Svi smo mi Božja djeca – Mabel Katz

maxresdefault

„Ponekad stvari koje ne možemo promijeniti na kraju promijene nas.“ – Nepoznat autor.

Proputovala sam zemaljsku kuglu mnogo puta, dovoljno da znam kako svijet dolazi u mnogo oblika, boja i veličina. Svi smo različiti, posebno kad se radi o našoj djeci.

Ako me imalo pratite, onda već znate da djeca zauzimaju duboko i posebno mjesto u mom srcu. Znate da djecu ne vidim samo kao našu budućnost, već kao srce i dušu onoga što mi jesmo. Oni su naši najveći učitelji i slatki podsjetnici da, u očima Boga, svi smo mi djeca, nevina, puna radosti i ljubavi. Ako im dopustimo, djeca će nam pokazati put kako da se vratimo sebi. Vodit će nas prema sreći i miru koje tražimo.

Ukratko, djeca su čarolija. Zbog njih trudnica zrači. Ispunjena je obećanjem, nadom i Božanstvom iz Svemira. Zbog toga će se prolaznici zaustaviti i nasmiješiti trudnici, dodirnuti joj trbuh te možda pitati kad joj je termin, kako se osjeća ili zna li nosi li dječaka ili djevojčicu. Buduća majka će uzvratiti osmijeh i uglavnom reći nešto poput, „O, nije važno, glavno da je dijete zdravo.“

Zdravo je prepredena riječ. To je etiketa koju često stavljamo na nekog drugog, potiče nas da mislimo o drugim etiketama, poput dobro ili loše, sretno ili tužno, ispravno ili krivo. Naravno, svi želimo zdravu djecu. To je prirodno. Ni jedan roditelj (ili odrasla osoba) ne želi vidjeti kako se dijete bori da hoda, čuje, govori, vidi ili da funkcionira kao i druga djeca. Volimo se nadati da će se naša djeca uklopiti te biti prihvaćena poput svih ostalih.

Pa ipak, životna je činjenica da diljem svijeta postoje djeca s različitim stupnjevima invaliditeta. Ako ste iskreni prema sebi, možda ćete priznati da ih gledate s primjesom tuge ili čak odvraćate pogled, kao da je Svemir pogriješio. Možda ih gledate sa zahvalnošću što je vaše dijete drugačije.

To je ljudska priroda. Ali, neka vam bude jasno; to nije naša božanska priroda. Božanska priroda ne vidi razliku. Ne vidi pogrešku. Vidi samo ljubav.

Dijete može imati teškoću s kojom se bori, ali i svima nama je teško u nekom dijelu života. To je neizbježno. Dolazi s bivanjem u fizičkom tijelu. Ponekad će borba biti nevidljiva, ponekad neće. Kako god bilo, nije važno.

Naša lekcija je jednostavna: da bismo živjeli iz Božanskog Jastva, moramo promatrati iz gledišta Božanskog Jastva. Pitajte bilo koje roditelje koji imaju dijete s teškoćama u razvoju i bez sumnje će vam reći kako im je jedina želja da se s njihovim djetetom postupa kao i s ostalima. Govore kako žele da vidite njihovo dijete onako kako ga Bog vidi. S ljubavlju.

I u tome leži tajna duhovnog života. Moramo početi shvaćati da smo svi jednaki. Ukrasi naših fizičkih tijela su iluzija.

Nažalost, ne izgleda uvijek tako. Učeni smo od rane dobi da vidimo samo ono što nas čini različitima: boja kože, nacionalnost, religija, veličina bankovnog računa, stupanj obrazovanja, sposobnosti koje posjedujemo (ili ne posjedujemo). Ako razmišljamo samo o razlikama, lako je staviti djecu u određene kategorije i  početi uspoređivati kako je jedno dijete drugačije od drugoga i zatim, što je još gore, etiketirati te razlike kao dobre ili loše.

U putovanjima od zemlje do zemlje, upoznala sam djecu s različitim sposobnostima (i teškoćama). Držala sam ih u naručju i evo što sam otkrila:

Ako si dopustimo da se približimo svoj djeci, čak i na koljenima, te ih pogledamo ravno u oči otvorenog srca, sami ćemo vidjeti da ne postoje greške. Vidjet ćemo da sva djeca, neovisno o sposobnostima, žele istu stvar: smijati se i ludirati, osjećati radost i povezanost, smiješiti se, grliti, osjećati da pripadaju. Žele biti sretni. Spoznati mir. Naći Boga.

I znate li što još žele? Također žele posegnuti za vama i učiniti vas sretnima. Ukratko, žele biti poput sve Božje djece.

Zapamtite, Bog ne daje posebnu djecu posebnim roditeljima. Običnim, nesavršenim ljudima daruje svoja najveća blaga. I onda stvara posebne roditelje.

Mabel Katz, 22. 3. 2020. (www.medium.com)

Prevela Jasenka Bizjak

Ho’oponopono – U Budimpešti s Mabel Katz

Hooponopono-The-Miracle-Ritual-of-Forgiveness

Zdravo svima. Ovde smo da bi pričali kako je Ho’ponopono veoma stara veština rešavanja problema sa Havaja.

Ho’oponopono nam govori da nema nikoga spolja. To je pomalo ezoterično. Uvek kažem ljudima da ja govorim o čudnim stvarima i ja znam da su čudne ali one su promenile moj život.

Bila sam osoba koja jedino veruje u ono što može da vidi  i u ono što može da dodirne. Kada sam saznala da postoji Univerzum, da postoji inteligentniji um od mog, moj život se zaista promenio i postao lakši jer pre sam mislila da moram biti savršena, da moram znati sve. Sada sam naučila kako ponovo postati dete, jer zaista mi moramo ponovo biti deca. Kada sam ponovo postala dete, dopustila sam inteligentnijem umu od mog da reši moje probleme.

Pronašla sam ono što nazivam NAJLAKŠI NAČIN. Hajlakši način za mene je Ho’oponopono i on je o otpuštanju i dopuštanju Bogu – davanju ovlašćenja Bogu da ispravi (koriguje), davanju ovlašćenja Bogu da dođe u moj život i inspiriše me sa pravim rešenjima, sa pravim idejama. Da bi se to dogodilo moram biti prisutna, moram biti u nuli, moram otpustiti sve priče.

Dozvolite mi da vam objasnim Ho’oponopono sa naučnog gledišta, jer vaš um kaže ne može biti lako otpustiti; moram kontrolisati. Kada kažemo da imamo kontrolu mi zapravo kontrolišemo naše ludilo- sve glasove koji pričaju u našim glavama, priče koje kažemo sami sebi. Sa naučne tačke gledišta ono što radimo u Ho’oponoponu je zaustavljanje priča, zaustavljanje glasova koji nas uvek vode u prošlost ili budućnost kada brinemo.

Ne znam koliko vas je čulo za dr Jill Bolte Taylor. Napisala je knjigu pod nazivom  ,,Moždani udar”. Imala je moždani udar u levoj strani njenog mozga. Prva stvar koju je primetila kada joj se to dogodilo je da telo nije ono sto mi mislimo da jeste – telo je fluidno. Mogla je da vidi kako se tečnost njenog tela topila ( stopila) sa apsolutno svim drugim. Više nije mogla da kaže gde je bio početak njenog tela, a gde kraj. Takodje je primetila da zbog leve strane našeg mozga  mi možemo pričati, jesti, hodati… Primetila je da je to deo nas koji uvek pravi priče. Vidi nešto i pravi priču. Ono što mi hoćemo je da budemo sposobni da zaustavimo te priče.

Znam da dr Jill Bolte Taylor nije radila Ho’oponopono, ali je rekla da je način na koji je  zaustavljala priče taj da je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! (Hvala, ali ne hvala. Ne kupujem.) Moramo da shvatimo da uvek ‘kupujemo’ naše priče. Kažemo da problem nije problem već kako mi reagujemo na problem. Kada ne bismo reagovali, mi bi bili u miru. Mogli bi da budemo prisutni i posmatrati bez reakcije- tada bi se naši problemi  ,rasturili ‘ i zaista bi otišli. Ali zato što reagujemo problem ostaje duže, postaje teži i mi nismo u miru, nismo srećni.

Dr Jill Bolte Taylor dopustila je levoj strani njenog mozga da priča priče jedino od 9:00 do 9:30 ujutru i od 21:00 do 21:30 uveče. Ostatak dana je govorila THANK YOU, BUT NO THANK YOU. I’M NOT BUYING! To je u osnovi ono što mi radimo u H’oponoponu. Intelekt ne može da razume kako tako nešto jednostavno može da radi ali u osnovi  ja ZAUSTAVLJAM PRIČE.

RADIMO  H’OPONOPONO  SVE VREME, NE DOZVOLJAVAMO NAŠEM UMU PAUZU ČAK NI OD 9:00 DO 9 :30. Ideja je kako mogu biti u nuli sve vreme; kako mogu biti u nuli iz trenutka u trenutak; kako mogu posmatrati problem kad dodje bez mog angažovanja. Jednostavno recite HVALA problemu ili VOLIM TE čak i ako ne osećate to jer kada brišete na svom kompjuteru on briše čak i ako ne osećate ili ako ste imali loš dan. Ono što mi radimo je da pritiskamo ‘ delete’ umesto da pričamo sa monitorom jer ta osoba, ta teška osoba u vašem životu, taj nedostatak novca, posla ili veze je samo igra sećanja. Život su ponovljena sećanja i ako ih ne izbrišemo nastavićemo da privlačimo nedostatak novca, posla i takve stvari .

Mi ne znamo ko smo mi. Mi smo izgubljeni. Prva stvar koje bi trebalo da se prisetimo je zaista ko smo mi i gde je naša moć, jer mi smo tvorci(kreatori). Kako mi kreiramo? Prva stvar – svi smo došli iz praznine, svi smo familija, svi imamo istog oca. Dakle, mi smo ovde da bi saznali ko smo mi. Svaki put kad kažem HVALA  vraćam se kući, vraćam se u prazninu, jer praznina, ta svetlost, ta savršena svetlost koja me kreirala zna me bolje od bilo koga drugog i to je ono što mi zovemo inspiracija- vraćam se u nulu, vraćam se u prazninu da bih našla pravo rešenje za moje probleme. Dajem odobrenje da pomoć dođe. Neophodno je da se prisetim da nisam sama, nisam odvojena i da su sva rešenja mojih problema u praznini i da dolaze iz svetlosti.

Albert  Einstein je rekao da mi ne koristimo isti deo kojim smo kreirali problem za pronalazak rešenja. Dakle, ono što je meni potrebno je da otpustim i dopustim Bogu. Ja to zovem Bog, vi možete da nazivate Univerzum, možete da nazivate inteligentniji um od našeg.

Dakle, prva stvar koju radim je da se vraćam u prazninu, jer kada mislim nisam u balansu, nisam u praznini, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Kada reagujem iz mojih emocija, mišljenja, osuda, verovanja – nisam u nuli, praznini i inspiracija ne dolazi.

Zašto radim Ho’oponopono, zašto govorim  HVALA?! Zašto pritiskam ‘delete’ umesto da pričam sa monitorom? Da bih izbrisala šta god da je u meni i da bih napravila prostor za inspiraciju. Želim da živim više u ‘ vau’ – kako se to dogodilo; želim da živim tamo gde znam da sam zaštićena i vođena.

Mi radimo na teži način, jer ne znamo ko smo. Dakle, mi kreiramo kroz naše misli. Ako privlačim sa mojim mislima iz uma ja sam sama, nisam u nuli, inspiracija ne dolazi. Ako privlačim sa mojim emocijama, ako želim biti u pravu, želim da imam poslednju reč opet nisam u praznini, nisam u nuli, pomoć ne dolazi.

Zašto ne pronađemo lakši način? Zašto ne saznamo gde je naša moć jer čak i ako ne biram odnosno mislim da ne biram ja dopuštam mojim sećanjima da prave izbor za mene. Ideja je da ja želim da otpustim, želim da izaberem da otpustim i dam dozvolu mom umu da zaustavi priče i da dozvolim inspiraciji da dođe u moj život. To je ono što radimo u Ho’oponoponu. Zašto ne bismo izabrali da budemo srećni, slobodni, u miru?!

U osnovi živim tako što kontrolu dajem delu sebe koji ima sva rešenja. Potrebno je da shvatim da ja biram 24 h dnevno, da sam ja odgovorna. Možda mnogi od vas imaju problem sa 100 % odgovornošću i da nikoga nema spolja ali to nas OSLOBAĐA, to nam zaista daje slobodu, mir, sreću koju svi tražimo. Nema nikoga spolja ko bi mogao da radi nešto nama. Iz trenutka u trenutak ja biram da otpustim ili da ne otpustim. Mi sada možemo da izaberemo da budemo slobodni samo govoreći  HVALA ili  VOLIM TE – tako zaustavljamo priče.

Sve je savršeno – i tvoja majka, tvoj otac… Samo se vraćaju da ti pruže još jednu priliku da sebe oslobodiš.

Mi smo ovde da bi napravili ispravke. Ho’oponopono znači kako ispraviti grešku. Mi se ne sećamo, ali mi jesmo ovde da ispravimo. Privilegija je biti ovde; privilegija je dobiti priliku i opet biti ovde da bi sebe oslobodili.

Pozivam Vas da budete više u miru jer mir počinje sa mnom. Kada sam ja u miru, svet će biti u miru. Mir iznutra je svetski mir i mi to možemo napraviti. Mir zaista počinje sa nama jer kada smo mi ok i svi ostali su ok.

Hvala Vam!

Prevela: Tamara Branković

Mabel Katz i Richard Sacks: Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

images

Kako pomoći sebi i drugima u vezi koronavirusa

Mabel Katz i Richard Sacks – 3. dio

M: Dobro, ponovno smo zajedno s Richardom. Mnogim ljudima su se svidjeli naši razgovori, Richarde, i tražili su još. Neki od vas su htjeli da stavim titlove, pa ću danas govoriti na engleskom i španjolskom jeziku. Richarde, prije snimanja sam ti rekla da moji ljudi vole priče o sjećanjima na prošle živote i takve stvari. Voljela bih da s nama podijeliš nešto od toga.

R: Naravno, hoću.

M: Rekao si da se sjećaš Isusovog vremena.

R: Istina, ne govorim o tome jer se ne želim nametati bilo čijem vjerovanju ili religiji, ali da, rođen sam s djelomičnim sjećanjem na nekoliko prošlih života. Jedan od njih je bio krajem razdoblja Esena prije  otprilike dvije tisuće godina. Sjećam se Isusa kao osobe.

M: Kada si se počeo prisjećati?

R: Nekoliko mjeseci nakon rođenja. Sve mi je bilo jasno do 2,5 godine života, ali onda sam postao ometen strujanjima straha koja su dolazila od drugih ljudi. Svjesnost o tome je uvijek postojala u pozadini mog uma iako sam gubio jasnoću. Počela se vraćati mnogo kasnije, oko 2009. godine, snažnije i s mnogo novih informacija. Uglavnom se to događalo tijekom spavanja. Više sebe ne doživljavam na isti način. Sve se promijenilo. Vratio sam se onome kakav sam bio ranije.

M: Reci nam, čega se sjećaš?

R: Sjećam se stvari koje je poučavao, s čime smo radili. Mnogo toga nije ušlo u službenu Bibliju jer su religijski autoriteti naknadno uredili stvari, promijenili ih, cenzurirali u velikom broju.

M: Možeš li nešto od toga podijeliti?

R: Da, mnogo. Vjerojatno više nego što imamo vremena.

M: Možda nešto što će nam pomoći u ovome što trenutno prolazimo. Nešto što bi nam pomoglo da smo znali za to.

R: Pa, to neće biti neka sitnica, nego će slijediti objašnjenja. Ali imamo malo vremena, zar ne? Sve što je imao reći, sve što je bio i što jeste, došlo je kroz ono što je rekao. Bio je primjer toga da kad nešto želiš podijeliti s ljudima, utjecaj rečenog dolazi iz onoga što jesi, iz vlastite svijesti. Efekt je drugačiji čak i kad su riječi iste. Bio je ono o čemu je govorio. Na primjer, ono što je poučavao o Bogu nije ono što čitate u Bibliji. Moram reći da ne pokušavam utjecati na bilo koga. Nisam autoritet za bilo što.

M: Ne, ne brini, mojim ljudima se ovo sviđa, ha ha. Ljudi trebaju poslušati i prihvatiti ono što njima odgovara, a ostalo mogu odbaciti.

R: Točno. Dakle, krajnji oblik Boga zapravo nema oblik. Nije svjetlo… Jako je teško objasniti riječima.

M: Znam.

R: Postoji Svijest, esencija Bića koje je jedino biće koje je postojalo i koje postoji. Na taj način može biti posvuda cijelo vrijeme. Nema nikoga osim tog Boga koji je oduvijek postojao i koji postoji sada. Postavlja se pitanje tko smo mi. Dakle, ta originalna esencija koja je jedino biće, potpuno svjesno, izvor ljubavi, ljepote i svega dobroga, zapravo izvor svega i točka, uzela je oblik kroz mnogo drugih različitih oblika, ali esencija unutar svakog oblika jest isto Biće jer nema nikog drugog. Ne postoji ništa osim originalne Svijesti iz koje je sve nastalo. Nema skladišta materijala za stvaranje. Sve može nastati jedino iz originalne Svijesti. Mi smo isto originalno Biće. Kada je Isus fizički postojao, ja stalno osjećam njegovu prisutnost, ali kad je tamo bio fizički, glavna poruka je bila: „Odavde ste potekli. Ovo ste vi. Sve što ja mogu učiniti i vi isto možete, čak i više, jer smo jednaki.“ Nije govorio da padnemo na tlo i obožavamo ga, nego da ustanemo i probudimo se.

M: Ne zvuči poput nečega novog i što već ne znamo. Možda je to Isusova propovijed na gori? Možda su metafizički učitelji mogli prenijeti taj dio njegovog učenja?

R: To bi bilo dobro jer bismo tako mogli lakše komunicirati. Dakle, ako smo svi jednaki, zašto se tako ne osjećamo? Zašto je naše iskustvo toliko ograničeno? Postoji odgovor na to. Dakle, da bi originalni Duh u svakome od nas mogao iskusiti život na fizičkoj razini, koja je jako spora i gusta u usporedbi s onom odakle smo došli, trebali smo projicirati sučelje kako bismo mogli iskusiti informaciju koja definira ovu ravan.

M: Eh, ovo ne mogu prevesti. Što je sučelje?

R: Um.

M: Dobro, sada znam.

R: Ja to zovem sučelje, međusklop.

M: Richarde, ti razumiješ španjolski jezik?

R: Da.

M: O, onda možeš znati ako izmišljam stvari, ha ha.

R: Govorim španjolski jezik prilično dobro, ali ga nisam koristio 25 godina.

M: Primijetila sam da si rekao „da“ nakon mog prijevoda kao da se slažeš. To je odlično, znači da ništa ne mijenjam.

R: Odlično ti ide. Znaš, kao srednjoškolac sam gradio staklenike. Jedino ja nisam govorio španjolski jezik pa sam rekao da moram znati što drugi dečki govore o meni. I morao sam naučiti španjolski. Govorili su da ludi bijelac uopće ne zna raditi, što je bila istina, pa sam se trgnuo i počeo marljivo raditi. Šefu je bilo jako žao kad sam napokon otišao.

 Dakle, Duh nije ograničen vremenom i prostorom. Postoji onkraj beskonačnosti pa da bi mogao iskusiti ove guste, ograničene uvjete gdje sve vibrira jako sporo poput fizičkog svijeta, trebao je vezu, nešto što će prikupljati sve podatke koji definiraju ovaj svijet. A to je bio um. On nije fizički, nije mozak, radi kroz mozak i tijelo. Budući da je um napravljen od Svijesti, ima živu osobnost poput djeteta. To je naše dijete. Mi smo ga projicirali da bismo se mogli nositi s fizičkim svijetom. Istodobno, kada smo se spustili na ovu razinu, trebao nam je neki oblik za kretanje s osjetilima kako bismo iskusili stvari. Um i tijelo su napravljeni od Svijesti. Živi su, samosvjesni, inteligentni i pokušavaju komunicirati s nama još otprije našeg rođenja. Isto kao što ljudska djeca žele komunicirati s roditeljima, a većima nas ih je cijelo vrijeme ignorirala. Čak je i ideja da su živi i svjesni potpuno strana gotovo svima. Možemo to promijeniti.

M: Mislim da je pogotovo sada jako važno da se promijenimo.

R: Da, prilično je važno. Jedan od razloga jest uspostavljanje dobre komunikacije s tijelom i umom. Drugo, sve ovo što doživljavamo u fizičkoj stvarnosti izgleda poput visokotehnološkog filma. Iako je to projicirana iluzija, trebamo ju poštovati jer ju doživljavamo kao stvarnu. Mi osjećamo da je stvarna pa ju trebamo tako i prihvatiti. Naše prirodno stanje odakle smo došli i gdje smo u harmoniji jest stanje ekstremne beskrajne radosti. Postavlja se pitanje zašto na svijetu, i u našim životima, postoji toliko nevjerojatne patnje. Zato jer je um bio ignoriran, što ga frustrira te želi našu pažnju, podršku i ljubav baš poput djeteta. Napušteno dijete je nesretno pa radi nestašluke. Projicira stvari koje mi prihvaćamo kao stvarne, a u tim projekcijama ima mnogo problema. Tako pokušava privući našu pažnju. Ako ponovno uspostavimo odnos s umom i kažemo da nam je žao…

M: Kada ponovno postanemo prijatelji. U Ho’oponoponu se povezujemo s unutarnjim djetetom i tražimo oprost, tješimo dijete da ga više nećemo zanemarivati i napustiti.

R: Namjeravao sam reći skoro istu stvar. Dakle, kada priznamo prisutnost djeteta koje smo dotad zanemarivali, kažemo mu, a ovo dolazi iz poučavanja: Žao mi je, i uistinu mi je žao, jer nije lijepo da roditelj cijeloga života ignorira dijete. To se više neće dogoditi. Zaista te cijenim. Imaš nevjerojatne sposobnosti. Samo da vas upozorim, nemojte govoriti umu da je loš. Um je dvogodišnje dijete s nuklearnim oružjem.

M: Govoriš li o našem predsjedniku, ha ha?

R: Ne, znam da svi predsjednici imaju nuklearno oružje, ali djetetovo oružje je mnogo moćnije. Ako prigovarate djetetu, pobunit će se i stvari će postati gore. Ako odgojite dijete putem straha i prijetnji, ono će neko vrijeme biti poslušno, ali će se naposljetku pobuniti. Znači kažete nešto poput ovoga: Ume, ovo je bilo stvarno nevjerojatno. Uvjerio si me da sam uplašeno, ograničeno biće. To je bilo stvarno impresivno, stvarno sam pod dojmom što sve možeš učiniti. Sada ću ti dopustiti da mi pomogneš u poslu za odrasle. Um će biti jako uzbuđen zbog toga te će učiniti sve za vašu pohvalu i ljubav. Imati roditelja nakon desetljeća ignoriranja za dijete je poput raja. Ušli ste u novo razdoblje. Što raditi s djetetom saveznikom koje ima neograničenu moć? Za um ne postoji podsvijest i nesvijest nego samo svijest. Nesvjesni smo većine toga što se nalazi u umu, ali ne i um sam. Kad dođete do te točke, a um je spreman, imate dva izbora. Možete pokušavati promijeniti projekciju ili možete postati svjesni izravne veze… Pokušavam ovo učiniti smislenim. Drugi izbor je da postanete svjesni dotoka Duha u vas koji se stalno odvija te objasnite umu, vašem djetetu koje vas sada doista sluša, da više ne mora projicirati te stvari. Sav taj naporan posao sada može završiti. Umjesto toga počinje novi projekt. Pomoću svojih sposobnosti možeš se povezati sa strujom unutar nas i dopustit ćemo joj da postane stvarna te ćemo se jako dobro zabaviti.

M: Kako to primijeniti na koronavirus, ha ha?

R: Govorit ću o tome, samo najprije želim reći još nešto. Razgovarali smo o pomirenju s  vašim djetetom, ali imate ih dvoje. Tijelo je projicirano vozilo napravljeno od Svijesti koje nam omogućuje život na ovoj razini. Dizajnirano je prema određenim zakonima prirode i principima stvaranja što se naziva moderna znanost. Ali zapravo nemamo pojma što su ti principi. Ako ih naučimo i prilagodimo svoj životni stil kako bismo bili u harmoniji s dizajnom tijela, prirodni imunitet tijela postat će jako moćan. Može potpuno promijeniti ono što nazivamo normalnim starenjem i poništiti propadanje koje smatramo normalnim. Ono koje se već dogodilo se može povratiti.

M: Ono što se već dogodilo se može povratiti?

R: Većina onoga što se već dogodilo, propadanje koje smo iskusili, je povratno. Dakle, na pitanje o koronavirusu postoje dva odgovora. Prvo, ako naučimo načine kako vratiti prirodnu vitalnost tijela i imunitet, tada nam organizam poput koronavirusa ne može nauditi. To je jedan vrlo važan pristup koji se ne uči u cijelom kontekstu. Drugi dio odgovora jest da sve što se u svijetu trenutno događa, uključujući ovu pandemiju koja je dio mnogo većeg plana, sve je projekcija svijesti svakoga od nas. Znamo da još nismo dostigli pun potencijal Ho’oponopona, jer da jesmo, planet bi blistao od ljepote i harmonije. Znači, umjesto da se samo ispričavamo zbog kaosa u svijetu… Istina je da je svatko od nas to uzrokovao…

M: Mi smo odgovorni.

R: Da, to je dio projekcije našeg uma. Jednom kada spoznamo kako projekcija radi, to je poput…

M:..kada promijenimo kanal, promijenimo film.

R: Pa, struja Duha stalno teče u nas i sadržava svu harmoniju i ljepotu, ali ono što se projicira iz nas prolazi kroz prizmu programa uma. Umjesto da pokušavamo promijeniti rad prizme, mijenjamo funkcioniranje uma od projekcije do prijema. I onda ono što dolazi kroz nas, a to je iscjeljivanje i harmonija, ne nastaje našim naporom. Postajemo jasni provodnici originalnog Svijetla koje se stalno spušta na nas. Jedna od stvari koju je Isus poučavao jest da Bog nikoga ne kažnjava.

M: Da, u to sam sigurna.

R: Čak ni ljude koji igraju uloge počinitelja trenutnih svjetskih problema. Oni to čine jer njihov um projicira lažni identitet njih kao zlih ljudi. Dakle, čak i najgori ljudi koji trenutno pokušavaju istrijebiti život na planetu, čak i nefizička bića tame, entiteti iz nižeg astrala koji uzrokuju toliko nevolja i straha. Sve su to samo ljudi, bilo da su u fizičkom tijelu ili ne. Stvar je u tome da se zaustave programi uma koji kvare stvarnost o tim ljudima. Budući da je svatko od nas, i oni također, centar i uzrok našeg životnog iskustva, svaki pojedinac koji promijeni odnos s umom i počne biti provodnik harmonije, može putem rezonancije izazvati to u svakome od nas.

