Ajde da ja napišem nešto lijepo… 🙂

Neki dan mi je bio baš onaj od dana kad ste sretni “bez razloga”. Navečer dođem ja u svoju omiljenu birtiju i tamo sjede gazda, jedan poznanik i prekrasan zlatni retriver. Budući da inače obožavam životinje odmah sam se sagnula do njega i podragala ga (cijelo vrijeme čistim u sebi). Dok sam ga tako dragala, pesek me gledao u oči.
Budući da znam da vlasnici pasa baš ne vole da im se pesek dira, jer nisu sigurni kako bi pesek mogao reagirati, pustim ga i sjednem nasuprot njih.
Nisam mogla skinuti pogled s njega, a ni on s mene (pesek, ne gazda 😀 ) i ja i dalje u sebi vrtim: volim te, volim te, hvala ti. I u jednom trenu dok smo se tako gledali ne trepćući, kao da sam čula glasić u glavi: Pa ti si tu!! Ti znaš!!