Naše utočište

čJedina svrha ega je da služi višem Sebstvu

Pa, koji je vrag onda krenulo po zlu? Je li to uopće važno? Ako hopsamo, preuzmemo odgovornost za svoj život – “uvrćemo” dualnost k Sebi, da tako kažem, shvatiti ćemo da više Sebstvo i ego čine dvije strane jedne kovanice i zaista – oni mogu biti samo kovanica u cjelini. Da bismo postali Jedan, potrebno je postaviti se iza predatorskog uma, odnosno, prikloniti se prihvaćanju da gramzivo uzimanje i nesebično davanje ne mogu postojati zajedno u svom dijelu kovanice. Kaos i zbunjenost nastaju upravo kada se predatorski um uživi u davanje, što ima za posljedicu još većeg raslojavanja i enciklopediju o psihoterapiji u 27 tomova :).

Nikada nećemo do kraja moći shvatiti što je krenulo po zlu, ako je uopće išta i krenulo! Sada postoji ogromna količina razloga za ovo ili ono, to su planine sjećanja i programa! No, ne trebamo se penjati na te planine. Trebamo samo tu malenu zraku svjetla šanse da prihvatimo cjelovitost novčića – Jedinstva u Sebi.

Hew Len kaže: “Moja jedina svrha je čistiti, ništa drugo!” Ho’oponopono nam može osvijestiti taj tračak svjetla, pružiti jedinstvenu priliku sada da krenemo u Slobodu. Ovo je zaista jedinstvena prilika, ovaj trenutak šanse što nam se otkriva!

Zamislite samo, ovdje u našoj grupi leži ogroman potencijal energetske podrške u ideji služenja Sebi – to je poput prstena kroz koji kruži Ljubav poput elektriciteta i tvori oazu zaljubljenosti u novu vibraciju osviještenosti Sebstva. Zato volimo dolaziti ovdje, jer nam je tu utočište u koje zalazimo po dozu razumijevanja i mira. Ma koliko virtualno bilo, na vibracijskoj razini učinak je jednak, baš kao i u živo. Ako smo voljni služiti Sebi, učiniti ćemo to u svim oblicima komunikacije, bezuvjetno.

Uzmimo ovu spontanost što se ovdje dogodila i živimo ju. Kada ugasimo kompjuter i izađemo u svijet, ponesimo vibraciju odavde sa sobom, taj prsten zaljubljenosti što nas okružuje. Na taj način, virtualnost je zbiljnost, pa što bi drugo moglo i biti?

♥ ♥ ♥

– Neno Lubich

Komentiraj