M: Da, to vjerujemo u Ho’oponoponu. Kažemo da sve što se briše iz nas, briše se i iz drugih. Svi smo jedna obitelj. Da, možemo utjecati na druge radeći to.

R: Da, ako žica gitare vibrira u jasnom G tonu, žica pokraj nje koja se nije micala, počinje biti u harmoniji i također vibrira.

M: Ne znam mogu li to točno prevesti jer nemam pojma o glazbi, nisam nikad svirala, ali pokušat ću.

R: Sljedeća žica, ona pokraj nje počinje vibrirati. Ali u Svijesti ne postoji udaljenost pa čisti ton koji počinje vibrirati utječe istovremeno na sve posvuda.

M: Najvažnije je spoznati moć koju imamo umjesto da se osjećamo ograničeno.

R: Da, nećete imati vremena za strah jer ćete biti zaposleni radeći ovo. Još jedan važan dio koji treba shvatiti jest gdje se nalazi strah, a isti odgovor na to pitanje je gdje se nalazi karma. A karma je velika moć koja vodi ljude od jednog lažnog identiteta do drugog iz života u život. Ona ima moć jer ju program uma čini stvarnom.

M: Što si rekao da ima moć?

R: Karma, strah i sve te lažne stvari imaju moć jer ih um projicira pa se čine stvarnima. Kad iscijelite odnos s umom, popričajte s njim iskreno kao što biste razgovarali s malim djetetom.

M: Moji ljudi će ovo savršeno razumjeti, ha, ha.

R: Dakle, kad porazgovarate s njim: Ume, jako su me se dojmile ove projekcije straha. Nevjerojatno je koliko su stvarne, ali ih više ne moraš projicirati jer ćemo odsad raditi drugačije. Kad postanete potpuno iskreni u komunikaciji s umom i dopustite si da osjetite prisutnost tog djeteta s kojim razgovarate, tada psihoanaliza više nije potrebna. Čim um prestane s tim, nestat će i strah. Ako se strah vrati, to znači da gubite dodir s djetetom. Kada se morate brinuti za malu djecu, stalno su uz vas i zadajete im dobre zadatke kako ne bi razvili loše navike. To je najučinkovitiji način za odbacivanje straha, ljutnje, frustracije.

M: U Ho’oponoponu kažemo da je unutarnje dijete naš emocionalni um.

R: Rekao bih da su sve emocije povezane s mislima i one su projekcije u programima. Jako je korisno postati svjestan neprekidnog tijeka misli. Svaka misao ima svoju odgovarajuću emociju. Moć se nalazi u emocionalnom dijelu. Pa kada to počnete prakticirati…većina nas nije svjesna tijeka misli koji se odvija neprekidno cijeli dan. To treba osvijestiti.

M: Zbog Ho’oponopona postajemo toga svjesni.

R: Navikli smo misliti da su to naše misli i osjećaji, ali nisu. To su sve projekcije uma.

M: Mi uvijek kažemo da nismo naša sjećanja, da nismo naše misli.

R: U ovom specifičnom slučaju možete zamisliti malo dijete s čarobnim strojem koji projicira super stvaran film uključujući i sve te misli. To je ono što se događa. Znači, recite djetetu da više ne mora projicirati. Znat ćete da to radite jer bez obzira što se događa u vanjskom svijetu, više vas neće biti strah. Neki ljudi kažu da je strah nužan odgovor na opasnost, ali najbrži trkači i najbolji majstori borilačkih vještina ne trebaju strah da bi bili uspješni. Najbrži trkači na svijetu se ne uplaše prije utrke. Dakle, bez straha se možete mnogo bolje obraniti i poduzeti potrebne mjere u bilo kojoj situaciji. Oprosti što sam to pojednostavio.

M: Ne, divno je. Mislim da će mnogi ljudi ovo shvatiti i da će im pomoći.

R: Nadam se.

M: Hvala ti, Richarde, mnogo ti hvala.

R: Trebamo li spomenuti fizičke stvari koje pomažu tijelu da se odupre virusu?

M: Naravno.

M: Te stvari će se na internetu zvati dezinformacije jer nisu lijekovi. Ali kad već imamo malo vremena dok nas još nisu blokirali, možete ih zapisati ako želite.

M: Da, poslije možete pauzirati video i zapisati.

R: Samo da oni koji nadziru ovu emisiju ne pomisle da dajemo zabranjene savjete, recimo da ne dajemo medicinski savjet. Nema dijagnoza i liječenja. Ako želite to, odite svom liječniku. Ja samo dijelim vlastita iskustva. Ako naučite brinuti za svoje tijelo u skladu s prirodnim zakonima koje smo spomenuli, to je prva linija obrane. Ali možda ćete biti u nevolji prije nego stignete srediti život. Otkrio sam neke vrijedne alate. Jedan od njih je nano srebro.

M: Već sam počela dijeliti s njima tvoje savjete.

R: Najbolja koncentracija je od 7 do 10 dijelova u 1 milijun.

M: Dobro, mogu staviti link koji si mi poslao.

R: Osim nano srebra imate i vitamin C. Možete ga uzimati u prirodnom obliku kroz šipak i druge biljke bogate vitaminom C, zatim jod. Izbjegavajte hranu tretiranu otrovima. O tome možemo više govoriti kasnije. Ne želim nikome dosađivati, ha, ha.

M: Dobro, radi se o umjetnim gnojivima, zar ne?

R: Da, tako je. U zemlji postoji svemir mikroorganizama kojeg kemijska gnojiva unište. Pesticidi i kemijska gnojiva zapravo nikad nisu bila potrebna. Otrovni lijek za tijelo je poput pesticida za zemlju. Ovo su uzbudljive stvari za učenje jer što više naučite, postajete snažniji i mirniji. Mnogi ljudi kažu da će biti samo duhovni, nema veze o kojoj je praksi riječ.

M: To sam i sama iskusila.

R: Neće se više brinuti za tijelo, jest će lošu hranu jer tijelo nije duhovno, koga briga. Ali sjetite se od čega je tijelo načinjeno. Sve je Duh. I ako možete raditi na fizičkom tijelu, to je put povezivanja s Duhom. Naučite prave informacije o zdravlju. Od toga će vaše hopsanje postati mnogo moćnije. Mnogo smo moćniji nego što znamo. Ali to nismo mi kao pojedinci s egom nego je sve Duh. Zato u ovoj praksi ne postoji napor. Osvježava vas dok kroz vas prolazi i što duže to radite, postajete sretniji bez očitog razloga.

M: Govorimo istim jezikom, znaš? Jako mi je drago. Kao što sam rekla, moji ljudi će to razumjeti.

R: Ha ha.

M: Richarde, hvala ti, neka te Bog blagoslovi. Nastavljamo s čišćenjem.

R: Hvala, cijenim sve tvoje ljude, oni su prekrasna bića.

M: Mnogo ti hvala.

 

Prevela: Jasenka Bizjak

Ne prepuštajte se strahu: Mabel Katz i Richard Sacks – 2. dio

universe-4573369_1920 (1)

 

M: Dobro, ono zbog čega smo danas zajedno je naša „stvarnost“ o virusu i o tome da se ljudi prepuštaju strahu. Voljela bih da to podijelimo, jer to je bila svrha ove emisije. Jako mi je važno da se ljudi ne boje i mislim da nam imaš reći nešto vrlo bitno, možda imaš neki savjet i voljela bih time završiti za gledatelje.

R: Dobro, ja često želim reći sve odjednom…

M: Ne, ne, možemo imati nastavak razgovora. Ali sada… Volim sve što smo podijelili i mislim da je to jako važno. To nas dovodi do ovoga što se trenutno događa. Još jednom ponavljam: vrlo je važno da se ne bojimo jer se tako povređujemo. Tako ne pomažemo, nego samo patimo.

R: Postoji nekoliko stvari o strahu. Prvo, on nije stvaran nego je program uma. Govorili smo o odnosu s umom. Ako taj odnos promijenimo i kažemo mu: Više ne moramo projicirati te lažne programe. Ako dođemo do određene razine iskrenosti, što zahtijeva praksu, kako bi postala stvarna za um i nas, možemo umu sugerirati: Ume, stvarno više ne moramo projicirati strah. Čini se kao ništa, ali zapravo ide u samu jezgru straha. Naučili smo da je strah koristan kako bismo pobjegli od sabljozubih tigrova. Sve te koristi su lažne. Najbrži trkači na svijetu se ne moraju uplašiti da bi me dostigli. To je potpuna laž. Prvo, strah uopće nema dobru svrhu. Čak ni strah od Boga, bacila i bakterija itd. Sve su to lažne ideje. Razumijevanje može biti jasno jedino ako nema straha koji ga zaklanja. Rješavanje straha je nužno za mijenjanje odnosa s umom, i ako to zaista radite, iznenadit će vas da straha nema bez obzira na to što se događa. Čak i ako vas lovi sabljozubi tigar pobjeći ćete i napraviti sve što može…

M: Sakriti se, ha ha.

