Ljubav ne traži ništa

sNekad sam radila s vrlo zanimljivim čovjekom. Bio je najminimalnije školovan, samac, ono što bi se reklo, list na vjetru. K tome malo usporen, imao je velikih trauma u djetinjstvu i to je vidno ostavilo traga na njemu.
Ali taj je čovjek, ljudi moji, bio oličenje čiste Božje ljubavi!

Nikako nismo mi, koji smo s njim radili i svjedočili njegovu životu, mogli shvatiti kako netko s mizernom plaćom može živjeti kao on. Ništa nije tražio, živio je onako kako mu je odgovaralo, nije vodio rastrošan život, ali mogao si je priuštiti sve što je poželio svojim skromnim srcem. I nikad nije kukao!
Zaista, imao je to “nešto” na čemu mu mogu pozavidjeti najbogatiji, najpoznatiji, naj…
Gdje god bi došao, potpuno nepoznati ljudi svih slojeva primali su ga, hranili, pojili… jednostavno ga nitko nije mogao ignorirati. Bilo je dovoljno da je tu i stizalo mu je što god je trebao.

Naravno, mi smo se svi pravili jako pametni, ponekad ga ismijavali, a on je toliko dobrodušno trpio plejade savjeta i pranje mozga što bi i kako bi prema našem mišljenju trebao raditi… u stvari, danas se posramim kad se sjetim kako sam i ja bila ta koja je pametovala. Istina je da sam, zapravo ja bila ta kojoj je trebala pomoć jer mu nisam bila ni blizu u Ljubavi! Ma ni do koljena!
Uz njega sam shvatila onu rečenicu: Bog se za svakog pobrine: ptica nit sije nit žanje, a opet ima hrane! Upravo je takav bio i on!
I što sam starija, više shvaćam svoju zabludu, a njegovu potpunu predanost i prepuštanje Bogu. Divno, da se naježiš koliko je ta Ljubav jednostavna, koliko ništa ne traži – nikakve žrtve, odricanja, velike molitve. Osim da vjeruješ!!!

Zašto vam o njemu pišem? Između ostalog, kad smo ga “prali” kako nema nikakvu ušteđevinu za stare dane, nema nikog da ga dvori kad ostari, a nema ni novca za platiti starački dom, on bi onako, smiren, nasmiješen, znao reći: “Ja nikada neću umrijeti!!!”
Rušio je doslovno sva pravila življenja, planiranja, sigurnosti, stjecanja materijalnih dobara… sve! I dugo godina nisam shvaćala kako ja, od silnih planiranja i strahova za budućnost, nikad nisam uspjela imati spokoj koji iz njega zrači. Nije on neki vjernik, ne obilazi oltare, ali voli, vjeruje, baš kao ono neiskvareno dijete. Divila sam mu se što je, i uz neke traume i gubitke uspio ostati potpuno čista duša bez trunke zloće, zlobe, zavisti.

Moram li vam reći koliko se crvenim dok sad ovo pišem?! Koliko sam bila slijepa i bedasta!?
Mogu samo skrušeno reći: Daj mi Bože da budem takva! Kao on!
Danas dok sam bila u šumi, osjetila sam to na čemu sam svom kolegi često zavidjela, osjetila sam to neko blaženstvo da me upravo prolaze trnci! Kad god dođem, na samom početku izrazim svu svoju zahvalnost i obavezno čistim.
Koliko je šuma sretna i zadovoljna mojom gestom pokazuje mi uzvraćajući svojim plodovima, mirisom humusa što draška nozdrve, zrakama sunca među krošnjama! Ta ljubav i zahvala su uzajamni. Osjetila sam svu ljepotu trenutka! Život!

Na prvu, ništa nije drugačije nego obično, ali sve je drugačije! Moj doživljaj je drugačiji i zahvalna sam da mi srce raste od ljubavi i zahvale. Zar su tolike godine trebale da shvatim kako je predanost, skrušenost i povjerenje jedini način da budeš istinski živ! Da dosegnem svog kolegu…

I nema ništa osim SADA! Hvala, hvala, hvala!!!

– Ksenija Križaj

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s