Što uopće znači voljeti Sebe i kako znamo da ono što činimo zbilja jest naša Ljubav prema Sebi?
Mogu li biti istovremeno biti i Davatelj i Primatelj Ljubavi?… Sve je moguće.
Postoji li ono i što ne postoji i da li onda to doista postoji?

Ljubav prema sebi nije ugađanje, iako može biti. Tako npr. postoje osobe koje ugađaju sebi i nije ih uopće briga za druge. To sigurno nije Ljubav. Postoje i osobe koje sebe vole ‘uskraćivanjem’, jeli to Ljubav? Nije ni to.
Znam li ja što je dobro za mene? Znam što mi je ugodno, blisko, lijepo, simpatično, što me uzbuđuje, veseli i sl. Ni to baš nisu neke smjernice i moguće je da mi većina od navedenog ustvari čini više štete nego koristi.

Ja o sebi ne znam ništa, baš ništa. Mogla bih sad nabrojati neke svoje karakteristike, ali koliko sam ja pratila one su toliko promjenjive da sad više uopće nisam sigurna da mi uopće pripadaju.
Dakle, ne znam tko sam, ali znam da Jesam. Može li se voljeti nešto neodređeno? Mora li se uopće išta voljeti? Možda zvuči grozno, ali moj odgovor je: NE MORA.
Ne moram Voljeti Sebe da bih Voljela SEBE. Mogu si zadati zadatak da sebe volim, ali to iskreno ne želim. Ili se volim ili ne. Nikada dosada nisam uspjela zavoljeti bilo što ili bilo koga na silu. Ili Volim ili ne Volim.
E sad, da je HO postavljen tako da dok hopsam s Volim te trebam osjećati da volim, ja bih hopsala sve zajedno 5 minuta i tu bi se ja i HO oprostili jedan od drugoga. Dakle, dopustila sam sebi da ne volim nikoga… i gle čuda, eto Ljubavi u Obilju.
Nema tu nikakvog posla niti rada… hopsam, meditiram i o Ljubavi niti ne mislim, a opet, ona je tu – cijelo vrijeme. Kako to? Pa jasno da je tu – gdje bi uopće i mogla biti?
Odustala sam od nje samo zato jer je jasno da je ona cijelo vrijeme TU.

Ne moram ja ništa… baš ništa! Koja Sloboda! E, kad sam Slobodna onda Mogu Sve, pa i ono što ne moram…
Odustati od svega – od Ljubavi, Sebe… SVEGA. I što ostane? Praznina. Jooooj kako je lijepa ta Praznina – prepuna LJUBAVI.     

– Dani Ella