve stvari iz prošlosti, traume i slično su otisnute u programe uma koji se projiciraju. Jednom kada um prestane projicirati programe, analiza više nije potrebna. Kada se program ugasi, detalji o njemu više nisu važni. Umjesto toga primamo inspiraciju koja uključuje sve što je potrebno, čak i one dijelove koje još ne znamo.
M: Da.
R: Sve je jako jednostavno. Kako se to slaže s Ho’oponoponom? Jednom kada um promijeni fokus, moć koja ulazi u Ho’oponopono je drugačija. Sada se vidimo na drugačiji način. Mi smo duh i znamo da je um naše dijete, um nismo mi Znamo i da je tijelo naše dijete, također nije mi. Mi bismo trebali biti roditelj, a ako nismo načinjeni od uma, čak ni od energije ili fizičke tvari, što je ostalo? Mi smo svijest.
M: Tako ponovno postajemo promatrač, zar ne?
R: Da, čim smo promatrač i za to postoje određeni alati…npr. um je projicirao mantre, neprekidnu struju misli od kojih svaka ima svoju emociju. To smo prihvaćali kao stvarnost. Ako se dovoljno odmaknemo i promatramo tijek misli, čim ga gledamo, mi više nismo to. To potpuno mijenja našu perspektivu.
M: Da, definitivno.
R: Ali onda kada imamo neku situaciju ili osobu prema kojoj želimo usmjeriti Ho’oponopono, dolazimo kao svijest bez granica. Kad pogledamo četiri fraze, Žao mi je znači da nam je žao što smo projicirali takvu situaciju kroz um, a to je bila samo slika. U tom smislu, a to je jedan od izazova Ho’oponopona, ako pogledamo negativne stvari, bilo u odnosu ili u svijetu, neke od njih se čine kao da nisu naša krivnja, npr. druga osoba to radi. Npr. ja sam iskren i pokušavam hopsati, a druga osoba to radi, pogledaj ju samo…
M: Da, naravno.
R: Imamo naviku okrivljavati ljude i okolnosti. Razlog zašto to nije istina, a to mi je pomoglo s izazovom u Ho’oponoponu, je taj da je naša cijela projekcija, što je opet povezano s kvantnom fizikom…Cijela naša projekcija kroz um, koji čeka našu pažnju, uključuje postupke svih ostalih. To je istinito za sve. Ono što dobijemo jest slika nevjerojatne međupovezanosti i sinkroniciteta između različitih projektora, jer sjeti se da je svaka osoba jedini projektor svoje cijele stvarnosti. Ta osoba je projektor za svoj svemir, zatim ova, ti i ja također. Kako to da nisu u sukobu? Jer je sve međusobno isprepleteno u nevjerojatnoj složenosti.
M: Da to je nevjerojatan televizijski šou.
R: Moramo doći do točke kad znamo da smo mi to napravili, ali nismo zbog toga loši.
M: Tako je, ovdje ne govorimo o krivnji, nego o odgovornosti.
R: Vrlo su različite. Razlog zbog smo odgovorni, nije samo u tvrdnji Dobro, ja sam odgovoran, nego zato što i jesmo odgovorni. Zato što je naš um projicirao cijelu ovu stvarnost.
M: Kad smo svjesni, želiš biti i odgovorni jer to je put ka slobodi. Način kako se osloboditi.
R: Tako je. I u početku kažemo da to ne želimo jer to znači da smo i krivi. Ne, nema osude. Pravda je jako veliki nesporazum. Pravda vjeruje da ljudi moraju biti kažnjeni za svoje pogreške, loši ljudi moraju jako patiti.
M: To su programi, kao što si rekao. Ljudi se povrjeđuju, jer je tijelo bilo loše.
R: Da, ljudi ne razumiju koliko smo duboko svi povezani. Dubina u kojoj smo svi povezani ne odnosi se samo na to da smo svi jedna obitelj, što i jesmo, nego i na to da smo svi mi jedno biće na različitim razinama. To ne znači da nemamo vlastitu osobnost, jedinstvenost. I dalje to imamo, ali ispod svega toga je jedno biće koje postoji u svima. Dakle, kako gledamo druge ljude, tako gledamo sebe i obrnuto. Ako se osuđujemo, nema šanse da možemo nekoga voljeti. Bit će zamršenih uvjeta, jer ne možemo se drugačije odnositi prema ljudima od onoga kako se odnosimo prema sebi. Osuđivanje sebe nije vrlina.
M: Npr. željeti nekoga da nas voli, ako ne volimo sebe i ne prihvaćamo se.
R: Tako je, ali ako dođemo u dodir sa sobom, osoba s kojom želimo biti u vezi će nas pronaći. A ostali odnosi će se poboljšati ili promijeniti. Ljudi koji nisu spremni odnositi se prema nama na drugačijoj razini, će jednostavno nestati ili će biti u poslu negdje drugdje.
“Rad na sebi je svetinja i, ako ću se poslužiti riječima svetih spisa, jedina prava Božja zapovijed! Ništa drugo i nema smisla jer ništa drugo i nemamo nego Sebe u ovom tijelu, a opet, u tome je sadržano sve.
Volim te, to je rad na sebi. To je prisutnost Ljubavi u svemu što nas okružuje. Ako želimo drugima dati najbolje, dajmo im rad na sebi. Nema veće geste životu od toga.”
“Ljubav u knjizi”
Dragi hopsići, evo jedan poklon za vas, čisto da vas malo inspirira i pomakne u perspektivu važnosti čišćenja.
Što je po Vašem mišljenju, temelj za uravnotežen i sretan život?
– Biti u miru sami sa sobom. Prihvatiti da je sve u redu, kako jest. Prestati tražiti prihvaćanje u okruženju. Biti svoj.
Koliko se često ljudi prisjećaju „dobrih starih vremena“, a koliko sanjaju o nekoj svjetlijoj budućnosti?
– Ljudi to stalno rade. Stalno se vraćamo u prošlost, tjeskobni smo u vezi neizvjesne budućnosti. Većinu vremena nismo u sadašnjosti, nismo u balansu. Moramo otpustiti prošlost, moramo biti češće u sadašnjosti. Možda ne možemo zaboraviti, ali možemo optustiti. Dajemo značenja događajima, ali je sve dobro. Trebamo imati povjerenje u kreiranje svjetlije budućnosti. Uvijek smo na pravom mjestu, u pravom trenutku, s pravim ljudima. Dopustite sebi da budete vođeni.
Po vašem iskustvu, koliko su ljudi svjesni punog značenja riječi obilje?
– Ne, smatram da nisu. Ljudi često misle da je obilje stanje na računu. Zaboravljaju da je to ono što imamo u sebi, mogućnosti koje imamo, sloboda i sve što nas okružuje. Obilje je u nama. Obilje je osjećaj sreće. Prioritet je sreća i mir, a onda dolazi i financijsko obilje.
Koliko i kako nam u tome može pomoći Ho’oponopono?
– Ho’oponopono nam daje snagu da možemo upravljati svojim životom, rasti, daje nam priliku da preuzmemo 100% odgovornost za svoj život. Ho’oponopono nas uči da nam sve daje priliku za rast, i dobre i „loše“ stvari. Ho’oponopono nam pomaže da obrišemo „programe“ koji nas zaustavljaju u rastu. Pomaže nam da budemo slobodni i otvoreni za istinu.
Koliko dugo se Ho’oponopono prakticira i koliko se mijenjao kroz vrijeme?
– Moj učitelj je često govorio da ovo učenje nije sa Zamlje i da postoji oduvijek, samo je bilo zaboravljeno, kao i druga učenja. Mornah Simeona ga je prilagodila u nešto što svi možemo prakticirati u svom domu, individualno, umjesto da se moramo nalaziti svi zajedno, cijele obitelji, u isto vrijeme na istome mjestu. U vrijeme kad sam ja bila s dr Ihaleakalom, on je počeo primati ono što mi zovemo „laganim alatima“ – kraćima, jednostavnijima. Druga stvar je da Ho’oponopono jest osoban, kao što smo svi jedinstveni, pa ovo radi direktno s vašim božanskim, onim dijelom vas koji zna – za vas će biti drugačije nego za mene. Svaki put kad odlučite otpustiti, netko je tu da vam pomogne, niste sami. Zato možete dobiti svoje vlastite, osobne alate, jer opet, Ho’oponopono je vrlo osoban…
Život je pun izazova i prepreka, kao i lijepih trenutaka. Kako prihvatiti te promjene i kako se fokusirati na učenje i razvoj?
