Živimo svoj život poput prolaznika koji idu od jednog mjesta do drugog, ne znajući pravo ni zašto idemo ni kamo nas vodi taj put. Tek onda kada nam viša sila poremeti dobro smišljene planove i kad osjetimo da nam svaki oslonac izmiče iz ruku, počinjemo se pitati i osluškivati neke znakove koje smo prije zanemarivali. Tek onda počinjemo tragati.

Na početku svakog traganja i svakog koraka dalje, stoji to malo biće sa svojim strahovima i nadama, svojim tugama i svojim neispunjenim čežnjama i ne možemo ga mimoići.

Ne obratimo li pažnju na njega i ne oslobodimo li ga iz one mračne sobe u kojoj već dugo čami, zatvoreno, samo i uplašeno nećemo nikamo stići, jer to dijete je onaj emocionalni, intuitivni dio nas preko kojega smo povezani sa svim bićima i sa životom samim.

– Gordana Balić