Evo što kaže Chopra:
“Svijet postoji u nama; mi ne postojimo u svijetu. To nije lako shvatiti; mogli bismo cijeli život pokušavati intelektualno pojmiti tu istinu. Međutim, s praktičnog stajališta, kad slijedeći put pogledate stablo, kad pogledate drugo biće, kad pogledate bilo što, jednostavno recite sebi: To stablo postoji u meni. To biće postoji u meni. One zvijezde i galaksija, ovaj stolac i stol – sve to postoji u meni. Ako si to kažemo, uskoro ustanovljujemo da posjedujemo znanje o tome. Ako si kažemo: To stablo postoji u meni, osjetit ću ljubav prema njemu. Ako si kažem da vi postojite u meni, osjetit ću ljubav prema vama. Prije ili kasnije u takvom ću prisnom odnosu biti sa svime što postoji.”

Ovo je odlična vježba jer razbija zabludu: Ovo sam ja, a sve ostalo je odvojeno od mene.

I ne samo zato. Ako je cjeli univerzum u meni, znači da su i svi odgovori na sva pitanja također u meni. Iz te pozicije potrebno je samo postaviti pitanje i odgovor će doći prije ili kasnije. U stvari, doći će mnoštvo odgovora, neka će bit smislena, a neka baš i ne. Sad će se netko pitati: A kao ću znati koji je odgovor pravi? Dobro je konstantno postavljati jedno te isto pitanje npr.: Zašto sam tu?, na taj način Univerzum nema izbora nego da odgovori na to pitanje jer je to jednostavno sastavni dio procesa. Bitno je da znamo da na jedno pitanje možemo dobiti mnoštvo različitih točnih odgovora. Pa tako na spomenuto pitanje Zašto sam tu?, jedan od odgovora može biti: Zato što te volim.

Upoznajući sebe upoznajemo i cjeli Univerzum.♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan