Hopsam pa čuda stižu

vEto, baš želim nadovezati se na moju objavu od jučer….. mislim, nisam ja kriva što hopsam pa čuda stižu….. a danas sve jedno za drugim…. no krešendo je bio sad, poslije posla…..

Dakle, idem platiti ratu za kredit u banku i još si gruntam, to mi je valjda zadnja…. na bankomatu uredno dignem novac i odšećem na trg… veselim se usput lampicama, upijam atmosferu, baš je sve lijepo i veselo oko mene…. odasvud se čuje prigodna glazba pa uz ono – HVALA – ubacim i zvončići… zvončići…. lalalalala…. i tako se dočepam i banke… uđem unutra, samo troje ljudi ispred mene, super, nije gužva…. eto mog broja…. dobar dan, ja sam došla platiti ratu kredita…. predajem karticu, službenica je sa smješkom na usnama uzme i ubaci u kompjutor…. nije prošlo par sekundi, vraća mi karticu dok ja već držim gotovinu u ruci….. što je sad?…. kaže smješak preko puta – gospođo, vi ste kredit otplatili, hvala lijepa, izvolite karticu…… mila majko…!

….HVALA, hvala, hvala, kakav divan dan….. hopsam ja i spremam novac natrag na sigurno i toplo – u svoj novčanik…. pa sad nemojte hopsati!!!!! Ma hopsat ću dok dišem, hehehehehehehehehhehhh ……..

VOLI VAS VAŠA SANJA! ♥

 

– Sanja Burić

Što mi je donio Ho’oponopono

hoo0
Nakon više od dvadeset godina bavljenja duhovnim tehnikama, do mene je došao, tiho i nježno, ho’oponopono. Nije mi se sudario ni sa čim, a našla sam ga u svemu. Ljepota, smislenost, jednostavnost, učinkovitost… samo su neke od riječi kojima ga mogu opisati. Ali zadržat ću se sada samo na ovoj zadnjoj – učinkovitost.

Svaka tehnka je donijela pomak u moj život – ako to nije bio pomak na svakodnevnom planu, ono je sigurno bio u spoznajnom. Svaka tehnika mi je bila vjetar u leđa, sa svakom sam se osjećala sigurnije, bogatije. Ali većina tehnika ipak nije donijela neke promjene za koje bih mogla reći wow 🙂

Ho’oponopono jest, i to u krakom roku.

Zdravlje se poboljšalo, nekih svakogodišnjih boljčica ove godine nema. Posao – nemam pojma odakle i kako, poslovi dolaze, i to oni koji se plaćaju. U ovoj krizi, plaća mi se, za razliku od prije, kad je pola odlazilo u vjetar. Osobni odnosi – lagani, sami od sebe… bez mog truda, inicijativa, “diplomacije”…

Bila sam i na seminaru, vrlo znatiželjna kako će “to” izgledati.

Za mene, ovo je najupečatljiviji seminar na kojem sam bila, a prošla sam zaista mnoge. Ići ću i na sljedeći, uloženi novac mi se doslovno vratio u utorak nakon seminara. Pao s neba. A po nikakvoj, nikakvoj logici nije trebao.
Vidim da i drugi koji su bili na seminaru imaju upečatljiva iskustva…

Nije problem intelektualizirati, racionalizirati, generalizirati.. ali čemu? Gubitak predragocjenog vremena.

Ono što sam naučila davno prije, kad sam se susrela prvi put s nečim što bi se moglo nazvati duhovnim, jest da duhovna osoba ne osuđuje i ne prosuđuje, da duhovnost znači mir, a sve ostalo su priče (a naratora ima stvarno vještih…. što u konačnici samo znači da ako je netko vješt s riječima, može vas (raz)uvjeriti u svašta)…

Da skratim – hvala i volim te su prelijepe, da ne kažem svete riječi, mantre, kako hoćete. I svaki trenutak kada je u našim mislima nešto drugo, neki od onih stalnih monologa ili dijaloga, u kojima se opravdavamo, ili maštamo, ili se svađamo, dokazujemo, nadmudrujemo… izgubljen je trenutak, i ne može se vratiti…

I zato – hvala hvala hvala hvala hvala… nastavljam sa čišćenjem, jer želim svojoj djeci, unucima… manje programa, manje patnje, manje nepotrebnih problema. Hvala hvala hvala hvala je stvarno najmanje što mogu učiniti za sebe, a time i za njih.

Hvala i vama

Hooponopono i cvijeće

vImam orhideju. Dobila je na poklon prije četiri godine. Nikad nije procvala. Nit je micala. Samo je stala u pitaru. Životarila.

Pa san je prisadila. Pa ništa. Pa joj prominila misto. Pa ništa. Pa pričala s njom. Pa ništa.

E onda sam počela koristit alat koji smo dobli na seminaru. Eno je, pušta novu mladicu. Očekujem prve cvitove kad im za to dođe vrime.

MA VOOOOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMMMMMMMM!!! ♥ ♥ ♥

– Žana Sunara

O zahvalnosti

vJutros mi Inspiracija (nemojte me pitati kako znam da je Inspiracija) kaže, piši o Zahvalnosti…

Kao što znate kad ponavljamo Hvala, mi ne moramo osjećati zahvalnost, jer mi sa Hvala brišemo podatke (programe) iz memorije(podsvijesti)… tako kaže hooponopono i to je tako. Ne znam, da li se ostali, koji su bili na seminaru, sjećaju da je Mabel u jednom trenutku spomenula zahvalnost i rekla je da je dobro biti zahvalan na svemu, a pri tome nije mislila na ponavljanje: hvala,hvala,hvala… Mislila je na zahvalnost. Kako znam? Pa znam jer mi njene riječi sad odzvanjaju u glavi 🙂

Dakle, mi smo ti kojima se sve događa. Mi smo ti koji se osjećamo dobro ili loše i odgovorni smo za svoje osjećaje (programe). Mabel je rekla da se mnogi ljudi plaše zahvaljivati na svemu jer misle da će im Svemir (Bog, Nula) poslati još takvih (loših) stvari. Naravno to nije tako. Ako se mi zahvaljujemo za nešto (ako osjećamo zahvalnost) onda nam Svemir pošalje nešto što rezonira toj zahvalnosti, jer zahvalnost je visoka vibracija, i kao takva može na sebe privući samo slično, a ne nisku vibraciju npr. tugu.

Kako to djeluje u praksi? Još jednom napominjem da se ovdje ne radi sad o čišćenju, nego o nečemu drugome, korisnom,  što je Mabel spomenula… Dakle, ako smo u lošem raspoloženju (vibracija nam je niska) možemo je podići tako da potražimo bilo što u svom životu za što smo zahvalni (jer smo živi, jer nismo gladni, jer imamo obitelj, jer nas ništa ne boli, jer ćemo popodne u kino…), bilo što od čega se osjećamo dobro. Mi na taj način preuzimamo kontrolu nad vlastitim osjećajima i time shvaćamo (osim što se bolje osjećamo) i samu bit hooponopona, a to je da smo mi odgovorni u cijelosti za sve što osjećamo jer IMAMO KONTROLU, a to znači da ako nam se ne sviđa ono što doživaljavamo da možemo mijenjati ( brišući programe i usklađivanjem sa svojom temeljnom vibracijom, koja sigurno nije niska).

Mabel je rekla da je to bio ključni trenutak za nju u hooponopono, kad je shvatila da sve ono što je muči i smeta može mijenjati u svom životu brišući programe. Jasno je programi nam ne trebaju, jer oni su uvjetovani, nama treba sloboda od bilo kakvih programa i zato brišemo sve! Ali dok brišemo naša prava priroda (bez programa) polako dolazi do izražaja i javlja se u obliku inspiracije.

I sad imamo nešto genijalno. Počeli smo čistiti, ali nismo još u Nuli. Što više čistimo, više nam inspiracije dolazi, koja nas usmjerava, tako da na putovanju prema Nuli mi stalno imamo kao neku vrstu podrške. Jedna takva podrška je i biranje Zahvalnosti koju sam gore spomenula. Jer znate i sami (postoje i dokazi – kristali vode) da hvala i volim te vibriraju vrlo visoko i puno je lakše hopsati kad smo radosni, kad se osjećamo dobro, a čistimo i ovako i onako, pa zašto onda ne bismo čistili sa zahvalnošću i s osmijehom na licu, jer ne samo da ćemo lakše čistiti nego ćemo usput u svoj život privlačiti sve ono za što bismo bili inače zahvalni. ♥ ♥ ♥

 

– DaniElla

Nakon seminara, u inbox :)

g

Draga Karmen,

hvala. Hvala, hvala na Vašem trudu što ste doveli Mabel i omogućili da se održi ovaj prekrasan seminar u Zagrebu. Poslije seminara ja lakše dišem. Zapisala sam Mabeline riječi  “…ako se osjećate zaglavljeni…” Da, ja sam se upravo već duže vremena osjećala “zaglavljena”.

Onda se desio ovaj divan seminar. Čujem ja nisam ništa kriva, uzimam samo odgovornost. Dobila sam alat. Ne razbijam glavu što nije dobro, zašto nije dobro, šta da radim da bude bolje. Jednostavno uzimam odgovornost za svaki trenutak i čistim upotrebljavajući odgovarajući alat.

I pokrenulo se. Ja se više ne osjećam “zaglavljenom”. Neke zadaće koje nisam mogla pokrenuti skoro pa godinu dana sada odjednom rješavam bez problema ko od šale. I zato sam beskrajno zahvalna na ovoj pomoći.

Veselim se novim seminarima, novim susretima. Budite blagoslovljeni. Hvala, hvala, hvala.

Marija

 

Predstavljanje Ho’oponopona u Novom Sadu i Vršcu

nU četvrtak, 20.decembra sa početkom u 19h u Kultrnom Centru u Vršcu će se održati promotivno predavanje o ho’oponopono tehnici. Ulaz je slobodan.

Promotivna predavanja će se održati i u Novom Sadu u Centru za psihofozički balans Ultra – well, Gogoljeva 13a, 27.i 28. decembra u 19h.

Ulaz je slobodan, a zbog ograničenog broja mesta, prijave se primaju na: office@ultra-well.com, ili na telefon: 021/630 6448, ili 062/ 80 222 03.

Dobrodošli!

Verujem, ne verujem…

aVerujem… ne verujem… sve mi je bolje ili sve mi je gore… na ovoj našoj stranici svega toga ima zar ne?
Hopsamo da očistimo programe i prepoznajemo taj trenutak kada nešto iz nas ode… dodje mir… dodje zahvalnost za sam život koji nam je dat… znam … dogodi se i meni i drugima, čitajući objave oseti se … da li ovo za mene funkcioniše?? Želim i ja promenu! Želim to “malo” čudo, želim da osetim da to što Bog  (Univerzum) namerava ima “odjek” u mom biću… hmm…
Presečemo li kišnu glistu, priroda će joj obezbediti da joj izraste odsečeni deo. A ko je priroda? Ko je stvorio prirodne zakone? Čini se, zar ne … da smo i previše zaokupljeni svojim (samo svojim ograničenjima – programima) jer eto u slučaju gliste  Bog nema ograničenja … izvodi jedno takvo čudo! No možemo li poverovati u to, da recimo nama fali prst… koliko bi čudo bilo da nam izraste novi ?! Hmm… malo teže zar ne? Isto je sa hopsanjem, doduše, ljudi su u pitanju kao poredjenje ali ima li razlike … naravno da nema!
Prosto moje današnje čudo biće tvoje sutra i obratno! Zato je bitno da konstantno hopsamo (u ovom trenutku ja vidim dr.Lena sa onom svetiljkom u ruci kako se probija kroz crni slajd), hopsanjem kopamo kanal sopstvene vere u Boga (Univerzum) i već znamo da nema nikakve šanse da Božanstvo na to ne odgovori!
P.S. (za sve vas koji ste čudo i posebno za drage ljude koji trenutno rade na programu “ovo za mene ne funkcioniše”, zahvalnost sva neka pripada Božanskom… Ja znam da nas voli !! ♥ ♥ ♥
– Nataša Sekulović

Osjećaj lakoće

aKada se prisetim kako sam ja krenula, prvo sa vežbom divljenja – tražila sam u svemu i u svima nešto čemu se mogu diviti. Objašnjenje za taj metod bilo je da na taj način, ono čemu se divim, izgrađujem u sebi. Sjajna vežba. Danas vidim božansku iskru u svima, bez imalo truda i napora, i ma koliko prikrivena u toj osobi bila njenim spoljašnjim nastupom.
Zatim, vežba primanja komplimenata, što nikako pre nisam umela. Kad god bi mi neko uputio kompliment, trebala sam reći jednostavno i kratko: ‘Hvala, tako je’ ah kakav je to bio osećaj neprijatnosti u početku. Rumenilo bi mi oblilo obraze i na samu pomisao da izgovorim takvu stvar mesto negacije upućenom komplimentu (a to sam učila i vežbala celog života nesvesna šta činim sebi). Ta vežba mi je snažno vraćala osećaj samopoštovanja – ko bi rekao, tako jednostavna stvar. Kasnije je to ‘Hvala, tako je’ preraslo u ‘Hvala, znam’ sa zadovoljnim smeškom na usnama, i još većim osmehom u mom srcu i duši.
Zatim sam naišla na Ho’oponopono tehniku, te sam prošla sve osobe u svom životu uz reči ‘Oprosti mi, Žao mi je najiskrenije, Hvala ti neizmerno iz dubine srca, Volim te beskrajno’. Prihvatila sam 100% odgovornost i oduševila se idejom da sve mogu sama u sebi. Nije potrebno da čekam ili da zavisim od bilo čije dobre volje kako bih pomogla i iscelila samu sebe. Sjajno! Ujedno sam stalno primenjivala tehniku ogledala, koja mi je pomagala da prihvatim i preuzmem sveukupnu odgovornost. Šta god da sam pričala drugima, shvatila bih da pričam samoj sebi, i šta god bih videla u drugima, znala bih da sam to uvek JA.
Ma primenjivala sam i probala svaku tehniku i metod koji bi pobudili moju pažnju i inspirisali me da ih primenim, i to sve sa potpunom lakoćom. Mislim da se velika tajna skriva u osećaju lakoće kada bilo šta činimo, jer jedino kada činimo iz srca, sa ljubavlju, inspirisani i motivisani iznutra, činimo lako i onda je to prava stvar za nas i naše sveukupno zdravlje i blagostanje. Tada smo bliski Onome kome svi težimo, našem Izvoru iz kojeg potičemo i kojem se vraćamo.
A frekvencija ljubavi, frekvencija zahvalnosti i potpunog oprosta jeste frekvencija dostupna i unutar fizičkog tela. Kada čovek dostigne tu frekvenciju, i stabilizuje se u njoj, molitva se sama neprestano odvija u njegovom srcu i duši. Kao da stalno vibrira na talasima ljubavi i zahvalnosti bez da išta čini. Toliko je različitih dimenzija prisutno i sve su nam dostupne. Pa svako svojim ritmom kretanja ka čežnji vlastitog srca.
Hvala vam neizmerno i Volim vas beskrajno.
– Ivana Cvetković

Čarolija zvana Ho’oponopono

aKroz proces Ho’oponopono u  meni se probudio osjećaj zahvalnosti, samopouzdanja i emocionalog mira.
Događaju  mi se nevjerovatne stvari, divne stvari!
Svaki svoj mali bed docekam s osmijehom i … ispratim  s osmijehom. I na kraju ostane samo osmijeh. Nevjerojatno koliko stvari sam u zivotu propuštala, ali ovo mi je jednostavno otvorilo oči.
Sve se promijenilo, moj odnos prema obavezama, ljudima,  zdravlju…
Zivot bez stresa je dragocjen.
Hvala ti!
– Gordana Balić

Ho’oponopono i problemi

kjSvi imamo probleme, cijeli život, i na različite načine se nosimo s njima. Neki bolje, neki gore, ali reagiramo uvijek. Čak i kad naizgled ne reagiramo, to se u nama kupi i prije ili kasnije dovodi do još većih problema.

E, sad smo otkrili Hooponopono. Kad imamo problem, imamo istovremeno i izbor – što ćemo učiniti.

Dvije su mogućnosti – prva, činiti ono što smo i prije hooponopona – otići najboljoj prijateljici, ili dobrim prijama, možda psihologu, ili na fb profil – i izjadati se, podijeliti svoju muku. Vjerojatno ćemo se na kratko osjećati bolje – izbacili smo to iz sebe, dobili podršku, suosjećanje (su-ljutnju), pregršt savjeta koje naravno nećemo poslušati…i to je to. Za sat… ili dva, možda dan, a možda i za 5 minuta – mi smo u istom stanju u kojem smo bili i prije. Ništa se nije popravilo, osim što smo još opteretili znane i neznane, i lijepo ih povampirili.

Dijeljenjem problema, umnožili smo programe, one pogrešne, teške… natovarili smo ih i sebi i drugima, i napravili upravo fantastičan humus za sve buduće koji tek što se nisu pojavili. i tako to ide, mjesecima i godinama, a onda i generacijama.

Druga mogućnost je, s obzirom da znamo za ho’oponopono – da preuzmemo odgovornost. Onu 100-postotnu. I da čistimo. Ne govorimo nikome ništa, jer želimo programe izbrisati. Želimo (ako želimo) probleme izbrisati, ispraviti.

Šutjeti i čistiti. Čistiti, čistiti,… dok god to ne bude izbrisano.

– Karmen Jerković