Srce puno ljubavi

loDragi svi,
kad svi pričaju o svojim iskustvima poslije seminara, evo i mog ….

Srce mi se ispunilo ljubavlju i svaki dan se puni i puni još više i više.
Prekrasan osjećaj kad si stalno u tom stanju, od jučer se pojačalo, (toliko o smaku svijeta). Ne mogu vjerovati da me sve to toliko opičilo da sam danas i kolače radila u obliku srca 🙂 Sve vas volim i to osjećam svim srcem, divna grupa i divni ste svi vi od reda.

Hvala vam, volim vas ♥ ♥ ♥ ♥♥ ♥ ♥

– Branka Plevnik Krivokuća

Što je “pono”?

š

Ako je dobro, ako je u ravnoteži, ako je ispravno, ako pomaže, ako je pravedno, ako ispravlja, ako je odgovorno, ako je brižno, ako je ponizno, ako je mirno, ako je časno, tada je pono.

– Pali Jae Lee

“If it is good, if it is in balance, if it is right, if it helps, if it is righteous, if it corrects, if it is responsible, if it is caring, if it is humble, if it is peaceful, if it honors, it is pono.”

Tko je odgovoran?

šObično, nesvjesni, vi svašta mislite. Teško je naći osobu koja u mislima nije počinila mnoga ubojstva; teško je naći osobu koja nije počinila svakovrsne grijehe i zločine unutar svog uma – a te se stvari događaju.

Upamtite, ne morate ubiti, ali vaše stalno razmišljanje o nečijem ubojstvu može stvoriti situaciju u kojoj će osoba biti ubijena. Netko može uzeti vašu misao, jer posvuda postoje slabije osobe, a misli teku poput vode – nizvodno. Ako na nešto neprekidno mislite, neki slabić može uzeti vašu misao i nekoga ubiti.

Zbog toga oni koji poznaju unutarnju stvarnost ljudskog bića kažu da su svi odgovorni; što god se dogodilo na Zemlji, svi su odgovorni…. Samo jedna osoba ne može biti odgovorna, a to je osoba bez uma; inače svi su odgovorni za sve što se događa.

Ako je Zemlja pakao, vi ste ga stvorili, vi ste u tome sudjelovali….

 

– Osho

Otpuštanje

mJedna od najbitnijih stvari koje pokušavamo usvojiti i primijeniti u svom životu je OTPUŠTANJE.

U hooponopono govorimo o otpuštanju programa(sve su programi). Možemo se tu i tamo pitati, a trebamo li otpustiti baš sve programe ili su nam neki programi dobri i korisni. Mabel i dr. Len bi rekli da ni jedan program nije cjelovit i koristan. Zašto? Zato što su programi ograničeni, a bilo koje rješenje nije i najbolje rješenje. Nama treba sve najbolje, ni više ni manje. A s programima to ne dobivamo. Treba vam dokaz? Pa evo: Ako se na primjer nalazimo u stresnoj situaciji, ne onoj po život opasnoj jer u takvoj situaciji niti ne stignemo razmišljati (hvala Bogu) i te situacije su uglavnom rijetke, nego mislim na svakodnevne stresne situacije kojima smo uglavnom zatrpani htjeli mi to ili ne. Dakle, pod stresom smo, uzrujani, i osjećamo ljutnju, bijes, tugu ili bilo koju drugu neugodnu emociju. To što osjećamo manifestira se i u našem tijelu kao mučnina, bol, neugoda… Uglavnom sve to što osjećamo je program koji se aktivirao u datoj okolnosti. U takvim trenucima treba nam riješenje koje je najbolje moguće, a znate li kakvo riješenje uglavnom dobijemo? Uvjetovano.

Zato jer odluku što napraviti ne donosi mudra osoba, nego program (uplašeni dio onoga što smatramo svojom osobnošću). Isto vrijedi i za takozvane pozitivne situacije u kojima se osjećamo sjajno, jer i to “sjajno” je ograničeno i uvjetovano “sjajno”. Zato u hoponopono čistimo sve što osjećamo. Treba nam odmak od onoga što zovemo vlastita osobnost. Jedino na taj način možemo biti sigurni da rješenje najbolje moguće.

Slijedeći put kad se nađete u nezgodnoj situaciji, zapitajte se: Tko će donijeti odluku o rješenju ove situacije, Ljubav (Inspiracija) ili Strah (programi). ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Nakon predavanja o hooponoponu :)

cJedna simpatična pričica kojoj sam se danas obradovala.

Posle sinoćnjeg predavanja o Ho’oponoponu u Vršcu, mama je svojoj ćerkici od osam, devet godina ispričala o ho’oponoponu. Devojčici se to dopalo i počela je da hopsa. Dok su šetale gradom, poželela je da jede kokice, ali su već svi kiosci na kojima se prodaju bili zatvoreni. Dok su mama i ćerka prošle još jedan krug kroz grad, jedan prodavac kokica je došao do svog kioska, i devojčica je dobila ogromnu kesu kokica po ceni najmanje. Naravno, rekla mu je: Hvala ti, volim te.

Čula sam još dosta pozitivnih reakcija danas. Hvala, hvala, hvala , na divnoj prilici ♥ ♥ ♥

 

– Suzana Vemić

Kad bi svi ljudi na svijetu…

tRecimo da nas ima na Zemlji 8 000 000 000 (znam, nema nas baš toliko, zaokružila sam).

Da bi jedna osoba koja ponavlja volim te 0-24 zaželjela to reći svakoj osobi na ovoj planeti trebalo bi joj otprilike 257 godina. Dvjema osobama bi trebalo 128 godina. Da 260 ljudi hopsa cijelo vrijeme trebalo bi im oko godinu dana da svim stanovnicima (okvirno 8 000 000 000) kažu npr. volim te ili hvala.
E sad, a kad bi svih 8 000 000 000 rekli samo jednom volim te ili hvala imali bi popunjeno 257 godina s volim te ili hvala ti u jednoj sekundi.

Da ponovim: jednoj osobi treba 257 godina da kaže 8 000 000 000 puta npr.volim te, a ako bi 8 000 000 000 ljudi reklo npr. volim te, to je kao da je svaka sekunda ispunjena sa volim te 257 godina.

Jel sad jasno zašto je važno da što više ljudi hopsa 😀 😀 😀 ♥ ♥ ♥

 

– Daniela Pal Bučan

Crtice o Ho’oponoponu – dr. Len

Saul-Maraney-and-Dr-Hew-LenDr.Hew Len – Ho’oponopono

Kad bi svi preuzeli 100% odgovornost za svako iskustvo u životu i ne dozvolili da budu uhvaćeni u omči krivnje, kakvo bi to veličanstveno iskustvo bilo za cijeli svijet!

Mir počinje sa mnom
Dr.Hew Len naglašava da trebamo uvijek imati na umu staru izreku: “Mir počinje sa mnom.” Kaže, ako želimo mir na Zemlji, on mora započeti individualno u svakom od nas.
Dr.Len objašnjava da je u Ho’oponoponu riječ o čišćenju unutar nas,  zaostataka, grešaka i blokada u našem podsvjesnom dijelu uma koji ih reproducira kao osude, padove i sve druge slične probleme.

Blokade su u nama
Dr.Hew Len ukazuje da je u Ho’oponoponu riječ o tome da kažemo Božanskom u sebi (Sebstvu): “Žao mi je, molim te oprosti mi zbog svega što se događa u meni, da imam ovakva iskustva svijeta!”

Preuzimanje 100%tne odgovornosti
Dr.Len kaže da kada preuzmemo 100%tnu odgovornost za sve što nam se događa u životu, tada možemo prijeći na slijedeći korak i reći: “Žao mi je, i ne samo žao, nego i molim te oprosti mi za sve što se događa u meni.”
Govoreći žao mi je i preuzimanjem 100%tne odgovornosti za naše živote, mi u suštini govorimo Božanstvu: “Ja sam 100% odgovoran, problem je u meni i želio bih da pretvoriš svu tu memoriju, blokadu, zaostatke, negativnosti – u ništa!”
I kada Božanstvo to učini, pretvori blokadu i pogrešku u ništa, vraćamo se u naše originalno stanje Nule ili jasnoće. Dr.Len kaže da jedino kada posjedujemo jasnoću, Božanstvo nam može dati uvid, inspiraciju, štogod je savršeno za nas.

Dr.Len pažljivo prati sebe
On kaže da dokle god ima iskustvo svega što mu dođe u život, istovremeno započinje sa čišćenjem, jer zna da “Mir započinje s njim”.
Dr.Len ističe da je spreman biti 100% odgovoran za štogod iskusi u svom životu i naglašava da dok prolazi kroz iskustvo patnje i problema u svom životu, stalno se podsjeća da je izvor svega toga u njemu.

Dr.Len radi s Božanstvom trenutak za trenutkom
Dalje, dr.Len naglašava da terapeuti koji preuzmu 100% odgovornost za ono što vide u svojim klijentima, te uključe “volim Te” i “Žao mi je” kao dio svoje prakse s pacijentima, osjećaju se manje zamorenim i daleko efektnijim jer “mir započinje sa mnom”.

Problem se odvija u nama
Dr.Len kaže ako prihvatimo 100% odgovornost za sve što nam se događa u životu, pomičemo našu percepcija prema unutra i to dovodi do promijene svijeta!
Moramo preuzeti 100% odgovornost za probleme unutar nas. Mi stalno nastavljamo gledati izvan nas i tražimo kako ćemo riješiti svjetske probleme, ali to nije uspješno.

Rad na drugima nije naš posao
Dr.Len priča kako je bio školovan kao pedagog i nastojao pomoći hendikepiranima i djeci sa nedostatkom u razvoju od 1964. do 1982., ali dvadeset godina kasnije, naučio je da to nije njegov posao.

Promijenite način na koji gledate druge ljude.
Tada je shvatio da je njegov posao pomoći samom sebi otpuštanjem načina na koji je promatrao hendikepiranu djecu. Shvatio je da kako mijenja ovu percepciju te djece – i oni se također mijenjanju (isto kao što je promijenio način promatranja mentalno bolesnih kriminalaca u Državnoj havajskoj bolnici)!
Dr.Len naglašava da je najvažnije prvo usmjeriti pogled na naš svijet i ako smo voljni to učiniti, naš utjecaj na cijeli Univerzum bit će ogroman!
Većina ljudi misli da je ovdje da bi pomagala drugima, nastavio je zatim, i donijeti mir u svijetu, ali oni su ovdje samo da bi donijeli mir sebi, jer donijevši mir u nama, mi donosimo mir svijetu. Dr.Len kaže da jedina stvar koja radi je da pogledamo unutar nas samih i počistimo “gomilu” što se tamo nalazi. Istaknuo je da dok on ovo radi, primjećuje da se ljudi osjećaju bolje i sposobni su preuzeti odgovornost za sebe.

Shakespeare-ovi duboki uvidi
Prema dr.Lenu, osoba koja je imala doista duboke uvide u stanje ljudske vrste je bio William Shakespeare. Neprestano je naglašavao u svojim stihovima da patnja kroz koju prolazimo sada, je ista patnja koju smo iskusili i prije.

Promjena se mora prvo desiti u nama
Dr.Len kaže da kada promatramo patnju na osuđujući način to znači da je ona već u nama! Ali, ako je otpustimo i prakticiramo Ho’oponopono čišćenje govoreći:” Žao mi je zbog svega što se događa u meni da doživljavam patnju na određen način” – tek tada patnja će se promijeniti! Ali, ova se promjena prvo mora dogoditi u nama!

Neprekidno Ho’oponopono čišćenje
Dr.Len govori da čišćenje memorije iz naše podsvijesti zahtijeva konstantnu praksu Ho’oponopona, trenutak po trenutak.

Doživite ljude onakvim kako ih je Bog stvorio
Mi nikada nemamo iskustvo stvari ispravno, nego doživljavamo naše reakcije na njih. Dr.Len zna da kada sreće ljude, ne doživljuje ih na način kako ih je Bog kreirao, stoga on neprestano čisti govoreći Božanstvu: “Žao mi je zbog svega što se događa u meni što me sprječava da imam iskustvo ljudi kako si ih Ti stvorio”. Čineći ovo, on traži od Božanstva da mu pomogne da odustane od onog što je u njemu, onog što ga tjera da reagira na ljude i ne vidi ih kao što istinski jesu: Božanska bića.
Dr.Len kaže da, jednom kada otpustimo diktaturu sjećanja što vlada nad nama prakticirajući Ho’oponopono čišćenje, memorija se prestane vrtjeti u pozadini, i to ne samo ona koju smo primijetili da se odvija, nego i sve druge što se simultano reproduciraju, a da ih nismo svjesni!
Kada prakticiramo Ho’oponopono, mi zapravo pitamo Božanstvo da ukloni negativnosti iz naše Duše i podsvjesnog uma, kako bi mogli vidjeti ljude u njihovu savršenstvu, upravo kao što ih je Bog kreirao. I ako ih na taj način promatramo, tako će i oni gledati na nas.
Dr.Len je nastavio da ako želimo vidjeti ljude oslobođene problema u njihovim životima, tada se mi moramo osloboditi prvi! Ho’oponopono nije ništa drugo nego rad na sebi i traganje za podacima u našoj osobnoj podsvijesti koji nam čine poteškoće i koje treba ukloniti.

Ljutnja je odigravanje sjećanja
Kada se ljudi naljute, nije riječ o osobi koja se ljuti, nego sjećanju u toj osobi što reproducira ljutnju! Ako smo upoznati s ovim i imamo stalno to na umu, možemo promijeniti te podatke.
Kod Ho’oponopona nije riječ o mijenjanju druge osobe, jer je ona već savršena! Međutim, ono što je nesavršeno su podaci i trebamo pitati Božanstvo da ih poništi u nulu.

100%tna odgovornost za sve što doživljavamo
Dr.Len kaže da kada prakticiramo Ho’oponopono, vrlo jasno kažemo Božanstvu: “Ja sam 100% odgovoran za sva moja iskustva u životu i doživljujem patnju obliku osuđivanja. Nešto se događa u meni (neki podatak ili sjećanje) i to nešto diktira takvo iskustvo. Želim biti 100% odgovoran za to, žao mi je zbog toga.”
Dr.Len je zatim nastavio da svjesni um ne preuzima odgovornost, nego pribjegava krivnji.

Brisanje sjećanja što se odigravaju u podsvjesnom umu
Mi ljudi, nastavio je dr.Len, imamo gomilu stvari koje se događaju i ne možemo utjecati na njih zbog memorije koja se odvija u našem podsvjesnom umu. Ove blokade nas sprječavaju da iskusimo Božanstvo.
Ho’oponopono je praksa pomoću koje brišemo tu memoriju što nas ometa da živimo potpuno i istinski, te nam omogućuje oslobođenje od straha zbog načina na koji živimo. Pomoću nje radimo na svemu što se događa u nama što se nataložilo s generacije na generaciju i što nas sprječava da dođemo do mjesta gdje možemo iskusiti Božanstvo.

Izbjegavaj pokušati shvatiti što se događa
Dr.Len kaže da se putem Ho’oponopona postiže odustajanje od stvari koje nas drže sputanim, te da mi uopće nemamo ideju koje su to stvari! Iz tog razloga se on uopće ne trudi razumjeti što se sve događa u njegovom životu, međutim, cijelo vrijeme vrši Ho’oponopono čišćenje!
Dr.Len ističe da je primijetio kako su ljudi sposobniji rješavati svoje probleme dok on radi čišćenje sebe, a često mu kažu da bi htjeli i sami naučiti Ho’oponopono.

Tko smo mi?
Mi smo sami sebi guru, terapeut ili iscjelitelj, kaže dr.Hew Len i da bismo to postali, sve što trebamo učiniti jest odgovoriti na par jednostavnih pitanja, od kojih je najvažniji: “Tko sam ja?”
Ovo je najvažnije pitanje od trenutka Stvaranja, no nažalost većina ljudi ne zna tko je! Ako bismo znali tko smo, odmah bi shvatili da trebamo preuzeti 100%tnu odgovornost za svako iskustvo što ga imamo u životu! Ipak, ne možemo kriviti ljude što to ne znaju!

U čemu je problem?
Druga stvar koju trebamo znati, prema dr.Lenu, je: “U čemu je problem i gdje je taj problem?”
Dr.Len kaže da su svi naši problemi rezultat sjećanja koja se neprestano reproduciraju u našim podsvjesnim umovima, no on se konkretno uopće ne bavi problemima! Mi smo svi Božja djeca, Njegova savršena kopija. Naše prirodno stanje je praznina i čistoća, te je naš posao vratiti se u to originalno stanje bivanja čistim, praznim i beskonačnim.
Ho’oponopono je o brisanju i čišćenju sata u našem podsvjesnom umu kako bi se mogli vratiti na Nulu/jasnoću i jedino što može proizići iz te jasnoće jest Božanska inspiracija.

Biti čist i beskrajan
Dr.Len kaže da on svakog dana radi na otpuštanju blokada u svom životu koje ga sprječavaju da bude jedan sa Božanskim – što znači biti čist i beskrajan! On prakticira Ho’oponopono kako bi bio čist i sposoban kretati se kroz život bez teškoća, ljutnje, krivnje ili problema.

Krivnja ne funkcionira
Dr.Hew Len kaže da krivnja i pitanja “Kako to?” ne rade u terapiji, u okruženju obitelji ili političkoj vlasti, međutim kada se vratimo na Nulu, tada Božanstvo može utisnuti u naše umove štogod je savršeno za nas u tom trenutku.
Dr.Len također naglašava da on osobno preuzima 100% odgovornost za sve što doživljava kao problem u svijetu, zato jer zna da je svijet u njemu, te kako se on mijenja preuzimanjem potpune odgovornosti istovremeno govoreći: “Žao mi je”, svijet se jednako mijenja!

Ho’oponopono čišćenje trenutak za trenutkom
Dr.Len kaže da on učestalo pije plavu solarnu vodu, jer je to još jedna od metoda čišćenja. Od trenutka kad ujutro ustane iz kreveta, pa sve dok navečer ne ode na počinak, dr.Len ne prestaje
sa čišćenjem, jer je svjestan da brisanje sjećanja zahtjeva sustavno Ho’oponopono čišćenje. On kaže da ako prestanemo čistiti, odlazimo u kaos zajedno s ostatkom svijeta.

Čišćenje nad imenima ljudi
Dr.Len ističe da radi sa imenima ljudi koji se bilježe za vikend seminare, prije nego li uđe u prostoriju. Ovo čini iz razloga jer nastoji smanjiti količinu “nagomilanih stvari” (sjećanja i podataka u svojoj podsvijesti). Ako ovo ne bi činio, cijela učionica bi doslovno doživjela raspad sistema i zapela u intelektualnom razmišljanju, zato jer se nije pripremio za njih.
Dr.Len uvijek prakticira Ho’oponopono čišćenje – prije, za vrijeme i poslije svega što učini! Božanstvo zna njegovu povezanost s ljudima koje još uvijek nije sreo i za sva sjećanja koja dr.Len dijeli s njima, kao i koja su važna da ih dr.Len otpusti.

Razgovor s Izvorom, Onim tko sve zna
Dr.Len kaže da je Ho’oponopono razgovor sa Božanstvom koji zna sve i da on zapravo u tom procesu čini razmjenu sa Njim, jer ne zna što je to u njemu da provocira druge ljude. Stoga dr.Len promatra Božansko u sebi koji je Izvor koji zna sve, zato jer on, dr.Len, ne zna ništa!
Dr.Len govori da u nama postoji dio koji se zove Božanski Stvoritelj i da taj Izvor vrlo dobro zna što se događa. Iz toga razloga šaljemo apel, kako bi Izvor u nama otpustio podatke i informacije u našem podsvjesnom umu.

Intelekt ne može zaustaviti reprodukciju negativnih sjećanja
Dr.Len naglašava da naš intelekt nije u stanju zaustaviti negativna sjećanja u našem podsvjesnom umu zato jer to nije njegova funkcija. Intelekt, prema dr.Lenu, ima zadatak da učini odabir hoćemo li preuzeti 100%tnu odgovornost za sve što nam se događa u životu ili ne, te da bi on osobno želio biti 100% odgovoran za sve što je u njemu što provocira druge ljude.

Sjećanja donose odluke za nas
Dr.Len naglašava da danas postoji dovoljan broj istraživanja koji dokazuju da u svakoj sekundi 11 miliona jedinica podataka je u prometu, ali da je naš svjesni um tek 15 jedinica svjestan (Tor Norretranders – the User Illusion)!
Dr.Len kaže da je znanstveno dokazano da naš svjesni um ne donosi odluke za nas, umjesto njega to čine naša sjećanja. Iz sjećanja proizlaze naše osude, ljutnje i srdžba – i odluke u skladu s tim, a svjesni um nema utjecaja na to!

Dozvoliti Izvoru da odlučuje za nas
Dr.Len kaže kako želi da Izvor donosi odluke! Mi ne možemo služiti dva gospodara, da sjećanje i Božanstvo donose odluke istovremeno. Ako želimo da Božanstvo donosi odluke za nas, potrebno je obustaviti odvijanje memorije u našim podsvjesnim umovima.

Svatko je savršen
Dr.Len ističe da smo svi mi savršeni, ali nesavršenost su podaci u našim podsvjesnim umovima i to je ono na čemu trebamo raditi.
Svijet je unutar nas i mijenjajući svijet u nama, mijenjamo sve ostalo!

Dirigent i orkestar
Dr.Len je upotrijebio analogiju sa dirigentom i orkestrom kako bi pojasnio Ho’oponopono čišćenje: Orkestar se uvijek uštimava prije početka koncerta i to je ono što Ho’oponopono čišćenje radi! U tom procesu se mi uštimavamo, pa se i svi ostali uštimavaju zajedno sa nama! Ali, ako smo izvan note, neuštimani, nastaje pakao, osjećamo bol. Kako mijenjamo podatke u nama koje dijelima sa drugim ljudima, brišemo ih iz nas, ali i iz njih, također.

Dr.Len je zaključio pitanjem: “Kad bi svi preuzeli 100% odgovornost za svako iskustvo u životu i ne dozvolili da budu uhvaćeni u omči krivnje, kakvo bi to veličanstveno iskustvo bilo za cijeli svijet?”

– zabilježio Saul Maraney

Vedska pjesmica

š

Uzmi sve kako dolazi.
Razvijaj se i uživaj.
Ništa u životu ne uzimaj ozbiljno OSIM RADOSTI ŽIVLJENJA.
Ne pitaj prirodu kako se se želje ostvaruju.
Živi život, lako, ugodno, bezbrižno.
Ako mislimo na poraz to i dobijemo.
Ako smo neodlučni, ništa nam se neće desiti.
Treba samo uzeti nesto VELIKO za učiniti, i to učiniti.
Nikad ne razmišljaj o neuspehu, jer to o čemu razmisljamo sada, je, to što dobijemo posle.
Ne muči se, radi ono čto te čini srećnim.

