Jedna lijepa priča s Britanskog otoka…naravno ljubavna 🙂
Lijepa Jeanette prošetala se puteljkom niz livadu, a biješe sunčano nedjeljno prijepodne, i sve je izlegalo jednostavno, pitomo, svakidašnje. Puteljkom prema njoj išao je mladić. Oni se susretoše, pogledaše i zaljubiše jedno u drugo: opet nešto sasvim jednostavno, malo manje svakodnevno, ali u granicama ljudskih čudesa. Na rastanku, mladić otkriva djevojci da je svijet daleko veći i mračniji no što je to izgledalo na početku puteljka. Njega drži zarobljena kraljica vila, on joj služi i ne može se oteti vlasti koju ona ima nad njim. Spasila bi ga samo ljubav dovoljno hrabra da podnese sva priviđanja i sve zlopogode koje će izazvati njegov lik.
Podrobnije, djevojka treba u ponoć stati na to i to raskršće, opisati oko sebe zaštitni krug, i pričekati dok ne čuje topot kraljičine divlje družbe. Kraljica će projezditi tim putem. Djevojka tada neka pozove ime svog mladića, neka ga zakune svojom ljubavlju, i on će se oteti iz družine i uletjeti u djevojičin krug. Djevojka tad neka ga čvrsto zagrli i drži priljubljena uza se. Kraljica će nastojati da ga povrati među svoje, ali kako kraljica ne smije prijeći čarobni obruč, ona će izvana izazvati najstrašnije tlapnje za one koji stoje u krugu. Djevojci će se učiniti da drži u rukama dlakavo čudovište, užareno željezo, strašilo-sve su to čini i opčine kojima će kraljica nastojati da je prestraši, pa da ga ona odgurne od sebe. Istraje li, spasit će ga. Ne istraje li, njoj neće biti ništa, ali on će to platiti velikim mukama.
Ljubavna priča
Jeanette je odlučila da pođe i spasi svog dragog. U ponoć začuo se topot na pustom raskršću. Dohujala zla družina, rogata, krilata i s kopitima, hohoćući, zavijajući i potcikujući. Djevojka, stojeći u obruču, pozove ime svog dragog. On se odvoji od razularenog krda i uskoći u obruč. Djevojka ga čvrsto zagrli, čvrsto, čvrsto zagrli. Kraljica đavolskog krda zaustavi kas, a i sva nemila družina za njom. Užarenim očima zurila je u ono dvoje. Djevojka vrisnu jer je mladić nestao iz njenih ruku i umjesto njega grlila je nekakvu nakazu. Ali znala je da je to prikaza, varka nečiste sile;potom opet vrisnu, jer ju je oprljilo užareno željezo. I tako redom. Cijelu noć je djevojka čvrsto grlila najgroznije sablasti i hudobe, znajući da grli svog izabranika. Mada joj je zadavalo bol i grozu, ona je znala da to nije njegovo djelo, i uspjela je sačuvati ljubav prema njemu. Ta hrabrost i vjera pobijedila je vladaricu noći; u svitanje kad zakukurijekaše pijetli, mladić i djevojka nađoše se u zagrljaju, sami slobodni i sretni♥♥♥
– Sve što ljubav želi učiniti moguće je… Cilj života je da u potpunosti doživimo ljubav, a to možemo samo ako postanemo ljubav sama… Jer ljubav može iscijeliti, zaštititi, obnoviti…približiti Bogu… I zato ljubav prema nekome nije samo ljubav prema nekome… to je ustvari ljubav prema Ljubavi samoj i nikada ne može biti uzaludna ♥♥♥
– Prepričala Vesna Krmpotić, komentar Daniela Pal Bučan
Ho'oponopono Tehnika 