Ho’oponopono djeluje!

Nastavljamo priču o dr. Lenu, najneobičnijem doktoru na svijetu. Izliječio je čitavu zatvorsku bolnicu, a da ni s jednim pacijentom nije niti razgovarao.
Koristio je ho’oponopono, drevnu havajsku metodu rješavanja problema.
Ho’oponopono možemo koristiti za bilo što što nas muči, ne samo zdravlje. Možemo rješavati i probleme u odnosima, obitelji, poslu, školi, financijama… Štoviše, ho’oponoponom možemo riješiti probleme koje imaju i drugi ljudi…
Ono što je najvažnije, ho’oponopono djeluje!
Ho’oponopono nije tehnika privlačenja. Nije niti tehnika vizualizacije, niti afirmacija. Ho’oponopono nije niti metoda kojom pomažemo drugima, kojom iscjeljujemo druge.
Ho’oponopono je metoda kojom sve što nas muči, sve što osjećamo i doživljavamo kao loše, problem ili bol – bilo u sebi ili u drugima, – rješavamo U SEBI.
I to je razlog zašto dr Len nije trebao osobni kontakt s pacijentima da bi ih liječio. On je zapravo njihove probleme rješavao i čistio – u sebi.
– Karmen Jerković

Poklanjaj neznancima…

Svi znamo da će ova 2012 biti jako posebna godina, i zato bih vas htjela zamoliti da učinite nešto drugačije i posebno, tako da svi možemo doprinijeti tome da se napravilo nešto što će, nadamo se, postati “zarazno” od samog početka i proširiti se što je moguće više.

Imam posebnu pozivnicu za vas. Pozivam vas da “dijelite metodom slučajnog odabira”.
Jeste li čuli što se prošlog Božića dogodilo u trgovinama K-mart? Netko je platio nečiji polog i kada je ta osoba saznala, osim što je bila jako sretna i zahvalna, on ili ona odlučio/la je platiti polog neke druge osobe. Na taj način je započeta lančana reakcija, domino efekt. Ljudi su dalje nastavili plaćati za nekoga koga uopće ne poznaju.
Pa. i ja sam odlučila ove godine napraviti nešto drugačije. Osjećala sam potrebu da anonimno nešto dam ne očekujući ništa zauzvrat. Željela sam nekako usrećiti i iznenaditi barem neke ljude.
Kada sam konačno otišla u K-mart, bilo je prekasno za platiti nečiji polog, ali je manager predložio da kupim neke poklon bonove i da ih dam različitim ljudima.
Podijelila sam svoju ideju s prijateljicom Olgom koja živi u Švicarskoj, i ona je rekla, “Molim te kupi ih nekoliko i od mene! Jako mi se sviđa tvoja ideja! “ Davanje je zarazno!
Manager mi je rekao da bonove mogu poslati, ali ja sam odlučila upitati Boga da mi pomogne i kaže mi kome da ih uručim u samoj trgovini. I, iskustvo je bilo više nego odlično. Neki su ljudi gledali u njih sa određenim nepovjerenjem. Nisu bili sigurni jesu li stvarni. Neki su rekli “Hvala” , ali ne previše uvjerljivo. Drugi su bili jako zahvalni. Sigurna sam da su svi bili iznenađeni kada su krenuli platiti s njima i otkrili da zaista funkcioniraju! I još nešto: sigurna sam da su imali lijepu priču koju su podijelili s prijateljima i obitelji, bajku u kojoj se niotkuda pojavio potpuni stranac i bez ikakvog posebnog razloga im dao bon od $25.
Denise, s našeg Ho’oponopono foruma, podijelila je ovo s nama kada je čula moje iskustvo koje sam podijelila tijekom mog posljednjeg mjesečnog Ho’oponopono Q&A seminara: “Imala sam silnu inspiraciju prije nekoliko mjeseci, za vrijeme obiteljskog ručka. Spomenula sam kako bi, umjesto da se međusobno darujemo, mogli skupiti novac koji mislimo potrošiti na darove i donirati ga onima kojima je najviše potreban. I tako smo i učinili. Imala sam nekoliko različitih kataloga koje sam donijela sa sobom za Božić I svi su ih prelistali i odlučili gdje će njihov novac otići i koliko će dati. Bio je to miran i prekrasan Božić.”
I zato, moje pitanje za vas glasi: Jeste li voljni učiniti nešto drugačije od uobičajenog, nešto neočekivano? Jeste li volji dati nešto slučajnim odabirom, bezuvjetno, bez da tražite nešto zauzvrat? Što mislite o davanju strancima?
Samo zamislite koju bi veliku razliku mogli napraviti kada bi svatko od nas dao svijetu samo jedan slučajni čin ljubaznosti i da se taj čin nastavi kao onaj u K-mart trgovinama. Davanje bi se odmah umnožilo! Iako možda krajnji rezultat ne bi bio eksponencijalan, svejedno bismo promijenili svijet na taj način. Ljubaznost ne samo da mijenja stvarnost na načine koji nisu poznati onome tko daje , već ujedno i blagoslivlja davaoca darom zahvalnosti. Počinjete primati u onom trenutku kada započnete davati.
Zapamtite, ljubav koju dajemo je ljubav koju primamo. Svijet je, u biti, onakav kakvog ga stvaramo svaki dan, našim mislima, riječima i djelima.
Voljela bih kada biste slijedili vlastitu inspiraciju i zatim podijelili s nama svoje iskustvo. Što reći?  Prakticirati Ho’oponopono znači biti odgovoran za stvarnost koju sami kreiramo. Sve se vraća. Budite sigurni da ništa nije slučajnost. Ako odlučite sudjelovati, možete biti sigurni da će osoba ili osobe kojima dajete biti baš oni kojima je to zaista i potrebno.
Jeste li voljni sudjelovati u ovom eksperimentu ljubaznosti, čišćenja i djeljenja? Čekat ćemo vaše priče i komentare. Možete nam poslati i video, ako želite. Svaki kontakt s vama je dobrodošao.
Jedva čekam vaša iskustva!

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/

Budite voljni davati

Ako budemo insistirali na tome da arogantno štitimo naš ego, Svemir će nas pogoditi tamo gdje najviše boli. Jedini način na koji možemo dobiti pomoć i podršku jest da postanemo ponizniji. Također je važno shvatiti da naš intelekt ne sudjeluje u tome.

Ako osjećamo da nam svijet nešto duguje, da smo jedina dobra i poštena osoba na kugli zemaljskoj, da nas svi iskorištavaju i ponašamo se kao žrtva, sva vrata će nam konstantno biti zatvorena.
Ako nekome nešto damo I očekujemo nešto zauzvrat, ili ako damo ali učinimo da se primatelji naše “velikodušnosti” osjećaju krivi ili dužni, bolje je nikome ništa ne davati. Nikada ne možemo i nećemo dobiti ljubav, prihvaćanje i poštovanje koje tražimo ponašajući se tako. Ove stvari nisu na prodaju, moramo ih zaslužiti.
Još uvijek živite u prošlosti? Još uvijek ste povezani i “zaglavljeni” za ljude i stvari koji su prošlost?. Vrijeme je da ih pustite i počnete živjeti u sadašnjosti. Nema više vremena za okretanje prema unatrag i vrtenje u krug, a ni vremena da bi se takve stvari razumjele. Nema tu ništa što bi se trebalo razumjeti i čak i kad mislimo da znamo zašto se neke stvari događaju, zapravo ne znamo, zato što događaji nemaju veze s onim što mi pretpostavljamo. Sve je to proizvod naših uspomena koje se aktiviraju. Većina tih uspomena dolazi iz prijašnjih života, a velika većina i od naših predaka.
Pustite ono što želite da drugi budu i počnite raditi na sebi i onome što vi želite biti. Ljudi ne slušaju; oni vas promatraju i zbog toga ćete puno više postići postavljajući sebe kao primjer.
Možda mislite da je život nepošten. Možda mislite da vam ljudi nešto duguju. Možda vidite druge kao nezahvalnike i grešnike. Sva ta vjerovanja čine vas uvrijeđenima, a vaše osjećaje teškima i nepristupačnima.
Kad dajemo najbolje od sebe ne očekujući ništa zauzvrat, osjećamo se dobro i u miru sa samim sobom i svemirom. S druge strane, kad nešto dobijemo bez napora, bez da smo dali najbolje od sebe, nešto u nama zna da to nismo zaslužili, i posljedica je da bojkotiramo sami sebe uništavajući to. Moramo se osjećati sposobnima i dostojnima, da imamo mogućnost uspjeha. To je razlog zbog kojeg obično ne cjenimo besplatne stvari. Prave beneficije dolaze nakon pravih, stvarnih davanja; davanja koja su bezuvjetna i osnova koja potječu iz čiste želje da budemo najbolji. Moramo dati da bi primili. To se ne može izbjeći. To može biti novac, ili psihički, duhovni ili emocionalni napor, ali moramo uvijek nešto napraviti da bi bili u mogućnosti primiti. Sve što damo vraća nam se umnoženo.
Iskusila sam ovo univerzalno pravilo svaki put kada bih napravila razliku u cijeni Ho’oponopono seminara. Ljudi koji ne plate seminar jednostavno ne dođu do toga. Vidite, informacije ne dolaze od mene. Dolaze od Božanskog, a Božansko uvijek promatra. Dobiješ ono što si spreman dati. Sve ovisi o tebi, tvom povjerenju i odanosti. Sve se vraća, i dobro i loše.

Da bi se osjećali da smo nešto zaslužili moramo izaći iz naše sigurne zone, učiniti nešto i biti spremni platiti neke stvari kako bi druge primili i zadržali. Mora postojati neka vrsta razmjene. Morate pokazati da cijenite i vrednujete ono što tražite. Morate biti voljni uložiti i vjerovati.

Prestanite igrati igrice. Da, sve gore navedeno su igre koje igramo. Budite voljni preuzeti odgovornost za vlastiti život, i stvari će se početi mijenjati i postajati mnogo lakše.
Sada možete izabrati i biti svjesni, primijetiti kada započnete igrati igre i trošiti vrijeme na ono što ne funkcionira kao što je briga, stvaranje osjećaja krivnje, žaljenje i razmišljanje. Umjesto toga, možete izabrati da pustite sve to i pomognete sami sebi da sve bude jednostavnije i bolje.
Sve što se događa u našem životu možemo smatrati prilikom da prebrodimo izazove i postanemo bolji i jači. Sve je blagoslov, iako nam se ponekad ne čini da je to tako.
Rastegnite se i izađite iz svoje sigurne zone. Dajte najbolje od sebe. Bez očekivanja. Pustite prošlost, svoja žaljenja  i ljutnju i budite spremni prihvatiti sve darove koje je Svemir pohranio u vama.

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/

Najneobičniji doktor na svijetu

Kada je u havajsku Državnu zatvorsku bolnicu na mjesto glavnog psihologa došao dr. Len, nitko tome nije posvetio posebnu pozornost. Bio je još jedan u nizu onih koji dođu, i nakon kratkog vremena otiđu, radi izuzetno teškog posla.

U bolnici je bilo nešto više od 30 zatvorenika, mahom ubojica, silovatelja, psihopata. Samice su bile pune, oni su se kretali s lancima na rukama i nogama, a napadi između njih, i na osoblje bili su svakodnevna pojava. Samo osoblje je bilo u strahu, pod pritiscima, i nitko se nije zadržavao dugo.
Dr Len se odmah pokazao vrlo neobičnim – uvijek je bio dobre volje, i izgledalo je da se dobro zabavlja. To bi se još nekako i dalo shvatiti, ali problem je bio u tome, što on zapravo uopće nije radio svoj posao! Nije razgovarao s bolesnicima, nije im određivao terapije, niti davao lijekove. Jedini osobni kontakt s njima, bio je u bolničkim hodnicima, u prolazu.
Pa ipak, vrlo brzo su se počele događati promjene. Napadi su prestali, samice se ispraznile, lijekovi smanjili. I jedan po jedan, bolesnici su ozdravljivali…
Nakon nešto više od tri godine, taj odjel je zatvoren, jer više nije bilo bolesnika.
Metoda koju je koristio dr Len zove se ho’oponopono.