Počela sam prakticirati Ho’oponopono prije tri godine.

Imala sam problem.

I trebalo mi je riješenje.

Riješio se.

Dok sam čistila, čula sam i o seminaru.

No, te 2017.godine nisam išla.

Jer, puno je to novaca.

Kažu, dovoljno je hvala hvala hvala

Iz trenutka u trenutak.

Neki ljudi nikad ne idu na seminar pa Ho’oponopono djeluje.

U prvoj godini čišćenja sve je bilo u znaku učenja.

Slušala sam i čitala materijale svaki dan.

Opet i opet, ispočetka.

Jednostavno, nešto me vuklo, sad zašto.

U jednom trenutku kao da sam progledala.

Vidjela jasnije.

Program koji je prisutan u mojoj obitelji.

Gubitak djeteta.

Nije da to nisam znala i prije.

Ali, tek sad sam shvatila da ja preuzimanjem odgovornosti.

I stalnim čišćenjem.

Zaustavljam taj program koji se može pojaviti i mojim potomcima ako ja ne kažem “Dosta”.

Sve više sam počela razmišljati o seminaru, jer, na seminaru se čiste preci, a i njima treba olakšati i ovaj i sve druge programe i sjećanja.

Ujutro, na moj rođendan, probudivši se, rekla sam mužu, ja idem na seminar.

To će biti poklon meni od mene.

Ne samo da sam bila u Zagrebu, uplatila sam i seminar u odsutnosti u Beogradu.

I to s novcem koji se čudesno našao u kutijici iz koje sam već uzela sav novac za seminar u Zagrebu.

I sam put je bio čudo.

Taj prvi seminar bio mi je jako težak, kao da plovim u gustoj masi.

A poslije seminara je isplivao program, strah od smrti.

I trajao je više od dva mjeseca, u kojima sam ja izgubila 10 kg, postala sam anksiozna,ali, ni u jednom trenutku nisam prestala čistiti. I evo me sad, tu sam, s kilama natrag i dobro.

Na tom prvom seminaru, drugi dan, bila je vježba, moja svrha…Da ne razmišljamo o novcu, što bi radili?

Ja napišem na kraju vježbe- “Moja svrha je pisati priče, da ljudi čitajući ih postanu radosni i da se smiju.”

I ja zaista pišem,jer me to veseli a ljudi koji ih čitaju pišu meni da ih svako jutro obraduje ono što objavim.

Uz pisanje, u moj život je “slučajno” ušlo i fraktalno crtanje.

U meni se budi radost kad stvaram, igram se kao malo dijete a to mi je u ovim mojim godinama a naročito u onima koje dolaze, najvažnije. Neka mi srce pjeva, dok sam tu. Kad sam sretna, onda sam in spirt, inspirirana za stvaranje i ostvarenje dobrog života i sebi i drugima i svemu.

Moj drugi seminar je bio sasvim drugačiji. Prepun lepršavosti, baš kao i lišće na drveću koje kao da je ulazilo među nas kroz prozore, u svim nijansama zelene boje, obasjano suncem.

I ponovno je putovanje bilo čudo. Malo drugačije, ali, čudo.

Drugi dan smo imali vježbe. Prazna tabla na koju smo pisali ono za čim najviše žalimo. Ja sam napisala-” Najviše žalim što sam dugo i predugo živjela u velikoj tuzi i što sam s tom tugom nehotice ljude oko sebe povrijedila.”

Poslije pauze sam obrisala napisano, došla na mjesto i briznula u plač od kojeg sam se tresla.

Nakon seminara, čim sam došla kući, rekla sam mužu, sutra kitimo bor. A bio je početak studenog. Začuđeno me pogledao, jer zna da ja ne volim blagdane, već godinama.

Tjedan-dva prije seminara, jedna bočica s vodom, koju imam uvijek kraj sebe još od prvog seminara promijenila je boju. Voda u njoj je bila bijelo bijela. Što se očistilo, ne znam. Moja tuga. Ili pretrage na koje sam išla između seminara u Zagrebu i Beogradu pa su nalazi bili u redu. Nešto što je bilo ili što je dolazilo. Ne znam. Ali, vjerujem da se očistilo nešto veliko.

Uglavnom, jedva čekam seminar, čistim s tim.

Novci su spremni, jer sam odmah nakon prošlog počela odvajati za sljedeći.

Mogu samo reći da je poklon meni od mene, seminar, bio najbolji poklon koji sam ikad dobila.

Ako dođete na seminar, otvorite um. I srce. Možda nećete ništa novo čuti, ali, doživjet ćete novi nivo Ho’oponopona i sebe i svijeta.

A obogaćeni novim, dubljim shvaćanjem što je Ho’oponopono, možemo se nositi s prilikama za čišćenje koje postoje i dolaze. Imam ih i ja. Na dnevnoj bazi, a imam i onu koja i dalje traje, unatoč tri godine čišćenja i 2+2 seminara.

Čistim s njom, puno mirnija nego što sam bila prije Ho’oponopona . Ako kažem da se radi o odnosu s djetetom, onda sve znate. Previše šutnje i zatvorenosti, dok nisam samu sebe u njemu ugledala i moje ponašanje u odnosu na situaciju koju dijelimo. Volim ga i čistim. I volim sebe, puno više nego prije.

Čudo do čuda i moja velika zahvalnost Ho’oponoponu.💙

-Žofa Gregorinčić