PRIČA ČETVRTA (ona kontrola iz priče prve)

Da ne duljim previše. Na pregled nismo bili upisani. Jesmo, ali 13.12. kod liječnika kod kojeg nisam htjela ići. Htjela sam našeg barba Robija. Došla do doktora preko susjeda. Šalter. Timpanometrija. Vrtim hvala, hvala, hvala. Obraćam se tetama na šalteru, sa veeeeeeelikim osmjehom broj 16 objašnjavam kako nisam upisana, ali imam uputnicu koju sam izvadila za 13.12. One kažu da ga najprije dr. treba pregledat. Ja kažem da ne treba jer o nalazu ovisi što će nam reć. Malo se nećkaju, a ja trepćem okicama i smijem se. Kaže jedna od teta: “Ma dajte taj papir ovamo!” Iziđe na hodnik, pozove nas na pretragu, sve izvršimo u roku od dvi minute.

I ja kažem malodušno (o programe zaje… li si!!! ): “Opet ravna crta, ha?”

“Kakva ravna crta , gospođo!??! Nalaz je skroz UREDAN!!!!”

Zadnji nalaz od 14.06. katastrofalan. Danas: UREDAN!!!! UUUUUUUUUUUUUUUREEEEEEEEEEDAAAAAAAAAAANNNNNNNN!!! Prvi put nakon tri ipo godine imamo uredan nalaz!!!! “Hvala , hvala vam gospođo!” Sestra me gleda: “Ma šta vam je, ja samo radim svoj posao!” “Ajde, Marine pozdravi tetu i zahvali se.”

Marin se smješka, ali ne progovara. Pa onda ja umjesto njega: “Eto mama će kad neće on! Hvala vam i sretan vam Božić i nova godina!”

HVALA, HVALA, HVALA, HVALA

– Žana Sunara

ZAHVALA DJEČAKU

Hvala ti što si bio hrabar kad tata i ja to nismo mogli biti. Ti si nam pokazao kako se ponaša pravi borac.
Hvala ti što si hrabro ostao u bolnici i prvi put od svog rođenja prespavao negdje bez nas.
Hvala ti što si mi ujutro kad sam ti došla rekao da te nije bilo strah.
Hvala ti što si plakao kad su te bockali u ruke, a pri tom bio savršeno miran, jer si znao, ako se pomakneš, da ta igla može puknut i da ti može bit još gore.
Hvala ti što si čuvao drugu djecu u bolnici i što si ih tješio dok im ne dođe mama.
Hvala ti što si izabrao baš mene da ti budem mama. Hvala ti što si izabrao svoga tatu da ti bude tata. Mi se trudimo ne iznevjeriti tvoj izbor. I mislim da ga nismo iznevjerili. Ne mislim, nego znam. Jer nam sto puta dnevno, ničim izazvan, znaš reć da nas voliš. I mi volimo tebe , jabučice naša zlatna!