– Već ste dijelom dali odgovor na ovo pitanje. Ho’oponopono nam pomaže da se oslobodimo programa koji nam ne koriste, da postanemo slobodni. Ključno je vidjeti prepreku kao priliku za razvoj. Važno je shvatiti da sve što dolazi u naš život je blagoslov i da je cijeli život škola i prilika da nešto naučimo. Sve što tražimo je u nama. Imat ćemo problema i izazova u životu, ali i dalje su to prilike koje nam omogućavaju rast. Ključno je ne shvaćati stvari osobno, već ih otpustiti.
Što je u Vašem životu obilje koje biste željeli istaknuti?
– Odnos s mojom djecom. Putovanja po cijelom svijetu uz svoj posao. Obilje je što prihaćam mir u sebi, imam povjerenja u sebe i unutarnju mudrost. Shvaćanje da nisam sama. Toliko toga je obilje. Posao koji volim. Prilike. Radost.
Prestanite brinuti uz najjednostavniju tehnniku na svijetu i postanite sretni i ispunjeni
Spadate li među osobe koje imaju probleme, stres vam je svakodnevni pratilac, brinete o financijskoj situaciji, osjećate neke zdravstvene probleme, nikako da nađete sreću u ljubavi? Postoji tehnika koja će vam pomoći riješiti se svih tih briga i problema –ho’oponopono.
Ho’oponopono je drevna havajska tehnika rješavanja problema i to preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti. Koristi se u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Tri osnovna pravila su preuzmi 100% odgovornosti za sve, čisti i otpuštaj inema očekivanja. Ho’oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj. To sve možete postići korištenjem četiri misli:“Žao mi je”, “Oprosti mi” , “Volim te”, “Hvala ti”. Tehnika je jako učinkovita i kad je radite po pravilima, rezultati vrlo brzo dolaze, a jedna od prvih stvari koje primjetite jest da prestanete brinuti.
Ho’oponopono se prakticira u Hrvatskoj oko 5 godina. Grupa je krenula od jedne osobe, a sada ima oko 13000 članova. Uskoro u Hrvatskoj i Srbiji gostuje svjetski poznata učiteljica ho’oponoponoa, Mabel Katz, a mi smo razgovarali s njom o ovoj jednostavnoj tehnici koja vodi prema sreći i ispunjenju.
„Moj duhovni put započeo je prije 20 godina kad sam shvatila da sam tražila sreću na krivim mjestima. Bila sam stalno usredotočena na materijalne stvari i mislila sam da će me one usrećiti. Moj najstariji sin je počeo pričati samnom onako kako sam ja pričala s njim – nervozno, uznemireno, ljuto, i to me probudilo. Tada sam odlučila početi svoju potragu. Probala sam razne stvari, metode, tehnike, no naišla sam na mnogo drame. Morao je postojati jednostavniji način. Tako sam našla ho’oponopono“, opisuje Mabel Katz.
Kako je ho’oponopono utjecao na vaš život?
“Mislim da ne bih bila živa da nisam počela raditi ho’oponopono. Jer ono što radimo sebi brigama, pokušavanjem mijenjanja ljudi oko nas, željom da budemo stalno u pravu nije dobro za nas i naše zdravlje. Pomoću ho’oponopona sam naučila reći „Ne znam“. Shvatila sam da ništa ne znam, pa je lakše. Ponovno se pretvaraš u dijete. Otpustiš, vjeruješ i promatraš. Još uvijek poduzimamo neke radnje (ne znači da više ništa ne morate raditi), ali vodi vas inspiracija, a to je drugačije.”
Što je ho’oponopono?
“Ho’oponopono je drevna tehnika rješavanja problema. Ho’oponopono kaže da su svi problemi, bez obzira kakvi su, samo sjećanja koja se ponovo odigravaju, poput CD-a koji se vrti. Ho’oponopono vam pomaže zaustaviti CD. Kad zaustavimo CD player, Bog ili Svemir ili Isus ili netko drugi, dođe i može maknuti CD jer smo mu dali dozvolu. Ho’oponopono vam pomaže „zaustaviti CD“ kako biste primili pomoć, i da to ne trebate raditi sami i da vam pokaže da se CD može obrisati. Kad se oslobodi prostor na CD-u, tada tek možete snimiti nešto novo.