R: ..ali nećete se bojati. Drugo, postoje pozitivne protumjere ovom virusu o kojima se ne govori. Na njima nitko ne zarađuje i javnost ih nije svjesna. Jedna od najvećih mjera jest nano srebro, ne koloidno srebro. Čestice koloidnog srebra su tako male da u vodi ne potonu na dno, ali nano srebro je manje i postoji nekoliko dobrih izvora. Ja ga osobno ne prodajem, ne pokušavam zaraditi. Zarađivanje nije zlo, samo želim da znate da to sada ne radim.

M: Ne, ne, to nije bila ideja ove emisije.

R: Srebro je jeftino, možete popiti bocu srebra i neće vam ništa biti. Dnevno vam treba samo nekoliko kapi. Sinoć smo radili smo prilog o tome u našoj radio emisiji. Vrlo je učinkovito, djeluje protiv ebole. Ovo ne smijem reći službeno i ne dajem medicinski savjet…

M: Ne, ovdje se ne bavimo liječenjem, ovo je moguća ideja za ljude koji su zabrinuti i ne znaju kako se zaštititi.

R: Dobro je dijeliti informacije.

M: Uvijek govorim ljudima, napravite ono što vama odgovara, bez obzira što ja kažem. Nemojte to raditi zato jer je tako rekla Mabel ili netko drugi.

R: Medicinski savjet je da odete svom liječniku, u to ne ulazimo.

M: Ne, mi čistimo dok vi to radite.

R: Oprostite ako sam nekome dao krivi dojam, govorim iz vlastitog iskustva.

M: Naravno.

R: Potvrđeno je da je nano srebro učinkovito protiv mnogih stvari i potpuno sigurno. Prema mome saznanju, nije bilo ničega iole negativnog. Druga stvar je jod, a skoro svatko od nas ima manjak joda u organizmu. Jod djeluje na svaku stanicu u tijelu, ne samo na štitnjaču. Postoje dobri izvori joda koje mogu ostaviti Mabel, pa bi mogla ispod staviti link.

M: Da, možemo ispod videa staviti link za ljude koji su zainteresirani. Ali, nisam čula drugi dio. Što si to preporučio kao drugu stvar?

R: Dobro, postoje tri stvari koje sam spomenuo, protumjere…

M: Nisam čula drugu stvar…

R: Prva je srebro..

M: Nano.

R: Da,  nano srebro, druga stvar je jod…

M: Jod, ah, dobro…

R: Treća stvar je vitamin D3. Dizajnirani smo tako da primamo mnogo sunčeve svjetlosti. Mi smo poput biljke, to je jako važno. Sunce nas ne ubija, nije štetno za nas. Trebamo ga, a ako nismo navikli, moramo se postupno izlagati. Sunce treba doći u naše oči i kožu, tako smo fizički stvoreni. Ako ga ne dobivamo dovoljno, a to znači skoro nitko od nas…Ako imate tamnu kožu, treba vam više sunca, jer boja kože nastaje od melanina, a to je filter za sunčevu svjetlost i energiju. Svi mi, bar koliko ja znam, smo davno potekli iz tropskih područja i u to vrijeme svi smo imali jako tamnu kožu. Neki ljudi su odselili u jako udaljena područja, a tijelo je pametno, pa je reklo da više ne treba toliko melanina. Tako su iz generacije u generaciju oči i koža postali svjetliji kako bi upili više sunčeve svjetlosti. Zbog melanina tamniji ljudi češće imaju određene bolesti što se obično ne zna. Ako imamo svjetliju kožu, trebamo više sunčeve svjetlosti i energije da bi mogla proći u tijelo. Tamna boja kože nam je služila kao zaštita u tropima, ali već tisućama godina tamo ne živimo. Dakle, vitamin D3. Kada nisam dobivao dovoljno sunčeve svjetlosti, ja osobno, ne govorim vam da nešto trebate raditi.

M: Ne, ne, mi samo govorimo o prirodnim stvarima.

R: Potpuno prirodnim. Uzimao sam pet do 10 tisuća jedinica vitamina D svaki dan, i bilo je odlično, ali sada samo koristim Sunce jer imam priliku biti vani. Dakle, te tri stvari će napraviti značajnu razliku. Još jedna stvar koju možete napraviti je da dovoljno spavati u mračnom prostoru. Ako nije dovoljno mračno, nabavite masku i sl. Opustite tijelo, ako vam je krevet pretvrd, stavite spužvu i sl. Nemojte da vam bude neudobno po noći. Trebate vježbati jer limfni sustav koji čisti stanice na fizičkoj razini, nema srce nego radi putem mišićne kontrakcije. Ako ne vježbate, tijelo se ne kreće i limfa ne izbacuje toksine iz tijela. Ne kažem da se ubijete vježbanjem, ali osnovne vježbe otpora, snage i istezanja pomažu, te tri vrste.

M: Dobro, to su alternative. Ponekad naš um treba poticaj kako da se zaštiti i što može učiniti. Htjela sam to podijeliti jer je sve prirodno, ostalo je do proizvođača, mi nemamo ništa s tim. Željela sam pričati o tome kako da kontroliramo strah, a ne da on kontrolira nas. Dakle, strah je program. Možemo pričati s unutarnjim djetetom, pružiti drugi obraz, jer ono čemu se opiremo opstaje. U Ho’oponoponu kažemo da možemo samo reći hvala ili volim te kako bismo ga zaustavili postali prisutniji. Trenutno živimo u strahu i tjeskobi od budućnosti. Što će se dogoditi? Kako da ostanemo prisutni?

R: Dvije stvari su važne. Prvo, odnos s umom. O tome smo već govorili. Ako ostvarite dobar odnos s umom, to će vam nepovratno promijeniti život. Drugo, ako se naučite opuštati, ne možete biti u strahu. To ne ide zajedno.

M: Da, tako je.

R: Ako se bojimo, nismo opušteni.

M: Kaže se da ako smo svjesni, ne možemo biti ljuti. To dvoje ne može postojati istodobno.

R: Ljutnja je uvijek zamaskirani strah. Možete svaki dan provesti neko vrijeme promatrajući tijelo, jer i to je odnos koji trebate popraviti. Ako primijetite da negdje u tijelu postoje čvorovi energije, a vi ste glavni jer živite u tijelu. A tijelo je svjesno pa mu možete reći: Dobro, sada se možeš opustiti. Recite to i stvarno tako mislite. Opustite se, a onda to recite. Kako budete prakticirali opuštanje, ići ćete sve dublje, hopsanje će postati mnogo jače, a strah će jednostavno otići.

M: Prekrasno.

R: Čim se uplašite, pogledajte kako ste napeti. Duboko dišite, svjesno se opustite i primijetit ćete da se nećete ničega bojati dok ste fizički opušteni.

M: Dakle, opustite se, dišite, otpustite, zar ne?

R: Da, i svjesno surađujte s umom. To dijete je vaša odgovornost, da bi moglo odrasti do punog potencijala. Čim se počnete brinuti zbog toga, samo se opustite, jer ne možete brinuti ako ste opušteni. I više nećete imati posla s istom razinom straha.

M: Dobro, imam posljednje pitanje vezano za to kako se nositi s trenutnim vijestima, ha ha. Ja, npr. gledam vijesti i čistim. To mi je prilika da budem svjesna što trebam čistiti. Neki ljudi kažu da ne gledaju vijesti, ali mislim da smo sada svi postali ovisni o vijestima jer smo svi pomalo zabrinuti. Što bi nam savjetovao vezano za vijesti?

R: Važne su dvije stvari. Nastojim ne ići u širinu. Jedna od njih je prepoznavanje pravih vijesti, to će se poboljšati kad budete radili na odnosu s umom. Najbolji izvori vijesti nisu TV, novine i radio. Nisu, oni su već kompromitirani. Toliko o tome. Postoje privatni izvori koji su jako dobri. Važno je promatrati kako prenose vijesti i možda, Mabel, mogu dati mali uvod o čemu ćemo razgovarati sljedeći put.

M: Dobro.

R: Ako želite moći koristiti dobre vijesti, a ne biti preplavljeni i van ravnoteže, postoje dvije sposobnosti uma koje treba razdvojiti. Zapravo se radi o pažnji, ne o umu. Prva je strateška analiza. Kada gledate neku vijest u novinama, pravu ili lažnu, vaš um analizira što to znači. To je poput vojne situacije. Imate snage koje se različito kreću i imaju različito oružje. Ako je zapovjednik dobar, ne slomi se nego radi stratešku analizu i kaže što će se raditi. Isto vrijedi i za život. Ovo se događa u poslu, ono se događa u vezi, a ovo se događa u vladi. To su sve strateški osviješteni problemi. I što ste svjesniji, učite prepoznati vijesti koje nisu kompromitirane. O tome možemo kasnije ako želiš. To je samo strategija, ne uznemiruje. Ono zbog čega postaje uznemirujuća je druga sposobnost koja je poput emocionalne cijevi za hranjenje. Možete ju zamisliti kao cijev usisavača koja izlazi iz sredine srca. Mi automatski koristimo sposobnost strateške analize zajedno sa sposobnošću emocionalnog hranjenja i fokusiramo ih na istu stvar. Ako želite biti strateški svjesni prijeteće situacije, a emocionalna cijev za hranjenje je isto tamo, upijat ćete negativnu energiju situacije koju analizirate i počet ćete se osjećati bolesno ili depresivno, ljuto ili uplašeno, sve ono što vam tjelesno šteti. Možete postiti što iscjeljuje mnoge stvari ako znate što radite. Za emocionalno hranjenje ne možete postiti jer uvijek nešto jede, unosi energiju onoga na što ste fokusirani. Moje rješenje za to je da svoj emocionalni centar povežete s najljepšom, najviše inspirativnom i poletnom stvari koju možete zamisliti. Što god to za vas bilo. Zamislite i osjećaj, ne samo sliku, zadržite to i prakticirajte zadržavanje, osim ako ne zamislite nešto još bolje. Ako to tako zadržite, onda koristite stratešku i analitičku sposobnost odvojeno, pa možete proučavati bilo koju vijest u svijetu, a neće vas uznemiriti. O tome možemo detaljnije kasnije.

M: Dobro, divno. Richarde, mnogo ti hvala na odličnim informacijama. Nadam se da će pomoći ljudima kako bi se zaštitili, tjelesno, emocionalno i duhovno. Zbog toga smo ovdje, da bismo pružili potporu ljudima da otpuste i imaju više povjerenja.

R: Tako je, ljudi imaju vlastitu snagu koja je neograničena.

M: Kad se mi promijenimo, i sve ostalo će se promijeniti. To moramo shvatiti. Kao što smo rekli, 100% odgovornost nije krivnja. Ako ste voljni preuzeti odgovornost, možete se osloboditi.

R: Tako je, to je potpuno istinito.

M: Dobro, Richarde, vidimo se sljedeći put. Hvala svima, nadam se da vam je bilo od pomoći.

Prevela: Jasenka Bizjak

Nikada nije onako kako mislite da jeste – Mabel Katz

religion-4685039_1920

Morate biti spremni da budete drugačiji, spremni na drugačiji rad svesti.

Bićete kritikovani, narod će govoriti o vama. Staviće vas u drugačiju kutiju ali vi želite da budete u drugačijoj kutiji.

Ako vidite da svi idu jednim putem, a samo jedan je krenuo drugim, idite za njim. Taj put je pravi.

Mi smo naučili da pratimo ljude, da pripadamo grupama. Bilo nam je potrebno da budemo prihvaćeni od strane drugih. Ali mi nismo srećni.

Desetogodišnja devojčica u Srbiji pitala me je : ‘Mabel, da li mi možemo da pričamo sa životinjama’? Pogledala sam je i pitala: ‘Zašto to mene pitaš? Rekla sam joj: ‘Možes li ti da pričaš sa životinjama’? Ona je rekla – ‘Da.’ Pa zašto onda pitaš mene?!

Mi ne verujemo sebi samima. Tražimo potvrdu od drugih misleći da drugi znaju bolje od nas.

Rekla sam devojčici: ‘Molim te, nikada se ne menjaj jer ti si možda jedina koja mćze da prića sa životinjama. Mi ne možemo, ali ti si u pravu, mi ostali grešimo.’

Kada shvatimo da je neophodno da naučimo da je sve sto smo učili pogrešno, da su sve samo nasa sećanja i da moramo da pustimo sebe da se reprogramiramo, da budemo više otvoreni prihvatati ljude. Zaista, mir počinje sa svakim od nas i ako smo mi u miru, svako će biti u miru.

Da li ste primetili da onih dana kada se probudite srećni izgleda kao da sve funkcioniše dobro i da su svi srećni? Ali onih dana kada se ujutu nešto dogodilo ili vi niste srećni izgleda kao da su svi spavali loše .

Veoma važna stvar je da sam shvatila da mi je 100 % odgovornost dala slobodu. Prvi put u životu osetila sam se slobodnom jer pomislila sam ja sam to kreirala, ja to i mogu da promenim. Mogu da otpustim strah, brigu, misli koje mi stvaraju ružnu sliku budućnosti – kako ću da platim kiriju od sad? Ne znam, ali verujte mi, ako otpustite, novac će doći radeći ono što volite, verujući u sebe. Da, možete da radite ono što volite i napravite pare i da živite veoma dobar život. Vi to možete da uradite čak i ako nemate ‘zvanje, titulu’.

Jedina obaveza prema našoj deci je da postanemo srećni roditelji. To je sve. Ne moramo im dati savet, ne moramo ih vaspitavati. Mi samo moramo biti srećni roditelji.

Sve o čemu vam govorim je lako uraditi. Znam da je različito od onoga sto ste praktikovali  i zato zvuči kao da je teško ali je mnogo lakše nego što mislite.

U početku HO’OPONOPONO je bio takav da je cela familija morala da bude zajedno u istom trenutku na istom mestu. Postojao je krug i predsedavajući. Ja bih zamolila za oproštaj njega, on bi zamolio za oproštaj mene. Čak i nismo znali zašto smo pitali za oproštaj ali sve dok smo osećali da otpuštamo, osećali smo se slobodni.

U Ho’oponoponu mi radimo sa našom reakcijom na problem. Ne radimo na tome da nemamo probleme, jer to je život. Naučili smo to iz našeg napretka, to nas pravi jačim, čini nas boljim ljudima. Znači, radim sa reakcijom na moje probleme. Kada prakticiram ovo, ne postavljam ciljeve. Ne kažem Bogu sta da mi donese i kada. Samo verujem! Poverenje je veoma važno. Moram da verujem da kada kazem HVALA da neko zaista preuzima brigu o mojim problemima i da ja zaista ne moram da brinem. Ja samo živim u sadašnjosti i dopuštam Bogu da mi pomogne.

Šta god da se izbriše iz mene, briše se i iz moje rodbine i predaka. Ljudi se pojavljuju u mom životu kako bi mi dali jos jednu šansu. Svi smo mi ranije bili zajedno. Mi dolazimo zajedno jer imamo zajednička sećanja i to je to. Sve sto bi trebalo da uradimo je izvini, za šta god da je u meni.

Mnogo puta na mojim treninzima rekla sam ljudima: Ne znam šta sam ti uradila u prošlom životu ali izvini. Nadam se da u ovom radim malo bolje. U Kolumbiji neko mi je napisao email nedelju dana kasnije i rekla mi je: Znaš Mabel, kada si to rekla, imala sam viziju. Svi smo bili u veoma krvavom ratu, svi sa mačevima .

Tako da zaista MI NIKADA NE ZNAMO, ZAISTA NIKADA NE ZNAMO. Kada mislite, kada analizirate, kada pokušavate da shvatite vi trošite svoje vreme jer INTELEKT NIKADA NE ZNA! Nikada nije ono sto vi mislite da jeste, jer ne možete da objasnite sećanja.

Kada sam učila sa svojim učiteljem Hew Lenom on je poceo da prima alate kao sto su hvala, volim te, prekidač za svetlo. Da li ste primetili da bez obzira ko je upalio svetlo, ono sija za sve – nema diskriminacije.

Dakle, kada kazete HVALA ili VOLIM TE vi palite svetlo za vas, to nije sebično ali kada radite to pomazete svima. Kao sto sam rekla ranije Bog kaže samo im reci da kažu hvala, ja znam šta to znači.

Kada kažete HVALA  vi ne morate to da mislite, ne morate da osećate, ne morate da mislite o problemu. Čak suprotno, ono sto vi hoćete je da budete u praznini iz trenutka u trenutak da bi mogli biti vođeni, inspirisani, da dođu prava rešenja za vas problem.

  • ‘IT’S  NEVER WHAT YOU THINK IT IS ‘  –  Video -Mabel Katz, ITC Conference Czech Republic

Prevela: Tamara Branković

 

MOĆ RIJEČI HVALA I NULTE FREKVENCIJE

ho

 Svaki put kada kažemo „Hvala ti“ umjesto angažiranja oko nekog problema, zaustavljamo svoje misli, uvjerenja, mišljenja i osuđivanja (sve ono što mi nismo) i vraćamo se u Nultu frekvenciju.

 Jednom sam podučavala u Rumunjskoj. Polaznik mi je prišao tijekom stanke i rekao: „ Znam da ovo ne može biti tako jednostavno. Kako neprekidno ponavljanje riječi Hvala može promijeniti moj život?“ Rekao mi je da je on na svome duhovnom putovanju već dugo vremena i da ga je njegov duhovni učitelj, osoba kojoj neizmjerno vjeruje, isprogramirao da vjeruje kako je duhovni rad težak.

 Tjedan nakon seminara primila sam  njegov e-mail.

„Svakog dana na poslu i kod kuće čitam misli Omraam-a, mog izvora mudrosti. !00% vjerujem njegovim riječima. Pomaže mi da ustrajem i ostanem motiviran. Samo otvorim neku od njegovih knjiga i pročitam nekoliko stranica. Nakon Ho`oponopono seminara s Vama, uzeo sam jednu Omraam-ovu knjigu, otvorio ju i počeo čitati. Evo što sam pročitao:

„Dao sam ti (u svojim knjigama) tone metoda za duhovnu evoluciju. Dao sam ti ih toliko mnogo da za života ne možeš sve ni isprobati. Ali ako se poželiš držati samo jedne metode duhovne evolucije upotrijebi ovu: Reci Božanskome „Hvala ti“. Zahvaljuj cijelo vrijeme i to će biti dovoljno.“

 Moja reakcija je bila Ooooo! Kako je znao? Kako je ovo moguće? On je Bugarin, nema ništa zajedničko s Havajima! Ovo nije moguće!!

