Crtica iz svakodnevnog života…

Našla sam se u situaciji koju nisam željela. I dok utvrđujem gradivo oko pojma “zašto sam je trebala”, sjećam se nekih sličnih prizora iz života. Neko vrijeme bih se borila protiv malodušnosti, uspijevala bih održati dobru fasadu, dok bih unutar sebe proživljavala košmar. Taj košmar bi se preselio i na van… izgubila bih volju družiti se, ljudi bi mi bili naporni, sve bi me podsjećalo na moju muku i ne bih uspijevala odvratiti pozornost, lako bih se živcirala, a sam izlazak iz kreveta bi mi se činio besmislen. I naporan. 🙂

Sada se družim, pričam s prijateljicama, smijem se s mojom malom, puno se šalim s mužem i imam stabilan odnos s majkom (ovo potonje bi se svaki put kada meni stvari u životu ne bi štimale – opasno drmalo).
Najljepši od svega mi je osjećaj pri buđenju… hvala i volim te odzvanjaju u mojim mislima i prije nego otvorim oči, osjećam kako mi se usne šire u smiješak.

Za osobu mog temperamenta, mir koji počiva u mom srcu, pravi je blagoslov.
Jedina razlika od ove situacije i bilo koje druge koja mi je bila teška je ta da sada primjenjujem Ho`oponopono.

Mir počinje samnom. ♥

– Petra Varšić