Ho’oponopono mogu prakticirati svi. Djeci je čak i jednostavnije nego nama. Njima samo kažete da trebaju reći „Hvala“ i oni to čine bez problema.”
Koliko vremena treba da se savlada ova tehnika?
“Neki je nauče preko interneta ili knjiga, drugi već nakon jednog seminara. Meni je trebalo oko 200 seminara da shvatim kako to djejuje. Ljudi mogu shvatiti ideju, ali ne možete reći da vam treba jer se radi o reprogramiranju. Moram opet i iznova čuti ovu informaciju jer mogu nešto novo otkriti, čuti. Tehnika je vrlo jednostavna, ali nije lako je stalno raditi, čak ni nakon ovoliko godina koliko se ja time bavim.”
Koji su osnovni alati ho’oponopona?
“Ho’oponopono se sastoji od misli koje smo naveli. “Žao mi je. Molim te oprosti mi za sve ono što se nalazi u meni što je stvorilo ovu sitaciju.” Tako preuzimamo 100%-tnu odgovornost, ali bez osjećaja krivnje. Znači nismo krivi, odgovorni smo za CD koji sviramo. Nemojte poistovjećivati odgovornost i krivnju. U ho’oponoponu prihvaćamo posljedice – sve što primamo u životu je posljedica nečeg što se dogodilo prije. Ako mi se nešto pojavi u životu, trebam to očistiti. Znači ako vi imate problem, kažem „Žao mi je zbog onog što je u meni zbog čega ona ima problem“, preuzimam odgovornost. No ne moram svaki put govoriti „Žao mi je, preuzimam odgovornost za ono što se dogodilo, oprosti mi“, već mogu samo reći „Hvala!“. I kad nešto radim ,a umorna sam, umjesto da mi glasić u glavi govori da bih mogla otići u sobu prileći, cijelo vrijeme ponavljam „Hvala, hvala, hvala…“. Na taj način mogu biti prisutna, a ono što radim dolazi iz inspiracije. U osnovi umjesto da govorim „Žao mi je“, „Oprosti mi“, „Hvala ti“ i „Volim te“, te četiri misli koje su došle Joe Vitaleu putem inspiracije, skraćujemo ih samo u „Hvala“ ili „Volim te“, funkcionira sve što vam omogućuje da otpustite, da se vratite u sadašnji trenutak i shvatite da je sve što privlačite u svoj život savršeno jer vam je to prilika da otpustite problem, „zaustavite CD“. Mijenjate svoj život iz trenutka u trenutak – svaki put kad kažete „Hvala“ ili „Volim te“ vaš se život mijenja jer sve je posljedica odluka koje donosite, vaših izbora, odlučite li šutjeti o nečem ili raspravljati.”
Možemo li ozdraviti svijet ho’oponoponom?
“Vjerujem da ne samo da ga možemo ozdraviti, već možemo donijeti mir cijeloj Zemlji. Kad radite ho’oponopono uistinu slušate drugu osobu. U suprotnom nismo prisutni u cijelosti u razgovoru, želimo biti u pravu, želimo da naša riječ bude zadnja. Kad bismo uistinu slušali jedno drugo, shvatili bi da govorimo o istoj stvari, samo je nazivamo drugačije, ali svi zapravo tražimo isto. Ovdje smo da bismo očistili i sjećanja naših predaka i rođaka. Sve to možemo očistiit.
Stalno se spominje kriza – možemo li i nju riješiti?
“Kažu da je najtamniji dio noći upravo pred svitanje. Najbolje tek dolazi. Mi se moramo suočiti s mrakom, s onim što se događa. To moramo proći kako bismo vidjeli svjetlost, a bolje je da to otpustimo nego da se sukobljavamo kako bismo prije vidjeli svjetlost.“
Jesen je vrijeme čišćenja, a ho’oponopono je oblik čišćenja iznutra.
“Tako je – to je unutarnje čišćenje uz koje vam se sve izvana mijenja. Na taj način možete popraviti sve u životu, uključujući zdravlje, posao, ljubav… Zdravlje je također sjećanje. Možda od vaših predaka. Kad kažete u mojoj obitelji svi imaju dijabetes. Vi to možete zaustaviti, možete „obrisati taj CD“, a možda ćete ga čak zaustaviti i za sljedeću generaciju. Obećajemo da možete biti smireni, čak i ako već imate dijabetes. Možda će vam trebati manje inzulina, moći ćete voditi normalniji život. Bit ćete smireni, bez obzira što se događa. Ne možemo vam obećati da će dijabetes nestati. Vi morate otpustiti i dati dozvolu vašem dijelu koje zna što je ispravno za vas. I dalje vas može boljeti, i dalje možete biti bolesni, ali bit ćete mirni. A kad ste smireni, to je kao da ste pritisnuli „STOP“ na CD playeru tako da vam inspiracija uđe u život i da ne morate o ničemu brinuti.Uz ho’oponopono postanete fleksibilniji, otvarate um i shvaćate da ništa ne znate.
Najvažniji dio koji se događa na seminaru je čišćenje. Shvatila sam ne tako davno da zapravo ne dolazim podučavati ho’oponopono. Dolazim čistiti i svatko tko dođe na seminar osjeća koristi od mojeg čišćenja, a ne od podučavanja. Svakome ostane nešto drugo nakon seminara, ali najviše koristi imaju od čišćenja.”
Kako ho’oponopono djeluje na odnose u našem životu?
“Neke veze se raspadnu nakon ho’oponopono jer je za tu osobu najbolje da se ta veza raspadne. Ako je za nas najbolje da se mi rastanemo, mi ćemo se rastati. Neke su se veze popravile. Dešava se ono što je najbolje za nas. To se na odnosima vrlo brzo očituje. Ho’oponopono je kako biti na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima. Ali da bi se to dogodilo moraš počistiti smeće koje si gomilao u svom životu. Događaju vam se stvari koje nam se ne čine najljepše u tom trenutku, na kraju vidite da je to dio procesa čišćenja da biste stigli tamo gdje će se otvoriti put za nešto dobro za vas. Sve ono što se događa, dobro ili loše, kažem „hvala“. Kad počneš dobivati dokaze, stvarno znaš da je to tako. Smiren si i znaš da je ovo najbolje za tebe”, kaže Karmen Jerković, Ho’oponopono Hrvatska.
“Osjećam da nema muškarca na svijetu koji bi nas usrećio. Ne postoji, još nije stvoren takav. Jedna od stvari koju me naučio ho’oponopono je da možemo biti sami i biti sretni i mirni. Mislim da je to vrlo bitno prije nego li započnemo vezu, da znamo da nam nije potrebna veza kako bismo bili sretni, ali je želimo. Da želimo partnera koji će biti uz nas u životu, ali isto tako da znamo da je savršena veza ona koja će vam dati priliku da očistite, da preuzmete odgovornost i kažete “Žao mi je, oprosti mi molim te za ono što je u meni”. Nije bit da nađemo savršenu vezu sa savršenim muškarcem. Vrlo je važno da mi žene naučimo biti same i shvatimo da nam nije potreban muškarac – da, želimo muškarca u životu, ali on nam nije nužan u životu, ne treba nam kako bismo bile kompletne.
Ho’oponopono vas može navesti da prekinute vezu s pogrešnom osobom, ali nema potrebe za patnjom. No, također vas može navesti da popravite vezu. Ho’oponopono će vam pomoći da budete smireni u vezi, ali i ako prolazite kroz razvod, pa i ako ste sami. To je ljepota ho’oponopona – jer se radi o vama i znanje da ne trebate ništa izvan sebe. Ne možete naći sreću izvan sebe. Nećete je naći u novoj kući, u novcu, na poslu, pa čak ni u vezi – nikad je nećete naći izvan sebe. Ho’oponopono vam pomaže da otkrijete tko ste zapravo i da vam dovede savršene osobe i stvari u život”, objašnjava Mabel.
Mabel Katz koja će držati seminar 03.-04.11.2018. u hotelu Antunović i 10.-11.11. u Beogradu. Svi koji žele prisustvovati seminaru javite se Karmen Jerković na
Svi koji prakticiraju Ho’oponopono svjesni su važnosti i potrebe čišćenja. Ovaj put želimo dati jedan širi okvir priči, kroz primjere iz života, iskustva ljudi koji su imali iskustvo bliske smrti te regresoterapeuta i iskustava koja su imali s klijentima.
Dr. Len: Čišćenje skida hipoteku s duše.
Ho'oponopono Tehnika 