Kada je Bog stvarao svijet, je li ga stvorio izvan Sebe ili unutar Sebe?
Ako je rekao: “Svugdje oko mene je prazan prostor, idem ga ispuniti svijetom”, onda nekako i paše doživljavati Stvoritelja kao starčića što sjedi i promatra, utječe, šalje i oduzima, kažnjava i nagrađuje, osuđuje. Što bi to ustvari značilo? Mi smo ovdje, a Bog je “tamo”, stvoreni smo iz nekog razloga, možda da ga zabavljamo, da i sam uči o Sebi preko nas?

Sad, zamislimo da hopsamo pod tim uvjetima… Dakle, Volim te, Hvala ti…

Ako sam izvan Boga, a želim Mu se približiti, spoznati Ga, dosegnuti na neki način, evoluirati vlastitu svijest kako bih spoznao istinu o svom odnosu s Njim – jedini način da u tome uspijem jest da Mu se svidim, da Mu privučem pažnju na sebe, budem uzoriti učenik. Dakle, hopsam Bogu, “Volim Te, Hvala Ti” i gledam “tamo” kakve su reakcije, jesam li Ga dodvorio s dovoljno privrženom Ljubavlju, kako bih bio nagrađen i imao lijep život?

Ide li to tako?

A što ako je Bog sve stvorio iz Sebe, unutar Sebe? Onda smo mi u tom Sebstvu, mi smo Ono, sve je Ono, kompletan univerzum je Ono! Je li to paradoks? Zamislite, Bog odluči stvoriti svijet sazdanog od Sebe i namjerom Ljubavi pokrene proces Stvaranja! Možete li zamisliti da se Bog odvoji za trenutak od Sebe (postao dva) kako bi promatrao gradnju svijeta i donosio odluke gdje će što biti u Njemu samome? Razmišlja i gradi svijet po vlastitom arhitektonskom projektu?
Suludo, zar ne :).

Ajmo sada probati hopsati u ovoj situaciji….Volim Te, Hvala Ti… Što se sada događa? Nemamo kud! Štogod mi učinili – sve je u nama! Ljubav koje je Božanstvo, Apsolut što nas prožima, Sveukupnost što se proteže u nama – sve smo to mi, odnosno Bog. Kada kažemo Volim Te, onda se obraćamo tom sve-prožimanju što nas razvlači u Beskonačnost, elastičnosti našeg Bitka da bude svugdje u svakom trenutku i govorimo nam: Ja sam Ljubav. Moja svjesnost je Božja svjesnost. Ja sam Jedan.

Ljubav je prilično proždrljivo Biće :). Ona hoće sve, bez pardona, bez kompromisa. Jer, ako ste rođeni u Ljubavi, Ona vas je stvorila, od kojeg drugog materijala možete biti sačinjeni? Od materije?! LOL 🙂

Nema ničeg osim Ljubavi. Dok živimo stvaramo svijet u nama. Stvaramo ga Ljubavlju. Mi smo veliki Arhitekti naše stvarnosti. Volim Te je cigla, Hvala ti je cement. Sve što gradimo već jest, i nastaje ponovno. “Volim te, Hvala ti” već je utkano u svim vlaknima našeg Bitka. Oduvijek je bilo.

Zaista nemamo kud, osim putem Ljubavi. Što prije to prihvatimo (jer nemamo što shvatiti, učiti, znati, ili težiti čemu – samo prihvatiti), ljepša će biti gradnja svijeta u nama! Samo Ljubavlju možemo graditi! Svi ostali “materijali” se urušavaju, poput kule od pijeska oprane valom morskim.

Volim te, Hvala ti – carstvo je moje. Palača u kojoj snivam predanost životu. U njoj svijet Ljubavi gradim, sumnju razgrađujem.

S Ljubavlju,

Volim te, Hvala Ti
♥ ♥ ♥

– Neno Lubich