Stara hinduistička priča iz Mahabharate govori o skupini ljudi koji traže put u raj. Tijekom godina svi osim jednoga umru na tom putovanju pa posljednji od njih mora nastaviti u društvu psa lutalice. Putovali su zajedno, dijelili svu hranu ili vodu koju su pronašli te pomagali jedan drugome na teškim dijelovima puta. Nakon nekoliko godina stigli su pred vrata raja. Čuvar je pozdravio umornoga sveca i pozvao ga unutra, ali psu nije dopustio ući te je rekao čovjeku neka ga otjera. Čovjek će morati ući sam. Čovjek je pogledao svojega psa, a zatim raj i sjetio se svega što su zajedno prošli, opasnosti s kojima su se suočili i put koji su prešli. Okrenuo se rekavši da raj nije vrijedan cijene izdaje suputnika koji je bio uz njega. Kad su zajedno krenuli natrag niz planinu, pas se pokazao kao bog Dharme (ispravnosti, pravednosti, dužnosti), zahvalio čovjeku za prijateljstvo i skrb te mu dopustio ući u raj.

Dharma je ujedno svakidašnja praksa duhovnih vrijednosti pa vam je, drugim riječima, na duhovnom putovanju potreban suputnik duše koji će vam pomagati i u blaženstvu i u teškoćama. Bog je u tom duhovnom suputniku i na putu s vama. Sveti spisi, mitovi i legende obiluju pričama o tome kako bogovi iskušavaju našu ljudsku sposobnost suosjećanja, uvažavanja božanske prirode u drugima, u neznancima i u nesretnim ljudima koje neočekivano susrećemo…

Da bismo s drugima dijelili svoje doživljaje Boga, potreban nam je blagoslov duhovne zajednice srodnih duša. Potrebna nam je sredina kojoj ćemo pripadati duhovno i tjelesno, ali ne nužno kao dio tradicionalne religije. U Terezino vrijeme (Tereze Avilske) to je, dakako, značilo samostane. Ali današnjim novim misticima bez samostana također su potrebni drugi kako bi im pružali potporu duše. Duhovni život ne mora biti samotnički, u celibatu i siromaštvu ili ispunjen patnjom. Prvi su mistici trpjeli svoje patnje kao Božje darove, podnoseći tjelesne bolesti kojima nije bilo lijeka. Uslijed tog su izbora razvili izdržljivost duše. No vi danas možete živjeti kao mistici u ovom svijetu te i dalje biti slikar, pjevač, glumac, poduzetnik, liječnik, odvjetnik, pilot, majka, otac, učiteljica, prodavač ili stručnjak za računala. Možete se vjenčati, imati djecu i odlaziti na godišnje odmore i – kanalizirati milost. Taj svijet više nije isključiv. Vi imate i tijelo i dušu pa ne morate izabrati jedno ili drugo…

Vašoj je duši potrebno i vrijeme samoće za molitvu i suputnici. Potrebna vam je zajednica jer kad vaš unutarnji svijet oživi, željet ćete biti s ljudima koji razumiju to putovanje – ne vaše putovanje, već putovanje duše. Takva zajednica nije nalik skupini za emocionalnu potporu u prevladavanju povreda i ovisnosti…

Skupina duše okuplja se s ciljem dijeljenja mističnih buđenja i doživljaja Boga, slavljenja blagoslova u životima svojih članova, istraživanja mogućnosti služenja i međusobnog podupiranja.
Suputnik duše nije srodna duša, već osoba s kojom vas povezuje štovanje duhovnog putovanja, na kojemu ste oboje, i vašega odabranog načina života na ovoj Zemlji. Suputnici duše raspravljaju o temama koje hrane njihov duh i pomažu im cijeniti božanske darove u njihovim životima, uključujući stvaranje prijateljskih mreža koje podupiru kreativnost i svjetovni rad svojih članova. Suputnici duše svojom unutarnjom svjetlošću pojačavaju svjetlost jedan u drugome. Koristite darove svoje duše kako biste jedan drugome pružili što više istine i mudrosti. Jedno drugome služite kao duhovna ogledala, svjedočite svetim doživljajima svojega suputnika, a on svjedoči vašima…

Zamislite okupljanje ljudi s kojima dijelite svoj život i koji prihvaćaju postojanje Boga, anđela, svetaca i čuda, koji razumiju praksu iscjeljivanja i kanaliziranja milosti, koji ozbiljno shvaćaju svoju praksu mistika u svijetu. To je na neki način raj zemaljski. Bilo bi božanski primjereno biti dio kruga mistika te dijeliti dar prosvjetljenja.
Tereza je primijetila da Bog rado odabire knjige koje ćemo čitati te neočekivano ulazi u naše svakidašnje razgovore. Bog je savršeno sposoban poslati vam smjernice putem vaših suputnika kako bi vam pomogao jednako kao što vi njima pomažete svojim uvidima. Takvo spontano zadovoljenje potrebe danas često nazivamo ‘sinkronicitetom’, što je tek intelektualna šifra za nevidljivo djelovanje božanskoga…

Mi smo društvena bića. Želimo biti s drugima jer osjećamo poriv da dijelimo svoje živote, da dajemo sebe i da podupiremo druge. Čak i da niste na putovanju u svoj Dvorac (Dvorac duše), doživjeli biste trenutak u kojemu vam čavrljanje o susjedima i obiteljskoj dinamici, iako i dalje zanimljivo, ne bi bilo dovoljno. Na duhovnom putu počinjete žudjeti za duhovnim zajedništvom, za okupljanjem suputnika duše s kojima možete dijeliti smislene, poticajne razmjene istine i razgovore koji vas uzdižu do mističnog viđenja te pomažu shvatiti vaše odnose, vaš život i svijet.

Želite vidjeti kroz svoju dušu, sa svojom dušom, u svoju dušu. Želite uz pomoć svoje duše preoblikovati svijet u kojem živite, shvatiti velike i male ludosti svojega života – ludosti koje se mogu pojaviti u životu dragoga prijatelja. Uviđate da život nije racionalan te da je vaš um ograničen u sposobnosti njegova shvaćanja. Kad nevidljivo postane stvarno kao vidljivo, morate potražiti suputnike duše. Oni vam mogu pomoći da na putu u nevidljivo područje duha ostanete s obje noge na zemlji.

Krug suputnika duše, s kojima možete dijeliti nezamislivu moć milosti, mistična je zajednica u svojemu najboljem izdanju; to je dom.

– hvala Jasni Radulović, na prekrasnim ulomcima iz knjige Dvorac duše, autorice Caroline Myss