Zašto ne bismo sami stvorili priču o Nuli?

Bila jednom Jedna Nula…ne, ne valja…’Ajmo probati ovako:
Nula kaže – ako imamo rat, nemamo Boga, ako imamo patnju, nemamo Boga, ako imamo odvojenost – nemamo Boga!
Svi govore: Bog je Ljubav! Tko sam onda ja? Jesam li i ja Ljubav? Ako sada hrabro istupim i bez treptaja sumnje kažem: “Da jesam!”, znači da imam Boga! Imam li onda i ja rat, patnju i odvojenost?

Ako pogledom tražim Boga, onda da – imam odvojenost! “Ja sam koji jesam” znači: Ja sam Ljubav u Tebi, Ti si Ljubav u Meni, ne tragaj dalje! Mogu li se sada usuditi zaustaviti svoj Put ovdje u Nuli, jer imam sve, imam Boga, znanje i svijest da sam Ljubav? Da bih to saznao, zakoračio sam u bajku o Nuli, prošao vrata Istine o Sebi, ušuškao sam se u Život. Ima li još što izvan toga?

Bajka o Nuli kaže: Ja sam koji Jesam i živim to. Kada naletim na trulu granu patnje onda znam da sam to Ja, nema me izvan toga. Tada ću odmaknuti korak unatrag i vidjeti da je trula grana preduvjet novog života, ciklička izmjena Ljubavi preko Ljubavi u Ljubav. Promatram li prekrasan vrt i bezuvjetno se divim ljepoti i raskoši, srcem znam za poneko trulo drvo, uvenuli cvijet, uginulu životinjicu. Promatrajući cjelinu, vidim Sebe u njoj i prepoznajem to. Prepoznati se trebam i u detaljima cjeline! Kada gledam fotografije iz svemira prekrasne planete Zemlje, obožavam je, igra mi srce od divljenja! No, živim u nevidljivoj točci, maloj stvarnosti, maloga grada, malih ulica i ljudi.

Bajka o Nuli kaže: voli beskrajno svoj svijet, svoju ulicu, ljude oko sebe. Znaj da su oni Zemlja, plavi planet beskrajne ljepote, oni su u Tebi. Voli Sebe u njima, prepusti se beskraju Ljubavi i živi to. Tajna Ljubavi je da nema Puta, nikad ga nije bilo, jer kamo bi putovao?

“Ja sam koji Jesam”, kaže Nula – zar nisam?

– Neno Lubić

♥ ♥ ♥