Mabel je na predavanju rekla jednu važnu stvar (naravno rekla je više važnih stvari…), a to je: Hooponopono zaustavlja razmišljanje!!!

Mi hopsanjem na neki način okrećemo leđa podacima kojima smo mentalno bombardirani… Što nam to govori? Govori nam da podaci koje vrtimo u glavi apsolutno nisu važni… jer da su važni hopsanjem ih ne bi brisali. Problemima se ne opiremo (Mabel )… ne pokušavamo ih riješiti, razumjeti, analizirati… jednostavno ih doživljavamo kao podatke i ništa drugo… prema tome – čistimo ih kao i sve ostalo… E sad, ima nešto na što možemo obratiti pažnju i što nam cijeli proces olakšava… a to je svjesnost o tome što se ustvari događa i zato Mabel kaže da će na seminaru dati intelektu priliku da razumije hopsanje (razgovor s unutrašnjim djetetom, u čemu je ustvari problem, mnogo alata….)… dakle, radi se o razotkrivanju…

Dakle, u ovom slučaju um koristimo sa određenom svrhom… on je instrument, sredstvo (samo to ) ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan