Author Archives: Admin

Osvrt na drugi dan seminara Ho’oponopona, 1.dio

Posted by Admin in Vaš blog

aDrugi dio seminara 1.

Drugi dio seminara je bio otvorenog tipa, što znači da onaj tko je imao kameru mogao je sve snimiti i doma prikazivati ukućanima, prijateljima, rodbini, susjedima (shvatili ste o čemu pričam), a isto vrijedi i za skriptu. Kako sam na vrhu napisala Drugi dio seminara 1, jasno je da će bit još objava na temu seminara, ali ne na način na koji se možda očekuje. Nisam imala kameru i neću štreberski prepisati skriputu jer to ne bi imalo nikakvog smisla. Tako je moguće da se ljudi koji su bili na seminaru zapitaju nismo li bili na različitim seminarima nakon što pročitaju objave.

Dakle ono što je Mabel nabacila na seminaru i u skripti ja ću to interpretirati kao sudionik seminara, a ne kao zapisničar, jer to jedino ima smisla… Svi koji trebaju otići na seminar ili su bili ili će otići (novi je već u proljeće) i nema potrebe da što vjernije prikazujem objavama što se ustvari dešavalo ta dva dana u hotelu Antunović.

Na isti način sam napisala i prethodne objave. Imali sve to zajedno smisla? Izgleda da ima, jer po porukama koje dobivam i vašim lijepim komentarima ispada da je bolje da pišem nego da ne pišem. Eto, to smo riješili pa možemo krenuti na drugi dio seminara…

Drugi dio seminara se razlikovao od prvog po tome što je prvi bio više vezan za temu hooponopono, a drugi dio je bio na neki način pokušaj osvještavanja i usmjeravanje našeg života prema onome što želimo i što nam pripada. Sad će netko reći: pa jel nije dovoljno samo hopsati i to je to? Jeeee…, ali da bi ste uopće počeli hopsat trebale su se desiti neke vrlo važne spoznaje u vašem životu, da biste vi u jednom trenutku donijeli odluku: od sad hopsam!… Nešto je tome prethodilo, ne nešto nego cjeli niz različitih stvari, da bi se donijela takva jednostavna, a toliko važna (ključna) odluka.

Hopsajući, nama se mijenja svijest, a kako nam se mijenja svijest mijenjaju nam se i odluke koje donosimo svakodnevno (jer mi cijelo vrijeme imamo slobodnu volju) i kako još ni blizu nismo obrisali sve programe nije loše da neke stvari znamo u naprijed… lakše ćemo funkcionirati i um će nam biti mirniji (jer um voli da mu je sve jasno). Za početak, skripta je puna citata i sigurna sam da ih je Mabel birala prema mudrostima, a ne prema autorima (to što se tu našao citat od Osha, ne znači da Mabel više voli Osha nego recimo Tollea). Dakle već nešto možemo naučiti i prije nego zaronimo u sadržaj.

Osnovni problem je kad u životu počnemo dijeliti, klasificirati, pa po tome lijepiti razno razne etikete… a sve zato da bi što zornije stvorili sliku o sebi samima. Mi kao točno znamo tko smo, što želimo, što ne volimo, što je dobro, a što nije. Jedino što nam baš nije najjasnije što je to što nam fali…

Dakle, drugi dio seminara se bazira na temu osvještavanja nekih pitanja s kojim se svakodnevno susrećemo.

Na kraju skripte piše: Vrijeme je da se nešto poduzme. Dok hopsamo, možemo usput provjeriti na što je to Mabel mislila …♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Dobiven posao nakon seminara

Posted by Admin in lskustva
aHo oponopono,Novi Sad, decembar 2012. hvala hvala hvala
PRE SEMINARA Javlja se mogućnost da moj sin dobije posao koji želi,u užem izboru je nekoliko jako iskusnih, odličnih kandidata  iz te oblasti, opasna konkurencija, realno nemoguća misija…

Kaže mi: “vidi, realno, moje su šanse minimalne, ja ovako neiskusan pre ili posle otpadam, zašto bi promili mene kad imaju vrhunske kandidate koji će odmah unaprediti posao?“
Pomažem mu  konkretnim primerima iz ličnog iskustva „iskusan kandidat ima već formirane navike koje često nisu u interesu i u skladu sa strategijom kompanije, teško je oblikovati iskusne, već su stvorene možda „loše“ navike itd, neiskusni kandidat je kao glina i može se oblikovati, bla, bla, predlažem da to navede kao odgovor na neizbežno pitanje u završnom intervju u (zašto mislite da ste baš vi pravi kandidat za našu kompaniju).
POSLE SEMINARA Ispod čaše ipak stavljam na papiru napisano POSAO, mada znam da to nije neophodno, od viška glava ne boli  i molim  svako moje hvala da otpusti sve ono u meni što blokira da upravo on dobije ovaj posao, sada, ove godine do njegovog rođendana (25.dec). Završni krug intervjua, dolazi HQ iz Slovenije, pre polaska ja mu kažem “ako je ovaj posao za tebe dobićeš ga, ipak budi bez  velikih očekivanja … ako ne dobiješ posao onda očigledno to nije  posao za tebe, ipak sigurna sam da ćeš ga dobiti kao prvi korak tvoje buduće uspešne karijere! Sa potpuno umanjenim stresom on odlazi na završni intervju, se javlja se da tek sad nema velika očekivanja, pošto je video svoju konkurenciju….. hvala, hvala, hvala, volim te, volim te…
Istog dana, za par sati ga zovu iz kompanije, pitaju koji konfekcijski broj nosi (radi nabavke brendirane zimske jakne), dakle  dobija posao, dobija službeni auto…!!! Presrećan ,za par dana već počinje da radi!
Hvala  Mabel, hvala grupi ! hvala! hvala!! volim vas! volim te.
– Lilika Dragosavac

Dijete, bolnica, hooponopono…. nastavak

Posted by Admin in lskustva

aPRIČA ČETVRTA (ona kontrola iz priče prve)

Da ne duljim previše. Na pregled nismo bili upisani. Jesmo, ali 13.12. kod liječnika kod kojeg nisam htjela ići. Htjela sam našeg barba Robija. Došla do doktora preko susjeda. Šalter. Timpanometrija. Vrtim hvala, hvala, hvala. Obraćam se tetama na šalteru, sa veeeeeeelikim osmjehom broj 16 objašnjavam kako nisam upisana, ali imam uputnicu koju sam izvadila za 13.12. One kažu da ga najprije dr. treba pregledat. Ja kažem da ne treba jer o nalazu ovisi što će nam reć. Malo se nećkaju, a ja trepćem okicama i smijem se. Kaže jedna od teta: “Ma dajte taj papir ovamo!” Iziđe na hodnik, pozove nas na pretragu, sve izvršimo u roku od dvi minute.

I ja kažem malodušno (o programe zaje… li si!!! ): “Opet ravna crta, ha?”

“Kakva ravna crta , gospođo!??! Nalaz je skroz UREDAN!!!!”

Zadnji nalaz od 14.06. katastrofalan. Danas: UREDAN!!!! UUUUUUUUUUUUUUUREEEEEEEEEEDAAAAAAAAAAANNNNNNNN!!! Prvi put nakon tri ipo godine imamo uredan nalaz!!!! “Hvala , hvala vam gospođo!” Sestra me gleda: “Ma šta vam je, ja samo radim svoj posao!” “Ajde, Marine pozdravi tetu i zahvali se.”

Marin se smješka, ali ne progovara. Pa onda ja umjesto njega: “Eto mama će kad neće on! Hvala vam i sretan vam Božić i nova godina!”

HVALA, HVALA, HVALA, HVALA

 

– Žana Sunara

ZAHVALA DJEČAKU

Hvala ti što si bio hrabar kad tata i ja to nismo mogli biti. Ti si nam pokazao kako se ponaša pravi borac.
Hvala ti što si hrabro ostao u bolnici i prvi put od svog rođenja prespavao negdje bez nas.
Hvala ti što si mi ujutro kad sam ti došla rekao da te nije bilo strah.
Hvala ti što si plakao kad su te bockali u ruke, a pri tom bio savršeno miran, jer si znao, ako se pomakneš, da ta igla može puknut i da ti može bit još gore.
Hvala ti što si čuvao drugu djecu u bolnici i što si ih tješio dok im ne dođe mama.
Hvala ti što si izabrao baš mene da ti budem mama. Hvala ti što si izabrao svoga tatu da ti bude tata. Mi se trudimo ne iznevjeriti tvoj izbor. I mislim da ga nismo iznevjerili. Ne mislim, nego znam. Jer nam sto puta dnevno, ničim izazvan, znaš reć da nas voliš. I mi volimo tebe , jabučice naša zlatna!

a

 

Nakon seminara…

Posted by Admin in lskustva
aŠto reći? Nakon seminara se izdogađalo svega… svi odnosi s ljudima na koje sam se prije ljutila i koji su se ljutili na mene su se nekako smirili, osim odnosa sa majkom…. ♥  Taj je jaaaaako turbulentan… luđi nego je ikada bio, ali ja ipak mirna da mirnija ne mogu biti….
Odnosi unutar moje obitelji su rasterećeniji…. ♥ Neki poslovi su mi otpali, a ja mirna da mirnija ne mogu biti. Čekam ono bolje. 🙂
Knjige čitam (prije nisam mogla, godinama) i dvije pišem paralelno… U ljeto je promocija prve, a za drugu… kad bude…. 🙂
Dakle što se ključno dogodilo za mene na seminaru: MIR! -neprocjenjivo stanje…
– Anita Barišić

Osvrt na Hooponopono seminar, financije, 3.dio

Posted by Admin in Vaš blog

aPreporuka – pročitajte prvo prva dva djela 🙂

Dakle, Mabel je na seminaru rekla da novac ide uz ljubav… da je važno da radimo ono što volimo i da će onda novac sam doći… kao posljedica… Da se razumijemo, to ne znači da svi sad koji ne vole svoj posao ove sekunde se dižu sa svog radnog mjesta, daju otkaz i odlaze se doma baviti nekim svojim omiljenim hobijem… Ne, ne… pročitaj te prva dva djela ove objave, potrebni su određeni koraci da bi se stvari promijenile. Ne dajete otkaz nego čitate dalje…

Ako ste pročitali prve 2 objave vezane za temu financije, onda vam je jasno da je to tema kao i svaka druga i da ustvari, naše neznanje i programi su glavni krivci što nam taj odnos u životu nije baš najsavršeniji… Dobra vijest je da se sve da popraviti, bar u ovom našem hooponopono svijetu :D… pa ajmo nešto raditi u tom pogledu… Prvo, trebamo osvijestiti da imamo programe i da ti programi ne daju dobre rezultate. Da stvari nisu crno-bijele (možda imate novaca, ali ne radite posao koji volite).

Mi smo u životu sa svime u odnosu, pa tako i s novcem (razmislite kakav je vaš odnos). Bez obzira koliko vas zanimala ta tema ili ne zanimala, to je odnos koji čete morati riješiti prije ili kasnije… čak i ako sutra nestane novac kao platežno sredstvo, programi koje nosimo sa sobom ispoljit će se na drugi način i onda će isti problem imati samo drugi naziv… Znam ljude koji su bez razmišljanja dali otkaz na svojim radnim mjestima jer su odlučili da će se baviti onim što vole… Ubrzo su upali u probleme i onda su posumnjali u cijelu priču oko toga da treba u životu raditi ono što volimo… Recimo da niste zadovoljni sa svojim ljubavnim odnosom i igrom slučaja upoznajete osobu za koju ste sigurni da je ono što ste oduvijek željeli. Ako niste razriješili unutar sebe određene programe zbog kojih je vaš prethodni odnos bio loš NEMA ŠANSE da vam ovaj novi odnos uspije. Isto je i s novcima… ako vam novac “curi” iz ruke i iznenada dobijete veću količinu novaca i taj novac će ubrzo nestati (iscuriti) jer se nalazi kod osobe s takvim programom…. Znate što kaže dr. Len: Jeste primjetili da gdje god je problem vi ste tu!

Poanta je da se mi prvo trebamo promjeniti i onda tako promijenjeni privlačimo druge stvari, okolnosti, poslove… u svoj život. Treba izbrisati postojeće programe, otpusti sva negativna uvjerenja koja mogu zvučati logično, ali nisu dobra za nas i samo nam štete. ♥ ♥ ♥

 

– Daniela Pal Bučan

l mama se mijenja….

Posted by Admin in lskustva

aPRIČA TREĆA

Vozila mamu nekidan. Opet, kao i svaki put, vrti stare priče. Prošlost. Na svako to vraćanje prije bih reagirala suzama. Ovaj put… ništa.

Ona me gleda i kaže: “Šta se to s tobom događa?”… “Događa se to da ja više ne želim slušat, ne želim se sjećat i da ti pravo kažem, apsolutno me više ne zanimaju te priče! Što se mene tiče, izbrisane su za sva vremena!”… ”Ne mogu virovat svojin ušima!!! Kako si došla u to stanje!??!?!” … “Lipo san došla, a to savjetujem i tebi. I molin te, sljedeći put, prije nego kreneš s takvim vraćanjima, mooooooooooooooolin te nazovi me i reci da ćeš mi opet pričat isto.”… “Zašto?” kaže ona.”Pa da te na vrime mogu zaustavit!!! A onda imaš zadatak, za pokoru, pola sata vrtit u glavi hvala, hvala, hvala, hvala… i onda me tek nazvat!”

Nije me nazvala. Ali je zato svaki dan kod mene. Evo je na trosjedu, igra se sa svojim unukom. Pričaju razne priče. Zalutala je malo pogledom, pa sam je pitala ol opet putuje. Nasmijala se i rekla: “Ja ću popizdit s tobon!” …”Jel od sriće il od tuge ćeš popizdit?” .. “A od sriće!!!” I krepaje od smija!!!!

Hvala, hvala, hvala, hvala….

– Zana Sunara

Brza realizacija nakon seminara

Posted by Admin in lskustva

mrPRIČA DRUGA

Kad je na seminaru drugi dan postavljeno pitanje: “Što bi u životu radili, a da vam se ne plati?”, moj odgovor je bio: skladanje pjesama za djecu, klape… uglavnom, skladanje.

SlučajNO sretnem prijatelja iz djetinjstva. Profesor je glazbene kulture kao i ja. I… servira mi MOJU ideju! I kaže: “Slušaj, stara, iza nove godine krećemo u realizaciju, nema više čekanja!”

Ne radi se o skladanju, ali s glazbom ima veze. Knjiga na vidiku! Naša knjiga! ♥ ♥ ♥

 

– Žana Sunara

Dijete, bolnica, i HVALA

Posted by Admin in lskustva

mrPRIČA PRVA (od 2.12. do 10.12.2012)

Nedjelja popodne, na seminaru sam. Torba mi je na podu. U neko doba osjetim da mobitel vibrira, ali ne reagiram. Drugi put. Treći put. Rukom krenem prema torbi, izvučem mobitel i vidim 7 propuštenih poziva i poruka. Naravno, svih sedam poziva od Zakonitog. Otvaram poruku: “Marinu je loše. Hitno se javi!”
Proljev, povraćanje i užasna glavobolja. S njim je na putu od dežurne ambulante prema bolnici. Nakon sat vremena, opet poziv: “Nisu ništa otkrili. Gledali mu i fundus oka. Ništa. Dao sam mu ibuprofen. Sad spava.” Seminar još traje. Seminar završava. Večera. Krećemo prema vlaku. I hopsam li ga hopsam.

