Meni su najljepša iskustva vezana uz hooponopono ona koja su vezana za programe s kojim sam se pomirila.

Svjesna sam da su sve programi, i da se čistim hopsajući, meditirajući… ali postoji u meni neki program koji misli da se nekih programa neću nikada riješiti… i da si ne bih otežavala život i da ne bih imala očekivanja, od nekih stvari sam “odustala”, jednostavno sam pustila… neka bude onako kao treba biti, meni se više ne da s tim zamarati.

E, kad se takav jedan program odlomi od memorije i potone u Nuli i nestane zauvijek, ostanem zatečena… oblije me neopisiva zahvalnost, i nekakvo unutarnje olakšanje, uz svjesnost da je sve u redu i da će uvijek sve biti u redu… To su mi najljepša iskustva vezana uz hooponopono, a ne ona vanjska (kojih ima… već sam navikla na njih), nego baš ta nutarnja, jer su se desila negdje unutra u samom središtu moga bića…♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan