Evo što kaže Buddha:
Čovjek koji hoda brzim korakom može se upitati:
“Zašto hodam tako brzo? Kako bi bilo da hodam polako?”
Jednako tako se, kad počne hodati sporo, može upitati:
“Zašto hodam sporo?…A kako bi bilo da legnem?”
Tako se čovjek koji je odbacio ono najteže, na kraju može odlučiti za ono najlakše.

Život je ili složen i postaje sve složeniji ili je jednostavan i postaje sve jednostavniji.
Sjećate se one moje objave o zen kulinarstvu, zen kulinarstvo ne sačinjavaju najsavršenije moguće namirnice kuhane u najkvalitetnijem posuđu i sve to u najskupljoj kuhinji na svijetu. Zen kuhar nije završio najprestižnije svjetske škole za vrhunskog kuhara. Zen kulinarstvo je vještina spremanja jela od onoga sa čim raspolažemo upravo tu i upravo sad, a za to nije potrebna posebna umna vještina nego prepuštanje svjesnost sadašnjem trenutku. Naravno neko osnovno znanje o kuhanju je svakako potrebno (hoću reći, teško ćete se pretvoriti u zen kuhara ako ne znate osnove kuhanja 🙂 ).

Poželjno je pojednostaviti si život. Cilj je osloboditi se površnih stvari koje samo predstavljaju teret. To ne znači da se trebamo prepustiti pasivi. Dobro je prisjetiti se što je stvarno,a što je iluzija. Sadašnji trenutak je stvaran, a prošlost je iluzija.
Dovoljno je samo malo promjeniti perspektivu i cijela stvarnost se mijenja. Kakva je to stvarnost kad se tako lako da mijenjati? Relativna, promjenjiva, često se mijenja i bez našeg posebnog uplitanja.

Dakle treba se fokusirati na onaj dio koji se ne mijenja, jer taj dio je oduvijek tu ( znači da je preživio apsolutno sve) i kao takav sigurno posjeduje apsolutno znanje o svemu što nam je potrebno, i u njega se možemo pouzdati. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan