Kad ljubimo

ODNOSI su nešto u našim životima što nas, hoćeš nećeš, mnogo, možda čak najviše, okupira. Ljudi često razgovaraju o nekoj trećoj osobi, koja ih je povrijedila i ražalostila, naljutila (ma zamisli ti što je ona napravila i slično), nije napravila ono što smo očekivali i ono što je ‘trebala’ napraviti itd itd…

A kad pogledaš, ispod svega toga stoji naša izvorna potreba da smo JEDNO. Svi želimo , bili toga svjesni ili ne, voljeti i biti voljeni, biti kap koja se je spojila s oceanom… jednostavno ta čežnja je dio nas kao što je mokrina dio vode, ili toplina dio sunca, ili kao što je miris dio cvijeta… tako i mi želimo biti dio Boga. Koji paradoks: mi to zapravo i jesmo, mi smo oduvijek i zauvijek dio Boga, ali kao da smo to zaboravili i nagomilali na sebe sve te silna lažna vjerovanja o sebi, pa ljutnjama, tugama, željama za ovim ili onim nastojimo ponovno steći ono što osjećamo i mislimo da nam pripada. Samo smo eto zaboravili tko smo, pa tražimo na krivim mjestima… i onda naravno da smo tužni, ljuti i svašta još.

Kad ljubimo i volimo najlakše postajemo jedno sa svime. Jer kroz ljubav dobivaš strpljenje i mir, dobivaš uvid i nadahnuće za sve što ti treba i što će ti ikad trebati. Kroz ljubav čistiš sve te slojeve koje ti zamagljuju pogled i priječe te da budeš zaista spojen sa svime. Jer nije potrebno nigdje ići, ništa komentirati… dovoljno je samo ostati na mjestu , zagledati se duboko u sebe gdje je mir, dobrota i ljepota i dozvoliti da se te emocije razbiju o tebe kao val što se sručuje na stijenu i razbija o nju, naposljetku ponovno vraćajući se moru. Zapravo taj val, on i jest u svojoj suštini samo more, ali trenutno je eto pod nekim nabojem.
I kad tako konstantno radiš, valovi tvojih nagomilanih emocija s vremenom gube snagu vraćajući se onome što oni i jesu, moru ljubavi. Tada postaješ jedno sa Bogom u sebi, ali i jedno s Bogom u drugima. Ne možeš da ih ne voliš. A kako ti više voliš, više se puniš svojom ljubavlju i kao takav privlačiš na sebe još više ljubavi iz okoline jer tko ne voli društvo srdačne, vedre, tople osobe koja voli, ljubi, grli.
Svi tu čežnju nosimo u sebi: da nas vole i da volimo.

Volim vas!!!

 – Dena Žuvan

Padaju lažni slojevi

Krenuli su padati slojevi lažne kože koju sam obukla za života. Celofani i folije raznih boja, mirisa, tekstura… Sve sam ih kao simbole sjećanja grčevito lijepila uz sebe i nesvjesna grčila se i gušila se omotana njima.

Po svojim sjećanjima sam sudila druge… Često nepravedno. Po sjećanjima sam birala strahovati od življenja. Po sjećanjima sam odredila tko sam i tko nisam. I tko si, a tko nisi.
Padaju slojevi. Osjećam tremu od ogoljenosti pred samom sobom te znatiželju i uzbuđenost u isti tren jer otkrivam onu koja diše i voli!

Dugujem sebi i Bogu upoznati se!

Kada padnu slojevi… ostat će Ljubav… Ona nije sloj…ona se ne rasplinjuje i ne čisti od mene/tebe/nas… Ona je nositeljica! Ona je naša srž!
Predugo je Ljubav u nama bila trpni nosivi stup nama i našem smeću. Ne možemo preko noći iznjedriti je na vidjelo… Bilo bi nam nepodnošljivo.
Poput očiju naviknutih na naočale i mrak, pri naglom izlaganju svjetlu one se oštećuju…. Poput čovjeka izgladnjelog kojeg ne smijemo najesti naglo!

Budimo strpljivi u čišćenju sebe… Budimo strpljivi i osvjestimo kako određeni sloj pada točno onda kada smo sposobni podnijeti to. Kada smo spremni nositi na licu tu iznjedrenu Ljubav sjajniju i čišću za taj jedan sloj smeća.

Hoće li pasti svi moji/tvoji slojevi za ovog života? Ne znam…. Čistim… Ali kada padnu tada nećemo pričati o hvala ti i volim te… Tada jesmo Hvala i Volim…

– Anita Barišić

Noćas ću…

 

Noćas odlazim učiti kako promatrati svijet,
Utonut ću u savršenstvo, u Beskraj, zaplovit ću Morem Ljubavi.
Noćas ću vježbati kako biti Ljubav, biti Jedan Jedini, nestati u bespuću Predanosti.
Ljubav Jesam, Nula Jesam!
Jutrom krećem u svijet naučen, obnovljen, prepušten.

Ljubavlju promatram svijet, Ljubavlju Tebe gledam, Volim.
Samo Ljubav poznajem, Jedan Jedini svijet, moje tijelo, duša, moje Srce.
Volim te, gledam Tebe, moja besmrtna Ljubavi, moj jedini Svijetu.
Iz sna ulazim u san nosim Sebe ovdje i tamo,
Nosim tebe u Srcu i učim.
Volim Te, Hvala Ti
– Neno Lubić

Mabel Katz – prezentacija 30.10., Zagreb

http://apoloncentar.wordpress.com/2012/10/19/obavijest-mabel-katz-uvodno-predavanje-hooponopono-promjena-lokacije/

Ovo je prezentacija, NE seminar. Seminar će se održati 01. i 02.12.2012.g, po rasporedu.

Brojevi, kodovi, kartice

Pre par dana izgubim karticu kojom se prijavljujem u firmu na ulasku.

Traga joj nema, ma sve sam živo pretresala i u kancelariji i kod kuće, hopsala sam grčevito jer nova kartica je i izrada koja košta (nije nekakav lep osećaj), čovek koji je izrađuje u firmi gde i radim je fin ali malo nervozne prirode… Šta da radim razmišljam jutros… moram mu prijaviti, izvaditi novac i eto…

Hops, hops dođem do njega i kažem, iskreno nemam pojma gde sam je i kako izgubila, jednostavno isparila! U redu, kaže on… izradiću vam novu s novim kodom i javiću vam za ostalu proceduru… Nakon par sati na hodniku se sudarim s istim čovekom i nasmešim, povuče me za rukav i ćušnu u ruku novu karticu uz ššššš , evo i ćuti, sve sam završio, brojevi novi, kodovi, slika, možeš IĆI MIRNO, hvala, hvala, hvala iz mene ka njemu i njegov osmeh ka meni… I da nisam je morala platiti novcem to razumete… u svakom smislu…

Volim vas, Hvala vam ♥

– Nataša Sekulović