Inspiracija kaže: piši o PROMATRANJU ! 🙂 ♥

Gotovo sve duhovne tehnike (ako ne i sve) naglašavaju važnost PROMATRANJA. Što što uopće znači? Evo jednog slikovitog primjera.

Zamislite da ste se našli odjednom na jednom igralištu (recimo nogometnom igralištu) i da je baš u tijeku utakmica. Svašta se događa oko vas, sve je užurbano i napeto izgleda vrlo uzbudljivo: osim jednog… vi ne znate pravila igre. E sad, to je malo problem, jer naime na terenu ste i pokušavate se uklopiti, pa radite ono što rade i drugi igrači… pokušavate pohvatati konce što nimalo nije lako u samom žaru igre. Trčite lijevo-desno, slijedite neka pravila jer ih slijede i drugi… i onda se radujete jer se i raduju ljudi oko vas. Sve to zajedno može biti zabavno jedno vrijeme, upoznali ste divne ljude i one manje divne, uživali u samoj igri, a da u stvari niti ne znate o kojoj je igri riječ i koja su uopće pravila. I u jednom trenutku vam je dosta… odlučujete istupiti iz igre na način da je promatrate sa strane.

Sama činjenica da ste istupili iz igre donosi olakšanje. Druga stvar koju primječujete je da se igra nastavila bez problema i bez vas. Treća je da sad napokon imate uvid što se ustvari dešava na terenu iako još uvijek ne znate o kojoj je igri riječ.

Iz pozicije promatrača koji više aktivno ne sudjeluje u igri jasno vidite neke besmislene probleme koje imaju igrači, a kojih jednostavno nisu svjesni jer su toliko uživljeni u sadržaj igre da su se gotovo poistovjetili s njom. Nikome na terenu ustvari ne pada na pamet da malo odstupi, da se malo povuče iz same igre iako su neki na to prisiljeni zbog razno raznih fizičkih ozljeda. Neobično je da neki od “ozljeđenih” iako su izašli iz igre ustvari kao da nisu… i dalje su toliko fokusirani na samu igru i neke njene dijelove da nisu niti svjesni prilike koju su dobili istupanjem iz igre… Neki ozljeđeni su toliko tvrdoglavi da se tako ozljeđeni po svaku cijenu žele vratiti u igru pa za neke taj povratak može biti i koban. No, ako se dobrovoljno istupili iz igre, to ste napravili ne zato da biste napustili igru i svoje suigrače nego upravo suprotno da bi ste s odmakom dobili jasniju sliku onoga što se događa.

Odstupanje nije odustajanje, to je jedna vrsta uvida koja nije samo dobra za vas nego i za sve ostale na terenu. Promatranjem mi uviđamo neke stvari i o sebi i o svijetu u koji smo uronjeni… i onda s tim uvidima se vraćamo na teren. Sad znamo puno više i o sebi i o igri i o suigračima… naše sudjelovanje je sad kvalitetnije za sve, a ne samo za nas…

Iako postoji mnogo načina da se istupi iz životne igre (ne naravno doslovno, skokom kroz prozor) ho’oponopono tehnika je također jedan od načina da kroz životnu igru prođete mudro. Ponavljajući hvala i volim te mi se na neki način isključujemo i postajemo promatrači, jer više nismo uhvaćeni u mrežu razno raznih programa. Iz pozicije hooponopona mi te programe promatramo i brišemo, više se ne uživljavamo u njih i kao takvi s lakoćom možemo sudjelovati u daljnjoj igri. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan