Dragi moji.

vrijeme je da podijelim priču o mojoj sestri s vama. Da znate kako ne treba dignuti ruke NIKADA.

Moja sestra Tanja sada ima 43 godine, a u svojoj 19-oj godini je preživjela tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je zadobila teško nagnječenje mozga. 100% je psihički invalid. Njen put je bio živi užas.

Liječili su je lijekovima za paranoju i shizofreniju od kojih je zadobila još veća oštećenja. Uopće nema sjećanja iz prošlosti, tek par slika koje joj je um uspio zadržati. Stalno halucinira, i stalno zaboravlja. Kada bi nagonski prestajala piti lijekove jer joj ne čine dobro (ti lijekovi imaju užasne nuspojave), tada bi sasvim potonula te bi bila hospitalizirana po mjesec dana. Tamo bi je vezivali za krevet i trpali to smeće u nju. Nakon dugo godina, naišla je na liječnicu kojoj je zaista stalo. Ona joj je ukinula te lijekove i napravila još neke testove te joj sada daje nadopunu kemikalija koje njen mozak ne proizvodi zbog udarca. Motorika joj je slaba. Sklona je depresijama. I dalje ima halucinacije raznog tipa. Neću duljiti priču o njoj jer je doista teška i mučna.