Osvrt na drugi dan seminara Ho’oponopona, 1.dio

aDrugi dio seminara 1.

Drugi dio seminara je bio otvorenog tipa, što znači da onaj tko je imao kameru mogao je sve snimiti i doma prikazivati ukućanima, prijateljima, rodbini, susjedima (shvatili ste o čemu pričam), a isto vrijedi i za skriptu. Kako sam na vrhu napisala Drugi dio seminara 1, jasno je da će bit još objava na temu seminara, ali ne na način na koji se možda očekuje. Nisam imala kameru i neću štreberski prepisati skriputu jer to ne bi imalo nikakvog smisla. Tako je moguće da se ljudi koji su bili na seminaru zapitaju nismo li bili na različitim seminarima nakon što pročitaju objave.

Dakle ono što je Mabel nabacila na seminaru i u skripti ja ću to interpretirati kao sudionik seminara, a ne kao zapisničar, jer to jedino ima smisla… Svi koji trebaju otići na seminar ili su bili ili će otići (novi je već u proljeće) i nema potrebe da što vjernije prikazujem objavama što se ustvari dešavalo ta dva dana u hotelu Antunović.

Na isti način sam napisala i prethodne objave. Imali sve to zajedno smisla? Izgleda da ima, jer po porukama koje dobivam i vašim lijepim komentarima ispada da je bolje da pišem nego da ne pišem. Eto, to smo riješili pa možemo krenuti na drugi dio seminara…

Drugi dio seminara se razlikovao od prvog po tome što je prvi bio više vezan za temu hooponopono, a drugi dio je bio na neki način pokušaj osvještavanja i usmjeravanje našeg života prema onome što želimo i što nam pripada. Sad će netko reći: pa jel nije dovoljno samo hopsati i to je to? Jeeee…, ali da bi ste uopće počeli hopsat trebale su se desiti neke vrlo važne spoznaje u vašem životu, da biste vi u jednom trenutku donijeli odluku: od sad hopsam!… Nešto je tome prethodilo, ne nešto nego cjeli niz različitih stvari, da bi se donijela takva jednostavna, a toliko važna (ključna) odluka.

Hopsajući, nama se mijenja svijest, a kako nam se mijenja svijest mijenjaju nam se i odluke koje donosimo svakodnevno (jer mi cijelo vrijeme imamo slobodnu volju) i kako još ni blizu nismo obrisali sve programe nije loše da neke stvari znamo u naprijed… lakše ćemo funkcionirati i um će nam biti mirniji (jer um voli da mu je sve jasno). Za početak, skripta je puna citata i sigurna sam da ih je Mabel birala prema mudrostima, a ne prema autorima (to što se tu našao citat od Osha, ne znači da Mabel više voli Osha nego recimo Tollea). Dakle već nešto možemo naučiti i prije nego zaronimo u sadržaj.

Osnovni problem je kad u životu počnemo dijeliti, klasificirati, pa po tome lijepiti razno razne etikete… a sve zato da bi što zornije stvorili sliku o sebi samima. Mi kao točno znamo tko smo, što želimo, što ne volimo, što je dobro, a što nije. Jedino što nam baš nije najjasnije što je to što nam fali…

Dakle, drugi dio seminara se bazira na temu osvještavanja nekih pitanja s kojim se svakodnevno susrećemo.

Na kraju skripte piše: Vrijeme je da se nešto poduzme. Dok hopsamo, možemo usput provjeriti na što je to Mabel mislila …♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s