Prije par dana otkrio mi se Ho’oponopono. I odmah ga osjećam svojim.
Da, to je TO! Cjeloživotni „rad na sebi“, godine prikupljanja komadića i naziranja istine… i konačno, sve se posložilo… u trenutku!

Ho’oponopono je toliko prirodan i jednostavan, svatko od nas ga pozna – a da nikada nije morao ni čuti naziv: Ho’oponopono…

Što je za mene Ho’oponopono?
Svaki puta kad nekome pošaljem Ljubav, ja sam Ho’oponopono. Svaki puta kad šaljem Zahvalnost, ja sam Ho’oponopono.
Svaki puta kad u situaciji, osobi, problemu… prepoznam priliku za rast, ja sam Ho’oponopono.
Svaki put kad otpustim kontrolu, ego, um (kojim god ga imenom nazvala), kad god se prepustim Životu… kad zagrlim svoje Unutarnje Dijete… ja sam Ho’oponopono.
To radim cijeli život (pa dobro, ne baš cijeli, i ne baš stalno, eh!). A prije par dana tek saznah za Ho’oponopono. Čudesno!

U nadahnuću, odmah šaljem mužu par linkova, tekstova i filmića… da se i on obraduje!
A tada…Pljusssss! Muž mi kaže da je baš jučer čuo za jednu „učiteljicu“ Ho’oponopono tehnike koja svojim klijentima sugerira da „trebaju prekinuti vezu“, potom „šest mjeseci biti bez partnera“, i onda će se, navodno, „pojaviti prava osoba za njih, i to ona koju prvu ugledaju“…

?!?!?! Je li to Ho’oponopono? Ne, to nije Ho’oponopono. Sad sam skroz zbunjena: Ho’oponopono ne znači nekome govoriti što treba raditi. To ne znači nekome reći što će se „onda“ dogoditi… Ho’oponopono ne znači uopće „raditi“ na nekome. Ho’oponopono znači oslobađati sebe. Bez očekivanja rezultata.
Što se to događa? Zašto mi je došla učiteljica? Hvala, hvala, hvala učiteljici što mi je dala priliku počistiti „nešto“ u meni. I zašto mi je baš muž poslao učiteljicu? Hvala ti, volim te, hvala ti, volim te…

A onda… trenutak poslije, čudesan uvid!
Da… svaki puta kad sam Ljubav, ja sam Ho’oponopono! Ali… svaki put kad to zaboravim, kad se ulijenim, kad se uljuljkam u nekoj lažnoj „stvarnosti“… svaki put kad se u odnosu s voljenima prepoznam kao žrtva… kad sam tužna, ljuta, neljubazna, nevoljena… kad poželim drugoga popraviti, kad „znam“ što je najbolje za nekog drugog (hvala, hvala, hvala!), to nije Ho’oponopono, to nisam ja. To nije moje Biće. To je hrpa podataka, sjećanja, uvjerenja… hrpa „nečega“ što trebam izbrisati. To je smeće koje govori NE Biću, smeće koje ga prekriva i sprečava kontakt s božanskom ljubavlju u meni. Smeće koje trebam čistiti. Pritišćem tipku Delete. Volim te, volim te, volim te!

I zato danas odabirem biti odgovorna. Otpuštam „hrpu“ a dopuštam Ho’oponopono. Jer je jednostavan, prirodan, nadasve čudesan i divan.

„Pravi poklon“, kako kaže Karmen.

Hvala, hvala, hvala!

 
– Larisa Malin Mravunac