Prije akademije išla sam na crtanje kod jednog profesora i tako se pripremala za prijemni…Crtala sam uglavnom portrete i aktove…I jednom prilikom dok sam pokušavala nacrtati ruku, profesor mi je prišao i rekao:…ne crtaj ruku – crtaj prostor oko ruke…To je isti onaj profesor kojemu na vratima ateljea piše: Tko pogodi cilj, promašio je sve ostalo…:)))

Meni se tim savjetom otvorio jedan sasvim novi svijet…dosad nepoznat…promijenila mi se percepcija promatranja…Praznina više nije praznina, nego punina i prisutna je apsolutno svugdje: između dva objekta, između dvije misli, između spavanja i budnog stanja, između dubokog sna i buđenja …između života i smrti…

Pa sam se sjetila filma davno gledanog, u kojem glavna junakinja koja ne vjeruje u Boga konstatira: Ako Bog i postoji mislim da se on ne nalazi u ljudima…on se nalazi u prostoru između njih…
Zaboravila je da je taj prostor svugdje prisutan…i da nema mjesta gdje ga nema…jer mi smo u Bogu i Bog je u nama ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan