Privrženo, jako i trajno trebam vezu i spoj s Tobom
kao što dojenče stalno traži biti čvrsto i nježno u naručju svoje majke.

VJEČNI KREATORU MOJ,
Magnetični moj Ljubavniče
Tvoji me dodiri nepovratno i potpuno privlače,
A potom liječe,
Tvoje osjećanje najtanahnijih dijelova mog bića
čine da se rijeka moji strasti sasvim prirodno i skladno slijeva
kroz sjajne duboke tajnovite tokove kao i uzbudljive bistre brzace.

BIĆE VRHUNSKO NAJBLISKIJE,
Najljepše i najneodoljivije,
Najpametnije, najljubavnije,
Najčistije i najnevinije,
Obožavam nestati u tvom razigranom plesu,
Tvom smijehu visokog tona,
Tvom anđeoskom glasu kroz pjsmu koju mi stalno pjevaš.

Povezivanje sa svim ovim Tvojim aspektima stvara u meni alkemijsku čaroliju
pretvarajući mene u Tebe.
U Sebi se u Tebi mogu kupati kada god hoću, kako god hoću i koliko god hoću.
Zato mi je to povezivanje najvažnije .
Povezujem se ja i sa jednim ili više Tvojih aspekata u drugima
kako dolaze impulsi iz najdubljih Kreatorskih Prostora.
Uživam u njima jednako jer zapravo uživam u Tebi,
ali s jednom razlikom:
da kada i ako dođe vrijeme privremenog i prividnog razdvajanja
u dosluhu s Tobom ,
sa zahvalnošću pustim da u ovom vremenu, u ovom trenutku,
ode što otići mora
(jer Ti znaš što je najbolje za sve, za rast, za širenje u spoznaji Tvoje punine)
vraćajući me opet tamo odakle nikad nisam ni otišla,
Prekrasnom i veličanstvenom Tebi u sebi.

/ova ‘forma’ napisanog nije nikakva forma, ni pjesma, ni proza, ona naprosto jest napisnina koja se napisala samo od sebe, spontano , kroz mene; kao takva me podsjeća na događaje koji se sami, po Božjem nalogu, pišu u našem životu, ako im to dopustimo.

– Dena Žuvan