 Tada sam shvatio da moja ograničavajuća vjerovanja kontroliraju ovu misao, tada sam jednostavno rekao „Hvala ti“! U nekoliko sekundi ove riječi su obrisale sva ta ograničavajuća uvjerenja.“

 Toliko puta ste zaglavljeni u svojim idejama i činite loše odabire temeljene na vašim ograničenim uvjerenjima. Na primjer, mnogi od vas vjeruju da je život težak i da morate patiti. Pitanje glasi: Hoćete li odabrati biti u pravu ili biti sretni? Ako stvarno želite odabrati sreću, tada morate svemu reći Hvala, svugdje i u svakom trenutku.

  Mnoga znanstvena istraživanja podupiru snagu riječi „Hvala ti“. Dr. Masaru Emoto, autor knjiga „Poruke iz vode“ i „Poruke skrivene u vodi“ predstavio je koncept mikro-klastera vode u SAD-u, koristeći tehnologiju analize magnetnom rezonancom. Na taj način je otkrio pravu prirodu riječi „Hvala ti“ u zamrznutim kristalima vode. U svojim istraživanjima Dr. Emoto je otkrio utjecaj misli na vodu i što se događa kada joj kažemo „Hvala ti“ ili „Volim te“. Kako je prikazano u  filmu „What The Bleep Do We know?“ rezultati su bili nevjerojatni. Dr. Emoto je potvrdio bez svake sumnje da naše misli imaju nevjerojatan utjecaj na molekularnu strukturu vode, upućujući im misli „Hvala ti“ ili „Volim te“.

 U uvodu smo se dotakli zakona privlačnosti, ali osim tog zakona postoje još mnogi univerzalni zakoni koje bi trebali poštivati, pamtiti ih i raditi s njima. Zakon Zahvalnosti je jedan od najmoćnijih kako je potvrđeno detaljnim znanstvenim istraživanjima koje je vršio Dr. Robert Emmons u UC Davis Emmons Lab. U istraživanjima o sreći Dr. Emmons je zahvalnost nazvao „zaboravljeni faktor“. Autor je knjiga „Words of gratitude“(Riječi Zahvalnosti) „The Psyhology of Gratitude“(Psihologija zahvalnosti) i „Thanks“(Hvala). On pokreće dugotrajan istraživački projekt osmišljen kako bi stvorio i rasprostranio veliku bazu podataka o prirodi zahvalnosti, njezinim uzrocima i potencijalnim posljedicama na ljudsko zdravlje i opću dobrobit.

 U sličnoj maniri Dr. Deepak Chopra raspravlja o zakonu minimalnog truda u svome best-selleru New York Times-a „The Seven Spiritual Laws of Succes“(Sedam duhovnih zakona uspjeha), reći „Hvala“ zahtjeva vrlo malo napora!, zajedno sa zakonom nevezivanja, bez otpora, prihvaćajući stvari točno onakve kakve jesu, bez mišljenja ili osuđivanja, znajući da je sve uvijek savršeno. Podnaslov knjige Dr. Chopra-e je „Praktični vodič ka ispunjenju vaših snova“. Otpuštanjem te ponavljanjem riječi „Hvala ti“ i „Volim te“ je jedan od najmoćnijih praktičnih načina iskazivanja vlastite slobode i otpuštanja koje možemo postići. U Nultoj Frekvenciji su naši snovi ispunjeni.

 Molim vas znajte ovo: sve u vašim životima je privremeno i jednog dana će proći, pa recite „Hvala ti“. Zapamtite, bol je neizbježna, ali patnja je samo opcija. Što više izazova imamo u životu, dolazi nam i više blagoslova. Zato recite „Hvala“ svaki put kada se jedna vrata zatvore jer to daje dopuštenje drugima, većima i boljima da se otvore.

 Recite „Hvala“ i podesite se na pravu frekvenciju, Nultu Frekvenciju, kako bi mogli početi privlačiti ono što je savršeno i ispravno za vas bez napora.

 Mabel Katz

Mabel Katz: ŽENE MORAJU BITI SRETNE

images

Biti žena u današnjem svijetu znači biti naučena živjeti životom kojim veličamo i poklanjamo pažnju  vanjskome svijetu, koncentrirajući se više na fizičke aspekte i pojavnosti, stalno imajući fokus na ono izvanjsko. Čineći to, pokušavamo zadobiti odobravanje ostalih i tako gubimo svoj identitet i postajemo ovisne o njima. Kada naši životi ovise o vanjskome prestajemo raditi ono što je dobro za nas i postajemo nesretne.

 Kada prestanemo biti istinsko Ja i ne osjećamo se dobro u svojoj koži, postajemo lovci. Na primjer, muškarce promatramo kao plijen koji moramo privući, s takvom namjerom u umu trošimo vrijeme i moćnu i vrijednu energiju koju smo mogle uložiti u upoznavanje sebe i raditi ono što nas čini sretnima.

 Ženama je poklonjena moć stvaranja. Možemo podariti život i savladati ogromne zapreke i boli kako bi to učinile. Ta moćna unutarnja snaga koju posjedujemo je upravo ono što možemo iskoristiti kako bi se izgradile i razvile kao osobe.

 Kada počnemo razmišljati na svoj način tražeći odgovore u sebi i prestankom ovisnosti o mišljenju ostalih, pronalazimo moć i mudrost koja je urođena našem spolu. Povezujemo se sa svojim šestim čulom.

 Ponekad naša osjetljivost i emocionalna povezanost s našom okolinom nam ne dozvoljava da vidimo širu sliku te događaje doživljavamo kao probleme umjesto da ih vidimo kao prilike za rast i razvoj.

 Kada bi se suočile sa izazovima koji će neizbježno dolaziti u naše živote, moramo se prestati koncentrirati na izvanjsko i umjesto toga razviti našu ogromnu unutarnju snagu više koristeći jedinstvene, kreativne osobne kriterije. Trebamo vjerovati u sebe.

     *          *           *

 Naša istinska snaga prebiva u našoj sposobnosti da volimo i prihvatimo sebe upravo onakvima kakve jesmo. U sebi možemo pronaći odgovore koje tražimo i rješenja za sve naše probleme. Možemo pronaći svoju istinsku sreću.

 Kako bi ostvarile svoj maksimalni potencijal, važno je probuditi se i osloboditi se ograničavajućih društvenih uvjerenja koja nameću kako je naša dužnost održanje vrste i žrtvovanje vlastite dobrobiti kako bi se na pravilan način brinule za našu djecu.

 Ovo lažno uvjerenje smo toliko dugo ponavljale da sada zvuči istinito. Sada je došlo vrijeme da shvatimo kako žrtvovanje ne funkcionira, jer kada radimo nešto za druge i nesretne smo, ostali su također nesretni.

 Ne možemo se nastaviti smatrati žrtvama. Također ne možemo ostajati u odnosima koji nisu dobri za nas, koji su neprikladni za nas na bilo koji način. Ne trebamo misliti kako nismo sposobne otići zato što je to naša sudbina, zato što ne zaslužujemo bolje, ili nije moguće da budemo financijski slobodne i neovisne.

 Zapravo, žena koja sebe ne može iskreno voljeti i brinuti se za sebe, ne može to uistinu pružiti ostalima. Ne možeš dati ono što nemaš. Bezuvjetno i iskrenom ljubavlju možemo nešto pružiti drugima samo onda kada smo zadovoljne samima sobom. Kada su žene sretne, svi su dobro.

 Prijevod: Andrea Banožić Devčić

Ho`oponopono nudi ključeve za otvaranje unutarnjih vrata

ključ

Ako je vaša mantra ikada  bila, Morao bi postojati lakši način, tada trebate istražiti Ho`oponopono. Ovaj drevni havajski sustav vjerovanja nudi rješenje za svijet koji je preplavljen  kompleksnim i intelektualnim načinima razmišljanja.

Susret sa Dr. Ihaleakala Hew Len-om i Mabel Katz je izazvao je osjećaj neopisivog mira, poput dolaska u mirnu oazu usred restorana.Dr. Ihaleakala  je učitelj i psiholog koji je ujedno i praktičar i učitelj ove drevne tehnike koju je unaprijedio za današnji svijet. Gđa. Katz je također praktičar koji s Dr. Ihaleakala-om diljem svijeta drži predavanja i treninge. Ona je podijelila neka praktična iskustva u kojima koristi jednostavne alata Hooponopono-a u svakodnevnom životu knjigovođe, pregovarača i koordinatora događanja.

Dr. Ihaleakala  je uzeo moj blok za pisanje, pokazao mi praznu stranicu i rekao: Ovakvi dolazimo na ovaj svijet, čisti, sa znanjem tko smo, bez unaprijed stvorenih ideja, mi smo Jedno i to predstavlja našu cjelovitost. Tada se pojavljuje prva misao o našoj odvojenosti ( on nacrta x na čistom papiru) i mi smo usvojili svoj prvi program. Više nismo Jedno već smo podijeljeni…predstavljeni kao dualnost koja se očituje u spoznaji dobro-loše, svijetlo-tama, lijevo-desno.

Mi smo uzrokovali nedostatak naše cjelovitosti i možemo zamoliti da se to očisti. Ho`oponopono ovdje nastupa.

Hoo na Havajskom znači uzrok ,a ponopono znači savršenstvo. Mi imamo sposobnost stalnog povratka u to savršeno stanje…prazan, čist papir,Nula, samo ako zamolimo što god je u nama, a izazvalo je program, podjelu u mislima, da izađe na površinu kako bi mogli otpustiti. Tražimo oprost za njegovanje te misli koja nas je odvojila od Cjelovitosti sa Duhom… i misaoni program nestaje. Dr. Ihaleakala je spomenuo da on ponekad treba zamoliti do tri puta kako bi se program iza misli  pokazao i otpustio. Kada je program očišćen taj prostor se odmah vraća u stanje Nule, Cjelovitosti pune ljubavi.

Jednostavno, ne…..lagano, da.

Gđa. Katz je iz vlastitih iskustava pokazala kako ova ideja radi u praksi. Spomenula je kako je mislila nakon razvoda da iz financijskih razloga više nikada neće posjedovati kuću. Tu je misao nosila u sebi. Mislila je kako će do kraja života biti u najmu. Nakon što je pronašla savršenu kuću za najam, najmodavac je objavio da prodaje kuću, mogla ju je ili kupiti ili iseliti. Tada se suočila s tom idejom u sebi da ne može kupiti kuću i zatražila otpuštanje. Pomislila je kada bi kuća bila njena financije bi joj bile omogućene za kuću. I kako to ponekad biva s Duhom, u zadnji tren joj je telefonski javljeno da je zajam odobren.

Kada se suočimo s programima drugih ljudi, umjesto da osuđujemo ( što samo pojačava naše vlastite programe kako je netko drugačiji, nemiran ili bolestan) možemo zatražiti čišćenje naše svijesti koja vidi podjelu, kaže Dr. Ihaleakala. Kada vidimo podjelu u našem svijetu i u svima s kojima dođemo u kontakt to samo znači da ju nosimo u sebi.

Kada zamolimo otpuštanje takvih misli u sebi, vraćamo se u stanje Nule. Podjela se više ne reflektira u našem svijetu koji je očišćen i ponovno cjelovit kada očistimo sebe.

Ako vaša djeca, partner ili prijatelji imaju iskustvo podijeljenosti u svome životu probajte očistiti svoje misli i promatrajte kakav to ima utjecaj na ljude u vašem životu. Kakve misli u vama su privukle ove odraze u vaš vanjski svijet? Zamolite svaku misao u vama koja reflektira podjelu u vašem životu da se očisti i zamolite oprost za misao koja nije u ravnoteži sa zakonom Jednote i Ljubavi.

 Ili, kako kažu veliki proroci, Ljubav je sve što jest. Ova ideja kaže :ljubi susjeda svoga kao samoga sebe. Uvijek smo mislili da trebamo učiniti prvi dio, a drugi je zapravo onaj kojeg je trebalo doživjeti. Kako možemo voljeti nekoga kada nismo počeli voljeti sebe?

Ho`oponopono nam nudi lagani, ali ne jednostavan način voljenja našeg stanja Jednote i Mira toliko da se moramo nastaviti vraćati u njega. Vraćamo se u to stanje tako da otpuštamo sve što nije Jedno. Uzrokujemo promjene u našem svijetu mijenjajući svijet u sebi.

Ima još toga..ali ovo je osnova ovog vjerovanja ili znanja. Ako imate šansu upoznati i doživjeti Dr. ihaleakala-u i Gđu. Katz vjerujte to je prava poslastica…. doživljaj samo-ljubavi i kako održavati tu ljubav koja uzrokuje promjene u vašem svijetu kao i vanjskom svijetu. Sve se svodi na poznavanje samoga sebe, a Ho`oponopono nudi ključeve za otvaranje tih unutarnjih vrata.

Editorial from The Messenger – April, 2002

http://www.themessenger.info/

Joann Turner, editor/publisher

Prijevod: Andrea Banožić Devčić

Dr.Hew Len: Kako zlostavljamo novac

 

novac

Ovo je jedan od načina na koji zlostavljamo novac:

Zarađujemo novac i zatim kupujemo stvari karticama.
Onda plaćate kamate i to je zlostavljanje vašeg novca.
Znači, ako ste u dugu, minusu radi plaćanja kamata, zlostavljate novac.

A ako zlostavljate novac, kako Mabel kaže, on vam se neće vraćati.
Trebate promijeniti svoj odnos prema novcu,, a jedan način da to učinite je da pričate s njim:

Žao mi je, molim te oprosti što te ne koristim kako treba, što te zlostavljam, što trošim na stvari koje mi ne trebaju, što kupujem ovo i ono.
Jako, jako mi je žao. Molim te oprosti mi. Hvala.

-Dr Hew Len

Mabel Katz: Moje obilje

mabel

 

Što je po Vašem mišljenju, temelj za uravnotežen i sretan život? 
– Biti u miru sami sa sobom. Prihvatiti da je sve u redu, kako jest. Prestati tražiti prihvaćanje u okruženju. Biti svoj.

Koliko se često ljudi prisjećaju „dobrih starih vremena“, a koliko sanjaju o nekoj svjetlijoj budućnosti?
– Ljudi to stalno rade. Stalno se vraćamo u prošlost, tjeskobni smo u vezi neizvjesne budućnosti. Većinu vremena nismo u sadašnjosti, nismo u balansu. Moramo otpustiti prošlost, moramo biti češće u sadašnjosti. Možda ne možemo zaboraviti, ali možemo optustiti. Dajemo značenja događajima, ali je sve dobro. Trebamo imati povjerenje u kreiranje svjetlije budućnosti. Uvijek smo na pravom mjestu, u pravom trenutku, s pravim ljudima. Dopustite sebi da budete vođeni.

mk

Po vašem iskustvu, koliko su ljudi svjesni punog značenja riječi obilje? 
– Ne, smatram da nisu. Ljudi često misle da je obilje stanje na računu. Zaboravljaju da je to ono što imamo u sebi, mogućnosti koje imamo, sloboda i sve što nas okružuje. Obilje je u nama. Obilje je osjećaj sreće. Prioritet je sreća i mir, a onda dolazi i financijsko obilje.

Koliko i kako nam u tome može pomoći Ho’oponopono?
– Ho’oponopono nam daje snagu da možemo upravljati svojim životom, rasti, daje nam priliku da preuzmemo 100% odgovornost za svoj život. Ho’oponopono nas uči da nam sve daje priliku za rast, i dobre i „loše“ stvari. Ho’oponopono nam pomaže da obrišemo „programe“ koji nas zaustavljaju u rastu. Pomaže nam da budemo slobodni i otvoreni za istinu.

Koliko dugo se Ho’oponopono prakticira i koliko se mijenjao kroz vrijeme?
– Moj učitelj je često govorio da ovo učenje nije sa Zamlje i da postoji oduvijek, samo je bilo zaboravljeno, kao i druga učenja. Mornah Simeona ga je prilagodila u nešto što svi možemo prakticirati u svom domu, individualno, umjesto da se moramo nalaziti svi zajedno, cijele obitelji, u isto vrijeme na istome mjestu. U vrijeme kad sam ja bila s dr Ihaleakalom, on je počeo primati ono što mi zovemo „laganim alatima“ – kraćima, jednostavnijima. Druga stvar je da Ho’oponopono jest osoban, kao što smo svi jedinstveni, pa ovo radi direktno s vašim božanskim, onim dijelom vas koji zna – za vas će biti drugačije nego za mene. Svaki put kad odlučite otpustiti, netko je tu da vam pomogne, niste sami. Zato možete dobiti svoje vlastite, osobne alate, jer opet, Ho’oponopono je vrlo osoban…

Život je pun izazova i prepreka, kao i lijepih trenutaka. Kako prihvatiti te promjene i kako se fokusirati na učenje i razvoj?
– Već ste dijelom dali odgovor na ovo pitanje. Ho’oponopono nam pomaže da se oslobodimo programa koji nam ne koriste, da postanemo slobodni. Ključno je vidjeti prepreku kao priliku za razvoj. Važno je shvatiti da sve što dolazi u naš život je blagoslov i da je cijeli život škola i prilika da nešto naučimo. Sve što tražimo je u nama. Imat ćemo problema i izazova u životu, ali i dalje su to prilike koje nam omogućavaju rast. Ključno je ne shvaćati stvari osobno, već ih otpustiti.

Što je u Vašem životu obilje koje biste željeli istaknuti?
– Odnos s mojom djecom. Putovanja po cijelom svijetu uz svoj posao. Obilje je što prihaćam mir u sebi, imam povjerenja u sebe i unutarnju mudrost. Shvaćanje da nisam sama. Toliko toga je obilje. Posao koji volim. Prilike. Radost.

-Elvira Mlivić Budeš