Igralište zvano Život

llJedna od najzanimljivijih priča koju sam pročitala iz dvije različite knjige, kroz dva različita iskustva već neko vrijeme mi se vrzma po glavi kao tema vrijedna razmatranja.
Iako sam sigurna da te knjige imam doma, iz nekog razloga ne mogu naći niti jednu priču pa sad ili ćemo čekati dok ne nađem ili ću improvizirati.
Ako ste ovo upravo pročitali jasno vam je da sam izabrala ovo drugo. 🙂

U Indiji postoji mjesto na koje kad dođete ne samo da nisu iznenađeni vašim dolaskom, nego znaju i pitanje koje ćete im postaviti tako da imaju već pripremljene odgovore za taj dan. Koliko se sjećam radi se o zapisima svih koji će posjetiti to mjesto ikada.
Znači, ako kojim slučajem vam puhne i sasvim iznenada naletite tamo uz put, nikoga nećete iznenaditi, jer ne samo da vas tamo očekuju nego znaju i pitanje koje ćete im postaviti, pa makar vi to pitanje smislili u zadnjoj sekundi svog dolaska.
Neobično, zar ne? I pomalo “scary” 😀
Dobro, kako je to moguće?
Mogu odmah reći da ne znam, ali to me neće spriječiti da malo pretumbam svoje vlastito poimanje stvarnosti. Čak nemam ni ideju o čemu bi se uopće moglo raditi i zato je važno pisati – nikad ne znate što će izletjeti iz vas.

Što je stvarnost u koju smo uronjeni i je li nečija sudbina čvrsto određena ili samo neki njeni dijelovi? Jesam li se ja slučajno rodila baš u gradu u kojem sam se rodila ili ne? Naravno da ne.

Stvarnost doživljavamo kao mjesto u koje smo uronjeni i kao individue poimamo senzacije te stvarnosti. Drugim riječima mi smo putnici, a naš život putovanje. A mjesto na kojem se odigrava putovanje je objektivno i njega dijelimo s drugim putnicima. Pa tako posjedujemo doživljaj mjesta i vremena – u jednom trenutku smo stigli, pa sad boravimo i onda ćemo otići. Dakle mi smo ti koji se kreću u određenom mediju zajedno s drugim suputnicima i s njima dijelimo razno razne senzacije tog istog medija.

A što ako nije tako? Što ako je točna ona tvrdnja od dr. Lena: “Nema nikoga vani osim vas samih!” Što bi to onda značilo?
To bi značilo da objektivna stvarnost ustvari ne postoji. Što ako je Bog toliko moćan da je za svakoga od nas stvorio po jedan vlastiti Svemir. I što ako sam u tom svemiru jedino Ja stvarna, a svi ostali likovi predstavljaju samo vrlo, vrlo uvjerljivu scenografiju. Onda zbilja niti nema nikoga osim mene, a cijela “pozornica” je tu iluzorno postavljena da bih ja mogla kroz igru nešto spoznati o sebi. U tom slučaju nema stvarno povrijeđenih, a moje greške su samo moje i o njima ovisi moj slijedeći angažman u “kazalištu”.

Iskreno, ništa drugo ni ne bi bilo u redu – zašto bi netko ispaštao (nevin) zbog mojih gluposti. Ali ako sam sve Ja onda nema problema, samo izazovi sa samom sobom na igralištu zvanom Život. ♥ ♥

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s