Nakon više od dvadeset godina bavljenja duhovnim tehnikama, do mene je došao, tiho i nježno, ho’oponopono. Nije mi se sudario ni sa čim, a našla sam ga u svemu. Ljepota, smislenost, jednostavnost, učinkovitost… samo su neke od riječi kojima ga mogu opisati. Ali zadržat ću se sada samo na ovoj zadnjoj – učinkovitost.

Svaka tehnka je donijela pomak u moj život – ako to nije bio pomak na svakodnevnom planu, ono je sigurno bio u spoznajnom. Svaka tehnika mi je bila vjetar u leđa, sa svakom sam se osjećala sigurnije, bogatije. Ali većina tehnika ipak nije donijela neke promjene za koje bih mogla reći wow 🙂

Ho’oponopono jest, i to u krakom roku.

Zdravlje se poboljšalo, nekih svakogodišnjih boljčica ove godine nema. Posao – nemam pojma odakle i kako, poslovi dolaze, i to oni koji se plaćaju. U ovoj krizi, plaća mi se, za razliku od prije, kad je pola odlazilo u vjetar. Osobni odnosi – lagani, sami od sebe… bez mog truda, inicijativa, “diplomacije”…

Bila sam i na seminaru, vrlo znatiželjna kako će “to” izgledati.

Za mene, ovo je najupečatljiviji seminar na kojem sam bila, a prošla sam zaista mnoge. Ići ću i na sljedeći, uloženi novac mi se doslovno vratio u utorak nakon seminara. Pao s neba. A po nikakvoj, nikakvoj logici nije trebao.
Vidim da i drugi koji su bili na seminaru imaju upečatljiva iskustva…

Nije problem intelektualizirati, racionalizirati, generalizirati.. ali čemu? Gubitak predragocjenog vremena.

Ono što sam naučila davno prije, kad sam se susrela prvi put s nečim što bi se moglo nazvati duhovnim, jest da duhovna osoba ne osuđuje i ne prosuđuje, da duhovnost znači mir, a sve ostalo su priče (a naratora ima stvarno vještih…. što u konačnici samo znači da ako je netko vješt s riječima, može vas (raz)uvjeriti u svašta)…

Da skratim – hvala i volim te su prelijepe, da ne kažem svete riječi, mantre, kako hoćete. I svaki trenutak kada je u našim mislima nešto drugo, neki od onih stalnih monologa ili dijaloga, u kojima se opravdavamo, ili maštamo, ili se svađamo, dokazujemo, nadmudrujemo… izgubljen je trenutak, i ne može se vratiti…

I zato – hvala hvala hvala hvala hvala… nastavljam sa čišćenjem, jer želim svojoj djeci, unucima… manje programa, manje patnje, manje nepotrebnih problema. Hvala hvala hvala hvala je stvarno najmanje što mogu učiniti za sebe, a time i za njih.

Hvala i vama