Nakon cjelonoćnog truckanja, stignem kući zgužvana i mrtva umorna. Marin spava s velikom temperaturom. Budim obojicu, oblačimo se i pravac u pedijatra. Dr. nas hitno šalje u bolnicu. U bolničkom hodniku kaos. Bolesna djeca, policija, hitni slučaj, spašavaju život petnaestogodišnjakinji. Četiri liječnika i tri medicinske sestre. Ne stižu sve. Moje hvala, hvala, hvala pokriva tu buku u bolničkom hodniku sve dok na hodnik nije izašla sestra sa tri bočice sirupa protiv bolova i temperature. Dijeli bolesnoj djeci da se umire, dok spašavaju tinejđericu. Marinova glavobolja ne prestaje. Plače. Ustvari, urla od bolova. Sirup malo ublažava stvar. Konačno dolazimo na red. Tri liječnika oko njega. I nakon pregleda, sva tri zaključuju: hitno na odjel, dijagnoza – meningitis. Odlazimo na odjel.

Dolazi liječnica. Četvrta po redu. Opet pregled i zaključuje kako se lumbalna punkcija mora napraviti odmah. Hvala, hvala, hvala, hvala, a pri tom mi se noge tresu. Liječnica me gleda, vrati se do mog sina i kaže: “Ajde , zlato, pokaži mi još samo ovo: sjedni i dodirni desnom petom lijevo koljeno.” Moj junak hrabro odradi i tu vježbicu. Ona me pogleda i kaže: “Odgađamo punkciju za ujutro.” Odlazimo prema sobi, kroz hodnik dolazi i peti liječnik. Peti po redu taj dan. Hvala, hvala, hvala, hvala… opet isti pregled, opet junačina sve ponavlja vidno iscrpljen i umoran. Dr. No 5 kaže ovako: ” Ne mogu vam reć da sam stoposto siguran, ali ja mislim da tu ni m od menigitisa NEMA! Neka prespava ovu noć pa ćemo vidjet ujutro. “

Zaspala sam ko top. Otkako sam otvorila oči slijedeće jutro, uhvatih se kako hvala, hvala, hvala, ne izlazi iz glave. Stižem u bolnicu u 6.30. Moje zlato još spava. Glavobolja se umirila. Sirup protiv bolova je dobio prije sedam sati. Dolazi sestra oko 8.00 sati i kaže da ne smije ništa jesti i piti dok ne završi konzilij. Dakle, znamo šta se čeka. Hvala, hvala, hvala…….
8.50. ulijeće sestra i kaže:”Marine, sve smaži sa te tacne i popij sve sokiće koje imaš i svu vodu iz bolničkog vodovoda!!!” OOOOOOOOOOOOOOOOO, YEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEESSSSSSSSSSSSSSS!!!!!

Dijagnoza je upala gornjih dišnih puteva. Sedam dana primanje antibiotika intravenozno. Dok je tri dana bio u bolnici , davali su mu preko braunile. Kad je pušten kući, dolazili smo svaki dan na “bockanja”. Tako to moj junačina zove. A bockanja…. Pri svakom ubodu, vene pucaju al on to hrabro podnosi “jer je dobro za zdravlje”. U subotu krenemo opet na bockanje i kaže on meni: “A šta misliš, oće li me opet sedan puta bockat?” “Mislim da danas neće.” Gleda on mene i kaže.” Hvala, mama!” Moj petogodišnjak. “Zašto hvala?”, pitam ja. “Pa zato šta me hrabriš. Ali san ti ja već dobija diplomu za hrabrost nekidan. I reka san onoj teti šta me izbockala:”Hvala!” i mislin da me danas neće puno bockat.”

U ambulanti “naša” sestra i jedna nama nepoznata, s drugog odjela. Kaže joj ova naša da je to taj dječak kojemu pucaju vene. Ja više nisam bila uključena u razgovor. Nova teta počinje priču s Marinom, i usput pregledava ruke. Uzima iglu i jen, dva, tri. Gotovo! Marin me gleda, pa gleda nju, pa opet mene. “Čoviče, ne mogu virovat!”, ispali ko iz topa. Teta odvali sa stolice! I da ne duljim, u razgovoru zaključimo kako živimo ulica do ulice! A nismo se poznavale.
Sutradan, tržimo našu tetu, ali nje nema. Ne radi. Ali je poslala drugu tetu, svoju kolegicu. Koja je isto na jen, dva, tri našla venu, dala antibiotik. I to je to. Hvala, hvala, hvala!

17.12. je kontrola. Čekamo. Hvala, hvala, hvala…

– Žana Sunara

O ljubavi i krilima…

Posted by Admin in Citati

ss Ako letiš prema ljubavi, krila će ti izgorjeti! – Sadi Širazi

 

 

 

 

Koja je svrha imati krila, ako ne letiš prema ljubavi? – Mevlana Rumi mr

 

 

 

 yeKoga briga za krila, ako si dosegao ljubav! – Yunus Emre

Osvrt na Ho’oponopono seminar Mabel Katz, financije, 2.dıo

Posted by Admin in Vaš blog

mSvaki čovjek ima upravo onoliko novaca, koliko sebi podsvjesno dopušta. Niti jedan novčić više niti manje!

Ajmo krenuti od korjena problema, tek toliko da se um ne buni, u interesu nam je da surađuje 😀 Programi koje imamo ovise o dvije stvari: prva je – iskustvo koje smo imali u prošlim životima i drugo je predložak s kojim smo bili upoznati u svom djetinjstvu. Problem je što uglavnom nismo svjesni da postoji veza između usklađenosti vanjske realnosti i unutrašnjih odluka, odnosno programa. Isto tako, većina nas nije niti svjesna da razgovaramo s ljudima koji imaju slične podsvjesne programe… pa ispada da je lakše izmjenjivati već postojeću energiju (s kojoj nismo zadovoljni) nego mijenjati programe…
Naše stajalište je za početak ključno… prvo bi nam trebalo biti kristalno jasno da smo mi sami odgovorni kako nešto koristimo u životu (dobro ili loše) i drugo (ne manje važno) je svjesnost da zaslužujemo najbolje (o tome sam pisala u prvom dijelu).
Kad napokon nađete osobu s kojom dijelite svoju ljubav, nećete je svezati za stolicu da vam ne pobjegne, nećete je gušiti svojom ljubavlju 0-24, nećete se kiti njome i pokazivati je gdje god stignete… jer tko god da je na mjestu te osobe, a normalan je, pobjeci će glavom bez obzira, ili vi više nećete biti zadovoljni tom vezom… jer se ne radi o normanom odnosu.

Isto je i s novcima. Novčići nisu samo papirići, kovanice… novci su ENERGIJA (sjećate se, Bogu je svejedno kako ste vi uobličili svoju potrebu – je li to cipela ili zlatna narukvica ili novčanica od 500 kn… jer za vas je to simbol nečega… a to je energija koju vi ili imate ili nemate).

Dakle, problem su programi – množina!!! i zato problem s finacijama nije baš toliko jednostavan… i treba malo vremena da neke stvari otpustimo pa da stvari sjednu na svoje mjesto… (dok se malo zabavljate s ovim idem pisati vježbu koju smo imali na seminaru…odmah 🙂 ) ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bucan