Postoji jedno pravilo kod joge, koje na sanskritu glasi “Ishwara pranidhanad va” ili u prijevodu, PREDANOST UZVISENOM.

Staro je to pravilo, barem par tisuca godina. Postoji ono gotovo svugdje u razlicitim civilizacijama i kulturama. Svugde su ga tumacili na razlicite ili slicne nacine. Neki su to davno protumacili kao predanost nekim bogovima-kipovima, neki nekako drugacije, pa su se svadjali tko je u pravu, nekad su vodili cak i ratove… A pravilo je jednostavno… i kratko: PREDANOST ZIVOTU ili OTVORENOST ZA ZIVOT, OTVORENOST KA ZIVOTU. Jer tek tada ga mozete istinski i dozivjeti, tek tada cete moci ostvariti i uzivati u onim dobrim potencijalima koji su vam u natalnom horoskopu i u vasim genima, a lakse cete prebroditi one lose. Jer, otvoreni ste, protocni ste, otvoreni ste za ucenje, otvoreni ste nekada pa pogrijesite i drugi pogrijese, pa tako brze naucite. To je jako bolno u pocetku, kao kad prvi put ucite voziti bicikl na 2 kotaca. Padate i to boli, ali ustajete i nastavljate dalje, i tako naucite.

Pazite jer i kada naucite, to nije kraj. To ne znaci da trebate postati pasivni i hedonisti, jer igra jos nije gotova, igra jos traje, zivot traje jos. Covjek uci dok je ziv. Naucili ste pravilo, boljelo je, ali sad je to proslost, uzitak je veliki jer sada znate, pa ne padate. Sad znate voziti bicikl! No eto, dolazi vam u susret slijedeci nivo igre. Naucili ste voziti bicikl, lijepo.. sada idete na Tour de France! To je slijedeci izazov… sad trebate uciti nova pravila novog nivoa igre, vaze i stara koja ste naucili, mozda neka ne (pa niste vise djeca), ali sada ima puno novog. Nemojte bjezati, mozete se otimati koliko god zelite, no opet cete nakon nekoliko mjeseci ili godina (zavisi kako tko) shvatiti kako igru trebate nastaviti. Ili ako ste “toliko tvrdoglavi” pa odlucite da spavate ili da tugujete do kraja igre, do kraja zivota.

Sto se ovog nivoa tice, gledali ste sigurno bar jednom Tour de France na TV. Tamo su vozaci male tezine, laki bicikli, lake kacige, bez dodatne opreme. Tako ce postici najbolju brzinu, jer nema nepotrebnog tereta. Ono sto im treba dobiju usput od svojih, od svoje ekipe. Pa, vjerovatno je tako i u zivotu, ako je covjek otvoren ka zivotu, zivot mu u svakom trenutku da ono sto mu treba, a takodje oslobodi onoga sto mu ne treba. Jer, svemir je uvijek u harmoniji. Ako covjek nije otvoren, onda ne moze primiti ono sto treba, a ne moze se ni rjesiti onoga sto ne treba. Ljudi se nekad drze za svoj teret, za svoje lazne potrebe, postali su im tako drage pa ih vuku, ubjedili su sebe da tako mora biti. A ne mora. To nije po pravilima Tour de France-a… dobro, nije ni protiv pravila… nosite ga vi i dalje, ali sami ste krivi sto tako sporo idete kroz zivot, a jos biste se mogli i razboliti.

Ima jos mnogo stvari koje se mogu reci na ovu temu…no ovaj put toliko…
Igrajuci OTVORENO i FER igru zivota, ucite i uciti cete i sami…

Jos nesto, kada sretnete nekoga tko ne zna pravila…objasnite mu ih, pa cak i ako igra protiv vas. Jer igra je igra, a cilj svake igre je da bude zabavna.
Tko zna, mozda bas on/ona zna nesto sto vi ne znate, pa i vi nesto naucite, a mozda cak i postanete suigraci.

♥ Hvala Vam ♥ Volim Vas ♥

– Saso Dimitrievski