 

– hvala Vesni Ristović

Inspiracija, promatranje i Ho’oponopono

šInspiracija kaže: piši o PROMATRANJU ! 🙂 ♥

Gotovo sve duhovne tehnike (ako ne i sve) naglašavaju važnost PROMATRANJA. Što što uopće znači? Evo jednog slikovitog primjera.

Zamislite da ste se našli odjednom na jednom igralištu (recimo nogometnom igralištu) i da je baš u tijeku utakmica. Svašta se događa oko vas, sve je užurbano i napeto izgleda vrlo uzbudljivo: osim jednog… vi ne znate pravila igre. E sad, to je malo problem, jer naime na terenu ste i pokušavate se uklopiti, pa radite ono što rade i drugi igrači… pokušavate pohvatati konce što nimalo nije lako u samom žaru igre. Trčite lijevo-desno, slijedite neka pravila jer ih slijede i drugi… i onda se radujete jer se i raduju ljudi oko vas. Sve to zajedno može biti zabavno jedno vrijeme, upoznali ste divne ljude i one manje divne, uživali u samoj igri, a da u stvari niti ne znate o kojoj je igri riječ i koja su uopće pravila. I u jednom trenutku vam je dosta… odlučujete istupiti iz igre na način da je promatrate sa strane.

Sama činjenica da ste istupili iz igre donosi olakšanje. Druga stvar koju primječujete je da se igra nastavila bez problema i bez vas. Treća je da sad napokon imate uvid što se ustvari dešava na terenu iako još uvijek ne znate o kojoj je igri riječ.

Iz pozicije promatrača koji više aktivno ne sudjeluje u igri jasno vidite neke besmislene probleme koje imaju igrači, a kojih jednostavno nisu svjesni jer su toliko uživljeni u sadržaj igre da su se gotovo poistovjetili s njom. Nikome na terenu ustvari ne pada na pamet da malo odstupi, da se malo povuče iz same igre iako su neki na to prisiljeni zbog razno raznih fizičkih ozljeda. Neobično je da neki od “ozljeđenih” iako su izašli iz igre ustvari kao da nisu… i dalje su toliko fokusirani na samu igru i neke njene dijelove da nisu niti svjesni prilike koju su dobili istupanjem iz igre… Neki ozljeđeni su toliko tvrdoglavi da se tako ozljeđeni po svaku cijenu žele vratiti u igru pa za neke taj povratak može biti i koban. No, ako se dobrovoljno istupili iz igre, to ste napravili ne zato da biste napustili igru i svoje suigrače nego upravo suprotno da bi ste s odmakom dobili jasniju sliku onoga što se događa.

Odstupanje nije odustajanje, to je jedna vrsta uvida koja nije samo dobra za vas nego i za sve ostale na terenu. Promatranjem mi uviđamo neke stvari i o sebi i o svijetu u koji smo uronjeni… i onda s tim uvidima se vraćamo na teren. Sad znamo puno više i o sebi i o igri i o suigračima… naše sudjelovanje je sad kvalitetnije za sve, a ne samo za nas…

Iako postoji mnogo načina da se istupi iz životne igre (ne naravno doslovno, skokom kroz prozor) ho’oponopono tehnika je također jedan od načina da kroz životnu igru prođete mudro. Ponavljajući hvala i volim te mi se na neki način isključujemo i postajemo promatrači, jer više nismo uhvaćeni u mrežu razno raznih programa. Iz pozicije hooponopona mi te programe promatramo i brišemo, više se ne uživljavamo u njih i kao takvi s lakoćom možemo sudjelovati u daljnjoj igri. ♥ ♥ ♥

 

– Daniela Pal Bučan