Kažeš, čudo se dogodilo?
Ali što je to čudo?
Univerzum je jedno vrlo čudesno mjesto .
Ja sam Univerzum i Univerzum je Ja,
i što to nije čudo u Univerzumu, u Meni?
Ono čemu se čudimo su samo tužna svjedočanstva našeg zaborava.
Sjeti se, moraš se sjetiti, nema ničeg što nije čudo, niti jedan dio tebe!
U ovom blagostanju postojanja čudo je vječnost.
Čovječe, probudi se!

– Neno Lubich

Dr. Hew Len je istaknuo da Ho’oponopono nije lak. On zahtijeva posvećenost. „To nije Mc’Donald’s pristup životu,“ rekao je.
„To nije prozor na prodavaonici brze hrane gdje odmah dobijete to što ste naručili. Bog nije osoba koja prima narudžbe. Morate se stalno fokusirati na čišćenje, čišćenje, čišćenje.“
– Nulte granice

Kao prvo, mi ne znamo ništa. Mi znamo “nula”. Samo Bog zna. Samo vam Bog može dati ono što je dobro za vas. Pa, što je dobro za nekog? Ja ne znam. Bog zna. Dakle, kako da mi komuniciramo s Bogom? Prije svega trebate znati da Bog zna. Prije nego zatražite – Bog zna.
Dakle, najvažnija je stvar ne tražiti ništa od Boga.
Najvažniji dio je reći Bogu: Što god se događa u meni da ja doživljavam problem, molim te oprosti mi.

– Dr Len, iz video interviewa https://hooponoponotehnika.com/2013/08/13/dr-len-i-mabel-interview-2-dio/

Ho’oponopono je otpuštanje onoga što nas sprečava da vidimo Boga, i da pustimo Boga da radi božji posao.

– Dr. Len

Život bez ljubavi je promašaj. „Bih li trebao tragati za duhovnom ljubavlju, ili materijalnom, ili fizičkom?“, ne postavljajte ovo pitanje. Rasuđivanje vodi rasuđivanju. Ljubavi nije potrebno nikakvo ime, kategorija ili definicija. Ljubav je sam svijet. Ili ste unutra, u centru… ili ste vani, puni čežnje.

– Sems od Tabriza

Kada kažemo Volim te, Hvala ti, to odlazi “dolje”, nikada “gore”! Uvijek odlazi “dolje”, u podsvjesno, jer tamo je problem! Stoga, ako šaljete molbe Božanstvu, to neće funkcionirati! Molbe šaljete vašoj Duši! One tada odlaze prema supersvjesnosti, dakle Duhu, pa konačno do Božanstva, koji kaže: “O? Preuzeli smo odgovornost?”
Tada se Božanska energija, koje se zove Mana, spušta “dole”, odlazi do podsvjesnoga i ondje pročišćava sjećanja i podatke – probleme. Konačno, ta nekad zatočena energija bude slobodna, pročišćena, sve se vraća u Nulu.

– Hew Len

“Tvoj izbor je da čistiš ili da ne čistiš,“ rekao je. “Ako si čist, tada kada se pojavi Inspiracija, ti jednostavno reagiraš. Ne misliš o tome. Ako misliš o tome, tada uspoređuješ Inspiraciju s nečim, a to sa čim uspoređuješ je sjećanje. Očisti sjećanje i tada nemaš izbora. Imaš samo Inspiraciju i djeluješ po njoj bez mišljenja, to je samo to.“

“To je kao da smo u velikoj simfoniji,“ dr. Hew Len je objasnio. “Svatko od nas ima po jedan instrument. Ja imam jedan, također. Tvoji čitatelji imaju svoje. Nijedan nije isti. Da bi se koncert odvijao i svi u njemu uživali, oni trebaju svirati svoj dio, ne tuđi. U nevolji smo ako ne uzmemo svoj instrument, ili mislimo da netko drugi ima bolji. To je sjećanje.“

– iz knjige “Nulte granice ” 

Sjećanja vam stvaraju probleme, zato jer to niste vi! Vi ste savršeni, vi ne možete stvarati probleme! To čine sjećanja. Blokiraju vašu savršenost da se manifestira!

– dr. Hew Len

Jedini razlog zašto pitanja poput “kako to, zašto to, odakle to, kako ću ja to” tako agresivno iskaču vani je u tome što ste to već prije imali u sebi. To je neprestana reprodukcija! Ako ostanete u tom ponavljanju, ono postaje divlje, bjesomučno i počne vas opsjedati. Odustanite od kako to, zašto to, gdje, odakle, kuda…
Volim te, Hvala ti je jedina linija koja se ponavlja.

– dr. Hew Len

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u šta ne mogu uveriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslediti prihvatanje,
da neće uslijediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Opušteno razgovaram s tobom pristojnim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.

Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.

Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj – do Boga pravedan stvoritelj – moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih drhtim,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali usprkos tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojeg znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojeg naiđeš
i svaka žena koju sretneš.

– Charles.C. Finn

Hopsanje- prihvaćanje, otkrivanje ljubavi u sebi, skidanje maski s kojim smo se zamaskirali prvenstveno od samih Sebe, a onda i od drugih. ♥

– Vanja Štrmelj