Često se to događa u trenucima u kojima se život pokazuje s najtamnije strane, kao što su bolest, smrt bliskog bića; sve ono što nazivamo udarcima sudbine. U takvim trenucima u pitanje je dovedeno sve u što smo dotad vjerovali, sve što smo godinama gradili i u čemu smo nalazili sigurnost, dovedeni su u pitanje i prošlost i budućnost; prošlost jer je prošla (i to nam tada postaje potpuno i nepovratno jasno), budućnost jer je tako neutješno nesigurna. Sami smo u sadašnjosti koja prvi put pred nas postavlja pitanje “Tko si ti? Što radiš tu? Koji je tvoj odgovor? I na to pitanje moramo odgovoriti, htjeli to ili ne. Taj kratki trenutak vremena između prošlosti i budućnosti je glas Istine, neuljepšane vanjskim sjajem. Jer kad nam Istina postavi pitanje, tada moramo odgovoriti htjeli to ili ne. Od odgovora zavisi slijedeći trenutak, naša budućnost.Onaj tko nema svoj odgovor ili ga iz nekog razloga ne želi dati, gubi svoju životnu snagu, svoju individualnost i utapa se u mnoštvu sebi sličnih. Većina ljudi se ponaša poput zatvorenika zatočenog u  jednom kutku mračne ćelije koji ne vidi izlaza, i slabo svjetlo koje dopire s prozora je jedina nada u spas. Njemu uopće ne pada na pamet da istraži tamu; kad bi to učinio, možda bi otkrio da su vrata na sasvim drugom kraju…

HVALA, VOLIM TE

 – Gordana Balić