Zaključivanje naopačke

Neki dan pričam sa suprugom kojoj se dogodilo nešto što joj je poremetilo planove 🙂 koji su bili super poslagani. Bila je baš ljuta i nervozna zbog toga. I kaže jučer sam ZNALA što će i kako će biti i bilo je sve u redu. Danas NE ZNAM i zbog toga sam nervozna, ljuta, ne znam što da radim…. Prema nekom uobičajenom načinu razmišljanja, valjalo bi zaključiti da treba sve “dovesti u red” kako bi opet ZNALA i sve je OK. No, pitao sam ju tada, dobro jučer si ZNALA da će danas biti sve OK, a ipak, sada si nervozna zbog toga što nije sve OK? Koliko ti to govori o tome što si ZNALA jučer? O tome koliko možeš računati na to što planiraš?

Postoji dakle dva “ZNAM”. Provo je znam da će sve biti u redu bez obzira što se dogodilo. Ovo je neuvjetovano znam kojim dajemo povjerenje životu. Čisto i bez straha. I drugo, ono koje isplaniramo jer tako mora biti da bismo se osjećali dobro, ako se to ne dogodi, bit će katastrofa. To je uvjetovano “ZNAM”. To što će se dogoditi određuje kako ćemo se osjećati. Time dopuštamo vanjskom da utječe na naš život, raspoloženje, djela… Da smo i malo realni, shvatili bismo da ne možemo znati što će se dogoditi, čak i ako smo pročitali današnji horoskop. Učinimo dakle sve što možemo sada, sa ovim znanjem, sa ovim iskustvom i onda pustimo. Što god da se dogodi, to je točno ono što smo stvorili i što se u tom trenutku trebalo dogoditi.

– Miro Skender