ojanje. Još je pjesnik Petar Preradović rekao: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest!” O problemu identifikacije govorio je i Isus kad je rekao: Tko je moja majka, moj otac, moja sestra? Nemam nikoga. Tu postoji jedna žena, ali je „moja“ majka samo mentalna konstrukcija.

Sve konvencije, etikete, razgraničenja, nisu stvorena u prirodi, od Boga, već ih je definirao i napisao čovjek. One su nastale u njegovom umu. Stvari su ono što jesu. Naše misli stvaraju etikete i mi ih lijepimo tamo gdje želimo i tvrdimo da je od tog trenutka ova ili ona zajednica odvojena od ostalih. Zatim zahtijevamo od drugih da žrtvuju svoj život da bi obranili etikete koje smo izmislili. Ovakve poduhvate definiramo zvučnim terminima, kao na primjer: „Umrijeti za naciju“ ili „Umrijeti za veru”. Obećavaju nam se nevidljive nagrade, kao recimo: „Ako umrete za veru, za naciju, za Boga, stječete vječni život”, iako ništa od svega toga nije stvarno.

Stanje u kojem naš život, sreću i mir uvjetujemo nečim što nazivamo „moje“ ime, „moj“ posao, „moja“ žena, „moja“ djeca, „moja“ vjera, „moja“nacija… ušli smo u stanje uma koje nas uvjetuje, postaje naša uvjetovana realnost. Uvjetovana realnost nam omogućava postojanje i sreću ali samo „pod uvjetom“ da imamo nešto što ću nazvati „moje“, nešto s čim smo se identificirali i bez čega odbijamo biti sretni.

Kada odbacimo sve identifikacije ulazimo u jednu bezuvjetnu realnost koja nas uvodi u potpuno svjesno stanje postojanja ovdje i sada. Tada za sebe možemo reći „ja jesam ono što jesam“. U bezuvjetnoj stvarnosti stvari nisu ni dobre ni loše, one jednostavno jesu. Jednostavno jesmo i puštamo da se stvari događaju bez otpora i borbe. U takvoj poziciji ne postoji uvjet za moju sreću i mir, sve je kako treba biti i sve je dobro.

– Tomislav Tomasić