Jalove misli, misli koje crpe energiju, blokiraju, misli straha, tjeskobe, misli nemira i iščekivanja, ili pak misli koje su fluidne, koje teku, koje daju odgovore, koje vode.

Hopsajući pretvaramo jedan oblik misli u drugi, jalove misli u misli inspiracije. Koje olakšanje je sama spoznaja da imam tu mogućnost., taj prekidač, samo ga se trebam sjetiti. Ho’oponopono je, kažu „tehnika rješavanja problema“. Onako na prvi susret zvučalo mi je premistično, prečudnovato, ali nije me toliko privuklo „rješavanje problema“ kao ostvarenje određenih ciljeva rezultata, već energija i smisao tih četiri rečenice žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti i volim te. Te rečenice čiste naš unutrašnji put, naše sagledavanje stvari i vlastiti doživljaj istih. Problemi se rješavaju na ovakav ili onakav način… život jednostavno teče iako ponekad imamo osjećaj zaglavljenosti, statičnosti, ali teče. Ho’oponopono za mene prvenstveno znači spoznaju da u ovoj životnoj rijeci s Hvala ti i Volim te imam mogućnost prekidača jalovih, blokirajućih misli i „strahotrabunjanja“ vlastitog uma. Imam mogućnost skidanja vlastitog tereta.

A što je s „rješenjima“, što se riješilo? Bitan je put do tih rješenja, put koji prelazimo s okovima i hrpom kamenja u želucu i na leđima, ili put koji prelazimo ho’opsajući s lakoćom i povjerenjem.

Biram ovaj drugi, imam tu mogućnost.
♥ ♥ ♥

 – Vanja Štrmelj