Oprostiti roditeljima

ySad kad je proslo i ocistilo se pisem vam. U odnosu s mamom sam imala velik izazov. Tocnije, od kad znam za sebe, izazov mi je upravo taj odnos. Koliko god sam cistila uvijek sam bila fokusirana van sebe. Na nju. Uvijek me kritizirala, uvijek me prilagodjavala drugima…. ukratko, osjecaj je bio vise nego odvratan. Odrastas znajuci kako te mama nikad nije prihvatila kakva jesi. Dobila sam svoju djecu i napravila sve sto mogu kako bih bila drugacija nego ona.

Uh….
Na sastanak jedne grupe povela sam i nju, nadajuci se kako cemo nekim druzenjima prevazici te izazove i konacno biti u miru…. No taj susret je ispao poput egzorcizma. Tri ipo sata emotivnog uzasa… No o tome necu, jer proslo je. Ono sto bih istakla u tome jest kako sam ta tri ipo sata bila u savrsenom miru dok je ona doslovno gazila po meni… Hopsala sam kao blesava i na svako njeno napadanje koje je bilo zestoko (ne pretjerujem imam svjedoke tu u grupi) ja sam joj odgovarala s “hvala ti”, “volim te”…..
Imala mir sve do pred kraj…

Naime, pored svih teoretskih znanja kako cistimo uvijek sebe i nikad van sebe, postoje situacije kada nam um jos uspjeva podapeti nogu i okrenuti fokus…. Moja spoznaja (koja se desila pred kraj susreta) kako je taj odnos s mamom bio tek pokazatelj koliko sam ja sama sebe kritizirala… koliko  ja sama sebe nisam prihvacala…. Ona je samo ispunjala ‘dogovor’ imitirajuci mene samu…. 35.god.pokazujem kaziprstom u nju, a ne vidim ostala tri prsta uperena u sebe.

Ja sam bila ta. Zrtva same sebe. Svoje zestine. Tada sam se energetski slozila kao kula od karata…. Odnos nam se pogorsao. Mene je sve boljelo. Tragovi toga u meni su i dalje tinjali… Pocela sam padati u nizove ljutnje pa strahova pa ushicenja pa…
Nastavile smo komunicirati i cinilo se odjednom sve super… Ruckovi su mirni,nema napetosti… Svi su kod nje uocili promjenu…

Kada? Onda kada sam OPROSTILA sebi i njoj sva ponasanja i sve receno svjesno, a iz neosvjestenih programa….
Oprost je mocan alat koji nas oslobadja svih emotivnih okova kojima nas vlastiti um veze uz nesto…. Osvijesti, zahvali, oprosti i VOLI sve….
Uzivam je sada nazvati, popiti kavu…, a osjecam i kako ona uziva u tome… Trazimo obje sada samo stvari koje jedna kod druge mozemo pohvaliti…. ♥

Zato, ne odustanite nikada… ponekad treba 35.godina… mozda i vise, ali uvijek se isplati pocistiti “sada”…

Voli vas Anita Bare 🙂

2 responses

  1. Osobi koja je cijeli život proživjela u anoreksiji i psihjatrijskim klinikama imao sam priliku progovoriti o važnosti praštanja (ona je imala problem s ocem). Kad je to ucinila ‘uskrsnula je iz mrtvih. Bila je to dirljiva priča.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s